Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv.Križ, Dračevac
P-2973/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari
tužitelja P. M. Z. d.d. Z., OIB: …,
zastupan po punomoćniku J. M., odvjetnik u O. društvu M. i
P. iz S., protiv tuženika Sveučilišta u S., S., zastupanog po
punomoćnicima iz Odvjetničkog društva L.-V. & P. iz S., radi
isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 1.lipnja 2023. u
prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 21. srpnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovrv-
14940/04 od 21.srpnja 2005. kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od
1.366.060,91 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od
1.364.846,50 kuna od 25.09.2004 do isplate, te na iznos od 1.214,41 kuna od
2.srpnja 2004. pa do isplate, te se odbija tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 43.341,88 eura / 326.559,37 kuna, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je kod ovog suda podnio ovršni prijedlog u kojem navodi da mu tuženik
duguje iznos od 1.364.846,50 kuna po računu broj od 17.rujna 2004 s
osnova nepodmirene zakupnine po ugovoru o zakupu poslovnog prostora te iznos od
1. 214,41 kuna po računu broj od 16.6.2004. s osnova režija ( vode, el.
Energije, čišćenja, grijanja ) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća
pa do isplate, te je sud donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-14940/04 od 21.
srpnja 2005.
2.Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor
navodeći da je ugovor o zakupu prestao znatno prije te da po ugovoru o zakupu
tuženik ništa ne duguje tužitelju, kao i da su predmetni ugovor o zakupu i Aneks istog
ništavi pravni poslovi.
3.Sud je stoga temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona („Narodne Novine“ broj
57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 112/12, 25/13 i 93/14;
dalje OZ) stavio izvan snage rješenje o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovrv-14940/04
od 21.srpnja 2005. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te
je određeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u
povodu prigovora protiv platnog naloga.
4.Sud je tijekom dokaznog postupka izveo dokaz uvidom u predračun 112/2004 od
17. rujna 2004. te račun broj 75/2004 od 16.lipnja 2004., čitanjem Ugovora o zakupu
poslovnog prostora od 1.rujna 2003. Aneksa ugovora o zakupu poslovnog prostora,
Uredbe Vlade Republike Hrvatske od 23.listopada 2003. te vještačenjem po vještaku
za financije i knjigovodstvo V. K., te je izveden dokaz saslušanjem
svjedoka B. A., B. P. te zz tužitelja M. L. te dopunskim
saslušanjem svjedoka P. i A., pa je temeljem tako provedenog
dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne
novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08,
57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5.Čitanjem ugovora o zakupu utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao
zakupodavca s jedne te Veleučilišta u S. kao zakupoprimca s druge strane.
Nadalje, da zakupodavac daje a zakupoprimac prima u zakup poslovni prostor u
Z. na adresi ,površine 1.077,00 m2, a visina zakupnine ugovorena
čl. 2 iznosi 12.644,48 Eur mjesečno te je istu zakupoprimac dužan plaćati za godinu
dana unaprijed i to u roku od 8 dana od primitka računa. Nadalje, ugovor je zaključen
na određeno vrijeme od tri godine počev od 1.rujna 2003. do 31.08.2006.
6.Čitanjem predmetnog predračuna proizlazi da je isti formirao tužitelj za razdoblje od 1.rujna 2004. do 31.kolovoza 2005.
7.Čitanjem Uredbe Vlade Republike Hrvatske proizlazi da je temeljem čl. 69 Zakona
o ustanovama na sjednici Vlade Republike Hrvatske 23.listopada 2003. Veleučilište
u S. kojeg je osnivač Republika Hrvatska pripojeno javnoj ustanovi Sveučilištu u
S. kojeg je osnivač Republika Hrvatska te je Veleučilište prestalo s radom danom
stupanja na snagu predmetne Uredbe odnosno 23.listopada 2003. Nadalje, da
Sveučilište u S. među ostalim preuzima sva prava i obveze Veleučilišta.
8. Iz iskaza zz tužitelja M. L. proizlazi da su rektor Veleučilišta prof.
A. i prorektor prof. M. iznajmili u Z. prostor za potrebe Veleučilišta,
te da su potpisani ugovori s obje strane te da je po tim ugovorima uredno plaćano
sve do spornih iznosa, sve do 2003., a do tada je sve korektno rješavano. Nadalje,
da je utuženo što tuženik nije platio. Nadalje, da se poslije Veleučilište širilo, trebalo
je više prostora to je onda i 2003. sklopljen novi ugovor te aneks ugovora na njihov
zahtjev koji je sklapan vezano za raskid ugovora te da do otkaza ugovora nije došlo.
Nadalje, da je Veleučilište u prostoru bilo dulje vremena. Držali su u posjedu prostor
sigurno godinu dana, možda i više od dana koji je u ugovoru bio sklopljen. Nadalje,
da su prostoru bile njihove stvari (namještaj i dr.), bili su studenti, ne u broju kao prije,
ali je bilo studenata i navodi „za nas prostor nije mogao biti korišten, jer nismo imali
prostor slobodan od osoba i stvari“. Nadalje, da je u ime Veleučilišta ugovor o zakupu
potpisao prof. M., dok je u svim odlukama koje su se donosile skupa sudjelovali
prof. A. i prof. M..
9. Iz iskaza svjedoka B. P. proizlazi da je u listopadu 2003. Uredbom Vlade ukinuto Veleučilište u S. i isto je pripojeno Sveučilištu u S.. Nadalje, da je prvi
vršitelj dužnosti pročelnika V. B. htio započeti nastavu u Z., međutim,
kada su htjeli u Z. ući u te prostore, koji su do tada bili u zakupu Veleučilišta, u
iste nisu mogli ući. Nadalje, obzirom je bila riječ o 3000 studenata u Zagrebu to su
rektor I. P. i V. B. odlučili pronaći drugi prostor na Veterinarskom
fakultetu Sveučilišta u Z.. Nadalje, da je 2. ili 3. mjesecu 2004. profesor B.
dao ostavku na mjesto pročelnika, a senat Sveučilišta postavio je svjedoka
(P.) na mjesto vršitelja dužnosti pročelnika. Nadalje, da je htio zatvoriti
probleme vezane za ugovor o zakupu te su poslali otkaz ugovora i zatražili da se
izmijeni vrijednost potraživanja i podmiri tromjesečni zakup. Tada je s druge strane
iskrsnuo aneks ugovora o zakupu koji je predviđao godišnji otkazni rok, a ne
tromjesečni. Nadalje, da u evidencijama nigdje nisu imali takav aneks ugovora, stoga
isti kao takav nisu mogli niti prihvatiti. Nadalje, da su tražili drugi oblik nagodbe, ali
gospodin L. nije htio pristati. Nadalje, da razlog sumnje u taj aneks ugovora o
zakupu leži u tome što je Veleučilište prije ukidanja bilo u teškoj situaciji, što u prilog
tome govori činjenica da u 6. mjesecu 2003. nije uspjelo isplatiti plaću s doprinosima
svojim zaposlenicima. Osim toga da je za akademsku godinu 2003/2004 bilo upisano
manje studenata nego u prethodnoj godini, odnosno radilo se o razlici više od 2000
studenata. Stoga da nije bilo logike da se sklapa jedan takav aneks, a osobito što je
on uskrsnuo tijekom 2004., a do tada nisu ni znali za isti, zbog čega nisu mogli ni
pristati na takav način plaćanja pa je zatražena pomoć suda. Nadalje, navodi da je
Veleučilište u Z. imalo poslovne prostore gdje su držali predavanja u par
prostorija u ulici i, a kasnije Veleučilište napušta prostore u
i ostaje samo u i prostorima T. trgovina d.o.o. Nadalje, da je
Veleučilište u rujnu ili listopadu 2003. počelo iseljavati iz prostora u Štriginoj te da je
za potrebe Veleučilišta poslovni prostor T. trgovina d.o.o. bio dovoljan, te da
Veleučilište u akademskoj godini 2003/2004 nije koristilo prostor u.
10. Iz iskaza svjedoka B. A. proizlazi da je bio rektor Veleučilišta kada su
sklapani predmetni ugovori koji su nastali obzirom su bili primorani od strane
Ministarstva osigurati tehničke uvjete za održavanje nastave. Nadalje, da su imali
nastavu u 12 gradova Hrvatske i svuda su sklapali što dulje ugovore o korištenju
prostora, jer je jedan od bitnih uvjeta tadašnjeg Zakona o visokom školstvu da se ima
dugoročni zakup prostora ili pak vlasništvo prostora. Nadalje, da kako nisu imali u
vlasništvu nikakve prostore, to su radili ugovore o zakupu sa što većim rokom
trajanja. Nadalje, da su u Z. imali oko 5000 studenata i nastava se odvijala na
više lokacija i to T. i P. mehanika. Nadalje, da su ugovori rađeni da bi se
Veleučilište osiguralo da se isti ne mogu tek tako otkazati. Nadalje, da je u 10.
mjesecu 2003. smijenjen te da su imali oko 15 milijuna kuna bilo na računu bilo u
papirima (čekovima), a da je s tim novcem kasnije raspolagalo Sveučilište u S..
Nadalje, da po ugovorima o zakupu nisu sve podmirili. Nadalje, da su uglavnom
novac skupljali i sukcesivno plaćali po ugovorima, ali je sigurno preostao neki
nepodmireni dio. Nadalje, da je 95 % sredstava bilo od školarine te da točne podatke
o tome što je plaćeno može se provjeriti u Sveučilištu u S.. Nadalje, da je po
njegovom ovlaštenju ugovore potpisivao prorektor u ime Veleučilišta, ali ne sve
ugovore, već samo one gdje bi bilo pogodnije. Nadalje, da je aneks sklopljen na
zahtjev svjedoka jer su se htjeli osigurati zbog pritiska Vlade, a inače je sklopljen za
razdoblje nakon dok je sve do sklapanja aneksa bilo podmireno.
11. Prije svega, valja reći da u situaciji kada je sudski postupak započet prijedlogom za donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kao što je ovdje
slučaj, te kada je nakon prigovora ovršenika (sada tuženog) rješenje o ovrsi stavljeno
je izvan snage, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog
naloga, teret dokaza činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev je i nadalje na
tužitelju. Naime, predmetni predračun tužitelja bio je tek osnov za podnošenje
prijedloga za ovrhu i to kao vjerodostojna isprava u smislu odredbe članka 28. OZ-a.
12. Pretpostavljenu dokaznu snagu imaju tek javne isprave odnosno isprave koje se
u takvom obliku izdale pravne ili fizičke osobe u obavljanju javnog ovlaštenja koje im
je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (članak 230. ZPP-a).
Predmetni predračun nije javna isprava pa ,dakle, nema pretpostavljenu dokaznu
snagu. Stoga, u konkretnom slučaju na tužitelju bi bio teret dokaza da kad tužitelj
tvrdi da je tuženik dužan isplatiti navedenu zakupninu onda je na tužitelju bio teret
dokazati osnov i visinu tražbine (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a).
13. Obzirom na vrijeme kada je ugovor sklopljen primjenjuju se odredbe Zakona o
zakupu i prodaji poslovnog prostora ( „ Narodne novine broj 91/96, 124/97, 174/04,
38/09).
14. U konkretnom slučaju, tužitelj potražuje zakupninu za period od 1.rujna 2004. do 31.kolovoza 2005.
15. Nije sporno da je Veleučilište kao takvo prestalo postojati 23.listopada 2003.
odnosno da je pripojeno Sveučilištu u S. koje je preuzelo sva prava i obveze
Veleučilišta, slijedom čega je tuženik pravni slijednik istog.
16. Pa ovdje valja reći da sukladno odredbi čl. 32 ZZPP stavak 1) zakup ne prestaje
smrću, odnosno promjenom pravnoga položaja zakupnika, ako ugovorom nije
drukčije određeno, a prema stavku 2) istog članka u slučaju iz stavka 1. nasljednici,
odnosno pravni sljednici stupaju u prava i obveze zakupnika.
17. Nije sporno da su stranke ugovorile plaćanje zakupnine za godinu unaprijed,
međutim, ovdje je valjalo utvrditi postojanje obveze tuženika na plaćanje zakupnine u
spornom razdoblju.
18. Sukladno odredbi čl 29. ZZPP Ugovor o zakupu poslovnoga prostora sklopljen na
određeno ili na neodređeno vrijeme svaka ugovorna strana može otkazati u svako
doba, ako druga ugovorna strana ne izvršava svoje obveze utvrđene ugovorom ili
ovim Zakonom.
19. Naime, iz iskaza svjedoka proizlazi nesporno da je prednik tuženika izvršavao
sve svoje obveze do predmetnog razdoblja ( navedeno potvrđuje zz tužitelja)
međutim, tuženik spori da je nastavio koristiti predmetni prostor tužitelja nakon toga
odnosno svjedoci i to svjedok A. navodi da je Veleučilište počelo koristiti
predmetni prostor akademske godine 2003/2004, dok iz iskaza svjedoka P.
proizlazi da su počeli iseljavati iz predmetnog prostora u Š. ulici u rujnu ili
listopadu 2003. Dakle, iz iskaza svjedoka koji su suglasni i nadopunjuju se proizlazi
da Veleučilište nije koristilo predmetni prostor niti cijelu akademsku 2003/2004
godinu dok se predmetni predračun odnosi na razdoblje 2004/2005 godine.
20. Naime, među strankama nije sporno da se vodio postupak pred Općinskim
građanskim sudom u Zagrebu po tužbi ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja
podnesenoj dana 18. srpnja 2005. godine, radi povrata stvari i isplate te da se
predmet vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. br. P- 77
7421/11-46 u kojem je donijeta presuda dana 30. lipnja 2016. kojim se odbija
tužbeni zahtjev tamo tužitelja te se u obrazloženju iste navodi kako između stranaka
nije sporno da su određene stvari ( inventar, osnovna sredstva i oprema) ostale u
posjedu nakon prestanka zakupnog odnosa stranaka. Nadalje, utvrđuje se kako nije
sporno da je zakupni odnos stranaka prestao prije podnošenja tužbe dakle prije
18. srpnja 2005., dok tuženik nije posebno osporio navode tužitelja iz podneska od
15. svibnja 2013. kako je zakupni odnos prestao otkazom ugovora o zakupu
23. travnja 2004. godine (iako o tome u spisu ne prileži dokaz).
21. Naime, s tim u svezi valja ukazati na odredbu čl. 23. st. 1. Zakona o zakupu i
prodaji poslovnog prostora («Narodne novine» broj 91/96,124/97, 174,04,38/09)
kojom je propisano da Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno
vrijeme prestaje istekom vremena na koje je sklopljen, te odredbu čl. 29. istoga
Zakona prema kojoj Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno ili
na neodređeno vrijeme svaka ugovorna strana može otkazati u svako doba, ako
druga ugovorna strana ne izvršava svoje obveze utvrđene ugovorom ili ovim
Zakonom. Ocjenom iskaza svjedoka B. P., između ostalog proizlazilo bi da
ga je negdje u veljači ili ožujku 2004. Senat Sveučilišta postavio na mjesto vršitelja
dužnost pročelnika, da je htio zatvoriti probleme vezane za Ugovor o zakupu te da su
poslali otkaz ugovora i zatražili da se izmijeni vrijednost potraživanja i podmiri
tromjesečni zakup, da su tražili drugi oblik nagodbe, no međutim da z.z. tužitelja
M. L. nije htio pristati. Navedeno u vezi otkaza ugovora o zakupu se sada
može dovesti u vezu s utvrđenjem iz pravomoćne presude posl.broj P-7421/11
potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.broj Gž-6541/16, iz koje
proizlazi da je nastupio otkaz ugovora o zakupu sklopljenog 1.rujna 2003. i to dana
23.travnja 2004.
22. Iz svega navedenog proizlazi kako tužitelj u ovom postupku nije dokazao osnov
potraživanja jer nije dokazao da je ugovor o zakupu bio na snazi u akademskoj
godini 2004/2005 na koju se odnosi utuženo razdoblje. Proizlazilo bi, dakle, da je
ugovor bio na snazi do travnja 2004., a predmetni predračun je izdan 24.rujna 2004.
te se ne odnosi na razdoblje koje je izdavanju istog prethodilo, slijedom čega je
nedvojbeno utvrđeno da je ugovor o zakupu otkazan prije izdavanja predmetnog
predračuna.
23. Prema tome, na temelju svega navedenog, ne može se sa sigurnošću zaključiti
da je predmetni ugovor o zakupu bio na snazi u tom spornom razdoblju pa da je
shodno tome na strani tuženika nastala obveza plaćanja zakupnine za prostor koji,
temeljem činjenica utvrđenih u ovom postupku, prednik tuženika u spornom razdoblju
nije niti koristio. Tim više, što je tužitelju bilo poznato ili istome nije moglo ostati
nepoznato kako je Veleučilište pripojeno Sveučilištu u S. i prestaje s radom, pa
ipak predmetnom tužbom kao tuženika navodi Veleučilište te predmetni predračun
izdaje Veleučilištu u S. koje, dakle, u trenutku izdavanja spornog predračuna ne
postoji.
24. Člankom 5. st. 1. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora (NN 91/96,
124/97 i 174/04 – dalje: ZZPP) propisano je da se ugovorom o zakupu poslovnog
prostora obvezuje zakupodavac predati zakupniku određeni poslovni prostor na
korištenje, a zakupnik se obvezuje platiti mu za to ugovorenu zakupninu.
25. Nadalje, čl. 124. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine br. 53/91,
73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO) propisano je da u dvostranim ugovorima, kad
jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo
određeno, zahtijevati ispunjenje obveza ili pod uvjetima predviđenim u idućim
člancima, raskinuti ugovor prostom izjavom volje, ako raskid ugovora ne nastupa po
samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.
26. Osim toga, u čl. 6. Ugovora predviđeno je da, nastupom okolnosti iz čl. 2 i čl. 4
Ugovora koji se odnose na ( ne) plaćanje zakupnine u rokovima odnosno režija
prema ispostavljenim računima, zakupodavac može tražiti iseljenje i predaju u
posjed, što tužitelj nije zatražio, a istovremeno tuženik tvrdi da u predmetnom
razdoblju, a nakon prestanka rada Veleučilišta u listopadu 2003. predmeti prostor nije
niti koristio ( pa i sami svjedoci povezuju prestanak korištenja sa prestankom rada
Veleučilišta) to je zaključiti kako je predmetni ugovor faktično prestao i prije utuženog
razdoblja, pa tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku platiti godišnju zakupninu
unaprijed kada se ugovor nije ni ostvarivao, nije osnovan. Slijedom navedenog,
tužitelj je bio dužan dokazati sukladno odredbi iz čl. 219.u vezi s čl.221.a ZPP-a
prema kojem je teret dokaza na onome koji tvrdi o postojanju neke činjenice da
istinitost te tvrdnje i dokaže, osnovanost potraživana, što isti nije učinio.
27. Nadalje, osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka
kada u svom nalazu navodi da je predmetna isprava knjigovodstvena isprava
temeljem kojih je tužitelj proknjižio potraživanje u svojim knjigovodstvenim
evidencijama, dakle po ocjeni ovog suda predračun tužitelja kao jednostranačka
privatna isprava i to isprava sačinjena od strane koja tvrdi da po toj ispravi ima
tražbinu prema protivnoj stranci, nije dostatan dokaz za utvrđivanje osnova, vrste i
visine obveze.
28. Osim toga, tražbina u iznosu od 1.214,41 kunu odnosi se na razdoblje prije
sklapanja predmetnog ugovora ( potrošnja vode 5/2003, naknada vode 5/2003 i
potrošak el energije 5/2003) dakle prije 1.rujna 2003., da je tome tako proizlazi iz
nalaza i mišljenja vještaka K. koji u svom nalazu i mišljenju navodi da
razdoblje za koji je je fakturirana potrošnja vode, neoporeziva naknada vode i
potrošnja električne energije računom nije u ugovorenom razdoblju sukladno
čl. 3. Ugovora o zakupu poslovnog prostora, pa ni u tom smislu tražbina tužitelja nije
osnovana dakle, jer ne proizlazi iz predmetnog ugovora.
29. Nadalje, u odnosu na tvrdnje tuženika da je sporni ugovor ništav jer je potpisan
od neovlaštene osobe, valja istaknuti da sve kad bi odnosni ugovor kojim slučajem i
bio potpisan od neovlaštene osobe, a što u ovom postupku nije utvrđeno, dakle da su
postojala ograničenja glede mogućnosti sklapanja takvog ugovora, to samo zbog tog
razloga predmetni ugovor ne bi bio ništav već pravni posao ne bi ni nastao (tako i u
Rev-207/10 od 24. veljače 2010.).
30. Valja reći da u tom je smislu na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda
Republike Hrvatske od 14. studenog 2013. pod br. Su-IV 127/13, zauzeto shvaćanje
da se tužbenim zahtjevom ne može osnovano zahtijevati utvrđenje ništavosti
nepostojećeg ugovora. (Tako i Rev 1468/13).
31. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
32. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a u
svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po
punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi
za rad odvjetnika („Narodne novine broj 142/12, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u
vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje, prema vrijednosti tužbenog zahtjeva.
Slijedom navedenog, tuženiku pripada trošak sastava prigovora 1366 bodova,
zastupanje na ročištu od 19.svibnja 2015. 1366 bodova, sastav podneska od
26.lipnja 2015. 1366 bodova, zastupanje na ročištu od 1.srpnja 2015. 1366
bodova,ročištu od 2.rujna 2015. ( Tbr.9/5) 341,5 bodova, ročište od 9.studenog 2015.
( Tbr 9/4) 683 bodova, ročištu od 21.siječnja 2016.1366 bodova, ročište od 23.ožujka
2016. ( Tbr 9/5) 341,5 bodova, ročište od 24.svibnja 2016. 1366 bodova, sastav
podneska od 12.kolovoza 2016. 1366 bodova, ročište od 6.rujna 2016. 1366 bodova,
ročište od 21.studenog 2017. ( Tbr9/5) 341,5 bodova, podnesak od 22.studenog
2017. 1366 bodova, ročište od 18.prosinca 2017. ( Tbr 9/4) 683 bodova, ročište od
19.listopada 2021. 1366 bodova, te ročište od 7.veljače 2023. 1366 bodova te ročište
od 1.lipnja 2023. 1366 bodova, odnosno ukupno 17.416,5 bodova, pomnoženo sa
vrijednosti boda jednakoj 15,00 kuna ( Tbr. 50) odnosno sveukupno 261.247,50 kuna
uvećano za PDV (25%) od 65.311,87 kn iznosi 326.559,37 kuna odnosno 43.341,88
eura, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II izreke. Trošak sudske pristojbe na
prigovor nije priznat jer spisu ne prileži dokaz da je isti plaćen.
Split, 21. srpnja 2023.
Sutkinja Maja Anušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi
pismeno u četiri primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave
prijepisa ove presude.
Dna:
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženiku
3. u spis
Kontrolni broj: 091f0-76bc8-f168e
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Maja Anušić, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.