Poslovni broj 16 Gž R-1375/2022-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni brojf: 16 Gž R-1375/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, sutkinje mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te sutkinje Ines Kovačević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. L. iz V. L., O., OIB: …, zastupan po punomoćniku G. B., odvjetniku iz Z. protiv tuženika I. I. n. d.d. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku T. O., odvjetniku iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4603/2018-31 od 10. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 18. srpnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4603/2018-31 od 10. siječnja 2022.

 

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

 

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od dana 20.06.2018. donesena od strane tuženika te se utvrđuje da tužitelju radni odnos ne prestaje dana 17.09.2018.

Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto viši operater objekta 2, u organizacijskoj jedinici Objekti ž., regija s. H., u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 8 dana".

 

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku osam dana.“

 

2. Protiv te presude žali se tužitelj koji traži naknadu troška sastava žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana.             

 

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao niti one koje tuženik iznosi u žalbi. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

4.1. Tužitelj u žalbi preocjenjuje provedene dokaze. No, sud prvog stupnja o svemu što je pravno relevantno, a vezano je uz utvrđenje činjeničnog stanja, očitovao se. Ovaj sud ne prihvaća tužiteljevu ocjenu koja je bez realne podloge u rezultatima postupka te u cijelosti prihvaća ocjenu dokaza koju je dao sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

 

4.2. Nije povrijeđeno niti pravo tužitelja na pošteno suđenje donošenjem arbitrarne i neobrazložene odluke jer je prvostupanjska presuda obrazložena, a nije niti arbitrarna jer je sud prvog stupnja dao  ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. 

 

4.3. Pogrešno tužitelj tumači pravila o teretu dokazivanja, a vezano uz postojanje opravdanog razloga za otkaz. Tuženik je dužan dokazati razlog za otkaz, što je on i učinio, a ostale činjenice treba dokazati ona stranka koja se na njih poziva.

 

4.4. U odnosu na navode vezane uz ovlaštenje potpisivanja odluke o otkazu treba istaknuti da prema odredbi čl. 131. st. 2. i 3. Zakona o radu (Narodne novine br 93/14,127/17) poslodavac koji je fizička osoba, može pisanom punomoći ovlastiti drugu poslovno sposobnu punoljetnu osobu, da ga zastupa u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a ako je poslodavac pravna osoba, ovlaštenja ima osoba ili organ za to ovlašten statutom, društvenim ugovorom, izjavom o osnivanju ili drugim pravilima pravne osobe. Dakle, tuženik je mogao ovlastiti neku od poslovno sposobnih osoba da donose odluke o otkazu, a da ta punomoć i nije dana, primjenom čl. 312. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr.), u svezi s čl. 8. st. 4. Zakona o radu, s obzirom da je tuženik u ovom sporu tvrdio i dokazivao da je otkaz ugovora o radu dopušten, moglo bi se zaključiti da je odluku o otkazu naknadno odobrio. Zbog navedenoga od utjecaja na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude nisu žalbeni navodi vezani uz ovlaštenje za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu.

 

5. 1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu Viši operater objekta 2, u organizacijskoj jedinici Objekti Ž., temeljem ugovora o radu od 1. srpnja 2017.  Tuženik je donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 20. lipnja 2018., koju tužitelj smatra nedopuštenom. Tužitelj tvrdi da ima prijavljeno prebivalište i stanuje na adresi O., bez prestanka 55 godina, da nema prebivalište i ne stanuje na adresi …, I.-G., iako ponekad posjeti suprugu i mlađeg sina, a kako je navedena kuća blizu njegovog radnog mjesta, znao je navratiti u navedenu kuću radi prehrane, a ponekad kako bi očistio ili zamijenio odjeću, pa činjenica da bi povremeno službenim vozilom navratio u kuću i I.-G. smatra da ne može predstavljati radnju kojom bi se na bilo koji način oštetilo tuženika. Nadalje ističe da povrede obveza iz radnog odnosa koje se tužitelju stavljaju na teret predstavljaju razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a ne otkaz zbog skrivljenog ponašanja tužitelja. Smatra i da mu tuženik nije mogao dati otkaz zbog skrivljenog ponašanja bez da mu je ranije dao opomenu. Predlaže utvrditi odluku o redovitom otkazu nedopuštenom i naložiti tuženiku da ga vrati na rad, uz naknadu parničnog troška.

 

6. Sud je u postupku utvrdio slijedeće:

- da u stranke imale zaključen ugovor o radu od 1. srpnja 2017.  za radno mjesto Viši operater 2, u organizacijskoj jedinici Objekti Ž., regija s. H.,

- da je tuženik dana 20. lipnja 2018. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu

- da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava,

- da je tuženik dana 5. lipnja 2018. uputio radničkom vijeću poziv na savjetovanje o namjeravanoj Oluci poslodavca o redovitom otkazu ugovora o radu, kao i da je putem e-maila dostavljena dokumentacija. Radničko vijeće nije u postupku savjetovanja zatražilo dodatne podatke u svrhu provedbe savjetovanja u smislu odredbe čl. 150. st. 2. Zakona o radu. Stoga sud prvog stupnja smatra da je tuženik u cijelosti poštovao obvezu savjetovanja s radničkim vijećem.

 

7. U obrazloženju odluke o redovitom otkazu ugovora o radu navedeno je da je na temelju Izvješća Sigurnosti društva broj … od 16. travnja 2018. o provedenoj internoj istrazi o nedozvoljenim radnjama radnika Z. L. utvrđeno da je radnik Z. L. poslodavcu prijavio lažnu adresu stanovanja te na taj način ostvario nepripadajuću naknadu troškova prijevoza na posao i sa posla. Isto tako, utvrđeno je da radnik neovlašteno i bez dozvole često u radno vrijeme službenim vozilom dolazi na adresu … u I.-G.. Uvidom u poslodavcu dostavljenu karticu poreza na dohodak od nesamostalnog rada izdanu dana 25. siječnja 2013. od Porezne uprave, ispostava K., vidljivo je da je Z. L. prijavljen na adresi O., od 29. prosinca 2003. Osim toga, uvidom u dosje radnika vidljivo je da je dana 13. ožujka 2009. isti potpisao Izjavu o adresi stanovanja (O.,) kojom se radnik obvezuje da će, u slučaju stjecanja nepripadajuće koristi zbog davanja neistinitih podataka, I. d.d. nadoknaditi nastalu štetu te potvrđuje da je upoznat kako davanje neistinitih podataka čini zlouporabu prava iz radnog odnosa te predstavlja opravdan razlog za izvanredan otkaz ugovora o radu. U vremenskom periodu od 10. veljače 2018. do 21. veljače 2018. u cilju utvrđivanja stvarne adrese stanovanja, detektivska agencija je obavila osobni nadzor kretanja Z. L. i adrese, I.-G. te utvrdila da je tijekom navedenog perioda radnik u više navrata, što sa službenim, što sa osobnim automobilom, dolazio na navedenu adresu, s koje je odlazio na posao. Isto tako, uvidom u GPS sustav za službeni automobil reg. oznaka ST 563 ZS i ST 564ZS koja se koriste za obilazak naftnih polja vidljivo je da radnik Z. L. učestalo neovlašteno dolazi na navedenu adresu u I.-G.. Dakle, utvrđeno je da radnik stanuje u I. G., te je na navedenoj adresi vlasnik nad nekretninom, zemljišnoknjižni uložak broj 2155 od 1995. U provedenom postupku utvrđivanja činjeničnog stanja i odgovornosti radniku je sukladno zakonskoj odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o radu, omogućeno iznošenje obrane osobnim uručenjem poziva na iznošenje obrane, uz prisustvo dva svjedoka (T. F. i D. V.) dana 7. svibnja 2018. Radnik je pravo na iznošenje obrane iskoristio i svoju obranu iznio dana 9. svibnja 2018. Radnik je u svojoj obrani osporio navede iz poziva, redom navodeći da je prijavljen na adresi O., na kojoj stanuje bez prestanka 55 godina, gdje je živio i njegov otac o kojem je vodio brigu do njegove smrti 9. rujna 2017., a što mogu potvrditi i svjedoci (D. Z., K. M., Z. T.). Radnik ne osporava da je vlasnik nekretnine upisane u zemljšnoknjižni uložak broj 2155 k.o. I.-G., na adresi I.-G., međutim da na navedenoj adresi ne stanuje, već dolazi povremeno obzirom u navedenoj kući stanuje njegova supruga. Također, radnik ne osporava da povremeno službenim vozilom navrati u svoju kuću na adresi u I.-G., ali smatra da time ne ostvaruje nikakvu korist niti njegovom poslodavcu nastupa ikakva šteta jer ionako često navedenim vozilom obilazi postrojenja za vađenje nafte koja se i nalaze na navedenoj adresi. Slijedom iznesenog, radnik osporava da je dao lažne izjave o svom prebivalištu te da je počinio ikakvu štetu poslodavcu i državi.

Poslodavac u odluci o otkazu navodi da ne može pokloniti vjeru navodima iz radnikove obrane iz razloga što su kontradiktorni zaključcima navedenog Izvješća Sigurnosti društva, odnosno činjenicama koje su utvrđene niti njegovi navodi otklanjaju ili umanjuju radnikovu odgovornost za nesavjesno postupanje. Također, obzirom na činjenicu da je radnik svjesno i s namjerom da ošteti poslodavca propustio prijaviti točnu adresu stanovanja, sve radi stjecanja nepripadne materijalne koristi, poslodavac smatra da nije opravdano očekivati od njega da radnika prethodno upozori na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanja.

Iz svega navedenog proizlazi da je radnik poslodavcu prijavio prebivalište na adresi O., da temeljem te prijave prima naknadu za prijevoz na posao i s posla u iznosu od 724,60 kuna mjesečno, a da stvarno živi u I.-G. na adresi … pri čemu mu je isplaćena nepripadajuća naknada za prijevoz u iznosu od 95.671,18 kn u razdoblju od 3. mjeseca 2009. do 3. mjeseca 2018. Iz gore navedenog slijedi da je Z. L. počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa previđenu čl. 116. Pravilnika o radu za INA d.d. i to neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obaveza iz radnog odnosa, zlouporaba prava iz radnog odnosa prijavljivanjem neistinitih podataka o prebivalištu ili boravištu radnika, kao i svaka druga zlouporaba prava iz radnog odnosa; nepridržavanje odredbi Zakona, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata poslodavca; ako radnik svojim postupcima na radu ili vezano za rad, namjerno ili zbog krajnje nepažnje, prouzroči poslodavcu znatniju materijalnu i/ili nematerijalnu štetu.

Nadalje se u odluci o otkazu navodi da poslodavac smatra da je odnos povjerenja između radnika i poslodavca trajno i nepovratno narušen zbog čega, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, daljnji nastavak radnog odnosa radnika nije moguć.

 

8. Sud prvog stupnja zaključuje da su razlozi otkaza, kako tvrdi tuženik:

- tužitelj je prijavio lažnu adresu stanovanja te na taj način ostvario nepripadajuću naknadu troškova prijevoza na posao i sa posla u ukupnom iznosu od 95.671,18 kn u razdoblju od ožujka 2009. do ožujka 2018.,

- tužitelj je neovlašteno i bez dozvole često u radno vrijeme službenim vozilom dolazio na adresu I.-G., … čime je počinio povrede opisane u čl. 116. Pravilnika o radu.

 

9. Prema odredbi čl. 115. st.1. al. 3. Zakona o radu poslodavac može otkazati ugovor o radu uz pripisani ili ugovoreni otkazni rok, ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.).

 

10. Odredbom čl. 115. st. 1. Pravilnika o radu tuženika je propisano da poslodavac može redovito otkazati ugovor o radu, uz otkazne rokove propisane ovim pravilnikom, ako za to ima opravdani razlog propisan Zakonom o radu. Stavkom 2. istog članka propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Odredbom čl. 116. Pravilnika o radu propisano je da se osobito teškim povredama obveze iz radnog odnosa smatraju, između ostaloga:

- neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka iz drugih obveza iz radnog odnosa,

- zlouporaba prava iz radnog odnosa prijavljivanjem neistinitih podataka o prebivalištu ili boravištu radnika kao i svaka druga zlouporaba iz radnog odnosa,

- nepridržavanje odredbi zakona, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata poslodavca,

- ako radnik svojim u postupcima na radu ili vezano za rad, namjerna i zbog krajnje nepažnje prouzroči poslodavcu znatniju materijalnu i kroz ili nematerijalnu štetu

 

11. U osobnoj iskaznici izdanoj 09.04.2015. od strane PP K., tužitelju je kao adresa prebivališta navedeno: O., V. L., …

 

12. Tužitelju je bilo omogućeno iznošenje obrane te je istu dao dana 9. svibnja 2018. u kojoj navodi da je prijavljen na adresi O., te da na toj adresi stanuje bez prestanka 55 godina, gdje je živio i stanovao njegov pokojni otac, koji je preminuo 9. rujna 2017. i da nigdje drugdje nije niti mogao živjeti jer je vodio brigu o pokojnom ocu. Ne osporava da je vlasnik nekretnine upisane u zk.ul.br. 2155 k.o. I. G., na adresi I.-G., međutim ističe kako ne živi niti stanuje niti boravi na navedenoj adresi, osim što povremeno dolazi u navedenu kuću gdje živi njegova supruga. Upravo iz razloga što je navedena kuća blizu njegovog radnog mjesta, znade navratiti u navedenu kuću ponekad radi prehrane, a ponekad kako bi mogao čistiti ili zamijeniti odjeću koja se tijekom rada zaprlja, ošteti i sl. Ne može osporiti da povremeno službenim vozilom ne navrati u svoju kuću u I.-G., ali ionako često navedenim vozilom obilazi postrojenja za vađenje nafte, koja se i nalaze na navedenoj adresi. Takvim odlascima ili vožnjom ne ostvaruje nikakvu korist niti njegovom poslodavcu nastupa ikakva šteta. Stoga smatra da nije davao nikakve lažne izjave o svom prebivalištu niti je poslodavcu pričinio ikakvu štetu.

Prema mišljenju suda prvog stupnja tuženik je omogućio tužitelju iznošenje obrane u smislu odredbe čl. 119. Zakona o radu, a tuženik nije dužan saslušavati svjedoke koje je tužitelj u svojoj pisanoj obrani predložio.

 

13. Tuženik je proveo internu istrage te je dano izvješće koje je potpisano od strane radnika tuženika specijalista za sigurnost M. V., direktora Internih istraga Ž. B. i direktora SD M. V.. U Izvješću se navodi da je temeljem naloga direktora Internih istraga, a temeljem dobivene anonimne informacije provedena interna istraga s ciljem utvrditi navode iz informacije u kojoj se navodi da radnik Z. L. ima prijavljenu lažnu adresu stanovanja na lokaciji O., te na taj način ostvaruje nepripadajuću naknadu troškova prijevoza na posao i sa posla jer stvarno živi na adresi I.-G., te da neovlašteno i bez dozvole često u radno vrijeme službenim vozilom dolazi na adresu gdje stvarno prebiva u I.-G., U izvješću se navodi da je u vremenskom razdoblju od 10. veljače 2018. do 21. veljače 2018. u cilju utvrđivanja stvarne adrese stanovanja, detektivska agencija obavila osobni nadzor kretanja tužitelja na adresi u I.-G., kojom prilikom je utvrđeno da tužitelj svakodnevno boravi na navedenoj adresi, dok na adresu O., nije otišao ni jedanput. U ožujku 2018. od strane detektivske agencije vršeni su povremeni obilasci adrese I.-G. te je utvrđeno da tužitelj i dalje redovno prebiva na toj adresi te redovito odlazi na posao i vraća se s posla na istu adresu. Također je utvrđeni kako u mjestu O., tužitelj posjeduje 1/2 obiteljske kuće, a vlasnik druge 172 je njegov brat J. L., a kao nositelj obveze plaćanja potrošnje vode na adresi O., u evidencijama tvrtke M. d.o.o. uveden je J. L. uz napomenu da djelatnik M. d.o.o. u 2018. nije mogao izvršiti očitanja brojila koje se nalazi zaključano u podrumu kuće, jer vlasnike, pri pokušaju očitanja, nije zaticao na adresi. Nadalje, u prilog tvrdnji kako Z. L. stvarno prebiva na adresi I.-G., osim što je vlasnik nad nekretninom na toj adresi, navodi se podatak kako je imenovani i nositelj obveze plaćanja troškova potrošnje plina na navedenoj adresi. Nadalje tužitelj posjeduje uz druge brojne osobne automobile i vozilo Range Rover KT344 DR koje koristi za osobne potrebe, a s istim odlazi i vraća se s posla pa se nalaze fotografije kako dana 10. veljače 2018. odlazi s vozilom na posao sa adrese I.-G. na polje Ž., dana 16. veljače 2018. vozilo je parkirano na adresi …, dana 17. veljače 2018. i 18. veljače 2018. odlazi s vozilom KT244DR na posao sa adrese … na polje Ž., dana 21. veljače 2018. kada tužitelj nije radio utvrđeno je da se vozilo kojim se koristi tužitelj nalazi na adresi …, I.-G., a iz slike 7 da je vidljivo da na adresi O., nema nikoga niti su vidljivi tragovi da je itko dolazio na navedenu adresu, isto kao i dana 22. veljače 2018. (kada tužitelj također nije radio) utvrđeno je da nitko nije dolazio na adresu O.. Dana 28. veljače 2108. odlazi s vozilom KT 334 DR sa posla iz polja Ž. na adresu ….

Nadalje se u izvješću navodi da je uvidom u GPS sustav za službene automobil reg oznaka ST 563 ZS i ST 564 ZS, koja se koriste za obilazak naftnih polja te uvidom u raspored rada i PRL vozila vidljivo je da tužitelj učestalo neovlašteno dolazi na adresu u I.-G., i to za ST 563 ZS za dane 1. siječnja 2018. u trajanju 49 minuta, 10. siječnja 2018. 6 minuta, 13. ožujka 2018. 6 minuta, 14. ožujka 2018. dvije minute, 14. ožujka 2018. skoro 8 minuta, 21. ožujka 2018. 13 minuta, 23. ožujka 2018. 12 minuta, 24. ožujka 2018. 9 minuta, 29. ožujka 2018. 12 minuta, 30. ožujka 2018. 12 minuta, 1. travnja 2018. 6 minuta, a s automobilom reg. oznake ST 564 ZS za dane 24. siječnja 2018. 32 min, 24. sijrčnja 2018. 10 min, 25. siječnja 2018. 13 minuta, 25. siječnja 2018. 7 min, 2. veljače 2018. 7 minuta, 3. veljače 2018. 3 minuta, 18. veljače 2018. jedna minuta, 25. veljače 2018. jedna minuta, 5. ožujka 2018. 8 minuta, 6. ožujka 2018. 18 minuta, 6. travnja 2018. 5 minuta, 7. travnja 2018. 7 minuta, 8. travnja 2018. 2 minute.

 

14. U Izvješću detektivske agencije L. od 29. ožujka 2018. proizlazi da u kontaktu sa susjedima u mjestu O. doznaju kako Z. i J. L. nakon smrti oca, samo povremeno navrate na vrlo kratko vrijeme na adresu … kako bi provjerili stanje u kući. Za vrijeme dok im je otac bio živ navraćali su češće nego sada no izričiti su u tvrdnju kako Z. L. zadnjih 15 do 20 godina sigurno stalno ne prebiva na toj adresi. U cilju utvrđivanja stalnog mjesta prebivališta Z. L. poduzete su potrebne operativne mjere te je je utvrđeno kako imenovani zajedno sa suprugom stvarno prebiva na adresi u I.-G.. Izvršenim nadzorom kretanja u periodu od 10. veljače do 21. veljače 2018. utvrđeno je kako imenovani svakodnevno boravi na adresi … dok na adresu O. nije otišao niti jednom. Na adresi … je redovito spavao osim noći kada se nalazio na radnom mjestu. Zaključak je da su prikupljeni podaci osnova su za sumnju kako je Z. L. svom poslodavcu lažno prikazao svoje stvarno prebivalište te na taj način ostvario znatnu protupravnu imovinsku korist na račun lažnog troška za putovanje.

 

15. U kartici poreza na dohodak od nesamostalnog rada tužitelju je upisana adresa O.

 

16. Tužitelj u svojoj izjavi od 13. ožujka 2009. pod materijalnom i radno pravnom odgovornošću izjavljuje da stanuje na adresi … te da s navedene adrese stanovanja svakodnevno putuje na posao na adresu P. Ž... Nadalje da izjavu daje radi isplate troškova prijevoza u skladu sa važećim Kolektivnim ugovorom za I. d.d. te potvrđuje da je upoznat sa odredbama čl. 48. toč. 6. Pravilnika o radu, da se zlouporaba prava iz radnog odnosa prijavljivanjem neistinitih podataka o prebivalištu ili boravištu radnika smatra osobito teškom povredom obveza iz radnog odnosa.

 

17. No u izjavi od 10. veljače 2018. tužitelj izjavljuje da stanuje na adresi O., a privremeno I. G..

 

18. Iz Potvrde o prijavi boravišta Policijske postaje I.-G. proizlazi da je tužitelj dana 17. svibnja 2018. prijavio boravište i to upravo na adresi I.-G.

 

19. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, i ovaj sud kao drugostupanjski prihvaća zaključak suda prvog stupnja da je tuženik imao opravdani razlog za redoviti otkaz ugovora o radu.

 

20. Niame, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužitelj zaista nije živio na adresi koju je prijavio kao adresu svog stanovanja, a slijedom čega je ostvarivao pravo na putne troškove na račun tuženika.

 

21. Takvim postupanjem tužitelja počinjena je povreda obveza iz radnog odnosa i narušen je odnos povjerenja između tužitelja i tuženika. Osim toga, tuženiku je prouzročena i šteta jer je temeljem lažne prijave prebivališta tužitelju isplaćivao putne troškove.

 

22. I ovaj sud smatra da u prilog zaključku da tužitelj nije živio na adresi koju je prijavio kao adresu stanovanja ide i činjenica da je nekoliko dana nakon što je dao svoju obranu prijavio mjesto boravišta na I.-G., istu onu za koju ga poslodavac tereti da i ranije, unatrag nekoliko godina, s iste dolazi na posao i s posla.

Zatim, pok. otac tužitelja J. L. dao je iskaz dana 6. rujna 2010. pred Općinskim sudom u Kutinu u predmetu P-1451/09 u kojemu izričito navodi kako živi sam u kući koja je njegovo vlasništvo.

 

23. Ovaj sud u potpunosti prihvaća i ocjenu suda prvog stupnja u pogledu uvjerljivosti iskaza tužitelja i njegovih obrazlaganja i opravdavanja dolazaka i boravaka na adresu u I.-G., kao i ocjenu uvjerljivosti iskaza svjedoka D. K., K. M., D. Z., Z. T..

 

24. Pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da činjenica da tuženik nije dao izvanredni otkaz ne može ići na tuženikovu štetu, s obzirom da se poslodavac uvijek može odlučiti na blažu sankciju, što je u konkretnom slučaju otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem jer kod takvog otkaza radnik ipak ostvaruje pravo na otkazni rok.

 

25. Isto tako, u okolnostima ovog otkaza s obzirom na razloge otkaza nije postojala obveza poslodavca da pisano upozorava tužitelja na kršenje obveza iz radnog odnosa.

 

26. Žalbeni navodi vezani uz potpunost savjetovanja sa radničkim vijećem nisu osnovani jer dostavljanje obrane radnika samo po sebi nije nužno da bi se zaključilo da je radničko vijeće bilo potpuno upoznato s razlozima i okolnostima donošenja odluke o otkazu, tim više što radničko vijeće nije u postupku savjetovanja zatražilo dodatne podatke u svrhu provedbe savjetovanja u smislu odredbe čl. 150. st. 2. Zakona o radu.

 

27. S obzirom da je utvrđena povreda obveze iz radnog odnosa kako je prethodno izloženo, pravno nije odlučno je li tužitelj protivno propisima koristio službeno vozilo u private svrhe. Zbog toga nisu pravno odlučni niti žalbeni navodi tužitelja vezani uz ovu povredu obveze iz radnog odnosa na kojoj je temeljena odluka o otkazu ugovora o radu, odnosno je li tužitelju poznat dokument Sustav Kompenzacije za radnike u društvima I. g. i je li mu dostupan intranet poslodavca.

 

28. Slijedom navedenoga, žalba tužitelja je kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda potvrđena, sve to primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

29. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

 

U Zagrebu 18. srpnja 2023.

 

 

     Predsjednica vijeća:

  Sanja Joka Umićević, v.r.