- 1 -              Poslovni broj: I Kž-184/2023-4

Poslovni broj: I Kž-184/2023-4

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Bujas,  zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. P. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 , 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21- dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 16. ožujka 2023. broj K-1/2023, u sjednici održanoj 19. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog I. P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu od 16. ožujka 2023. broj K-1/2023 optuženi I. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci te presude pa je, na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11. i članka 34. stavak 1. i  2. u vezi s člankom 48. stavak 1. i članak 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 57. stavak 1. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne na koju je optuženik osuđen i to u trajanju od 9 (devet) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude, ne počini neko novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom I. P. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 9. kolovoza 2022. do 10. kolovoza 2022.

1.2. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom I. P. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, a koja mjera počinje teći pravomoćnošću presude i koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora odnosno proteka roka provjeravanja, a najdulje tri godine.

 

1.3. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11. optuženi I. P. upozoren je da mu se izrečena uvjetna osuda može opozvati ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je izrečena sigurnosnom mjerom.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ( „Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje: ZKP/08.) optuženi I. P. dužan je na ime troškova kaznenog postupka naknaditi iznos od 3.000,00 kuna/398,10 eura na ime sudsko psihijatrijskog vještačenja te iznos od 1.000,00 (tisućukuna) kuna/132,72 eura na ime paušalne svote, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio optuženik po branitelju F. Ć., odvjetniku u S., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prvostupanjsku presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno, da izrekne uvjetnu osudu  uz sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti.

 

3. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

 

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik navodi da nema dokaza da je postupao s namjerom da počini kazneno djelo, koju žalbenu argumentaciju dodatno ne obrazlaže.

 

6.1. Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, valjano ocijenio sve izvedene dokaze i iz njih izveo pravilan zaključak da je optuženik u svom ponašanju ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11. na način kako je to pobliže opisano izrekom pobijane presude.

 

6.2. Okolnost da je optuženik postupao s namjerom da protupravno prisvoji oštećenikov novčanik prvostupanjski sud pravilno temelji na iskazu oštećenog J. G., ocjenjujući da on nema razloga lažno teretiti optuženika kojega od ranije ne poznaje, a opisao je da je optuženik ušao u njegov ured dok je sjedio za računalom i počeo ga uporno i obilno prskati suzavcem i u jednom trenutku rekao: "Novčanik!". Opis događaja od strane oštećenika potvrđen je i snimkom nadzorne kamere na kojoj se jasno vidi kretanje optuženika u klubu, trenutak napada na oštećenika, prskanje sprejem, reakcija oštećenika koji je pobjegao.

 

6.3. Kako optuženik u žalbi ne argumentira svoju žalbenu tvrdnju da nije dokazana njegova namjera, osim paušalne tvrdnje da ''nema dokaza'', a prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je iskaz oštećenika detaljan i logičan te u skladu sa provedenim materijalnim dokazima i bez bilo kakve motivacije za lažno terećenje optuženika, to žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

7. U odnosu na žalbu optuženika zbog odluke o kazni treba reći da je prvostupanjski sud, određujući vrstu i mjeru kazne koju u konkretnom slučaju valja primijeniti, uzeo u obzir one okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela i sve te okolnosti je pravilno cijenio.

 

7.1. Tako su kao olakotne okolnosti cijenjene uredne osobne i obiteljske prilike optuženika, sudjelovanje u Domovinskom ratu koje je ostavilo posljedice na optuženika, loše zdravstveno stanje i inkriminirajuće ponašanje pod odlučujućim utjecajem ovisnosti o kocki, činjenicu da je samoinicijativno zatražio liječničku pomoć, smanjenu ubrojivost tempore criminis te kaznenu neosuđivanost dok otegotne okolnosti nisu utvrđene.

 

7.2. Osim toga, kako je kazneno djelo ostalo u pokušaju, prvostupanjski sud je primijenio odredbe o ublažavanju kazne te optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci uz izrečenu djelomičnu uvjetnu osudu pa su, nasuprot žalbenom prigovoru da olakotne okolnosti nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene, olakotne okolnosti adekvatno vrednovane i imaju odraza kako u visini kazni koja je ublažena tako i izrečenoj djelomičnoj uvjetnoj osuda, te se svrha kažnjavanja ne bi mogla postići blažom kaznom.

 

7.3. Slijedom iznijetoga neosnovana je žalba optuženika i zbog odluke o kazni.

 

8. Budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom  članka 476. stavka 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 482. ZKP/08.

 

 

Zagreb, 19. srpnja 2023.