- 1 -              Rev 850/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 850/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. U. d.o.o., P., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. V. i drugi u P., protiv prvotužene V. C., R., OIB ..., 2. tuženika M. C., R., OIB ..., koje zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-922/2017-6 od 14. rujna 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu broj P-1461/15-245 od 11. siječnja 2017., u sjednici održanoj 18. srpnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i djelomično se ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-922/2017-6 od 14. rujna 2020. i to u dijelu točke I. izreke kojom je potvrđena odluka o troškovima postupka kao i preinačujuća točka II. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„I.              Odbija se tužbeni zahtjev da se tuženiku M. C. naloži isplatiti tužitelju iznos od 11.697.259,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila na zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam (8) postotnih poena koja na iznos od:

·              218.666,00 FUR teče od 15.03.2008 godine do isplate;

·              904.480,00 EUR teče od 30.11.2007. godine do isplate;

·       1.912.000,00 EUR teče od 01.01.2008. godine do isplate;

·              140.944,00 EUR teče od 22.03.2008. godine do isplate;

·              277.784,00 EUR teče od 11.04.2007. godine do isplate;

·              189.355,00 EUR teče od 11.04.2007. godine do isplate;

·              380.320,00 EUR teče od 14.11.2007. godine do isplate;

·              284.000,00 EUR teče od 05.10.2007. godine do isplate;

·              400.000,00 EUR teče od 01.11.2007. godine do isplate;

·              126.821,00 EUR teče od 22.03.2008. godine do isplate;

·       1.504.792,00 EUR teče od 30.11.2007. godine do isplate;

·              698.240,00 EUR teče od 14.11.2007. godine do isplate;

·              222.160,00 FUR teče od 01.11.2007. godine do isplate;

·              640.000,00 EUR teče od 05.10.2007, godine do isplate;

·              686.488,00 EUR teče od 22.11.2007. godine do isplate;

·              314.000,00 EUR teče od 22.03.2008. godine do isplate;

·              242.112,00 EUR teče od 22.03.2008. godine do isplate;

·       1.916.000,00 EUR teče od 29.01.2008. godine do isplate;

·              447.097,00 EUR teče od 05.04.2008. godine do isplate;

·              192.000,00 EUR teče od 19.12.2007. godine do isplate.

 

              II.              Nalaže se tuženici V. C. iz R., ..., OIB: ... da tužitelju K. U. d.o.o., P., ..., OIB: ... isplati 66.013.504,18 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.3.2010. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

              III.              Odbija se tužbeni zahtjev da se tuženici V. C. naloži isplatiti tužitelju 2.590.692,00 Eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, te za isplatu zateznih kamata na iznose u kunskoj protuvrijednosti eura tekućih kako slijedi:

              218.666,00 EUR od 15.03.2008. do 17.3.2010;

              904.480,00 EUR od 30.11.2007. do 17.3.2010;

        1.488.000,00 EUR od 01.01.2008. do 17.3.2010;

              424.000,00 EUR od 01.01.2008. do isplate;

              140.944,00 EUR od 22.03.2008. do 17.3.2010;

              277.784,00 EUR od 11.04.2007. do 17.3.2010;

              151.484,00 EUR od 11.04.2007. do 17.3.2010;

                37.871,00 EUR od 11.04.2007. do isplate;

              364.320,00 EUR od 14.11.2007. do 17.3.2010;

                16.000,00 EUR od 14.11.2007. do isplate;

              284.000,00 EUR  od 05.10.2007. do 17.3.2010;

              400.000,00 EUR od 01.11.2007. do 17.3.2010;

              126.821,00 EUR od 22.03.2008. do isplate;

        1.504.792,00 EUR od 30.11.2007. do 17.3.2010;

              698.240,00 EUR od 14.11.2007. do 17.3.2010;

              222.160,00 FUR od 01.11.2007. do 17.3.2010;

              640.000,00 EUR od 05.10.2007. do 17.3.2010;

              686.488,00 EUR od 22.11.2007. do 17.3.2010;

              314.000,00 EUR od 22.03.2008. do 17.3.2010;

              242.112,00 EUR od 22.03.2008. do 17.3.2010;

        1.916.000,00 EUR od 29.01.2008. do isplate;

              447.097,00 EUR od 05.04.2008. do 17.3.2010;

         122.000,00 EUR od 19.12.2007. do 17.3.2010;

70.000,00 EUR od 19.12.2007. do isplate.

 

              IV.              Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženicima parnične troškove u iznosu od 157.032,85 kn, u roku od 8 dana.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

 

              „I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1461/2015-245 od 11. siječnja 2017. u pobijanim točkama I., III. i IV. njene izreke.

 

              II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1461/2015-245 od 11. siječnja 2017. u pobijanoj točki II. njene izreke i sudi:

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

              „Nalaže se prvo tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 9.106.567,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. ožujka 2010. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-276/21 od 31. ožujka 2021. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

              „U slučaju kada određeno trgovačko društvo treba steći poslovne udjele po cijeni koja je unaprijed dogovorena i određena (vezana uz vrijednost imovine ili imovinskog prava koju društvo treba steći od treće, pravne ili fizičke, osobe), pa ti isti poslovni udjeli, uslijed samovoljnog postupanja člana uprave društva stjecatelja, budu stečeni po cijeni većoj od one po kojoj su trebali biti stečeni, predstavlja li takva razlika u cijeni štetu koju je društvo stjecatelj pretrpjelo?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude, tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, sa prijedlogom da revizijski sud pobijanu odluku preinači.

 

5. U odgovoru na reviziju tuženici osporavaju navode iz revizije tužitelja te predlažu reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

6. Revizija tužitelja je osnovana.

 

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka jest zahtjev tužitelja da mu prvotužena, kao članica uprave trgovačkog društva K. u. d.o.o. naknadi štetu u iznosu od 9.106.567EUR sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

7.1. Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe tvrdi da prvotužena nije vodila poslove društva s pozornošću savjesnog i urednog gospodarstvenika pa tužitelju, kao članica uprave, odgovara na temelju čl. 252. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99 - vjerodostojno tumačenje, 52/00 - Odluka USRH, 118/03, 107/07, 146/08 i 137/09 - dalje: ZTD) u vezi s čl. 430. ZTD budući da je takvim postupanjem tužitelja oštetila za utuženi iznos.

 

8. U predmetnoj stvari utvrđeno je sljedeće činjenično stanje pred nižestupanjskim sudovima:

 

- da su D. K. i D. R. tijekom 2006.-2007. dogovorili suradnju vezanu za kupnju zemljišta po I.,

 

- da je zbog toga osnovan tužitelj, čiji je vlasnik/član društva bio D. K. koji je uz prvotuženicu i D. Ž., prilikom tužiteljevog osnivanja, imenovan za tužiteljevog člana uprave,

 

- da je D. R. bio član društva i član uprave društva I. B. A. d.o.o. P.,

 

- da je cilj dogovora između D. K. i D. R. bila kupoprodaja nekretnina u Istri i ostvarivanja projekta stancija, koji se imao realizirati putem njihovih trgovačkih društava na način da zajednički osnivaju društvo za svaki pojedini projekt odnosno kupnju nekretnina, u kojim poslovima je prvotužena zastupala tužitelja,

 

- da se realizacija projekata vršila na način da se za projekt društva kupovala nekretnina i da su se nakon toga poslovni udjeli u tim društvima prenosili na tužitelja u dogovorenom omjeru od 80% te su izvršena plaćanja tih udjela bez procjene i dokapitalizacije,

 

- da je obveza prvotužene bila da štiti interes tužitelja na način da tužitelj poslovne udjele plati sukladno dogovoru odnosno omjeru 80% od cijene po kojoj je kupljena nekretnina za pojedino društvo,

 

- da je tužitelj na račun društva I. B. A. d.o.o. P. do 18. ožujka 2010. uplatio iznos od 32.054.958,48 EUR na ime poslovnih udjela u novim (projektnim) trgovačkim društvima,

 

- da je tužitelj od društva I. B. A. d.o.o. kupio poslovne udjele u novim projektnim trgovačkim društvima po cijeni koja nije odgovarala nabavnoj cijeni kupljenih nekretnina u Istri,

 

- da prvotužena nije provjeravala cijenu nekretnina kupljenih za projektna društva te nije tražila na uvid ugovore o kupoprodaji nekretnina, te nije provjeravala zahtijevanu cijenu za dijelove poslovnih udjela u projektnim društvima koju je tužitelj platio.

 

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženu smatrajući da ista nije kod obavljanja poslova koji su predmet ove tužbe, postupala s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika sukladno odredbi čl. 252. st. 1. ZTD u vezi s čl. 430. ZTD. Prvostupanjski sud je ocijenio da je prvotužena prouzročila tužitelju štetu u iznosu od 9.106.567,00 EUR, koji iznos predstavlja razliku iznosa uplaćenih poslovnih udjela po prikazanoj cijeni nekretnina od strane prvotužene i iznosa cijene poslovnih udjela koja je trebala biti uplaćena sukladno kupoprodajnoj cijeni nekretnina, dok je odbio tužbeni zahtjev u iznosu 2.590.692,00 EUR kao neosnovan uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao osnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva.

 

10. Drugostupanjski sud prihvaćajući obrazloženje prvostupanjskog suda da prvotužena nije postupala sa pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, smatra da sukladno odredbi čl. 252. st. 1. ZTD tužitelj da bi uspio sa zahtjevom za naknadu štete temeljenom na toj odredbi treba dokazati a) radnju ili propuštanje člana uprave kojih je posljedica da je za društvo nastala šteta, b) štetu koja je počinjena društvu, c) uzročnu vezu između radnje ili propusta i prouzročene štete te d) krivnju člana uprave, a što da tužitelj nije dokazao te stoga odbija tužitelja sa tužbenim zahtjevom.

 

10.1. Naime, drugostupanjski sud obrazlaže da postojanje matematičke razlike između cijene po kojoj je tužitelj kupio poslovne udjele u novim (projektnim) trgovačkim društvima i cijene po kojoj su nova (projektna) trgovačka društva kupila nekretnine po Istri, kao što je već ranije navedeno, samo po sebi ne dokazuje da je tužitelju nastala šteta u iznosu od 11.697.259,00 EUR.

 

11. Ovakvo stajalište drugostupanjskog suda barem za sada, ovaj revizijski sud ne može prihvatiti.

 

12. Odredbom iz čl. 252. st. 1. ZTD propisano je da članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva.

 

12.1. Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

12.2. Odredba čl. 1046. ZOO glasi:

 

              „Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).“.

 

13. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je sukladno dogovoru između D. K. i D. R. kao i Sporazumu od 1. i 3. rujna 2010. te Konstataciji i zaključcima od 19. srpnja 2007., poslovna suradnja dogovorena na način da će se osnivati nova (projektna) trgovačka društva u kojima će udjele imati tužitelj u omjeru 80% i društvo I. B. A. d.o.o. P. u omjeru 20% pri čemu će novčani doprinosi tužitelja i društva I. B. A. d.o.o. P., odnosno cijena poslovnih udjela u novim (projektnim) trgovačkim društvima biti određena na bazi nabavne cijene nekretnina koje su trebale postati vlasništvo novog (projektnog) trgovačkog društva. Nesporno je utvrđeno da je prvotužena bila član uprave tužitelja te zadužena za kupovinu nekretnina. Također je nesporno utvrđeno da je prvotužena kupoprodajnu cijenu nekretnina prikazivala u većem iznosu od one po kojoj je kupoprodaja izvršena, te je stoga tužitelj poslovne udjele sukladno gore navedenom Sporazumu plaćao u većem iznosu, obzirom je cijena poslovnih udjela određivana isključivo na osnovi cijene nekretnina.

 

14. Drugostupanjski sud dijeli pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je prvotužena na taj način postupala protivno odredbi iz čl. 252. st. 1. ZTD međutim smatra da usprkos činjenici da je upravo zbog lažnog prikazivanja veće cijene nekretnina od strane prvotužene tužitelj plaćao cijenu poslovnih udjela u većem iznosu, razlika između uplaćene cijene i cijene koju je tužitelj trebao platiti sukladno cijeni nekretnine, ne predstavlja štetu tužitelja.

 

15. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, te primjenjujući odredbu čl. 1046. ZOO da je šteta umanjenje nečije imovine, a plaćanjem cijene poslovnih udjela u iznosu većem od onoga koji je bio u obvezi platiti sukladno dogovoru i Sporazumu, i to upravo zbog postupanja prvotužene, tužitelju je nastala šteta u iznosu razlike tih dviju cijena.

 

16. Stoga je odgovor na pitanje koje je tužitelj postavio u svojoj reviziji potvrdan pa je obzirom na pogrešan pravni pristup suda drugog stupnja valjalo prihvatiti reviziju tužitelja u dijelu u kojem je prvostupanjska odluka preinačena i na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci presude.

 

17. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će sukladno ovdje iznesenom pravnom shvaćanju revizijskog suda ocijeniti sve žalbene navode tužitelja i utvrditi visinu nastale štete tužitelju te donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

 

18. O troškovima parničnog postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci - čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke).

 

Zagreb, 18. srpnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.