Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3553/2022-2
Poslovni broj: Usž-3553/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Z. Š. iz K., zastupanog po opunomoćeniku K. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. i Š. j.t.d., Č., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave međimurske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, Č., radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-146/2022-5 od 23. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 19. srpnja 2023.,
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-146/2022-5 od 23. svibnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, broj: 511-21-04/4-UP/I-886-2021 od 16. prosinca 2021. te zahtjev za naknadu troška upravnog spora. Citiranim rješenjem tuženika tužitelju je ukinuta i oduzeta vozačka dozvola serijskog broja: … zbog prikupljenih ukupno 12 negativnih prekršajnih bodova te je određeno da je isti dužan vozačku dozvolu predati tuženiku u roku od 8 dana od primitka rješenja.
2. Protiv osporene presude tužitelj je podnio žalbu pobijajući istu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom, navodi da iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama ne proizlazi nadležnost tuženika za donošenje osporavanog rješenja, a na koju okolnost se prvostupanjski sud nije očitovao. Pojašnjava da je za odlučivanje o pravnoj posljedici negativnih prekršajnih bodova nadležno Ministarstvo unutarnjih poslova, a ne Služba zajedničkih upravnih poslova Policijske uprave međimurske. Smatra rješenje proturječnim jer je u uvodu naznačeno da ga donosi tuženik, no nije potpisano od strane načelnika tuženika (Z. K.), već od voditelja službe zajedničkih i upravnih poslova (K. G.), te je ovjereno pečatom Policijske uprave međimurske a ne pečatom Službe zajedničkih i upravnih poslova.
2.1. Nadalje iznosi da je rješenje nezakonito budući u obrazloženju nije navedeno uvidom u koju evidenciju je utvrđeno da je tužitelj prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova. Pojašnjava da je ovo važno jer ako je tuženik donio rješenje temeljem evidencije Ministarstva unutarnjih poslova, a ne temeljem vlastite evidencije to izravno dokazuje da isti nije nadležan za donošenje napadanog rješenja. Tvrdi da ako bi se uzelo da svaka policijska postaja vodi evidenciju, tada bi svaka policijska postaja mogla bilo kojem građaninu ukidati i oduzimati vozačku dozvolu, a za što u zakonu nema osnove.
2.2. Smatra netočnim podatke u evidenciji budući odluke temeljem kojih je utvrđeno da je prekršaj počinjen tužitelju nisu uredno dostavljene u skladu s odredbama Prekršajnog zakona, a slijedom čega nije nastupila pravna posljedica osude temeljem tih odluka. Stoga je pogrešno i shvaćanje prvostupanjskog suda da ne može kao prethodno pitanje utvrđivati datume pravomoćnosti odluka o prekršajima.
2.3. Opetovano pojašnjava da je nadležnost policijske postaje izričito propisana odredbom članka 224. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za izdavanje vozačke dozvole, dok člankom 296. stavkom 1. nije propisano da policijska uprava vodi evidenciju o negativnim prekršajnim bodovima, već Ministarstvo unutarnjih poslova.
2.4. Zaključno, navodi da je sud povrijedio pravo na sudjelovanje i ravnopravnost u postupku jer mu nije dostavio privitke dostavljene od strane tuženika uz odgovor na tužbu stoga moli da mu se isti dostave kako bi se mogao očitovati.
2.4. Slijedom navedenog, predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, ukratko iznosi kronologiju provedenog upravnog postupka te navodi da je temeljem obveznih prekršajnih naloga i pravomoćnih presuda suda, sukladno odredbi članka 286. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, tužitelju ukinuta i oduzeta vozačka dozvola, budući je isti u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova. Navodi da su obveznici unosa negativnih prekršajnih bodova u operativnu evidenciju različite policijske postaje, ovisno o mjestu počinjenja prekršaja. Stoga je jasno da je tijelo nadležno za evidenciju o negativnim prekršajnim bodovima iz članaka 249. stavka 1. Prekršajnog zakona Ministarstvo unutarnjih poslova, odnosno policijske postaje čije ustrojstvene jedinice u ulozi izdavatelja prekršajnog naloga unose negativne prekršajne bodove u evidenciju. Ističe da je i Ministarstvo unutarnjih poslova putem nadležnih ustrojstvenih jedinica prema mjestu prebivališta vozača ovlašteno i za donošenje rješenja o ukidanju i oduzimanju vozačkih dozvola i prema tim vozačima primijeniti pravnu posljedicu predviđenu Zakonom o sigurnosti prometa na cestama.
3.1. Nadalje navodi temeljem kojih odluka je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a slijedom čega smatra da je bio ovlašten ovu upravnu stvar riješiti neposredno temeljem odredbe članka 49. Zakona o općem upravnom postupku.
3.2. Smatra da žalba nije osnovana te predlaže ovom Sudu odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga temeljem članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., 110/21. dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda prvostupanjskog suda bila nezakonita.
6. Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je prvostupanjski upravni sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje iz kojeg proizlazi da je tužitelj, temeljem pravomoćnih prekršajnih odluka navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja i obrazloženju prvostupanjske presude, u razdoblju od 4. prosinca 2020. do 1. prosinca 2021. prikupio ukupno 12 negativnih prekršajnih bodova, slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 286. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. ,108/17., 70/19., i 42/20. dalje ZSPC), prema kojoj će se vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.
7. Tužitelj žalbenim navodima niti ne osporava navedene pravno odlučne činjenice, već zakonitost presude pobija isključivo razlozima postupovne naravi koji se, u bitnom, odnose na nadležnost Ministarstva unutarnjih poslova za vođenje službene evidencije te na nenadležnost tuženika za donošenje predmetnog rješenja po službenoj dužnosti, osobu ovlaštenu za potpis rješenja i urednost dostave prekršajnih naloga (vezano na pravomoćnost istih).
8. Navedeni prigovori, međutim, nisu osnovani jer je u konkretnom slučaju nesporno da službenu evidenciju o negativnim prekršajnim bodovima vodi Ministarstvo unutarnjih poslova, koje je i ovlašteno donijeti rješenje po službenoj dužnosti kada utvrdi da su za to ostvareni zakonom propisani uvjeti, sukladno procesnim pravilima propisanim odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP), prema kojima se postupak pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa (članak 42. stavak 1.), a stvarna nadležnost javnopravnih tijela određuje zakonom kojim se uređuje pojedino upravno područje ili određuje nadležnost javnopravnih tijela, a ako se stvarna nadležnost ne može utvrditi na temelju zakona, niti je to moguće utvrditi po naravi upravne stvari, stvarno je nadležno prvostupanjsko tijelo državne uprave u djelokrugu kojeg su poslovi opće uprave (članak 15. stavak 1.i 2.).
9. Dakle, a s obzirom na odredbe ZSCP-a, ali i narav ove upravne stvari, stvarna nadležnost Ministarstva unutarnjih poslova nije sporna pa okolnost da je rješenje donijela ustrojstvena jedinica, koja je sastavni dio tog Ministarstva sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova, nije razlog za poništenje rješenja tuženika.
10. Nisu pravno odlučni niti paušalni prigovori tužitelja da voditelj Službe zajedničkih i upravnih poslova Policijske uprave međimurske Ministarstva unutarnjih poslova nije ovlašten potpisati rješenje tuženika, jer, upravo iz odredbe članka 23. stavka 1. ZUP-a, proizlazi da u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. Stoga tužiteljeva ničim potkrijepljena tvrdnja da voditelj Službe nije ovlašten za rješavanje predmetne upravne stvari, kraj činjenice da se pritom ne osvrće na propis o unutarnjem ustrojstvu tuženika (Pravilnik o unutarnjem redu) nije od utjecaja na zakonitost rješenja tuženika.
11. Sud prihvaća pravilnim i razloge iz osporene presude vezane za iskazanu pravomoćnost na odlukama o prekršajima. Naime, ukoliko vozač smatra da neka od prekršajnih odluka nije stekla svojstvo pravomoćnosti (iako je na odluci iskazana), mora se s tim u vezi obratiti tijelu koje je donijelo odluku (prekršajni nalog ili presudu), jer utvrđivanje pravomoćnosti prekršajnih odluka, temeljem kojih se u evidenciju upisuju negativni prekršajni bodovi, nije u nadležnosti upravnog suda, a niti tuženika.
12. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, Sud ne nalazi povredu ZUS-a niti u tome što prvostupanjski sud tužitelju nije dostavio priloge podnesene uz odgovor na tužbu tuženika. Naime, navedeni prilozi predstavljaju spis tuženika u kojeg je opunomoćenik tužitelja mogao osobno izvršiti uvid kako za vrijeme upravnog spora tako i za vrijeme upravnog postupka, sukladno članku 32. u vezi članka 34. stavka 1. ZUS-a, obveza je suda dostaviti tuženiku tužbu, odnosno tužitelju odgovor na tužbu sa svim prilozima, kako bi se sve stranke u predmetnom postupku imale mogućnost izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima drugih stranaka, što je u konkretnom predmetu i učinjeno.
13. Sud nije našao osnovanim niti zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 19. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić v.r.