REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Revd 1125/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante
Perkušića, predsjednika vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka
Pajalića, člana vijeća, mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, te Goranke Barać-Ručević,
članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SVEUČILIŠTE U ZAGREBU,
PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET, OIB 28163265527, Zagreb,
Horvatovac 102a, kojeg zastupa punomoćnik Ninoslav Jagar, odvjetnik u
Odvjetničkom društvu Jagar & Grebenar u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKA
HRVATSKA, MINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA, OIB 49508397045,
Zagreb, Donje Svetice 38, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu,
radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-392/2021-2 od 16.
prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni
broj P-67/2018-16 od 7. prosinca 2020., u sjednici održanoj 19. srpnja 2023.,

r i j e š i o j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije predložio dopustiti reviziju protiv
presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-392/2021-2
od 16. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu
poslovni broj P-67/2018-16 od 7. prosinca 2020.

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

3. Tužbeni zahtjev radi isplate 60.150,05 kn sa zateznim kamatama pravomoćno je
prihvaćen jer su sudovi nižeg stupnja zaključili da je tuženik tužitelju prouzročio štetu,
jer je, pozivom na odredbu čl. 107. st. 1. toč. 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i
visokom obrazovanju ("Narodne novine", broj 123/03, 105/04, 174/04, 02/07, 45/09,
63/11 i 94/13 - dalje: ZZDVO), tuženik bio dužan financirati tužitelja, a da je
odredbom čl. 109. st. 3. ZZDVO propisana obveza da se sredstva iz državnog
proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama, doznačuju kao
ukupan iznos za njihov rad, a oni svojim proračunom raspoređuju na pojedine
troškovne stavke. S obzirom da je tuženik odnosno Vlada Republike Hrvatske s

- 2 - Revd 1125/2022-2

Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja sklopila Kolektivni ugovor
kojim je ugovoreno da zaposlenici koji rade u posebnim uvjetima imaju pravo na
dodatak, to je tuženik imao obvezu tužitelju doznačiti sredstva potrebna za isplatu
dodataka u visini plaće tužiteljevom djelatniku, što nije učinio. Zauzeto je i pravno
shvaćanje o neosnovanosti prigovora zastare jer je tužitelju prisilnim putem ustegnut
utuženi iznos 2016. godine, od kada počinje teći zastarni rok, a zahtjev za mirno
rješenje spora je podnesen 2017. godine.

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja sljedeća pitanja:

''- da li odredba čl. 109. st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom
obrazovanju (''Narodne novine'' broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 46/078, 63/11,
94/13, 139/13) kojom je propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena
sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupni iznos za njihov
rad, a oni ih proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke, znači
odgovornost države za sve isplate koje vrše poslodavci ili odgovornost njih kao
poslodavca za raspodjelu sredstva sukladno mogućnostima?

- može li se potraživanje visokoškolske ustanove s osnova dodatka na plaću
radniku te ustanove, a koja sredstva osigurava Republika Hrvatska i koju isplatu
radniku je izvršila visokoškolska ustanova, smatrati zahtjevom za naknadu štete, ili
se ta isplata ima smatrati izdatkom za drugog sui generis?

- od kada počinje teći zastarni rok za zahtjev osobe koja je učinila izdatak za drugog za naknadu učinjenog izdatka?

- je li za potraživanje tužitelja koje predstavlja izdatak za drugoga sui generis nastupila zastara prema tuženiku?''

5. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP)
revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

6. Naime, na postavljena pitanja dani su odgovori u presudama ovoga suda broj Rev
276/2022-2 od 13. travnja 2022. i Rev-46/2022-3 od 28. rujna 2022., a citirana
pravna shvaćanja iz pobijane drugostupanjske presude su u skladu s tom praksom
ovog, revizijskog suda.

7. Stoga, kako nije riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja
odstupa od prakse ovog, revizijskog suda, nisu ispunjene pretpostavke za
dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je valjalo, na temelju odredaba čl. 392.
st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 19. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić

Broj zapisa: 9-3085c-8614e

Kontrolni broj: 094de-00137-f7a82

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ante Perkušić, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.