1                         Poslovni broj: 26 Gž-541/2022-3

 

 

 

Poslovni broj: 26 Gž-541/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. S. d.o.o. R., OIB:..., zastupanog po punomoćnici N. B., odvjetnici u R., protiv tuženika D. Ž. iz R., OIB:..., radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Povrv-127/21-10 od 10. prosinca 2021., dana 20. srpnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Povrv-127/21-10 od 10. prosinca 2021.

 

II. Nepobijano rješenje sadržano u navedenoj presudi ostaje neizmijenjeno.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke usvojen je tužbeni zahtjev na način da je djelomično održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. P. iz R. poslovni broj: Ovrv-2209/2020 od 19. veljače 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.099,58 kn sa zateznom kamatom na svaki pojedinačno navedeni iznos u toj točki presude od dospijeća do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ovršni trošak u iznosu od 100,00 kn sa zateznom kamatom od 10. prosinca 2021. do isplate, dok je točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 725,00 kn sa zateznom kamatom od 10. prosinca 2021. do isplate.

 

2. Nepobijanim rješenjem sadržanim u gore navedenoj presudi djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. P. iz R. poslovni broj: Ovrv-2209/2020 od 19. veljače 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 607,16 kn sa zateznom kamatom, te je utvrđeno da se u tom dijelu tužba smatra povučenom.

 

3. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bez prijedloga postupanja po žalbi. 

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

5. Kako tuženik u žalbi nije naveo u kojem dijelu pobija presudu, to je ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje u tekstu: ZPP) pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem tuženik nije uspio u sporu, dok je rješenje kojim je djelomično ukinut navedeni platni nalog za iznos od 607,16 kn sa zateznom kamatom i kojim je navedeno da se u tom dijelu tužba smatra povučenom ostalo neizmijenjeno (konstatirano pod toč. II. izreke ove presude).

 

6. Žalba tuženika nije osnovana.

 

7. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP, jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

 

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu dospjelih i neplaćenih računa objedinjene naplate troškova stanovanja za kuću u vlasništvu tuženika u ¾ dijela, na adresi u R., u omjeru koji odgovora njegovom suvlasničkom dijelu u toj nekretnini (fiksni dio naknade za plin, odvoz komunalnog otpada, fiksni dio naknade za vodne usluge, te komunalne i vodne naknade) za razdoblje od siječnja do prosinca 2019.

 

9. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. P. iz R. poslovni broj: Ovrv-2209/2020-3 od 19. veljače 2020. naloženo tuženiku kao ovršeniku platiti tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 1.706,74 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, kao i da mu naknaditi ovršni trošak u iznosu od 131,38 kn i predvidivi trošak u iznosu od 75,25 kn. Povodom prigovora ovršenika, kojim je osporavao rješenje o ovrsi javnog bilježnika ističući prigovor zastare te osporavajući osnovanost i visinu tražbine tužitelja, rješenjem istog suda poslovni broj: Povrv-127/21-2 od 3. ožujka 2021. stavljeno je izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi od 19. veljače 2020. u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

9.1. Kako je tužitelj podneskom od 12. travnja 2021. djelomično smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 607,16 kn koji se odnosi na komunalnu i vodnu naknadu, a tuženik se tome nije protivio niti je zahtijevao naknadu troškova zbog djelomičnog smanjenja tužbenog zahtjeva, to je prvostupanjski sud odlučio kao u nepobijanom rješenju koje je sastavni dio prvostupanjske presude.

 

9.2. U odnosu na preostali tužbeni zahtjev, a polazeći od nesporne činjenice da je tuženik vlasnik kuće na adresi R., u ¾ dijela, kao i činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda da se obveza tuženika prema priloženim računima, pobliže opisanih u točki 10. do 12. obrazloženja pobijane presude odnosi na fiksnu naknadu za uslugu opskrbe plinom, uslugu odvoza komunalnog otpada te fiksnog dijela cijene vodne usluge na način da se tuženika sukladno odredbi čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tereti za navedene troškove razmjerno veličini njegovog suvlasničkog dijela, da tuženik tijekom postupka nije s uspjehom osporio vjerodostojnost izdanih računa niti je dokazao da je istima prigovarao u pogledu osnove i visine, te da nije dokazao da je tužitelju podmirio utuženu tražbinu, da za istu nije nastupila zastara iz razloga koji je naveden u točki 9. obrazloženja pobijane presude, dok je tužitelj dokazao da je tuženik suvlasnik predmetne kuće u ¾ dijela, te je u spis dostavio utužene račune iz kojih je razvidno na što se isti odnose, to je prvostupanjski sud pozivajući se na Odluku Vlade Republike Hrvatske od 1. svibnja 2012. kojom je uvedena fiksna naknada za distribuciju plina odnosno fiksna mjesečna naknada koju su obvezni plaćati svi korisnici neovisno o potrošnji plina, na Zakon o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 94/13., 73/13. i 14/19.) i Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te usluga povezanih s javnom uslugom na području Grada Rijeke (Službene novine Grada Rijeke br. 4/18., 9/18., 9/19. i 22/19.) i Cjenik K. Č. d.o.o. R. od 21. prosinca 2018. vezano za uslugu zbrinjavanja otpada, kao i na Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga K. V. I K. d.o.o., kao i na čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje u tekstu: ZOO) zaključio da je tuženik u obvezi ispuniti utuženu obvezu, te je primjenom čl. 451. st. 3. ZPP djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika kako je to navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude.

 

10. Tuženik u žalbi navodi da je tužitelj prvostupanjskom sudu dostavio netočne podatke zbog čega smatra da ga je trebalo odbiti s „tim dijelom tužbenog zahtjeva“.

 

10.1. Iznesenim žalbenim navodima tuženik ukazuje na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a na koji žalbeni razlog se i decidirano poziva u svojoj žalbi, dok u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati prvostupanjsku presudu iz tog žalbenog razloga u smislu čl. 467. st. 1. ZPP, iz čega slijedi da je drugostupanjski sud vezan činjeničnim stanjem utvrđenim po sudu prvog stupnja.

 

10.2. Stoga, imajući u vidu činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja, koje u ovom žalbenom postupku u sporu male vrijednosti ne može biti predmet razmatranja, ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava na koje se poziva u obrazloženju presude obvezao tuženika kao vlasnika u ¾ dijela predmetne kuće na platež utužene tražbine.

 

11. Kako tuženik svojom žalbom nije doveo u sumnju pravilnost prvostupanjske presude, a ispitivanjem pobijane presude u odnosu na eventualno ostvarenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju bitnu povredu zbog kojih se može pobijati presuda u sporovima male vrijednosti, a na koje osnovom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u žalbenom postupku u sporu male vrijednosti drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da je pravilno primijenjeno i materijalno pravo, slijedom čega je valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

 

12. Prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik ističe da je prvostupanjski sud trebao odlučiti o troškovima postupka razmjerno uspjehu u sporu, valja istači da nakon djelomičnog smanjenja tužbenog zahtjeva tuženik nije zahtijevao naknadu troškova postupka (čl. 158. st. 8. ZPP), pa je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

 

12.1. Pritom valja istači da tužitelj nema pravo na jednokratnu nagradu za cjelokupni postupak, kako je navedeno pod toč. 16. obrazloženja, jer za isto nije ispunjena pretpostavka iz Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje u tekstu: Tarifa). Međutim, i pravilnom primjenom Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife tužitelj ima pravo na trošak sastava obrazloženog podneska od 12. travnja 2021. i zastupanja na raspravi 25. listopada 2021. po 312,50 kn, kako je zatraženo u troškovniku tužitelja s lista 58 spisa, što uz trošak sudske pristojbe na presudu daje identičan nominalni iznos koji je dosuđen prvostupanjskom presudom, kao što je pravilno dosuđena i nagrada javnog bilježnika primjenom čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 8/11., 112/12., 114/12., 131/20.), pa je stoga u dijelu pobijane odluke o troškovima postupka valjalo odbiti žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi presudu u točki II. i III. izreke.

 

13. Nepobijano rješenje sadržano u presudi prvog stupnja ostalo je neizmijenjeno.

 

U Varaždinu 20. srpnja 2023.