1

                                                                     Broj: Jž-1128/2020

                           

 

 

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. J. J. i dr. zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. D. H., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. ožujka 2020., broj 31 Pp J-233/2020, u sjednici vijeća održanoj 19. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

I. Odbija se žalba okr. D. H. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. D. H. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 20,00 EUR (dvadeset eura) / 150,69 HRK (stopedeset kuna i šezdesetdevet lipa)[1] u roku 30 dana od primitka ove presude

 

Obrazloženje             

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. ožujka 2020., broj 31 Pp J-233/2020, okr. J. J. i okr. D. H. proglašeni su krivima da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okr. J. J. izrečena novčana kazna 300,00 kuna (protuvrijednost 80 DEM), a okr. D. H. novčana kazna u iznosu 600,00 kuna (protuvrijednost 160 DEM), koje su dužni platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 200,00 kuna, svaki okrivljenik.

 

2. Protiv navedene presude, žalbu je pravodobno podnio okr. D. H. osobno, naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

2.1. Okr. D. H. je 5. srpnja 2023. podnio i dopunu žalbe, koja je, osim što nedostaje navod da je okrivljenik u prvostupanjskom postupku predložio da se kao svjedok ispita njegova supruga, sadržajno potpuno identična žalbi koju je podnio 29. travnja 2020. Uz dopunu žalbe, okrivljenik je dostavio presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj 33. Pp P-5751/2020 od 2. svibnja 2023.

 

3. Žalba nije osnovana.             

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Neosnovano okr. D. H. tvrdi da je „sutkinji predložio da se treba ispitati i moju suprugu, koja je svjedok u ovom događaju i kao takvi bi sa svojim iskazom potvrdila da nisam kriv za navedeni događaj“. Naime, kako je to vidljivo iz zapisnika glavne rasprave održane 10. ožujka 2020., okr. D. H. nije predlagao da se njegova supruga ispita kao svjedok, dapače oba okrivljenika su izričito navela da „nemaju novih dokaznih prijedloga“. Navedeni zapisnik, žalitelj je potpisao bez ikakvih primjedbi pa nema nikakvih elemenata za sumnju u istinitost navoda sadržanih u predmetnom zapisniku.

 

6. Okr. D. H. u žalbi detaljno opisuje inkriminirani događaj, pri čemu iznosi i cijeli niz detalja koje nije iznosio u obrani (komunikacija njegove supruge s okr. J. J., maloljetno dijete počelo plakati, razlozi zbog kojih nije odmah zvao policijske službenike), smatra da je bitno istaknuti da je „okrivljenik vozilom došao pored našeg naknadno i parkirao onemogućivši mi normalan manevar izlaska“, koja okolnost nije bitna za utvrđenje krivnje za prekršaj koji je predmet ovog prekršajnog postupka, jer ne može dovesti do ekskulpacije bilo kojeg okrivljenika, ističe okolnost da je okr. J. J. bio „očito alkoholiziran s vrlo neugodnim vokabularom“, u kasnijem dijelu žalbe iznosi i tvrdnju u tom smislu („s obzirom da je bio alkoholiziran“) iako je u obrani navodio da sumnja da je okr. J. J. bio alkoholiziran te ističe da je njegova najveća greška bila činjenica da je dopustio okr. J. J. da se ne pozove policija, lakovjerno mu vjerujući.

 

7. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Prvostupanjski sud je svoju odluku u odnosu na okr. D. H. osnovano donio na temelju obrane okr. J. J., koji je jasno i bez ikakvih dvojbi opisao inkriminirani događaj, ne dovodeći u sumnju ni jednu okolnost čak ni glede svog kažnjivog ponašanja. Kod takvog stanja stvari, ni za ovaj sud nema nikakve dvojbe da su se u ponašanju okr. D. H. ispunila sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim.

 

8. U odnosu na presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj 33. Pp P-5751/2020 od 2. svibnja 2023., koju je okr. D. H. dostavio uz dopunu žalbe, treba prije svega navesti da ista ne sadrži klauzulu pravomoćnosti pa se, dakle, ne zna je li prekršajni postupak u kojem je navedena prvostupanjska presuda donesena još uvijek u tijeku ili se radi o pravomoćno dovršenom postupku. Osim toga, čak i da predmetna presuda sadrži klauzulu pravomoćnosti, žalitelju se ukazuje na odredbu čl. 179. st. 5. Prekršajnog zakona, kojom je izričito propisano da se presuda može temeljiti samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi, dakle ne i na činjenicama i dokazima koji su izneseni i izvedeni u nekom drugom prekršajnom postupku, pri čemu se naglašava da se radi o prvostupanjskoj presudi donesenoj u prekršajnom postupku koji se vodio radi prekršaja iz čl. 43. st. 3. u vezi sa čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji prekršaj ima potpuno drugi zaštitni objekt i druge odlučne činjenice u odnosu na prekršaj za koji je žalitelj proglašen krivim.

 

9. Stoga, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okr. D. H. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

11. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. U konkretnom slučaju, a imajući na umu težinu počinjenog djela, nema osnove za izricanje blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

12. S obzirom da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno blaži posebni minimum i neznatno blaži posebni maksimum novčane kazne (propisana kazna zatvora je ostala ista), sve kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, ovaj sud je propitivao da li bi, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, taj Zakon trebalo primijeniti i u ovom prekršajnom predmetu. Imajući na umu da okr. D. H. nije izrečen ni posebni minimum, ni posebni maksimum novčane kazne za prekršaj za koji je proglašen krivim, kao i imajući na umu da ovaj sud ne nalazi postojanje okolnosti zbog kojih bi odluku o izrečenoj novčanoj kazni trebalo preinačavati te da je propisivanje neznatno blažeg posebnog minimuma i neznatno blažeg posebnog maksimuma novčane kazne isključivo posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a ne volje zakonodavca za blažom kaznenom politikom za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ovaj sud smatra da, pogotovo uvažavajući pravila načela konkretnosti u primjeni blažeg zakona (odluka se donosi ovisno o specifičnosti slučaja koji je predmet postupka), u ovom prekršajnom predmetu nema mjesta primjeni „novog“ Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. 

 

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 20,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

14. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 19. srpnja 2023.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa: za spis, žalitelja i tužitelja.