Baza je ažurirana 14.02.2026. zaključno sa NN 136/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 37. Gž R-1051/2022-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 37. Gž R-1051/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. P. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u O., protiv tuženika G. K. T. sa sjedištem u Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica A. R., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6400/20-26 od 13. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 18. srpnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6400/20-26 od 13. siječnja 2022.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji slijedi:
"Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika G. K. T. sa sjedištem u Z., OIB: …, o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 07.05.2020. godine, te da radni odnos tužiteljice K. P. iz Z., OIB: …, kod tužitelja G. K. T. sa sjedištem u Z., OIB: …, nije prestao.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj ističe sve žalbene razloge iz čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), predloživši njeno preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji ističe žaliteljica jer ne postoje ikakve proturječnosti između onoga što se u obrazloženju presude u pogledu odlučnih činjenica navodi o sadržaju pojedinih isprava i zapisnika i sadržaja tih isprava i zapisnika. Tvrdnja žaliteljice da je sud pogrešno tumačio njen prigovor da je o zahtjevu za zaštitu prava odlučivala neovlaštena osoba, sve i da je točna, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude jer se ne odnosi na odlučne okolnosti, što slijedi iz daljnjeg obrazloženja ove presude.
5. Nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP koju žaliteljica opisno ističe prigovarajući da sud nije uzeo u obzir iskaz svjedokinje J. B. koji je govorio u prilog njene obrane. Naime, iz obrazloženja proizlazi da je ova svjedokinja općenito i neodređeno govorila o navodnim propustima zaposlenice A. F. u ispunjavanju putnih naloga. S druge strane, dokazima koje je sud prihvatio utvrđeno je da imenovana radnica nije, suprotno onom za što ju je optužila tužiteljica, vršila ikakve malverzacije s upisanom kilometražom jer je to utvrđeno uvidom u same putne naloge i isplatnice, tužiteljica nije ičim dokazala svoje optužbe.
6. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, žalbeni navodi kojima žaliteljica osporava pravilnost utvrđenja svode se na njene proizvoljne tvrdnje i zaključke koji nemaju uporišta u provedenim dokazima.
7. Nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu tajnika, neprekidno od 3. studenoga 1997.
8. Odlukom o redovitom otkazu od 7. svibnja 2020. tuženik je otkazao ugovor o radu tužiteljici, zbog skrivljenog ponašanja, uz otkazni rok od jednog mjeseca i tri tjedna.
9. Nesporno je da je tužiteljici odluka dostavljena 15. svibnja 2020., da je ona u zakonskom roku podnijela zahtjev za zaštitu prava, tuženik je odluku o otkazu dopunio odlukom ravnateljice od 1. lipnja 2020. priznavši tužiteljici daljnja dva dana godišnjeg odmora.
10. Nesporno je da se tuženik prije donošenja odluke o otkazu savjetovao sa sindikalnim povjerenikom.
11. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) propisana je mogućnost redovitog otkaza ugovora o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa odnosno skrivljenog ponašanja radnika.
12. Iz obrazloženja odluke o otkazu i utvrđenja u ovom postupku proizlazi da je za trajanja radnog odnosa tuženik dao tužiteljici upozorenja o kršenju obveza iz radnog odnosa:
- 13. prosinca 2018. je utvrđeno prilikom pregleda knjige ulazaka i izlazaka i evidencije rada i prisutnosti radnika za čije je vođenje odgovorna tužiteljica da evidenciju o radnicima ne vodi ažurno i da podaci u evidenciji rada ne odgovaraju stanju upisa u knjigu ulazaka i izlazaka kao i da se ona osobno nikada nije upisivala u knjigu ulazaka i izlazaka iako su se svi djelatnici bili dužni upisivati sukladno odluci poslodavca i tužiteljica nikada nije ičijom odlukom bila od te obveze izuzeta,
- 14. prosinca 2018. tužiteljica je vrijeđala i klevetala drugu radnicu na način da ju je izravno, pred drugim radnicima, optužila za malverzacije s putnim nalozima, poslodavac je odmah izvršio uvid u putni nalog i suočio obje radnice te utvrdio da je putni nalog izdan i plaćen u skladu s propisima,
- pisano upozorenje zbog ovih povreda izrečeno je tužiteljici (nije sporno da se tada prezivala H.) 15. veljače 2018. (list 183. spisa).
- drugo upozorenje od 31. siječnja 2020. izdano je tužiteljici zbog toga što je bez suglasnosti ravnateljice odavala povjerljive informacije o osobnim podacima kandidata za zapošljavanje voditelju tehnike, za trajanja natječaja koji je tajan; zbog toga što je prilikom sastavljanja teksta ugovora o radu za garderobijerku navela kao dan sklapanja koji je prethodio natječaju; netočno je, bez provjere, kolegama dala podatak da predstava S. k. ima stotu predstavu što je javno objavljeno i pokrenuta je promidžba obljetnice stote predstave, čime je ugrozila integritet K.; pred trećim osobama, predstavnicima društva K., raspravljala je o kadrovima u kazalištu, o "pravim" i "nepravim" voditeljima, tumačila odredbe internih akata tuženika na neistinit način i opetovano ugrozila radnike i integritet poslodavca.
13. Nakon primitka drugog upozorenja i odlaska tužiteljice na bolovanje, radnica koja je raspoređena na radno mjesto tajnice je u službenom računalu koje je koristila isključivo tužiteljica otkrila njenu pisanu korespondenciju sa službenicom ZET-a kojom je tužiteljica produljila ZET prijevoznu iskaznicu za svoju kćerku T. B., kao radnicu K., iako ona nikada nije bila u radnom odnosu u kazalištu, pronađene su potvrde kojima tužiteljica svojim potpisom i štambiljem G.k.T. potvrđuje da je T. B. njegova zaposlenica i traži od radnice ZET-a da svoju pokaznu iskaznicu preuzima na drugom mjestu a ne na R. kao ostali radnici K., daljnjom provjerom je utvrđeno da je K. plaćalo godišnji pokaz kćerki tužiteljice T. B. u razdoblju od 2016. do 2020., njenom sinu S. B. 2019., godišnji pokaz G. B., supruzi radnika zaposlenog u K. od 2016. do 2019. i godišnji pokaz 2016. R. P., bivšoj supruzi radnika K..
14. Nije sporno da je tuženik pozvao tužiteljicu dopisom od 12. ožujka 2020. da se očituje o ovim utvrđenjima, ona je u pisanoj obrani od 17. ožujka 2020. (list 71. spisa) po punomoćniku, u bitnom navela da je tako postupala u suglasnosti sa stavom ravnateljice.
15. Prvostupanjski sud je utvrdio i nije sporno jer je tužiteljica priznala, da se nije nikada upisivala u knjigu ulazaka i izlazaka, da nije vodila svoju evidenciju radnog vremena. Međutim, nije prihvaćena njena obrana da je za to imala odobrenje već je utvrđeno da je postupala suprotno nalogu ravnateljice da svi moraju voditi takvu evidenciju.
16. Također je utvrđeno da je tužiteljica optužila djelatnicu kazališta A. F. za malverzacije s putnim nalozima i upisivanjem kilometraže od 2000 km u putnom nalogu za R., kod tuženika je uvidom u putni nalog i isplatnicu utvrđeno da je upisana i plaćena uobičajena kilometraža, usprkos tome je tužiteljica ustrajala u svojim tvrdnjama, vrijeđajući tako i klevećući kolegicu s kojom nije bila u dobrim odnosima.
17. Nije sporno da je tužiteljica, kako ju se tereti u odluci o otkazu, kao ovlaštena osoba kod tuženika, izdavala potvrde sa neistinitim podacima o radnopravnom statusu svoje kćerke i sina i drugih osoba, kao zaposlenika tuženika, radi njihovog ostvarivanja prava na pokaznu kartu. Tužiteljica je to naime priznala i potvrdila da je to suprotno zakonu no opravdavala se da je imala suglasnost ravnateljice no te paušalne i ničim dokazane tvrdnje ravnateljica je osporila.
18. Prvostupanjski sud je ocijenio da nisu prihvatljiva opravdanja tužiteljice o razlozima njenih postupaka već je u pitanju namjerno i svjesno ignoriranje uputa ravnateljice u pogledu vođenja evidencije njene prisutnosti na radu i svjesno kršenje zakona prilikom izdavanja neistinitih potvrda o radnom odnosu njenih članova obitelji i drugih osoba kod tuženika, radi ostvarivanja prava koja im ne pripadaju.
19. Temeljem utvrđenih odlučnih činjenica, pravilnom primjenom odredbe čl. 115. st. 1. ZR prvostupanjski sud je zaključio da već ove povrede radnih obveza, neovisno o drugim razlozima u odluci o otkazu, predstavljaju opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljice zbog skrivljenog ponašanja temeljem odredbe čl. 115. st. 1. ZR.
20. Pravilno je odbijen i prigovor tužiteljice da joj je kod tuženika, u povodu njenog zahtjeva za zaštitu prava, uskraćeno pravo na drugostupanjsku kontrolu odluke o otkazu koji je donijela ravnateljica umjesto da o njemu odluči vijeće, sukladno odredbi čl. 39. Statuta.
21. Prije svega, iz spisa proizlazi da je upravo tužiteljica svoj zahtjev za zaštitu prava podnijela ravnateljici tuženika (list 91. spisa), u povodu zahtjeva ravnateljica je izmijenila odluku o otkazu u pogledu prava na godišnji odmor a vijeće je, suprotno tumačenju tužiteljice, razmatralo njen zahtjev i o njemu se očitovalo otklonivši svoju "ovlast" da odluku o otkazu stavi van snage.
22. Eventualna nepravilnost odluke vijeća o nenadležnosti za odlučivanje o zahtjevu za zaštitu prava nije od utjecaja na zakonitost postupka otkazivanja koji je proveo tuženik, tim više što prema odredbi čl. 133. st. 2. ZR poslodavac nema obvezu uopće odlučiti o zahtjevu za zaštitu prava.
23. Kako zbog navedenih razloga odluka o otkazu nije nedopuštena, neosnovan je i zahtjev za vraćanje na rad (čl. 124. st. 1. ZR).
24. Iz izloženog proizlazi da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
25. Odluka o naknadi parničnoga troška je pravilna i zakonita u smislu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP a žaliteljica ne iznosi ikakve razloge njene nepravilnosti.
26. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.
27. Budući da je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana ne pripada joj pravo na naknadu troškova nastalih njenim podnošenjem pa je odbijen njen zahtjev za njihovu naknadu (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 18. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ksenija Grgić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.