- 1 -              Revd 1044/2023-2

Broj: Revd 1044/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Đure Sesse, Darka Milkovića i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. K. iz D., OIB: …, koga zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u R., protiv tuženice J. P.-M. iz D., OIB: …, koju zastupa  punomoćnica D. K. S., odvjetnica u R. i punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-711/2022-3 od 21. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2158/2017-54 od 7. svibnja 2021., u sjednici održanoj 18. srpnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-711/2022-3 od 21. rujna 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2158/2017-54 od 7. svibnja 2021.

2. Prijedlog je podnesen na temelju čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), a tuženica je u prijedlogu naznačila veći broj pravnih pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti  svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, tuženica se pozvala na veći broj odluka viših sudova, revizijskog suda i Europskog suda za ljudska prava.

4. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

5. Prijedlog nije osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev, jer su ocijenili da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću budući da je tužiteljev posjed istinit i pošten najkasnije od 1978. (kada mu je očev brat P. K. darovao predmetnu nekretninu), a da je posjed njegovog prednika P. K. istinit i pošten od zaključenja kupoprodajne pogodbe iz 1938. (kada je isti kupio predmetnu nekretninu od S. R.) odnosno najkasnije od 1953. kada je prednik tužitelja P. K. kao posjednik evidentiran u katastru.

7. Tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja niz pravnih pitanja vezano za provedenu diobu i odnose suvlasnika na predmetnoj nekretnini 1938. godine kao i pitanja kojima problematizira pojedine dokaze koji upućuju na diobu između suvlasnika prije navedene kuproprodaje iz 1938., iako iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi da je predmetna nekretnine u poštenom posjedu obitelji tužitelja od 1938. odnosno najkasnije od 1953.  Budući da iz nižestupanjskih presuda proizlazi da tuženica nije dokazala da je posjed prednika tužitelja (P. K.) bio nepošten, niti je dokazala da je tužiteljev posjed nepošten, sva pitanja koja se odnose na odnose između suvlasnika 1938. godine neodlučna su za odluku u ovom sporu, pa stoga ne predstavljaju važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

8. Tuženica, nadalje, postavlja više pravnih pitanja koja se odnose na poštenje tužiteljevog posjeda. U odnosu na pravno pitanje kojim problematizira poštenje tužiteljevog posjeda vezano za njegovo eventualno saznanje o postojećem zemljišnoknjižnom stanju, valja odgovoriti da su u odlukama revizijskog suda broj Rev-2468/10-2 od 21. veljače 2012., broj II Rev-32/97 od 16. rujna 1997. i dr., izražena pravna shvaćanja u vezi sa stjecanjem prava vlasništva dosjelošću, prema kojima sama činjenica upisa u zemljišnim knjigama ne utječe na poštenje posjeda, odnosno shvaćanje da znanje posjednika (ili njegovo neznanje) za stanje u zemljišnoj knjizi samo za sebe nema utjecaja na kvalitetu posjeda. U odnosu na pitanja koja se odnose na poštenje posjeda valja još reći da kvaliteta posjeda, pa i pitanje poštenja posjeda ovisi o činjeničnim okolnostima i utvrđenjima konkretnog slučaja, a da odluke na koje se predlagateljica pozvala nisu donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Prema tome, naznačena pravna pitanja koja se odnose na poštenje posjeda nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

9. Pitanja koja se odnose na identifikaciju nekretnine su pitanja činjenične naravi, dok pitanja kojima predlagateljica problematizira početak vremena posjedovanja sporne nekretnine po predniku tužitelja te stupanje tužitelja u posjed, nisu važna za odluku u ovom sporu buduća da predlagateljica polazi od utvrđenja koja nemaju uporište u utvrđenom činjeničnom stanju i razlozima nižestupanjskih presuda.

10. Nadalje, u prijedlogu je naznačeno više pravnih pitanja koja se odnose na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva (izdavanje tabularne isprave), a riječ je o pitanjima o kojima ne ovisi odluka o prihvaćenom dijelu tužbenog zahtjeva (koji ne sadrži clausulu intabulandi), pa stoga ni ta pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

11. Slijedom svega navedenog, a budući da je ovaj sud ocijenio da naznačena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 18. srpnja 2023.