- 1 -              Poslovni broj: Usž-975/23-2

Poslovni broj: Usž-975/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. M. iz P., kojeg zastupa opunomoćenik R. Š., odvjetnik u D., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-3127/21-6 od 21. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2023.

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-3127/21-6 od 21. studenog 2022.

Obrazloženje

1.              Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-114-04/21-02/77, urbroj: 511-01-158-21-5 od 20. srpnja 2021. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Rješenjem tuženika od 20. srpnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog sudovanja S., klasa: UP/I-114-04/21-02/89, urbroj: 511-01-158-21-7 od 7. svibnja 2021. Tim prvostupanjskim rješenjem se utvrđuje da je tužitelj, policijski službenik, odgovoran za počinjenje težih povreda službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 7. Zakona o policiji ("Narodne novine", 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.), opisanih kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije", a činjenično su pobliže navedene u točkama 1., 2. i 3. izreke tog rješenja. Tužitelju je za utvrđene teže povrede službene dužnosti izrečena pojedinačna disciplinska kazna – prestanak državne službe, a sukladno članku 110. stavku 2. točki 6. Zakona o policiji i članku 18. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika ("Narodne novine", 141/11. – dalje: Pravilnik) izrečena je jedinstvena disciplinska kazna – prestanak državne službe.

3.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

4.              Nastavno u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i opisuje slijed radnji poduzetih tijekom postupka. Dalje navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da su upravna tijela, a i prvostupanjski sud povrijedili pravila postupka, a što je dovelo do donošenja nezakonitih odluka u kojima nedostaju odlučni razlozi na kojima se temelje.

5.              Tužitelj u žalbi ističe da pobijana presuda ne sadrži valjano obrazloženje, već samo razloge koje je tuženik naveo u osporenom rješenju, a što znači da je presuda utemeljena na okolnostima koje nisu valjano dokazane, a niti su izneseni zaključci iz stajališta dostatno argumentirani. Tužitelj posebno ukazuje na pogoršanje svog psihofizičkog stanja, a zbog čega smatra da nije u postupku mogao sudjelovati kao ravnopravna stranka, a zaključuje da je zbog niza propusta učinjenih tijekom provedenog upravnog postupka došlo do povrede temeljem načela utvrđivanja materijalne istine. Tužitelj ukazuje i na primjenu članka 55. Zakona o općem upravnom postupku, smatrajući da je bilo osnove za prekid postupka zbog prethodnog pitanja koje se odnosi na postojanje kaznenog djela, a zbog čega se ni o predmetnoj upravnoj stvari ne može donijeti pravilna i zakonita odluka.

6.              Zaključno, tužitelj osim zakonskih, ukazuje i na povredu ustavnih prava, a prije svega na povredu članka 28. Ustava Republike Hrvatske prema kojem je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.

7.              Tužitelj predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu od 21. studenog 2022. poništi.

8.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

9.              Žalba nije osnovana.

10.              Ispitujući zakonitost pobijane presude kao i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

11.              Iz spisa predmeta, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, te činjenice koje je sam utvrdio (članak 33. stavak 2. ZUS-a).

12.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je disciplinski postupak u predmetnom postupku pokrenut na temelju zahtjeva načelnika Policijske uprave Š.-k. za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti protiv tužitelja radi težih povreda službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 7. Zakona o policiji, koje se u zahtjevu pobliže definiraju.

13.              Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je disciplinski postupak u kojem je utvrđena odgovornost tužitelja za počinjenje opisanih težih povreda službene dužnosti pravilno proveden, odnosno da je ocjena o tužiteljevoj odgovornosti donesena na temelju savjesne i detaljne ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza ukupno, a za utvrđenja iznesena u osporenim rješenjima su disciplinska tijela imala uporište u rezultatima provedenog dokaznog postupka. Također su disciplinska tijela u svojim rješenjima iznijela valjane, dostatne i relevantne razloge na temelju kojih su, a po iscrpnoj analizi svih provedenih dokaza, utvrdila tužiteljevu disciplinsku odgovornost.

14.              Također je tijekom disciplinskog postupka pobliže obrazloženo zbog čega nema potrebe izvesti predložene dokaze tužitelja i saslušati svjedoka P. B., a jer spisu predmeta prileži njegova izjava koja je ovjerena od strane javnog bilježnika, a odluka o disciplinskoj odgovornosti tužitelja je donesena uvažavajući pri tome i sadržaj te izjave.

15.              Dalje, valja reći da iz cjelokupno provedenog disciplinskog postupka proizlazi da je tužitelj u postupku u kojem je sudjelovao u statusu policijskog službenika, imao poziciju ravnopravne stranke, i bio je u mogućnosti očitovati se o svim bitnim pitanjima, odnosno pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da mu tijekom provedenog disciplinskog postupka nisu na bilo koji način povrijeđena ili uskraćena zakonom propisana procesna prava. S time u vezi prvostupanjski sud ističe da se sukladno članku 93. stavku 1. Zakona o policiji duševna i tjelesna sposobnost za obavljanje službenih poslova tužitelja koji ima status policijskog službenika pretpostavlja, a što tužitelj tijekom disciplinskog postupka nije doveo u pitanje, niti je to osporeno od strane nadležnih tijela, zbog čega je sud prigovor istaknut u tužbi vezano uz psihofizičko stanje tužitelja i mogućnost sudjelovanja u postupku ocijenio neosnovanim.

16.              Također se u obrazloženju pobijane presude ističe da kaznena, odnosno prekršajna odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti, ako djelo koje je predmet kaznenog ili prekršajnog postupka ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti, odnosno da oslobođenje od kaznene ili prekršajne odgovornosti ne pretpostavlja oslobođenje od odgovornosti i za povredu službene dužnosti ako je počinjeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti, pri čemu se sud poziva i na stajališta iznesena u ustavnosudskoj praksi. S time u vezi pravilno je prvostupanjski sud odbio i tužbeni prigovor da je u smislu članka 55. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09.) trebalo prekinuti postupak, dok se ne odluči o prethodnom pitanju u odnosu na postojanje kaznenog djela.

17.              Dakle, iz pobijane presude proizlazi da je sud dao u obrazloženju valjane, dostatne i relevantne razloge na kojima je utemeljio odluku, odnosno dao je razložno obrazloženje s kojim je ovaj Sud suglasan. Time je prvostupanjski sud postupio u skladu s pravilima propisanim u članku 60. stavku 4. ZUS-a. Također valja reći da prvostupanjski sud tijekom provedenog upravnog spora nije počinio bilo kakav propust koji bi u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a utjecao na donošenje pravilne i zakonite odluke.

18.              Prvostupanjski sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenje daljnjeg dokaznog postupka, ocjenjujući da već provedeni dokazi i utvrđeno činjenično stanje daju dostatnu osnovu za donošenje zakonite odluke i da nema potrebe za provođenje predloženih dokaza od strane tužitelja.

19.              U svezi žalbenog navoda o povredi načela jednakosti oružja u prvostupanjskom upravnom sporu valja dodati da to načelo ne zahtijeva od suda prihvaćanje svih dokaznih prijedloga stranaka, već zahtijeva vođenje postupka na način koji ne narušava pravičnu ravnotežu među strankama u procesnom smislu, te pružanje stranci razumne mogućnosti iznošenja i dokazivanja činjenica na način koji ju ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na drugu stranku u postupku. Promatrajući prvostupanjski upravni spor u svjetlu zahtjeva koji proizlaze iz načela jednakosti oružja, ovaj Sud ne nalazi povrede ovoga ustavnog i konvencijskog načela, smatrajući valjanim i dostatnim obrazloženje prvostupanjskog suda u vezi s odbijanjem dokaznih prijedloga tužitelja.

20.              S obzirom da rješenja javnopravnih tijela već sadrže dostatne razloge na kojima je utemeljena odluka, prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi pravilno očitovao samo o ključnim navodima tužitelja koje je isticao tijekom postupka, a bez potrebe da se doslovno ponavljaju razlozi koje su javnopravna tijela već navela i obrazložila, a koji upućuju na neosnovanost tužiteljevih prigovora, na kojima ustraje i tijekom upravnog spora.

21.              Postupajući na opisani način, prvostupanjski sud prema ocjeni ovog Suda, nije povrijedio odredbe ZUS-a, odnosno nije počinio postupovnu povredu koja bi bila od utjecaja na zakonitost osporene presude, jer s obzirom na razloge iznesene u obrazloženju pobijane presude u konkretnom slučaju nije dovedeno u pitanje ostvarenje ustavnog prava na pošteno suđenje, kao i drugih ustavnih prava na koja tužitelj pobliže ukazuje u žalbi.

22.              Slijedom iznesenog, a kako tužitelj pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije uspio osporiti tijekom disciplinskog postupka, a niti tijekom sudskog postupka, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je opisanim postupanjem počinio teže povrede službene dužnosti za koje je utvrđena njegova disciplinska odgovornost. Stoga je tužitelju na temelju članka 110. stavka 2. točke 6. Zakona o policiji za navedene povrede službene dužnosti izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe, uz uvažavanje svih elemenata koji utječu na odabir sankcije, a koja je i prema ocjeni ovog Suda, uvažavajući okolnosti konkretnog slučaja u skladu sa svrhom i ciljem koji se izricanjem sankcije želio postići, odnosno izrečena je na temelju propisane diskrecijske ocjene koja je valjano i dostatno obrazložena.

23.              Stoga je ocjena ovog Suda da su kod odabira kazne uvažene sve okolnosti konkretnog slučaja, odnosno olakotne i otegotne okolnosti, kao i težina počinjenih disciplinskih djela, a ujedno su navedeni i obrazloženi razlozi koji su doveli do izbora vrste izrečene disciplinske sankcije.

24.              Stoga, prema ocjeni Suda tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio zakonitost prvostupanjske presude, a niti su osnovani navodi o povredi ustavnih prava.

25.              Kako nisu osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 20. srpnja 2023.

                                                                                                        Predsjednik vijeća

Ante Galić, v.r.