- 1 -              Revd 1547/2023-2

Broj: Revd 1547/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. L. iz T. (B. n. C.), OIB ..., koju zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u S., protiv tuženika V. B. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i dr., odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1548/2022-2 od 14. prosinca 2022., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-158/2020-31 od 1. veljače 2022., u sjednici održanoj 19. srpnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1548/2022-2 od 14. prosinca 2022., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-158/2020-31 od 1. veljače 2022.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, u odnosu na naznačena pravna pitanja nije riječ o pitanjima koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbi članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Pobijanom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev na činjeničnom utvrđenju: - da je između stranaka sklopljen (2. svibnja 2018. i 8. srpnja 2019.) valjan ugovor o ortaštvu, koji nije raskinut, - da navedenim ugovorom tužiteljica nije postala članom društva R.-R. d.o.o. S., već sudjeluje kao treća osoba u pravima koja proizlaze iz poslovnog udjela tuženika na način kako je to usuglašeno sklopljenim ugovorom, te - da se u pravnom odnosu između stranaka prema postavljenom zahtjevu odgovornost tuženika prema tužiteljici isključivo temelji na pravima i obvezama koje proizlaze iz ugovora o ortaštvu, a ne na pravima u društvu s ograničenom odgovornošću. U navedenom činjeničnom utvrđenju, pravna pitanja kako ih u prijedlogu postavlja tuženik ne proizlaze iz razloga i činjeničnih utvrđenja na kojima je donijeta pobijana presuda, te se u određenom dijelu odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, prema u prijedlogu naznačenim razlozima važnosti nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, ako o postavljenom pitanju ne postoji praksa revizijskog suda (kako to tuženik za određena pitanja tvrdi u prijedlogu), onda valja ukazati na eventualno različite odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane revizijskog suda. U dijelu kojem tuženik ukazuje na odluke drugostupanjskog i revizijskog suda treba reći da iste ne predstavljaju odgovarajući razlog važnosti budući da nije riječ o podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pa se ne može raditi o nejedinstvenoj sudskoj praksi viših sudova, odnosno situaciji kada je drugostupanjska odluka u suprotnosti sa pravnih shvaćanjem ovog suda. Kako, dakle, u odnosu na naznačena pravna pitanja nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

5. Isto tako, postupajući po odredbi članka 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ovog Zakona. Naime, tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP-a. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

Zagreb, 19. srpnja 2023.