1

                                                                                                Poslovni broj: 21 Ovr-355/2023-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

I

 

Z A K LJ U Č A K

 

              Općinski sud u Karlovcu po sucu Draganu Novoselu, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Zrinke Ban, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice mlt. E. V. iz K., D., OIB: …, zastupane po ocu i z.z. D. V. iz K., D., OIB: …, a on po ZOU D. B. i T. H. iz K., protiv ovršenice T. V. iz K., D., OIB: …, zastupane po punomoćnici T. M. Š., odvjetnici iz K., radi odlučivanja o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 19. srpnja 2023.

 

 

r i j e š i o    j e

 

I. Odbija se prijedlog ovršenika kojim se nalaže F. a. da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

 

II. Nalaže se ovršenici T. V. iz K., D., OIB:  …, da ovrhovoditeljici E. V. iz K., D., OIB: …, , plati trošak ovog postupka u iznosu od 199,00 EUR[1]/1.499,37 kn, u roku od 8 dana.

 

z a k lj u č i o   j e

 

              Upućuje se ovršenica T. V. iz K., D., OIB:  …, da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. Ovršnog zakona.

 

 

 

Obrazloženje

 

              1. Ovršenica u svom prijedlogu navodi kako je 23. lipnja 2023. mlt. ovrhovoditeljica E. V., po ocu D. V. podnijela F. a. zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne odluke Općinskog suda K., poslovni broj POb-…od 16. studenog 2016. Navodi kako je predmetna tražbina, čije se namirenje traži u predmetnom zahtjevu, namirena u cijelosti ili u pretežitom dijelu pa su slijedom toga pljenidba i prijenos, a kako je to zatraženo, nedopušteni. Ovršenica obrazlaže kako je tijekom parnice za razvod braka, a i kasnije, zakonski zastupnik ovrhovoditeljice odbijao primati uzdržavanje i izričito izjavljivao kako isti ne želi. Navodi kako je ona nekoliko puta pokušala donijeti novac zakonskom zastupniku ovrhovoditeljice na što ju je isti uz prijetnje istjerao, a nikada joj nije dostavio broj računa za uplate, a ističe i kako isti ima povijest nasilničkog ponašanja te je uslijed njegovih prijetnji osjećala strah za sebe, svoj tjelesni integritet i život. U svom prijedlogu ovršenica nadalje navodi da kada je utvrdila da ne može davati novac zakonskom zastupniku ovrhovoditeljice, da je ona davala dosuđeni iznos izravno na ruke ovrhovoditeljici kada bi se viđale i to ponekad i iznos veći od 500,00 kn, a kada nije bila u mogućnosti plaćati samoj ovrhovoditeljici (ako se ne bi vidjele ili joj je hitno zatrebao novac) navodi da je iznos plaćala starijoj punoljetnoj kćeri K. V. s napomenom „za E.“ koja je navedeni iznos onda putem aplikacije keks-pay plaćala sestri. Ističe kako je u dogovoru s ovrhovoditeljicom i uz suglasnost njezinog zakonskog zastupnika početkom ove godine platila ovrhovoditeljici trošak vozačkog ispita u iznosu od 547,45 EUR. Slijedom navedenog, ista smatra kako nije bilo razloga za pokretanje postupka izravne naplate, budući je tražbina namirena te predlaže da sud donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Obzirom je po zahtjevu za izravnu naplatu ovršenici zaplijenjen iznos od 3.328 EUR, a što predstavlja njezinu životnu ušteđevinu te da ista ima plaću od svega 618,00 EUR, a ne postoji nikakva mogućnost da ovršenica ostvari povrat navedenih sredstava jer nije izvjesno da će ovrhovoditeljica još neki dulji niz vremena imati ikakva primanja i imovinu budući se još školuje, ista predlaže da sud donese rješenje kojim će sud naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

 

2. Prijedlog ovršenice dostavljen je ovrhovoditeljici radi očitovanja te se ista u dodijeljenom joj roku od 8 dana očitovala na način da u cijelosti osporava prijedlog ovršenice navodeći kako njezina tražbina nije namirena te da je u potpunosti netočna tvrdnja ovršenice da joj je osobno davala novčane iznose od 500,00 kn pa i veće iznose na ruke. Ista ne niječe da joj je ovršenica povremeno dala manje novčane iznose kao džeparac, ali nikada veće iznose na ime uzdržavanja, a uplate koje je ovršenica izvršila na račun starije kćeri K., doista je njoj K. V. proslijedila te su navedene tri transakcije jedine koje su izvršene. Nije sporno da je ovršenica platila dio troškova vozačkog ispita za ovrhovoditeljicu, no navedeni iznos nije plaćen na ime uzdržavanja, niti se može okarakterizirati kao plaćanje uzdržavanje. Ovrhovoditeljica ističe i kako se u konkretnom slučaju radi o prioritetnoj tražbini uzdržavanja maloljetnog djeteta, a ovršenica je zaposlena i ostvaruje mjesečnu plaću u visini od od cca 780,00 do 911,00 EUR te je dio navedenih primanja izuzet od ovrhe. Navodi kako ovšenici provedbom ovrhe ne prijeti nenedoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, a odgodom prijenosa bi se zapravo njoj, kao ovrhovoditeljici, nanijela šteta jer bi još jednom bila zakinuta za iznose uzdržavanja koji joj nisu plaćani 8 godina od strane ovršenice. Slijedom navedenog predlaže da sud odbije prijedlog ovršenice te naloži istoj da joj naknadi troškove postupka.

 

3. Odredbom članka 210. Ovršnog zakona (˝Narodne novine˝, broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. – dalje: OZ) stavkom 1. propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

 

4. Odredbom članka 52. stavkom 1. OZ-a propisano je da će sud prvoga stupnja, ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, dostavit žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, dok je stavkom 3. istoga članka propisano, ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

 

5. Ovršenica je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a, odnosno da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

 

6. Slijedom navedenog, sukladno odredbi članka 210. stavka 2. u vezi sa člankom 52. stavkom 3. OZ-a, valjalo je zaključkom uputiti ovršenicu da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja te je odlučeno kao u zaključku.

 

7. Prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe nije osnovan.

 

8. Ovršenica u svom prijedlogu predlaže da sud donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava budući da zaplijenjeni iznos predstavlja njezinu životnu ušteđevinu, koju je uspjela uštediti za popravak automobila budući da nakon prestanka bračne zajednice nije potraživala ništa s osnova bračne stečevine. Navodi i kako ona prima minimalnu plaću te da ne postoji nikakva mogućnost da ovršenica ostvari povrat zaplijenjenih sredstava jer nije izvjesno da će ovrhovoditeljica još neki dulji niz vremena imati ikakva primanja i imovinu.

 

9. Odredbom članka 210. stavkom 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe.

10. Odredbom članka 65. OZ-a propisano je kako na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu:

1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek,

2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka,

3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha,

4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti,

5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona,

6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno,

7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe,

8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni,

9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa,

10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak,

11. ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana.

             

11. Dakle, navedeni uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni. Ovršenica je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i zaključkom je upućena na pokretanje parnice primjenom odredbe članka 210. stavka 2. u vezi člankom 55. stavkom 1. OZ-a, pa ukoliko ista pokrene parnicu bio bi ostvaren razlog iz članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a. Međutim, u vezi druge pretpostavke koja se odnosi na vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, ističe se kako ovršenica nije dokazala isto.

 

11.1. U odnosu na navod ovršenice da ista prima minimalnu plaću te da joj je zaplijenjena njezina ušteđevina, ističe se kako je člankom 173. OZ-a određeno ograničenje ovrhe na primanjima te je time propisan tzv. egzistencijalni minimum od dvije trećine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, a ako ovršenik prima plaću koja je manja od prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, od ovrhe je izuzet iznos u visini tri četvrtine plaće ovršenika, ali ne više od dvije trećine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj. Slijedom toga, ovaj sud navodi kako je zakonom propisan iznos koji se najviše može mjesečno plijeniti ovršenici kako bi se istu zaštitilo i kako joj ne bi bila ugrožena materijalna egzistencija. Nadalje, u konkretnom slučaju, radi se o tražbini uzdržavanja, a koja tražbina je prioritetna te bi neisplatom iste ovrhovoditeljici mogla nastati šteta, dok sama ovršenica nije dokazala kako je tražbina prestala te nije dokazala da bi njoj mogla nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Slijedom toga, valjalo je ovršenicu odbiti s prijedlogom za odgodu ovrhe i odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

 

12. Obzirom ovršenica nije uspjela u ovom postupku, ovrhovoditelju je priznat trošak jednokratne nagrade za cjelokupni postupak u visini od 159,20 EUR, sukladno Tbr. 11. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (˝Narodne novine˝, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022. – dalje: Tarifa/12), a ne u traženom iznosu od 199,08 EUR, budući da je istim propisano kako odvjetniku pripada jednokratna naknada u ovršnom postupku za zakonsko uzdržavanje u visini od 80,00 EUR. Na navedeni iznos ovršeniku je obračunat i PDV po stopi od 25% u iznosu od 39,80 EUR, pa ukupni trošak ovog postupka iznosi 199,00 EUR te je stoga odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

 

13. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

 

 

U K. 19. srpnja 2023.

 

 

Prijedlog odluke izradila                                                                                     Sudac: Dragan Novosel

sudska savjetnica: Zrinka Ban

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud, pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u roku od 8 dana od dana pisanog primitka istog.

 

Protiv zaključka žalba nije dopuštena.

 

 

 

 

Dostavljeno:

              1. ZOU D. B. i T. H. iz K.

2. T. M. Š., odvjetnica iz K.