Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-4327/22-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednica vijeća, Ante Galića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća, te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice R. V. iz S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-936/2022-5 od 29. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2023.
p r e s u d i o j e
Usvaja se žalba tuženika i poništava presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-936/2022-5 od 29. rujna 2022. te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-936/2022-5 od 29. rujna 2022. poništeno je rješenje tuženika klasa: UP/II-410-18/16-01/61, urbroj: 513-04-19-2 od 1. kolovoza 2019. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Središnja Hrvatska, Ispostava O., klasa: UP/I-410-23/2015-02/02729, urbroj: 513-07-25-06-2015-02 od 7. prosinca 2015.
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi postupka. Tuženik ističe da se u predmetnoj stvari prvostupanjski sud neutemeljeno i neosnovano suprotstavio već ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda i prvostupanjskih upravnih sudova. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pogrešno primijenio propis koji se odnosi na relativnu zastaru prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze. Prvostupanjski sud zanemaruje odredbu članka 197. stavka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ/16.) te primjenjuje odredbu članka 197. stavak 1. OPZ/16 prema kojoj bi zastaru trebalo rješavati po zakonu koji je bio na snazi u trenutku pokretanja postupka po službenoj dužnosti. Tuženik ističe da su porezna tijela dužna na poreznu zastaru paziti po službenoj dužnosti zbog čega ne smije doći do razlikovanja u računanju zastarnih rokova ovisno o tome je li stranka podnijela prijedlog za utvrđivanje zastare i time inicirala postupak ili je do pokretanja postupka došlo po službenoj dužnosti. Ukazuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-zpz-53/2021-2 i U-zpz-14/2021 u kojima je Vrhovni sud izrazio navedena stajališta. Slijedom navedenog predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Iz spisa proizlazi da je odlučujući o žalbi tuženika Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj: Usž-1233/20-2 od 4. ožujka 2021. odbio žalbu tuženika i potvrdio presudu Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: UsI-1348/2019-6 od 10. siječnja 2020. kojom je poništeno rješenje tuženika klasa: UP/II-410-18/16-01/61, urbroj: 513-04-19-2 od 1. kolovoza 2019. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Središnja Hrvatska, klasa: UP/I-410-23/2015-02/02729, urbroj: 513-07-25-06-2015-02 od 7. prosinca 2015.
6. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude ovog Suda poslovni broj: Usž-1233/20-2 od 4. ožujka 2021., rješenjem poslovni broj: U-zpz-108/2021-5 od 11. svibnja 2022. usvojio zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti te ukinuo presudu Visokog upravnog suda broj: Usž-1233/20-2 od 4. ožujka 2021. i presudu Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: UsI-1348/2019-6 od 10. siječnja 2020. i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Iz obrazloženja odluke proizlazi da je Vrhovni sud utvrdio da u konkretnom slučaju zastara nije nastupila te je predmet vratio na ponovni postupak uz uputu da se raspravi opravdanost ostalih prigovora tužitelja o kojima nije raspravljano zbog pogrešnog shvaćanja da je nastupila zastara.
7. U ponovnom postupku prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu.
8. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
9. Iz prvostupanjske presude proizlazi da prvostupanjski sud prihvaća stav koji je Vrhovni sud zauzeo u nizu svojih odluka prema kojem nakon stupanja na snagu OPZ/16. relativna zastara više ne teče. Međutim, prvostupanjski sud je mišljenja da je navedeno pravno shvaćanje primjenjivo samo na one situacije u kojima je postupak utvrđivanja poreza započeo nakon 1. siječnja 2017., odnosno nakon stupanja na snagu OPZ/16., ne i na postupke započete prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44716. – dalje: OPZ/08.) pa posljedično tome isto nije moguće primijeniti na konkretan slučaj. Svi prethodno spomenuti kriteriji koje mora ispunjavati pravna norma sadržani su u odredbi članka 197. stavka 1. OPZ/16., pa stoga, po mišljenju prvostupanjskog suda, istu nije potrebno nadopunjavati dodatnim interpretacijama i time joj davati značaj i smisao koji ona nema niti može imati. Prvostupanjski sud ističe da prijelazne i završne odredbe OPZ/16. jasno i nedvosmisleno određuju da se postupci utvrđivanja poreza koji su pokrenuti do 31. prosinca 2016. imaju dovršiti prema pravilima OPZ/08., a što upućuje i pravilo o relativnoj zastari. Slijedom navedenog prvostupanjski sud ustraje kod stava zauzetog u ukinutoj presudi poslovni broj: UsI-1348/2019-6 od 10. siječnja 2020. te posljedično tome utvrđuje da je u predmetnoj upravnoj stvari nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje predmetne porezne obveze budući da je od dana kada je doneseno prvostupanjsko rješenje od 7. prosinca 2015. do donošenja rješenja tuženika od 1. kolovoza 2019. proteklo više od 3 godine, a da u tom razdoblju ni prvostupanjsko ni drugostupanjsko porezno tijelo nisu poduzeli niti jednu službenu radnju iz članka 95. stavka 1. OPZ/08. usmjerenu na utvrđivanje porezne obveze kojom bi relativna zastara bila prekinuta.
10. Ovaj Sud ne može prihvatiti takav stav niti obrazloženje prvostupanjskog suda.
11. Iz obrazloženja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-zpz-108/2021-5 od 11. svibnja 2022. proizlazi da je Vrhovni sud utvrdio da u konkretnom slučaju zastara nije nastupila. Vrhovni sud je zauzeo pravno shvaćanje obrazloženo u toj odluci iz kojeg proizlazi da se glede pitanja zastare primjenjuju odredbe OPZ/16. i šestogodišnji rok zastare, koji nije protekao od početka zastarnog roka od 1. siječnja 2016. do donošenja drugostupanjskog rješenja od 1. kolovoza 2019. Vrhovni sud je predmet vratio na ponovni postupak uz uputu da se raspravi opravdanost ostalih prigovora tužiteljice u kojima nije raspravljano zbog pogrešnog shvaćanja da je nastupila zastara. Dakle, u konkretnom slučaju Vrhovni sud je pravomoćno riješio prigovor zastare stoga u konkretnom slučaju, tijekom ponovljenog prvostupanjskog postupka nije bilo mjesta ponovnom raspravljanju o prigovoru zastare. Uvidom u spis prvostupanjskog suda utvrđeno je da prvostupanjski sud unatoč izričitoj uputi Vrhovnog suda ponovno je raspravljao samo prigovor zastare dok nije raspravio opravdanost ostalih prigovora tužiteljice iz tužbe. Prvostupanjski sud nije razmatrao primjenu materijalnog prava niti je proveo dokazne prijedloge tužiteljice te su tužiteljičini navodi ostali nerazjašnjeni, kao i utjecaj tih navoda na končano rješenje stvari.
12. Naime, tužiteljica u tužbi navodi kako u S. živi, a u P. radi dok u O. ima radove na kući i neko vrijeme boravi u O., pa je moguće došlo do pogrešnog saznanja o njenom prebivalištu te da s njom nitko nije razgovarao. Isto tako navodi da je u navedenom vremenu radila na rekonstrukciji kuće u O. i nije bilo dovoljno mjesta i nije boravila duže od nekoliko dana za redom u jednom mjestu ističući da je S. mjesto njenog životnog interesa.
13. Ocjenjujući postupak pred prvostupanjskim sudom u konkretnom slučaju valja imati na umu da prema članku 115. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava. Stoga je zadaća sudova u upravnom sporu tumačiti mjerodavne odredbe ZUS-a (i drugih propisa) u svjetlu ustavnih i konvencijskih jamstava primjenjivih u svakom konkretnom slučaju, među kojima je i pravo na pošteno suđenje. To ustavno i konvencijsko pravo obuhvaća cijeli niz postupovnih jamstava bez kojih nije moguće govoriti o suđenju u demokratskom društvu utemeljenom na vladavini prava.
14. U tom smislu valja podsjetiti na načelna stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske, izraženo u brojnim odlukama o dosezima i načinu zaštite ustavnog prava na pošteno suđenje. Prije svega valja uputiti na stajalište Ustavnog suda da se jamstvo prava na pošteno suđenje, sadržano u članku 29. stavku 1. Ustava primjenjuje na sudski postupak pred upravnim sudovima koji je uređen člankom 19. stavkom 2. Ustava (odluka broj: U-III-1001/2007 od 7. srpnja 2010.).
15. Načelna stajališta o ustavnom jamstvu poštenog suđenja Ustavni sud je u odluci broj: U-III-3967/2018 od 14. rujna 2020. izrazio istaknuvši "pravo na pravično suđenje ne može se smatrati djelotvornim ako zahtjevi i očitovanja stranaka nisu stvarno saslušani tj. ako ih sud nije propisno ispitao (…)" te, da sve dok u sudskoj odluci koja se osporava ustavnom tužbom nisu navedeni dostatni i relevantni razlozi kojima se sud vodio u donošenju svoje odluke, a koji mogu dovesti do uvjerenja da je taj sud stvarno ispitao slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka, ne može se smatrati da ta odluka zadovoljava opće zahtjeve koji proizlaze iz Ustavom zajamčenog prava na pravično suđenje (…)".
16. Nadalje valja istaknuti da je Ustavni sud u svojim brojnim odlukama naglasio da prava zajamčena Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – međunarodni ugovori“ 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 1/06., 2/10. – dalje Konvencija) ne smiju biti teoretska, iluzorna već praktična i djelotvorna (primjerice odluka broj: U-III-5725/2016 od 19. prosinca 2017.) te da je uvijek potrebno s obzirom na važnost prava na pošteno suđenje u demokratskom društvu gledati dalje od vanjskog dojma te se usredotočiti na stvarnu situaciju u kontekstu okolnosti svakog pojedinog predmeta (odluke broj: U-III-3911/2018, U-III-1859/2019 i dr.).
17. Primjenjujući navedena načelna stajališta na konkretan slučaj, ovaj Sud smatra potrebnim ponoviti stajalište da neprovođenjem nekog dokaznog prijedloga može biti povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 6. stavkom 1. Konvencije. Hoće li u konkretnom slučaju doći do povrede ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje ovisi o specifičnim okolnostima konkretnog slučaja.
18. Ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje između ostalog uključuje i pravo stranke u postupku u kojem se odlučuje o njenim pravima i obvezama iznijeti činjenice i predložiti dokaze u uvjetima koji omogućuju ravnopravan odnos dviju strana u postupku. U postupku pred neovisnim i nepristranim sudom stranka mora biti u mogućnosti učinkovito osporavati činjenična utvrđenja iz upravnog postupka. Primarna je svrha ovakvog pristupa osiguravanje procesne jednakosti stranaka u postupku u kojem se odlučuje o pravima i obvezama. Polazeći od naprijed navedenih okolnosti predmeta, u konkretnom je slučaju potrebno omogućiti tužitelju da ospori činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku provođenjem odgovarajućih dokaza u prvostupanjskom upravnom sporu.
19. Usvajajući prigovor zastare prvostupanjski sud propustio je provesti dokazni postupak na način koji bi omogućio pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje čime je u konačnici povrijeđeno pravo na tužiteljice na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH i člankom 6. stavkom 1. Konvencije. U konkretnom slučaju, uvidom u tužbu utvrđeno je da je tužiteljica osporavala utvrđene činjenice navodeći da su porezna tijela pogrešna utvrdila mjesto prebivališta tužiteljice bez provođenja adekvatnog dokaznog postupka.
20. Stoga je zbog povrede Ustavnog i Konvencijskog prava na pošteno suđenje ovaj Sud u skladu s člankom 74. stavkom 2. ZUS-a poništio prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak radi otklanjanja navedenih postupovnih propusta i ostvarivanja navedenih ustavnih i konvencijskih jamstava.
21. U ponovnom postupku prvostupanjski sud neće odlučivati o prigovoru zastare s obzirom da je u konkretnom slučaju taj prigovor otklonio Vrhovni sud rješenjem poslovni broj: U-zpz-108/2021-5 od 11. svibnja 2022.
U Zagrebu 20. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan, v.r.