1

                            Poslovni broj: Gž-659/2022-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Đorđu Benussi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. u. d.o.o., K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik P. P., odvjetnik u R., protiv tuženika M. M. iz L., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Povrv-1578/2018-30 od 16. ožujka 2022., 19. srpnja 2023.

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o j e

 

I Žalba tužitelja je osnovana a žalba tuženika je djelomično osnovana a djelomično neosnovana te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Povrv-1578/2018-30 od 16. ožujka 2022.:

 

a) potvrđuje u točki I izreke

 

b) ukida u točki II, III i IV izreke te predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II O troškovima žalbenog postupka tuženika odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1.     Prvostupanjskom odlukom odlučeno je:

 

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. M. iz Z., poslovni broj … od 22. listopada 2018. godine, u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 650,88 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom:

 

- na iznos od 54,24 kn tekućom od 26. studenog 2017. godine do isplate,

- na iznos od 54,24 kn tekućom od 28. prosinca 2017. godine do isplate,

- na iznos od 54,24 kn tekućom od 26. siječnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 54,24 kn tekućom od 24. veljače 2018. godine do isplate,

- na iznos od 54,24 kn tekućom od 24. ožujka 2018. godine do isplate,

- na iznos od 54,24 kn tekućom od 26. travnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 55,20 kn tekućom od 26. svibnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 54,24 kn tekućom od 27. lipnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 54,24 kn tekućom od 26. srpnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 54,24 kn tekućom od 26. kolovoza 2018. godine do isplate,

- na iznos od 54,24 kn tekućom od 26. rujna 2018. godine do isplate,

- na iznos od 54,24 kn tekućom od 26. listopada 2018. godine do isplate,

 

sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. M. iz Z., poslovni broj … od 22. listopada 2018. godine, u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 338,28 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom:

 

- na iznos od 28,65 kn tekućom od 26. studenog 2017. godine do isplate,

- na iznos od 28,65 kn tekućom od 28. prosinca 2017. godine do isplate,

- na iznos od 28,65 kn tekućom od 26. siječnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 28,65 kn tekućom od 24. veljače 2018. godine do isplate,

- na iznos od 28,65 kn tekućom od 24. ožujka 2018. godine do isplate,

- na iznos od 28,65 kn tekućom od 26. travnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 27,73 kn tekućom od 26. svibnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 27,73 kn tekućom od 27. lipnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 27,73 kn tekućom od 26. srpnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 27,73 kn tekućom od 26. kolovoza 2018. godine do isplate,

- na iznos od 27,73 kn tekućom od 26. rujna 2018. godine do isplate,

- na iznos od 27,73 kn tekućom od 26. listopada 2018. godine do isplate.

 

III. Nalaže se tuženiku M. M. naknaditi tužitelju P. u. d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 216,46 kn, u roku od 8 dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženika radi naknade troškova postupka."

 

2. Protiv te odluke stranke su izjavile pravodobne i dopuštene žalbe s tim što tužitelj pobija točku II izreke a tuženik točku I, III i IV izreke. Tužitelj podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) te traži da se žalba prihvati te pobijana odluka u pobijanom dijelu preinači na način da se prihvati taj dio tužbenog zahtjeva uz naknadu cjelokupnih troškova parničnog postupka, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Nisu zatraženi troškovi  žalbe. Tuženik pobija pobijani dio odluke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te traži da se žalba prihvati te u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak u cijelosti zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. Zatražen je trošak žalbe.

 

3. Na žalbu tužitelja je odgovoreno i zatražen je trošak odgovora na žalbu, dok na žalbu tuženika nije odgovoreno.

 

4. Žalba tužitelja je osnovana dok žalba tuženik glede glavne stvari nije osnovana a osnovana je glede odluke o troškovima.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 650,88 kuna sa zateznim kamatama na pojedine iznose  na ime neplaćenih naknada za uslugu vodoopskrbe i odvodnje, te iznosa od 338.28 kuna sa zateznim kamatama na ime neisplaćenih naknada usluge gospodarenja otpadom izvršene za potrebe nekretnine na K. na adresi … u D. u razdoblju od listopada 2017. do rujna 2018.

 

6. Prema tome u ovom slučaju radi se o sporu male vrijednosti (članak 458. stavak 1. ZPP).

 

7. A člankom 467. stavak 1. ZPP (koji se ima primijeniti u konkretnom slučaju, dakle prije izmjene ove odredbe članka 96. ZID ZPP/19 i člankom 87 ZID ZPP/22) presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog određenih bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8. U odnosu na točku I izreke pobijane odluke, koju pobija tuženik za istaknuti je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj aktivno legitimiran ispostavljati račune na svoje ime u kojim obračuna vodne usluge te da odjava brojila i uklanjanje vodomjera ne znači odjavu vodovodnog priključka, da je utužen samo fiksni dio cijene u iznosu od 54,254 kune mjesečno te da nema potrošnje vode po vodomjeru. S obzirom na to a kako žalba i dalje ustraje u tome da tužitelj nije aktivno legitimiran za istaknuti je da je Ugovorom o poslovnoj suradnji utvrđeno kako je isti ugovor sklopljen između društva P. v. d.o.o., P. e. o. K. d.o.o. i društva tužitelja, te je ugovorom određeno da će tužitelj kao izvršitelj za navedena društva kao korisnike, među inim obavljati i poslove pripreme i automatske obrade izlaznih računa, kontrolu i knjiženja, te pružanju usluge objedinjenja naplate vodnih i komunalnih usluga za domaćinstva. Također ugovorom se  tužitelj obvezao poduzimati sve potrebe mjere za učinkovitu naplatu javnih, vodnih i komunalnih usluga, pri čemu je određeno kako prisilna naplata obuhvaća i pokretanje te vođenje ovršnih i parničnih postupaka radi naplate potraživanja prisilnim putem. Ujedno je utvrđeno kako se tužitelj obvezao mjesečno ispostavljati račune za javne, vodne i komunalne usluge korisnicima usluge do petnaestog u tekućem mjesecu  za prethodni mjesec te kako pribavljena novčana sredstva ima doznačiti na određeni prolazni račun a nakon čega je prikupljena sredstva tužitelj dužan dostaviti društvima P. v. d.o.o. i P. e. o. K. d.o.o. Stoga Ugovorom o poslovnoj suradnji P. v. d.o.o. i P. e. o. K. d.o.o. dali su ovlaštenje tužitelju da u svoje ime i za svoj računa naplaćuje tražbine tih trgovačkih društava s obzirom da je ugovoreno da se potraživanje naplaćuje na račun tužitelja, a ne na račun trgovačkih društava koje isporučuju predmetne usluge, s tim da nakon naplate potraživanja tih trgovačkih društava tužitelj samo prefakturira naplaćene iznose na zasebne računa društva sukladno njihovim potraživanjima prema korisnicima usluga. Kako se tuženik tijekom postupka pozivao na odluke drugih sudova glede pitanja aktivne legitimacije za istaknuti je da ovaj sud kao drugostupanjski sud nije vezan za te odluke, odnosno za stavove tih sudova u tim odlukama.

 

8.1. Što se tiče navoda tuženika, u kojim navodima ustraje i u žalbi da je zahtjevom od 30. kolovoza 2010. odjavio brojilo za predmetni stan te da  zbog toga od tada nije vršena nikakva usluga glede vodoopskrbe pa samim time nije dužan platiti ni fiksni dio naknade prvostupanjski sud je kako je to već rečeno u točkama 19. do 29.  obrazloženja pobijane odluke dao valjane razloge zašto smatra da samo uklanjanje ("demontiranje") vodomjera samo po sebi ne znači i odjavu vodomjernog priključka, koje navode u cijelosti prihvaća i ovaj sud pa se radi nepotrebno ponavljanja tuženik upućuje na navode navedene u pobijanoj odluci.

 

8.2. Kako se u žalbi navodi da u točki I izreke pobijane odluke nije naveden paricijski rok unutar kojeg je tuženik dužan ispuniti novčanu obvezu, samim time odluka nije nerazumljiva i neprovediva, jer po članku 29. stavak 3. i 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) ovršni sud može u ovršnom postupku odrediti rok za dobrovoljno ispunjenje  prilikom donošenja rješenja o ovrsi.

 

8.3. Imajući u vidu sve prije navedeno a kako prilikom donošenja pobijane odluke pod točkom I. izreke nije počinjena bitna povreda parničnog postupka i članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje tuženik, jer se pobijana odluka u ovom dijelu može ispitati dati su razlozi o odlučnim činjenicama, a niti sud  ispitujući po službenoj dužnosti pobijanu odluku u točki I izreke temeljem članka 365. stavak 2. ZPP u vezi članka 457. i članka 467. stavak 1. ZPP ne nalazi ni neku od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8. i 9. ZPP, a pravilno je i primijenjeno materijalno pravo, to je trebalo potvrditi točku I izreke pobijane odluke.

 

9. Točkom II izreke pobijane odluke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika sa brojem naznačenim u točki 1. obrazloženja ove odluke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 338,28 kuna koji se odnosi na naknadu za uslugu gospodarenja otpadom za predmetni stan u spornom razdoblju prvostupanjski sud točkom 35. do 37. dava razloge zašto taj dio zahtjev odbija odnosno smatra da ne postoji pravni odnos između tužitelja kao pružatelja usluge i tuženika s naslova gospodarenja otpadom za objekt na adresi … D. o. K. , pa samim time da ne postoji pravo tužitelja zahtijevati naplatu naknade s navedenog osnova od tuženika niti postoji obveza tuženika na plaćene iste u odnosu na tužitelja, da je o tome već donesena pravomoćna odluka (presuda Općinskog suda u  Novom Zagrebu broj Povrv-253/2018-14 od 14. ožujka 2019. –l.s.327. i 333. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2209/2019 od 29. rujna 2020.-l.s.334.-338.), zbog čega u ovom postupku o navedenom pitanju nije ovlašten odlučivati kao o prethodnom pitanju.

 

9.1. Ovakvim obrazloženjem počinjena je bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP a na koju ukazuje i žalba tužitelja. Naime, pobijana odluka u točki II izreke ne može se ispitati, jer je nejasna i to zbog toga što prvostupanjski sud održava na snazi platni nalog  sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu koji se odnosi na potraživanje iznosa za vodne usluge, dakle u tom dijelu  a temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji utvrđuje da je tužitelj aktivno legitimiran a samim time i da postoji pravni odnos između tužitelja i tuženika, dok glede potraživanja iznosa za usluge gospodarenja otpadom, iako su i P. e. o. K. d.o.o. sudionici ugovora o poslovnoj suradnji, ne nalazi da postoji pravni odnos između tužitelja i tuženika jer je to već utvrđeno pravomoćnom odlukom za koju je sud vezan, pa je samim time odluka i proturječna. Pri tome je posebno za istaknuti da iako pravomoćna postaje jedino izreka presude (te iako je u konkretnom slučaju u točki II izreke odluke Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Povrv-253/2018-14 odlučeno o pravnom odnosu stranaka u tom postupku) takvo utvrđenje koje je zatraženo od strane tuženika u toj parnici odnosi se na drugo razdoblje (prosinac 2016.-rujna 2017.) u odnosu na ovo razdoblje, tako da se ne radi o identičnoj činjeničnoj osnovi, pa samim time ne stoji da prvostupanjski sud a baš zbog prije navedenog razloga nije ovlašten o tim pitanjima odlučivati u ovoj parnici. S obzirom na to a zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjski sud je propustio dati valjane razloge o odlučnim činjenicama vezanim za utvrđenje da li i u kojem omjeru postoji obveza tuženika za isplatu naknade za usluge gospodarenje otpadom izvršene za predmetnu nekretninu. S obzirom na navedeno trebalo je ukinuti točku II izreke pobijene odluke. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te donijeti pravilnu i zakonitu odluku te za to dati valjane i uvjerljive razloge.

 

10. Kako je ukinuta odluka u točki II izreke a, i o toj odluci ovisi odluka o troškovima postupka, to je povodom žalbe tuženika trebalo ukinuti i odluku o troškovima (točka III i IV izreke pobijane odluke).

 

11. O troškovima žalbenog postupka (tuženik je zatražio trošak žalbe te trošak odgovoran na žalbu, dok tužitelj nije zatražio trošak žalbe) odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

 

12. Zbog prije navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci pod točkom Ia) temeljem članka 368. stavak 1. u vezi sa člankom 457. ZPP a pod tokom I b) temeljem članka 369. stavak 1. u vezi sa člankom 457. ZPP-a).

 

 

Dubrovnik, 19. srpnja 2023.

 

Sudac:

 

Đorđo Benussi