1              Poslovni broj: II Kž-302/2023-5

Poslovni broj: II Kž-302/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. M., zbog kaznenih djela iz članka 190. stavka 3. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kov-11/2023. od 30. lipnja 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2023.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog J. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Josipa Mišića, zbog kaznenih djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 3. u vezi stavka 1. i 2. KZ/11. te iznude iz članka 243. stavka 3. u svezi stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) protiv okrivljenika produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 8. ožujka 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni J. M. po branitelju, odvjetniku M. B. "iz svih zakonskih razloga s prijedlogom sudu da se isti ukine ili odredi blažu mjeru kojom bi se ostvarila ista svrha".

3. Spis je zajedno sa žalbom u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog J. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

5.1. Stoga su neosnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima se dovodi u pitanje ispunjenje obilježja bića inkriminiranih kaznenih djela i polemizira s činjeničnim utvrđenjima iz podignute optuženice što suštinski predstavlja iznošenje obrane. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koje se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika, pravnoj kvalifikaciji djela i o stupnju njegove krivnje, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

6. U odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. razmatrajući iskazanu kriminalnu volju i upornost u protupravnom postupanju kao i činjenicu da je okrivljenik ranije pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. KZ/11. te je u tijeku kazneni postupak zbog kaznenog djela oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. za koje je nepravomoćno osuđen, što također pojačava opravdanost prognoze o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, ne dovodeći u pitanje pretpostavku nedužnosti, ocjena je i drugostupanjskog suda kako sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da bi okrivljenik puštanjem na slobodu mogao ponoviti ista ili istovrsna kaznena djela. Svemu navedenom valja pridodati i činjenicu kako iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi da kod optuženika postoje crte poremećaja ličnosti disocijalnog tipa te da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno.

6.1. Stoga nisu od utjecaja žalbene tvrdnje okrivljenika kako se radi o neosuđivanoj osobi za kaznena djela protiv zdravlja ljudi te da prilikom pretrage doma nisu pronađene nedozvoljene tvari koje bi služile za proizvodnju i promet drogama.

7. Slijedom navedenog, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

8. S obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 20. srpnja 2023.