- 1 -              Poslovni broj: Usž-1679/23-2

Poslovni broj: Usž-1679/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Ljiljana Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice E. M. iz R., kojeg zastupa opunomoćenicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. P., G. G., V. V., M. K., A. I. i S. F. M., R., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi obveze doprinosa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-42/23-7 od 7. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2023.

p r e s u d i o   j e

I.              Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-42/23-7 od 7. ožujka 2023.

II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-411-10/20-01/80, urbroj: 513-04-22-4 od 8. studenog 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda P., Ispostave R., klasa: UP/I-411-01/20-06/005, urbroj: 513-07-18-04-20-01 od 30. siječnja 2020.

2.              Navedenim rješenjem tuženika od 8. studenog 2022. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja od 30. siječnja 2020. kojim je tužiteljici, kao osiguraniku po osnovi člana uprave trgovačkog društva, za period od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2010., prema mjesečnoj osnovici za obračun doprinosa od 7.716,00 kn, utvrđena obveza doprinosa na način kako je to specificirano u tom rješenju.

3.              Tužiteljica je podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga. U žalbi se osvrće na stav tuženika u pogledu nastupa zastare prava na utvrđenje obveze doprinosa, kao i na mjerodavno pravo za utvrđenje obveze plaćanja doprinosa. Stava je da postupak utvrđivanja zastare provodi Porezna uprava, pri čemu su u primjeni odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22., dalje: OPZ), što prvostupanjski sud niti ne smatra spornim, dok je nastanak porezne obveze propisan posebnim poreznim zakonima. Ističe da intencija zakonodavca, kada je propisivao početak tijeka zastarnog roka, nije bila sukladna stavu prvostupanjskog suda i javnopravnih tijela u konkretnom predmetu jer bi time bila narušena pravna sigurnost i smisao postojanja instituta zastare. Stava je da termin „razdoblje koje prethodi“ označava „godinu koja prethodi“ te da je razdoblje osiguranja kalendarska godina i to kalendarska godina koja je prethodila pokretanju postupka radi utvrđenja statusa osiguranika. U žalbi se poziva i na povredu prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava, kao i da je tužitelju povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku. Navodi da se radi o formalističkom i arbitrarnom tumačenju i primjeni propisa. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i riješi upravnu stvar na način da poništi rješenja javnopravnih tijela te naloži tuženiku snošenje troška upravnog spora tužitelju.

4.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14. 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7.              Iz podataka spisa predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem poreznog tijela od 30. siječnja 2020. tužiteljicu, kao osiguraniku s osnove člana uprave trgovačkog društva, utvrđena obveza plaćanja doprinosa. Navedeno porezno rješenje prvostupanjsko porezno tijelo donijelo je na temelju podataka koje mu je po službenoj dužnosti dostavilo nadležno tijelo, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, prema čijim evidencijama je tužiteljica u navedenom razdoblju bila osiguranik mirovinskog osiguranja po osnovi člana uprave trgovačkog društva.

8.              Pitanje zastare prava na utvrđivanje obveze navedenog doprinosa regulirano je odredbama OPZ-a, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva tužitelja.    

9.              Odredbom članka 233. stavka 1. Zakona o doprinosima (Narodne novine broj 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12, 148/13., 41/14, 143/14., 115/16. i 106/18.; dalje: ZD) propisano da postupak utvrđivanja zastare provodi Porezna uprava na način propisan Općim poreznim zakonom za postupak kojim se utvrđuje porezna zastara, ako tim zakonom nije drugačije određeno.

10.              Prema odredbi članka 108. stavka 1. OPZ-a pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a prema stavku 2. istog članka zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza.

11.              Kako prema odredbi članka 230.a ZD-a  za osiguranike kojima je svojstvo u osiguranju utvrđeno za razdoblje koje prethodi godini u kojoj je pokrenut postupak za utvrđivanje svojstva osiguranika, zastara prava na utvrđivanje doprinosa po toj osnovi počinje teći nakon isteka godine u kojoj je utvrđeno svojstvo u osiguranju, a što je u konkretnom slučaju 27. rujna 2019., pa je zastara  počela teći 1. siječnja 2020.

12.              Stoga se pravilno zaključuje da sukladno odredbi članka 108. stavka 1. i 2. OPZ-a u vezi s odredbom članka 233. stavka 1. ZD-a nije nastupila zastara prava na utvrđivanje doprinosa jer nije protekao rok od šest godina od kada je zastara počela teći. 

13. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da su prigovori tužiteljice neosnovani te nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, a osobito jer se radi o istim prigovorima koje je tužiteljica isticala i u tužbi, o kojima je prvostupanjski sud dao iscrpno obrazloženje, a s kojim zaključcima je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.

14.               Budući da je utvrđeno da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

15.              Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 20. srpnja 2023.

   Predsjednica vijeća

        Sanja Štefan, v. r.