1

Poslovni broj Gž-2070/2020-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. G. – T. iz G., OIB: ...., koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. K. i I. B., odvjetnici u S., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB: ...., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva L. & P. d.o.o. u Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-369/2019-26 od 8. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 19. srpnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Usvaja se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-369/2019-26 od 8. siječnja 2020. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 8.647,44 eur/65.154,15 kn[1] sa zateznom kamatom po stopi, u tijeku i na iznose pobliže navedene u ovoj točci.

 

2. U točki 2. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.050,32 eur/7.913,60 60 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 8. siječnja 2020. do isplate u roku od 15 dana.

 

3. Protiv te presude žalbu izjavljuje tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP).

 

4. Predlaže da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužiteljice da tuženiku naknadi parnični trošak uključujući i žalbeni trošak, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred izmijenjenim vijećem.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Žalba je osnovana.

 

7. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatu novčanog iznosa od 65.154,15 kn/8.647,44 eur pretplaćenog zbog nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu zaključenog s tuženikom.

 

8. U provedenom postupku sud prvog stupnja utvrđuje:

 

-da su tužiteljica i tuženik 15. siječnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 9012221892 na iznos od 89.480,00 CHF koji je tuženik isplatio tužiteljici u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća,

 

-da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati, te na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,35%,

 

-da je ugovoreno otplaćivanje 360 mjeseci u mjesečnim anuitetima,

 

-da je sklopljen Prvi dodatak Ugovora o kreditu od 31. siječnja 2012. kojim je utvrđeno da je preostala glavnica 82.965,16 CHF, te da promjenjiva kamatna stopa iznosi 5,25%, te da će se anuiteti isplaćivati 360 mjeseci,

 

-da je sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu od 14. prosinca 2015. kojim je utvrđeno da je preostala neotplaćena glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. 49.561,69 EUR, te da pretplata iznosi 23.394,50 kn,

 

-iz iskaza svjedoka K. B., zaposlenika tuženice, utvrđeno je da s obzirom na primanja tužiteljica nije mogla dobiti drugu vrstu kreditu do kredit u CHF, te da je u pitanju tipski ugovor u kojem oni mogu samo mijenjati osobne podatke.

 

8. Kod odlučivanja o osnovanosti kondemnatornog tužbenog zahtjeva na isplatu, sud prvog stupnja je kao o prethodnom pitanju najprije odlučio o pravnoj valjanosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu cijeneći sadržaj odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - dalje ZZP/07) te Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj: 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje ZZP/14) o nepoštenim ugovornim odredbama, rukovodeći se načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO) te odredbu o stjecanju bez osnova iz članka 1111. stavak 1. ZOO-a, uvažavajući ujedno prema odredbi članka 502.c ZPPa obvezujući učinak presude donesene u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 provedenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv više tuženika, među kojima je bila i ovdje tužena banka.

 

9. U tom pravcu sud prvog stupnja utvrđuje da su u konkretnom slučaju odredbe Ugovora o kreditu, kako o promjenjivoj kamatnoj stopi tako i o valutnoj klauzuli, nepoštene a time i ništetne jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo pa već sama činjenica da u trenutku sklapanja ugovora postoje dva promjenjiva elementa, tečaj valute švicarskog franka i stopa ugovorne kamate, o kojima ovisi visina obveze korisnika kredita, uzrok su određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita.

 

10. Nadalje, sud prvog stupnja uvažavajući stavove suda Europske unije smatra da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača jer Dodatkom od 14. prosinca 2015. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osnovom nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivim ugovorenim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli tužiteljica je pretplatila iznos od 65.154,15 kn što nije otklonjeno predmetnim Dodatkom već je za ubuduće definiran ugovorni odnos. Smatra da sklapanjem Dodatka od 14. prosinca 2015. nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz ugovora o kreditu, odnosno nadoknađena šteta koja je nastala tužiteljici u vidu preplaćenih kamata i razlike u valutnom tečaju.

 

11. Sud utvrđuje da je ništetan i Dodatak ugovora o kreditu i da ne proizvodi pravne učinke iz razloga što promatrajući razdoblje od potpisa ugovora o kreditu 15. siječnja 2007. pa do 30. rujna 2015. glavnica u CHF bi bila daleko manja da nije bilo drastičnog porasta tečaja povećanja kamatne stope radi čega sve izvršene uplate na ime kredita najvećim dijelom su iskorištene za podmirenje takvog nastalog povećanja anuiteta.

 

12. Kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da bi u slučaju da je kamatna stopa po prometnom kreditu ostala na razini iz ugovora o kreditu (inicijalno ugovorena od 4,35%) te da nije bilo porasta tečaja švicarskog franka od početka realizacije kredita pa nadalje, tužiteljica manje platila iznos od 65.154,15 kn/8.647,44 eur, sud prvog stupnja utvrđuje da je time nastala razlika u otplati kredita zbog primjene nepoštenih, odnosno ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli za navedeni iznos za koji se tuženik neosnovano obogatio. Stoga sud prvog stupnja prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev u visini od 8.647,44 eur/65.154,15 kn sa zateznim kamatama prema odredbi čl. 29. ZOO-a, a s tijekom sukladno odredbi čl. 1015. ZOO-a.

 

13. Odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) i nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.050,32 eur/7.913,60 kn.

 

14. Osnovano žalbom tuženik ukazuje na ostvarenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na utvrđenje suda da bi bio ništetan i Dodatak ugovora o kreditu kojeg su stranke sklopile 14. prosinca 2015. uz tvrdnje  da je istim ubuduće definiran ugovorni odnos. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazilo bi da sama činjenica da su stranke sklopile 14. prosinca 2015. Dodatak ugovora o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15 – u daljnjem tekstu ZID ZOPK) – konverzija kredita u valutnu klauzulu u eur kojim su odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu od 15. siječnja 2007. izmijenjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope, iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te postignut sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Shodno iznesenom suprotno tumačenju tuženika, prema prosudbi ovog suda proizlazi da korisnik kredita kao potrošač, neovisno o izvršenoj konverziji kredita, ima pravo na potpuno obeštećenje od posljedica koje su za njega proizvele ništetne ugovorne odredbe kako ona o promjenjivosti ugovorne kamate u valuti CHF, tako i ona u vezanju glavnice za valutu CHF, naravno pod pretpostavkom da onim što mu je priznato na ime preplate prilikom provedbe konverzije nisu u potpunosti sanirane posljedice ništetnosti ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

 

15. Stoga sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev na iznos od 65.154,15 kn, a ne uzima u obzir činjenicu kako je tužiteljici već temeljem konverzije priznat iznos od 23.394,50 kn s osnove istih obračunatih anuiteta istog obračunskog razdoblja pa stoga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja kada sud smatra da se radi za ubuduće definiranom odnosu. Isto tako nije cijenio niti odredbe članka drugog, trećeg i četvrtog Dodatka ugovora o kreditu od 14. prosinca 2015., a s tim u vezi utvrđenja da li iznos dobiven kroz konverziju je izračunat od trenutka sklapanja ugovora do 30. rujna 2015. kroz ono isto razdoblje za koje je dosuđen iznos od 65.154,15 kn/8.647,44 eur.

 

16. U nastavku postupka sud prvog stupnja će otkloniti citiranu bitnu procesnu povredu te imajući u vidu citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača, odredbe čl. 502.c ZPP-a o učincima presude donesene u kolektivnom sporu te odredbe ZOO-a o stjecanju bez osnove i zastare tražbine, koje sve odredbe dolaze u primjenu kako je sud prvog stupnja zaključio, izvesti ponovnu ocjenu o ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi ugovora o kreditu, imajući u vidu odredbe Dodatka ugovora o kreditu koje su stranke zaključile 14. prosinca 2015. i posljedično tome o pravu tužiteljice na isplatu.

 

17. Iz navedenih razloga žalba tuženika je usvojena te je pozivom na odredbu čl. 369. st. 1. ZPP-a i čl. 370. ZPP-a valjalo ukinuti presudu suda prvog stupnja pri čemu nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 371. ZPP-a, odnosno da se predmet dodijeli u rad drugom sucu pojedincu.

        

U Rijeci 19. srpnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić, v.r.