Poslovni broj 22 Gž R-2934/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 22 Gž R-2934/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Josipa Grubišića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. G., odvjetniku iz Odvjetničkog ureda B. G., K. B. i M. M. iz R., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici T. Z.-J., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda T. Z.-J. i A. J. iz R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-317/2019-32 od 22. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 19. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-317/2019-32 od 22. srpnja 2022. u točki I. izreke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 24.626,69 kn/3.268,52 eur[1] i točki II. izreke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 17.957,50 kn/2.383,37 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

              II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, kao neosnovanim.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 55.991,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom na iznose i razdoblja kako je navedeno u izreci (toč. I), u preostalom dijelu, iznad iznosa od 55.991,00 kn, a do zatraženog iznosa od 56.491,01 kn s pripadajućim kamatama, zahtjev tužitelja je odbijen (toč. II), te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 17.957,50 kn, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2022. pa do isplate (ponovno označeno kao toč. II).

 

2. Protiv navedene presude u toč. I izreke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 24.626,69 kn i u toč. II izreke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 17.957,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, žalbu je podnio tuženik zbog zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 2 i 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete nastale mu 6. srpnja 2018. zbog ozljeda zadobivenih na radu, prilikom obavljanja redovnih radnih poslova kod osiguranika tuženika.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP.

 

6. Tijekom postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Ovo jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe čl. 8. ZPP i za svoje je utvrđenje dao jasne i obrazložene razloge, a na koje je prihvaćanjem zahtjeva tužitelja kao u toč. I izreke pravilno primijenio materijalno pravo.

 

7. U žalbenom stadiju postupka sporna je visina dosuđene naknade štete, te ima li tužitelj pravo na naknadu s osnova izgubljene zarade koja obuhvaća i terenski dodatak.

 

8. Odgovornost tuženika temelji na obvezi iz ugovornog osiguranja od odgovornosti iz čl. 965. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO), time da tuženik niti ne osporava svoju pasivnu legitimaciju.

 

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj, koji je kod tuženikova osiguranika M. P. S. d.o.o. Zagreb bio zaposlen temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu mehaničara i montera industrijskih i ostalih strojeva, dana 6. srpnja 2018., prilikom otvaranja vrata skladišta uređaja za zavarivanje u prostoru … B. d.d. R., zadobio prijelom lateralnog maleola lijevog gležnja i otvorenu ranu na medijalnom maleolu lijevog gležnja, koja ozljeda mu je priznata ozljedom na radu 6. rujna 2018. (navedeno proizlazi iz Prijave o ozljedi na radu sa stranice 8-9 spisa). Među stankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika ni osnov odgovornosti za nastalu štetu, dok je sporna visina neimovinske štete i zatraženih troškova imovinske štete, napose izgubljene zarade, poglavito nakon isplaćenog iznosa u visini od 9.200,00 kn (i to na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 2.320,00 kn, pretrpljenog straha iznos od 1.880,00 kn, smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.450,00 kn, naruženosti iznos od 2.500,00 kn te na ime tuđe pomoći i njege iznos od 1.050,00 kn), kao i potraživanje zatezne kamate na isplaćene iznose.

 

10. U odnosu na visinu štete proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. N. B., dr. med., čiji nalaz i mišljenje od 8. ožujka 2021. sud prvog stupnja je prihvatio kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu i nakon pregleda tužitelja, time da ni stranke nisu imale primjedbi na isti.

 

10.1. Prilikom odlučivanja o visini neimovinske štete prema pojedinim kvalifikatornim kriterijima, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je tužitelj trpio fizičke bolove, tako da mu prema tom kvalifikatornom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 16.000,00 kn, od kojeg iznosa je valjalo odbiti nesporno isplaćeni iznos po tuženiku u visini od 2.320,00 kn, slijedom čega tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 13.680,00 kn. U odnosu na kvalifikatorni kriterij straha tužitelju pripada iznos od 16.000,00 kn, od kojeg iznosa je valjalo odbiti nesporno isplaćeni iznos po tuženiku u visini od 1.880,00 kn, slijedom čega tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 14.120,00 kn, a za 5% smanjenih životnih aktivnosti, uz uvažavanje činjenice da je u vrijeme stradavanja imao 54 godine, mišljenje je ovoga suda kako tužitelju po ovoj osnovi pripada naknada u iznosu od 8.000,00 kn, od kojeg iznosa je valjalo odbiti nesporno isplaćeni iznos po tuženiku u visini od 1.450,00 kn, slijedom čega tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 6.550,00 kn, dok mu po kriteriju naruženosti, za koju vještak medicinske struke navodi da se radi o ožiljku na medijalnom maleolu lijevog gležnja, što da predstavlja naruženje lakog stupnja – kozmetski defekt, koje je, po mišljenju suda, povremeno vidljivo drugim osobama (naime, i sam tužitelj u svom iskazu navodi da ima dva ožiljka s unutrašnje strane zgloba koji mu malo vizualno smetaju kada ide na more), pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4.000,00 kn, od kojeg iznosa je valjalo odbiti nesporno isplaćeni iznos po tuženiku u visini od 2.500,00 kn, slijedom čega tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.500,00 kn, sve sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim na sjednici Građanskog odjela od 15. lipnja 2020.

 

10.2. Prihvaćajući mišljenje vještaka o potrebi tuđe pomoći i njege (tako vještak prof. dr. sc. N. B., dr. med. navodi da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna tijekom jednog mjeseca po tri sata dnevno, potom kroz jedan mjesec po dva sata dnevno), temeljem čl. 223. ZPP, cijeneći da tužitelju za jedan sat nestručne pomoći pripada pravo na naknadu u iznosu od 30,00 kn, to tužitelju pripada naknada u iznosu od 4.500,00 kn, od kojeg iznosa je valjano odbijen nesporno isplaćeni iznos po tuženiku u visini od 1.050,00 kn, slijedom čega tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.450,00 kn.

 

10.3. Što se tiče imovinske štete koju tužitelj potražuje po osnovi troškova puta i liječenja, tužitelju je dosuđen iznos od 4.450,00 kn

 

10.4. Slijedom navedenog, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da tužitelju po osnovi pravične novčane naknade za neimovinsku štetu pripada iznos od 35.850,00 kn, dok tužitelju po osnovi imovinske štete pripada iznos od 4.450,00 kn.

 

11. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO tužitelju na dosuđenu neimovinsku štetu u visini od 35.850,00 kn pripada zatezna kamata od 6. prosinca 2018., kada je i završeno liječenje tužitelja, a kako to proizlazi iz Nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. N. B., dr. med., no kako istu tužitelj potražuje od 4. siječnja 2019., kao dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete, tako je ista i dosuđena, a kako je sud visinu imovinske štete utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, to tužitelju na dosuđeni iznos te štete (4.450,00 kn) pripada zatezna kamata od presuđenja pa do isplate.

 

12. U odnosu na naknadu izgubljene zarade po osnovi radnog odnosa, odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi, pored troškova liječenja i drugih potrebnih troškova s tim u vezi, i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

 

12.1. Tuženik je tijekom postupka a kod čega ustraje i u žalbi, osporio pravo tužitelja na naknadu izgubljene zarade koja obuhvaća i terenski dodatak, što obrazlaže činjenicom da je imao prebivalište u R. (…) i da mu je mjesto rada bilo u brodogradilištu … u R., slijedom čega da nema osnovanog i opravdanog razloga da poslodavac tužitelju isplaćuje naknadu s osnova terenskog dodatka.

 

12.2. Treba navesti da oštećenik ima pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade ako zbog nesposobnosti za rad, prouzročene ozljedom na radu, nije bio u mogućnosti ostvariti onu imovinsku korist koju bi izvjesno ostvario da nije nastupila nesposobnost za rad.

 

12.3. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da terenski dodatak tužitelju nije niti bio isplaćivan radi pokrića posebnih troškova vezanih uz rad, već kao dio osnovne plaće (iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi da je na bolovanju bio više od šest mjeseci, za koje vrijeme da je primao naknadu plaće u iznosu od 2.800,00 kn, i to od prvog dana bolovanja, iako mu je ova ozljeda bila priznata ozljedom na radu, uz napomenu da je njegova plaća bila oko 6.000,00 kn netto, ovisno o tome koliko je radio, s time da je u M. bio prijavljen na minimalac koji je tada iznosio 3.200,00 kn, sada da ne zna je li se radilo o brutto ili netto iznosu, dok da su ostatak plaće dobivali kao terenski dodatak, no to da nije bio terenski dodatak jer da cijeli život živi u R., slijedom čega je to bio zarađeni novac), što tuženik niti ne spori, već navodi da ne ulazi u ugovorni odnos na koji način su tužitelj i njegov poslodavac ugovorili svoje međusobne odnose u pogledu plaće i ostalih naknada iz radnog odnosa.

 

12.4. Sud prvog stupnja pravilno je prihvatio kao objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke, time da ni stranke nisu imale primjedbe na matematički izračun, Nalaz i mišljenje vještaka financijske struke I. M., dipl. oecc. od 1. lipnja 2022., u dijelu u kojem je utvrdio prosjek plaća (primanja) tužitelja s terenskim dodatkom, te je temeljem tog prosjeka u odnosu na isplaćenu naknadu na ime bolovanja utvrdio gubitak na zaradi u ukupnom iznosu od 15.691,01 kn, specificirano po mjesecima, za razdoblje od 7. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018.

 

12.5. Odredba čl. 29. st. 1. ZOO propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, slijedom čega tužitelju temeljem odredbe čl. 1086. st. 1. ZOO na dosuđen iznos imovinske štete pripada pravo na zatezne kamate od trenutka kada su dospjeli pojedini iznosi, a iste su dosuđene od 15.-tog u svakom mjesecu, sukladno odredbi čl. 84. st. 3. ZR, kako je to pravilno obrazložio sud prvog stupnja.

 

13. Pravilno je tuženik ukazao na svrhu isplate terenskog dodatka a to je podmirenje troškova radnika uslijed rada na terenu, međutim, terenski dodatak tužitelju nije niti bio isplaćivan radi pokrića posebnih troškova vezanih uz rad, već kao dio osnovne plaće, te osnovanost tužiteljevog zahtjeva za naknadu navedene imovinske štete proizlazi iz odredbi čl. 1095. st. 2 ZOO.

 

14. Kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, trebalo je temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP odlučiti kao u izreci.

 

15. Odluci o parničnom trošku tuženik određeno niti ne prigovara, pa ista nije bila predmetom razmatranja ovog suda.

 

16. Odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer sa istom nije uspio (čl. 154 st. 1 ZPP).

 

U Zagrebu 19. srpnja 2023.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

Lidija Bošnjaković, v.r.