Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu
Ex vojarna „sv. Križ“ Dračevac
Pn-771/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja J. P., OIB: …, iz S.,
zastupan po punomoćnicima D. M. i A. B., odvjetnicima u O.
M. & B., protiv tuženika J. B. O.: …. iz S., S.. zastupan po punomoćniku Ž. O., odvjetnik u S., radi
naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 20.travnja
2023. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, dana
20. srpnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju neimovinsku štetu u
iznosu od 2.654,46 eura / 20.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom
kamatom koja teče od 30.prosinca 2019. (dan podnošenja tužbe) pa do 31.prosinca
2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi određenoj za
svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove parničnog
postupka u iznosu od 2.364,13 eura / 17.812,50 kuna, zajedno sa zateznom
kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, po stopi određenoj za svako
polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tuženik 6.lipnja 2012. oko 9.00 sati
ispred ugostiteljskog trgovačkog obrta " G." u S., iznio
brojne neistine na račun tužitelja, kojima je povrijedio čast i ugled tužitelja, a koje
neistine su postale dostupne obzirom su prenesene na brojnim portalima te su na taj
način postale dostupne većem broju ljudi.
1.2. Naime, da je tuženik pred ugostiteljskim objektom održao konferenciju za
novinare te okupljenim novinarima govorio neistine o tužitelju pa je tako okupljenima
govorio da ga tužitelj maltretira, reketari, kako ne plaća zakupninu, kako traži
100.000,00 eura za izlazak iz predmetnog prostora, te je kazivao da njegova majka
namjerava počiniti samoubojstvo zbog navodnog teroriziranja od strane tužitelja.
1.3. Nadalje, navodi da je, inače, tužitelj izbačen iz navedenog poslovnog prostora od
strane tuženika i njegove majke, a u kojem poslovnom prostoru je obavljao
ugostiteljsku djelatnost temeljem Ugovora o zakupu.
1.4. Nadalje, da su objavljeni članci na internetskom portalu I..hr, pod naslovom
"Okončana drama u S. kafiću G.; vlasnicu prostora koja se polila
benzinom odveli u bolnicu" zatim na portalu " T-portal. hr pod naslovom " Zbog kafića
se polila benzinom i prijetila da će se zapaliti. "
1.5. Nadalje, da su navedeni neistiniti navodi objavljeni u tiskarskom izdanju i
internetskom izdanju S. D., V. lista te brojnim drugim
portalima.
1.6.Nadalje, da su navedene neistine na račun tužitelja izazvale veliku medijsku
pažnju budući je tih dana u S. to bila glavna tema, a kafić G. je bio vrlo
popularno i posjećeno mjesto.
1.7. Dakle, da su na taj način klevete od strane tuženika putem medija postale
dostupne velikom broju ljudi što je kod tužitelja izazvalo osjećaj srama, straha, stresa
i nelagode, te povrijedilo čast, ugled i dostojanstvo.
1.8. Nadalje, da je pravomoćnom presudom u kaznenom postupku poslovni broj K-
542/16 od 24.travnja 2018. potvrđene presudom Županijskog suda u Vukovaru broj I
Kž-130/2018-16 od 1.veljače 2019. tuženik oglašen krivim zbog kaznenog djela
klevete te osuđen na novčanu kaznu u visini 15 osobnih dohodaka odnosno
25.000,00 kuna. Nadalje, da je tužitelju presuda Županijskog suda dostavljena
9.prosinca 2019. Slijedom navedenog, predlaže kao u izreci.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti te navodi da nema uzročno – posljedične veze između predmetnog događaja i povrede duševnog zdravlja tužitelja.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o zakupu, članka S.
D. " Drama Natopila se benzinom i prijetila zapaljenjem", " Okončana drama
u splitskom kafiću G.: vlasnicu prostora koja se polila benzinom odveli u
bolnicu", presude K-542/2016, I Kž-130/2018-16, pregledom spisa K-542/16,
medicinske dokumentacije, te saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu parnične
stranke, pa je temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8
Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) utvrdio da
je tužbeni zahtjev osnovan.
4. U ovom predmetu tužbu je podnio tužitelj protiv tuženika radi izjava o tužitelju
danim pred novinarima, objavljenim u sredstvima javnog informiranja, u kojima se
spominje da tužitelj ne plaća najam, da ih terorizira ( tuženika i majku) zbog čega se
ova polila te prigode benzinom i završila u bolnici na psihijatriji, nadalje, da ista želi
počiniti samoubojstvo, a sve da bi odgodila provedbu sudske odluke o vraćanju
tužitelja u predmetni poslovni prostor.
5. Iz kaznene presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-542/16 proizlazi da je
tuženik proglašen krivim zbog toga što je ispred ugostiteljskog trgovačkog obrta "
G." u S., u namjeri da za drugoga iznese nešto neistinito
što može škoditi njegovoj časti i ugledu, što je iznijeto pred više osoba, zbog čega je
kleveta postala pristupačna većem broj ljudi, iznio brojne neistine na račun tužitelja
objavljene na portalu Indeks.hr pod naslovom " Okončana drama u splitskom kafiću
G.: vlasnicu prostora koja se polila benzinom odveli u bolnicu", u kojem je iznio
da J. P. njegovu obitelj terorizira, da je putem svojih veza ishodio sudsko
rješenje o povratku u prostor iz kojeg su ga izbacili, nadalje, da njegova majka želi
počiniti samoubojstvo jer ih tužitelj terorizira, kao i to da je uspio u rekordnom roku
dobiti povrat posjeda premda najamninu ne plaća od listopada prošle godine; zatim
na internetskom portalu T- portal. hr u tekstu članka naslova " Zbog kafića se polila
benzinom i prijetila da će se zapaliti" gdje je iznio " Kada je trebalo produljiti ugovor
on je to odbio, Tražio je 100.000,00 eura odštete, a mi smo mu rekli da taj novac
nemamo, a zapravo nas je zavlačio i iz kafića nije želio izići pa smo taj slučaj dali na
sud… Tvrdi i kako im je P. prijetio smrću", dakle za drugoga iznio nešto neistinito
što može škoditi njegovu časti i ugledu izneseno pred više osoba i preneseno putem
tiska.
6. Nije sporno da je tuženik pravomoćno oglašen krivim za kazneno djelo protiv časti
i ugleda- klevete kažnjivo po članku 200.st.2. u svezi s st.1. Kaznenog zakona te da
mu je izrečena novčana kazna u visini od 15 dnevnih dohodaka u iznosu od
25.000,00 kuna koju je dužan platiti u roku od 3 mjeseca u protivnom će se ista
naplatiti prisilno, odnosno, zamijeniti radom za opće dobro na slobodi.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede
prava osobnosti jer je po tvrdnji tužitelja istome povrijeđeno dostojanstvo, čast i
ugled navodima tuženika objavljenim u člancima na portalu Indeks.hr, pod naslovom
"Okončana drama u S. kafiću G.; vlasnicu prostora koja se polila
benzinom odveli u bolnicu" zatim na portalu " T-p.. hr pod naslovom " Zbog kafića
se polila benzinom i prijetila da će se zapaliti. "
8. Naime, iz predmetnog članka proizlazi da je tuženik novinarima tvrdio da ih tužitelj
terorizira te da je putem svojih veza uspio ishoditi sudsko rješenje o povratku u
prostor iz kojeg su ga izbacili, da je majka tuženika B. B. svojim činom
htjela spriječiti njegov povratak u kafić, a tuženik izjavio da majka želi počiniti
samoubojstvo jer ih tužitelj terorizira, da želi povrat u posjed, a nije plaćao najamninu
od listopada ( predmetni događaj je bio u lipnju).
9. Dakle, u predmetnom članku de facto se proziva tužitelja da je bio u zakupu
poslovnog prostora, a nije uredno plaćano zakupninu, nadalje, da terorizira tuženika,
te da je pomoću svojih veza ishodio povratak u posjed predmetnog poslovnog
prostora zbog čega se njegova majka želi pred svima ubiti.
10. U ovoj fazi postupka sporno je pitanje je li navedenim istupom tuženika
povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled tužitelja odnosno je li tuženik u obvezi
naknaditi tužitelju neimovinsku štetu.
11. Dakle, u ovom postupku treba raspraviti je li tužitelju nanesena teška povreda
prava osobnosti odnosno u konkretnom slučaju ugleda, časti i dostojanstva u smislu
odredbe čl. 19 Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08 i
125/11- dalje ZOO-a). Odredbom čl. 1045 ZOO propisano je da tko drugome
prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove
krivnje. Prema odredbi čl. 1046 istog Zakona propisano je da je šteta umanjenje
nečije imovine (obična šteta) sprječavanja njezina povećanja (izmakla korist) i
povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom čl. 19. istog Zakona
propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava
osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom. Odredbom st. 2. istog članaka
propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava
na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost
osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da
će u slučaju povrede prava osobnost sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti
slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade
imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da će
pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju
povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada,
ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i
društvenom svrhom. Prema odredbi čl. 1003. ZOO-a obveza pravične novčane
naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta
nastala nakon toga.
12. Prema odredbi čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("NN" br.
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,
89/14, dalje: ZPP) u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i
kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom
se optuženik oglašava krivim.
13. Pregledom kaznenog spisa posl.broj K-542/16 utvrđeno je da je tužitelj podnio
privatnu tužbu 13.lipnja 2012. protiv tuženika zbog kaznenog djela klevete. Nadalje,
da je u tom postupku tuženik oglašen krivim nakon što je sud prvog stupnja utvrdio, u
bitnome, da je tuženik, prilikom provođenja ovrhe uvođenja tužitelja u posjed kafića,
pred svima okupljenima i pred novinarima te kamerama iznio neistine o tužitelju
govoreći da tužitelj od tuženika odnosno majke iznuđuje novac, ne plaća najamninu,
a u svemu da je sumnjivo što je ishodio sudsku odluku o vraćanju u prostor u
kratkom roku, te kako se majka tuženika zbog toga želi zapaliti, što su sve novinari
prenijeli putem tiskovina, pa da je time zatvoren krug indicija o tome što su kazivali
svjedoci u tom postupku, a što tuženik nije posebno niti opovrgavao, iz čega proizlazi
da je ono što je pisalo u medijima upravo izgovorio tuženik na štetu tužitelja, upravo s
namjerom da se prijeporna izjava objavi, a iznoseći neistine o tužitelju koje su
objavljene putem tiskovine je izravno naškodio ugledu tužitelja, pa su time ostvareni
su elementi kaznenog djela klevete.
14. U ovom postupku iz iskaza tužitelja proizlazi da je sve što je izašlo u novinama, a
što je izjavio tuženik, jako utjecalo na tužitelja osobno, njegovu obitelj i posao.
Naime, da je tuženik govorio da ga je tužitelj reketario, njega i njegovu majku, a istina
je da su ga oni ( tuženik i majka) izbacili iz prostora, ukrali cijeli inventar, zazidali
klizna vrata i prozore. Nadalje, da je tuženik govorio da ih tužitelj želi ubiti, da ih
reketari te da je majku nagovorio da se prolije benzinom u prostoru da bi drugi dan
došli u taj prostor i smijali se. Naime, da je istina da je plaćao zakup 2.000,00 eura
međutim da su oni odučili prodati prostor, iako je još uvijek imao ugovor o zakupu
5+5 godina. U predmetni prostor da je uložio 100.000. eura u prvoj godini, te
50.000,00 eura u idućoj godini da bi ga oni u konačnici izbacili iz prostora. Nadalje,
da je to bio jedan od najboljih kafića u gradu jer je puno uložio u uređenje interijera,
marketing i posao. Nadalje, da je sve što je izašlo u novinama, a što je izjavio
tuženik, jako utjecalo na tužitelja i na njegovu obitelj. Prije svega, izašlo je u
novinama na području cijele bivše Jugoslavije pa bi ljudi koji ga ne znaju govorili “ da
što sam to napravio onoj ženi“. Nadalje, da je bio nervozan te je išao kod psihijatra
kod kojeg ide i danas. Nadalje, da ima jaki napad panike zbog čega se jako
isprovocira i povlači u sebe. Nadalje, da su taj stres proživjeli njegova žena i kćer
koja je tada ima 16 godina. Nadalje, da je njegov otac umro par dana nakon toga, što
ga je ubilo, a mama je doživjela moždani udar. Nadalje, da se može reći da su oni
varalice od zanata, a sin (tuženik) je imao problem jer je prokockao pare, pa da nisu
imali što jesti. Nadalje, da je sin par godina prodavao prostor i kockao se, tako da je
2007. mogao dobiti za taj prostor 750.000 eura međutim on je tražio bolju ponudu. U
konačnici, da su zbog recesije cijene pale pa je našao kupca za 500.000,00 eura s
tim da je 100.000,00 eura trebalo pripasti tužitelju jer je toliko uložio. Međutim, da su
oni htjeli uzeti sve, zbog čega su ga izbacili i inscenirali to da ih on maltretira, reketari
što nema veze s logikom jer kako bi reketario nekoga kome plaća prostor cijelo
vrijeme. Nadalje, da su oni digli dvije hipoteke na prostor vrijednosti 150.000,00 eura
odmah prvu godinu ugovora o zakupu. Na kraju da je banka prodala prostor. Inače
taj prostor, da ga je banka procjenjivala kada ga ja uzeo od njih nije vrijedio ni
100.000,00 eura. Naime, radilo se od 110 m2 u roh -bau izvedbi, a tužitelj je uredio
prostor od 110 m2 i proširio baštu još na 100 m2. Nadalje, da je zbog ovog posla isto
dizao kredite koje je morao vraćati i nakon što je prestao raditi kao ugostitelj. Nadalje,
da oni uopće nisu bili svjesni niti što je sve uložio da bi njima uopće plaćao zakupninu
od 2.000,00 eura. Valjda misle da to sve pada s neba. Nadalje, da je tužiteljeva žena,
zbog situacije koja je izašla u medijima, imala problema na poslu te da ona ide na
terapiju kod psihijatra kao i njihova kćer. Nadalje, da nikada prije nije posjećivao
psihijatra. Nadalje, da se morao opravdavati poslije štetnog događaja, te objašnjavati
prijateljima i znancima što se sve dogodilo, a za što su oni saznali iz medija. Nadalje,
da ga je jedan čovjek napao zbog svega što je pisalo u medijima, dok mu tužitelj nije
objasnio što se dogodilo. Nadalje, da je neke kontakte raskinuo. Nadalje, da prije
predmetnog događaja nije pio lijekove za smirenje. Nadalje, da je uredno plaćao
zakupninu, a dnevno ostvarivao promet od 1000 do 1500 kuna. Nadalje, da je imao s
tuženikovom majkom zaključen ugovor o zakupu solemniziran kod javnog bilježnika
po kojem su ga mogli iseliti u roku od 30 dana ukoliko ne bi plaćao zakupninu, i to
bez sudjelovanja suda.
15. Nadalje, da su ga se htjeli riješiti u dva dana tako što su doveli zaštitare,
promijenili bravu kasnije je donesena privremena mjera da tužitelj može ući u prostor,
no u međuvremenu su zazidali prozore, polili ih pur pjenom tako da kada je došao po
stvari nije znao kako ući u prostor.
16. Iz iskaza tuženika proizlazi da se ne sjeća je li sve što je pisalo u novinama
njegova izjava, nadalje, da je taj dan bila ovrha te su bili nazočni odvjetnici (tuženikov
i tužiteljev) te tuženikova uža i šira rodbina, bilo je tu dosta ljudi. Nadalje, da je
situacija bila takva da su trebali dozvoliti tužitelju povratak u poslovni prostor dok ih je
on istovremeno ucjenjivao tražeći smanjenje zakupnine ili isplatu 250.000,00 eura na
ime izvršenog ulaganja. Nadalje, da su oni ( tuženik odnosno majka) samo željeli da
tužitelj napusti taj prostor, jer mu je bio istekao ugovor, a bilo je sporno i plaćanje
stanouprave, vode odnosno da je bila i nekakva ovrha. U svakom slučaju da se ne
može sjetiti riječi koje su izrečene, a koje su mogle naštetiti tužitelju, ako bi bile
neistinite. Službeno nije davao izjave za novine, oni su snimali i kasnije pisali, ali
ništa od toga tuženik nije odobrio. Nadalje, ne može se sjetiti niti da je rekao da ga
tužitelj reketari, možda je to izvučeno iz gomile riječi koje su izgovorene, ali da nije
nikome dao intervju. Prema tome, da mu se teško sjetiti sada konkretne situacije jer
je tu bilo dosta problema sa tužiteljem, a da godinama pokušava to zaboraviti jer
smatra da je to bilo najgore razdoblje u njegovom životu. Nadalje, da mu je tužitelj
tada rekao "zapamtit ćeš ti mene" i udario nogom u staklenu stjenku koju je razbio, a
bilo je tu svega. Nadalje, da nikada nisam prijetio tužitelju da bi ga ubio već je htio s
tužiteljem sve mirno riješiti, htio je da izađe iz prostora, a on na to nije pristao jer je
smatrao da ima brend, uložena sredstva tako da se nisu mogli mirno dogovoriti.
17. U konkretnom slučaju, cijeneći sve dokaze sud smatra kako je tužbeni zahtjev
tužitelja osnovan, iz razloga što su riječi koje je tuženik uputio okupljenima, a koje su
prenijeli mediji, a odnose se na tužitelja (iznuđivao novac, prijetio smrću), uz to
popraćene fotografijama (tuženikove majke koju odvodi osoblje hitne pomoći) i
naslovima u medijima „ drama: polila se benzinom i prijetila da će se zapaliti“ kod
svakog prosječnog čitatelja mogle izazvati nemir te stvoriti jako negativnu sliku o
tužitelju kao osobi sklonu kriminalu i korupciji koja je nesretnu tuženikovu obitelj
odnosno njegovu majku dovela do pred čin samoubojstva.
18. Prije svega, ukazati je na odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima
("NN" broj 35/05, 41/08 i 125/11- dalje ZOO-a ) koja propisuje da će sud
u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja
opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske
štete, a i kada nje nema, time da je stavkom 2. istog članka propisano da će sud pri
odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini trajanja
povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada,
ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i
društvenom svrhom.
19. Pod pravima osobnosti, kad je u pitanju fizička osoba, podrazumijevaju se u
smislu odredbe članka 19. stavak 2. ZOO-a pravo na život, tjelesno i duševno
zdravlje, ugled i čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života,
slobodu i dr.
20. U skladu s odredbom članka 1100. ZOO-a tužitelju bi pripadalo pravo na pravičnu
novčanu naknadu pod uvjetom da povreda prava osobnosti, uzimajući u obzir
posebno njezinu težinu i trajanje, nije neznatna.
21. Odredbom članka 1046 ZOO propisano je da je šteta povreda prava osobnosti
čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom
povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u
fizičkoj ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu
pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100 ZOO.
22. Odredbom članka 1103 ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane
naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtijeva ili tužbe osim ako je šteta
nastala nakon toga.
23. Prema naprijed izloženom činjeničnom supstratu, trebalo je utvrditi jesu li se
izrečenim tvrdnjama ispunile pretpostavke za dosudu neimovinske štete zbog
povrede ugleda, dostojanstava i časti tužiteljice.
24. Naime, u parničnom postupku koji se vodi radi naknade štete zbog povrede časti
i narušenog ugleda nastale objavom informacije sud nije dužan utvrđivati da li je
oštećenik pretrpio duševne boli i strah, niti da li su isti bili tolikog intenziteta da
opravdavaju odmjeravanje pravične novčane naknade, već je dužan utvrditi da li je
objavom te informacije povrijeđeno pravo osobnosti oštećenika.( Tako i ŽS Gž-
175/18)
25. Naime, nesporno je da je predmetni događaj ( ovrha radi provođenja privremene
mjere uvođenja tužitelja u posjed ) bio medijski popraćen, da su istom nazočili
novinari koji su bilježili i fotografirali sve što se zbivalo, da je predmetne prilike
tužitelja trebalo uvesti u posjed poslovnog prostora, po sudskoj odluci, što je tuženik
odnosno njegova majka pokušala spriječiti tako što se u prostor zatvorila i polila
benzinom te prijetila da će se zapaliti, dok je tuženik istovremeno pred okupljenim
novinarima izjavljivao da ih tužitelj reketari, terorizira, ne plaća zakupninu, a što je
sve povodom tog događaja objavljeno u medijima, kod tužitelja izazvalo povredu
časti i ugleda.
26. Dakle, nesporno je utvrđeno iz medijskih članaka da je tuženik izrekao navedene
uvrede za koje je saznalo više osoba, međutim ovdje se spornim ukazuje pitanje radi
li se o uvredama koje su takve prirode da su mogle utjecati na narušavanje ugleda i
časti tužitelja. Naknada nematerijalne štete zbog povrede ugleda i časti priznaje se
samo iznimno i to samo onda kada je povreda izuzetno teška, tako da je kod
oštećenika opravdano mogla izazvati osobitu intenzivnu duševnu bol.
27. Svi dokazi izvedeni u postupku upućuju na zaključak da je više ljudi koji su
nazočili predmetnom događaju, a nakon objave članaka putem medija saznalo o
neistinama koje su izrečene na račun tužitelja, one su time postale dostupne većem
broju ljudi, pa tako i krugu osoba u kojemu se tužitelj kreće, što je za posljedicu imalo
stvaranje negativne slike o tužitelju u javnosti i šire tj. umanjilo njegov ugled u
društvu, odnosno sredini u kojoj se kretao i kreće. Očigledno je kako su predmetne
uvrede koje tuženi niti ne poriče, izrečene širem krugu ljudi, te objavljene u medijskim
člancima, nanijele štetu ugledu tužitelja.
28. Slijedom izloženog, postupanje tuženika ima obilježja protupravnosti, te težina
povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje novčane naknade u smislu
odredbe čl. 1101. st. 2. i 3. ZOO-a.
29. Naime, prema dugogodišnjoj i stabilnoj sudskoj praksi građansko-pravna
odgovornost je šira od kaznene odgovornosti što znači da ona može postojati čak i u
slučaju da neka osoba nije u kaznenom postupku proglašena krivom za počinjenje
određenog kaznenog djela kojim bi se počinila šteta, dok je u konkretnom slučaju
tuženik pravomoćnom kaznenom presudom oglašen krivim za kazneno djelo klevete
na štetu tužitelja.
30. Kaznena odgovornost za kazneno djelo kojim je prouzročena šteta po naravi
stvari uključuje u sebi i građansko-pravnu odgovornost za tu štetu (v. primjerice
odluku VSRH broj Rev-402/2003)
31. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede
prava osobnosti, u vidu prava na duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo, a sve
vezano za kazneno djelo protiv časti i ugleda - klevete za koje je tuženik oglašen
krivim i osuđen na novčanu kaznu.
32. Tuženik je prema pravorijeku kaznene presude, koji u smislu čl. 12. st. 3. ZPP-a
veže parnični sud, kritične prigode za vrijeme ovrhe radi uvođenja u posjed tužitelja u
ugostiteljski objekt, pred više osoba iznio brojne neistine na račun tužitelja govoreći
da ne plaća najamninu, da ih maltretira i ucjenjuje te prijeti smrću čime je u javnosti
stvorio negativnu sliku o tužitelju te se zbog izjava tuženika prenesenih putem medija
kod svakog prosječnog čitatelja stvorio animozitet prema tužitelju, a na takve izjave
svatko reagira na drugačiji način, dok su iste kod tužitelja, opravdano mogle izazvati
duševnu bol koju tužitelj opisuje kao smetnje na psihičkom planu zbog kojih
posjećuje psihijatra i koristi tablete za smirenje.
33. Dakle, u ovom postupku tužitelj je dokazao postojanje pretpostavki odgovornosti
za štetu na strani tuženika zbog toga što je tuženik predmetne prigode " optužio"
tužitelja za iznudu i neplaćanje najamnine čime je istog oklevetao slijedom čega je
tužitelj trpio duševnu bol te neugodnost jer se morao opravdavati svima o tome što se
(nije) dogodilo, a privatno je patio, odlazio psihijatru kao i njegova žena i dijete,
slijedom čega su utvrđene sve pretpostavke odgovornosti za štetu jer je utvrđeno
protupravno postupanje tuženika te posljedica nastale štete kao i uzročno posljedična
veza.
34. Slijedom navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik predmetnim
postupanjem ne samo iznio neistinite tvrdnje, već je takvim ponašanjem iznio
zlonamjerne tvrdnje o tužitelju sve s ciljem diskreditiranja istog, a koje tvrdnje tuženik
ničim nije dokazao te je istima, tvrdeći za tužitelja da reketari, prijeti smrću te ne
plaća zakupninu, ne samo uvrijedio tužitelja nego i njegovu obitelj potkopavši ugled
tužitelja kao čovjeka i ugostitelja koji je time prehranjivao svoju obitelj.
35. Dakle, iz iskaza tužitelja sud je dobio spoznaju o jačini i intenzitetu duševne boli
kojoj je bio izložen tužitelj zbog iznošenja neistina o njemu kao čovjeku i ugostitelju
budući se tuženik koristio biranim riječima kako bi okvalificirao tužitelja kao reketara
koji ih je ucjenjivao i prijetio smrću, i koji je u rekordnom roku uspio preinačiti odluku
suda te ishoditi povratak u prostor unatoč neplaćanju zakupnine, što je sve dovelo
njegovu majku do pred čin samoubojstva, a koje nisu mogle ostaviti prosječnog
čitatelja ravnodušnim, što je sve izrekao kako bi oskvrnuo ugled tužitelja, pa je
tužitelju očito u kontaktu sa poznatima bilo neugodno, jer je nesumnjivo sve izrečeno
od strane tuženika stvorilo negativnu sliku o tužitelju u široj javnosti, koja uvijek sa
zanimanjem prati zbivanja u svezi pravosuđa, donošenja odluka i provođenja istih,
osobito, kada su ista dodatno podgrijana izjavama o korupciji, reketarenju i
prijetnjama suicidom.
36. Dakle, jasno proizlazi da je tuženik svjesno plasirao u javnosti negativnu sliku o
tužitelju te se takvo ponašanje ne može obraniti navodima iz odgovora na tužbu ( da
se ne sjeća i da je sve želio što prije zaboraviti) jer se predmetnim izjavama
naškodilo tužitelju, odnosno njegovom profesionalnom i osobnom ugledu bez ikakve
potkrijepe u činjenicama i dokazima dakle, potpuno neosnovano te zlonamjerno.
37. Temeljem izvedenih dokaza, a slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud je
nedvojbeno utvrdio da je izjavama tuženika pred okupljenim mnoštvom i novinarima
povrijeđeno pravo na ugled, čast i dostojanstvo jer je tuženik kritične prigode po
ocjeni ovog suda iznio teške neistinite kvalifikacije na račun tužitelja koje se sve
svode na tvrdnju da je tužitelj reketar koji je uništio njegovu obitelj što je svakako
osnova za odštetnu odgovornost (v. primjerice odluku VSRH broj Rev 3607/1999) jer su te tvrdnje objektivno gledajući mogle imati štetne
posljedice u duševnoj sferi tužitelja i da je trpio duševne boli, slijedom čega je tuženik
kao odgovorna osoba istome dužan naknaditi štetu zbog iznesenih neistina koje su
prouzročile štetu u vidu povrede časti i ugleda tužitelja te naškodile zdravlju tužitelja.
38. Temeljem odredbe članka 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade
dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe što je ovdje slučaj, pa su iste
tako i dosuđene odnosno od podnošenja zahtjeva za objavu ispravka informacije.
39. Također, treba napomenuti da zakonska odredba članka 1100. stavka 2. ZOO-a
govori o tome da treba voditi računa o cilju kojem služi pravična novčana naknada.
Ova zakonska odredba daje okvir za određenje pravne prirode pravične novčane
naknade koja se ogleda u njegovoj funkciji, prije svega kompenzacijskoj i
preventivnoj, a uzgredno i satisfakcijskoj. Kompenzacijska i satisfakcijska funkcija
pravične novčane naknade fokusiraju se na oštećenika i potrebu da se on barem
približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja
štetnih posljedica, dok preventivna funkcija pravične novčane naknade znači da se
pri dosuđenju naknade mora voditi računa i o potrebi ostvarivanja nekih društveno
poželjnih interesa i ciljeva jer pravična novčana naknada i njena visina mogu utjecati
na ponašanje potencijalnih štetnika budući da se prijetnjom isplate te naknade kao i
njezinom visinom mogu stimulirati potencijalni štetnici da povećaju stupanj pažnje
kako ne bi prouzrokovali povredu nečijeg prava osobnosti.
40. Uzimajući u obzir sve navedeno tužitelju je dosuđen zatraženi iznos od 20.000,00
kuna odnosno , a na dosuđeni iznos glavnice, tužitelju je trebalo priznati zakonske
zatezne kamate, a kako je to i zatraženo po stopi određenoj članka 29. ZOO.
41. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. ZPP-a,
odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika
(„NN“ broj 91/04,37/05,59/07,148/09 i 142/12, dalje: Tarifa) koja je bila
na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje, prema vrijednosti
tužbenog zahtjeva to je tužitelju priznat trošak sastava tužbe 100 bodova, zastupanje
na raspravi 29.rujna 2020. 100 bodova, 25.studenog 2020. 100 bodova, 16.veljače
2021. 50 bodova, 25.studenog 2021. 50 bodova, 9.ožujka 2022. 100 bodova,
30.lipnja 2022. 50 bodova, 11.studenog 2022. 100 bodova, podnesak od
11.studenog 2022. 100 bodova, podnesak od 2.veljače 2023. 100 bodova,
zastupanje na ročištu 20.travnja 2023. 100 bodova, odnosno ukupno 950 bodova, što
umnoženo sa vrijednosti jednog boda od 15,00 kuna (Tbr.50) iznosi 14.250,00 kuna,
uvećano za PDV 25% iznosi 3.562,50 iznosi 17.812,50 kuna odnosno 2.364,13 eura.
42. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
Split, 20. srpnja 2023.
Sutkinja Maja Anušić,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana
primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za Županijski sud u Splitu u 3
primjerka.