Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 832/2020-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. T. iz S., (OIB: … ), kojeg zastupa punomoćnica R. T., odvjetnica iz O., protiv tuženika A. t. d.o.o. iz Z., (OIB: … ), kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & K. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-901/2019-2 od 30. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-2343/2016-53 od 30. rujna 2019., u sjednici održanoj 18. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-901/2019-2 od 30. siječnja 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-2343/2016-53 od 30. rujna 2019., i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda:
- u odluci pod točkom I izreke, kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja na utvrđenje „da je Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu od 3. lipnja 2016. nedopuštena“,
- u odluci pod točkom II izreke, kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja (prvo) na utvrđenje da radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao te (drugo) na obvezivanje tuženika da tužitelja u roku od 15 dana vrati na radno mjesto "Trgovački predstavnik“,
dok je drugostupanjskim rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama III i IV izreke, u odluci kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva na obvezivanje tuženika da tužitelju s osnova izgubljene zarade izvrši isplatu bruto plaće sa pripadajućom zakonskom kamatom - sve kako je to određeno u izreci presude, te u odluci o parničnom trošku, pa je predmet u tome dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju jer su (kako drži) u postupku počinjene apsolutno bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i (pred drugostupanjskim sudom) iz čl. 354. st. 1. ZPP-a i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Prijedlog tuženika je da se osporena i prvostupanjska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio da se ova odbije kao neosnovana.
4. Revizija je osnovana.
5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 30. siječnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382.a stavak 1. podstavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj: „Iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu: - o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,..."
6. Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji: to sve imajući na umu odredbu čl. 391. st. 3. ZPP-a, prema kojoj: „U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.“
7. Predmetom spora u ovome stupnju postupka zahtjev je tužitelja na utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika od 3. lipnja 2016. o otkazu s njime sklopljenog ugovora o radu, kumuliran s zahtjevom na utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao i na obvezivanje tuženika vratiti tužitelja na posao.
8. Drugostupanjski sud je navedene zahtjeve tužitelja ocijenio osnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) prihvatio uz osnovno i odlučno shvaćanje:
„...Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio nedopuštenim otkaz ugovora o radu i naložio tuženiku da vrati tužitelja na rad, za što je dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne ovaj sud.
Pravilnom ocjenom izvedenih dokaza sud prvog stupnja pravilno je utvrdio:
- da je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju 3. lipnja 2016.,
- da se tuženik obratio radničkom vijeću e-mail porukom 6. lipnja 2016., kojim ga obavještava o namjeri donošenja odluke o otkazu uvjetovanoj skrivljenim ponašanjem tužitelja.
Ovakvim ponašanjem tuženik je postupio suprotno članku 150. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/18 - dalje: ZR).
Obvezno savjetovanje prije donošenja odluke s radničkim vijećem ima smisao da omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke, što neosnovano osporava tuženik.
Obavijesti tuženika radničkom vijeću nakon donošenja odluke o otkazu 3. lipnja 2016., a prije uručenja radniku odluke o otkazu ugovora o radu, nisu od značaja, u smislu odredbe članka 150. ZR, jer ta obavijest više ne može postići svoju svrhu, cilj, obveze prethodne obavijesti radničkom vijeću.
Stoga je žalba tuženika neosnovana u dijelu kojim pobija odluku u točki I i II izreke...“
9. Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a: revident pravilno u reviziji ističe da u osporenoj drugostupanjskoj presudi, kao i prvostupanjskoj, nedostaju jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali takvu ocjenu (shvaćanje).
10. Naime, sud ima ovlasti ocjenjivati dokaze - i prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza odlučivati koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a).
11. Međutim, u slobodi ocjene dokaza i sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti.
11.1. Valja pritom imati na umu:
- da sud čini bitnu postupovnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i ako presuda koju je donio ne sadrži takve (jasne, uvjerljive, logične ili razumne) razloge o odlučnim činjenicama i (time) ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati - tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i cijenio, odnosno koje je činjenice našao utvrđenim i kojim dokazima je stvorio određeni zaključak - i takvog uzeo relevantnim za odluku o predmetu spora,
- da dokazom u parničnom postupku može biti sve iz čega se može crpiti saznanje o činjenicama relevantnim za odluku o predmetu spora - i (da) za odluku o tužbenom zahtjevu nije neophodno da se sve relevantne činjenice po strankama učine neospornim.
12. Gledano u svijetlu takvih pravnih shvaćanja, a polazeći od toga da su ovdje prijeporni zahtjevi tužitelja ocijenjeni osnovanim samo zbog jednog - jer da je, prema obrazloženju iz prvostupanjske presude:
- „...tuženik Odluku o otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 3. lipnja 2016. donio prije nego li je uopće predsjedniku radničkog vijeća N. L. upućen e-mail tuženika kojim ju obavještava o namjeri otkazivanja Ugovora o radu tužitelju, te traži očitovanje radničkog vijeća na namjeravanu odluku. Naime, iz iskaza svjedoka N. L. kao i iz e-mail korespondencije između iste i M. B. iz pravne službe tuženika proizlazi da je pravna služba dana 6. lipnja 2016. pozvala radničko vijeće na očitovanje na namjeravanu Odluku o otkazu Ugovora o radu tužitelju, a na koji e-mail je radničko vijeće odgovorilo istog dana, s time da je Odluka o otkazu Ugovora o radu tužitelju već bila donesena i to tri dana prije obraćanja poslodavca radničkom vijeću odnosno dana 3. lipnja 2016...“ (dakle, jer da je tuženik osporenu odluku donio protivno odredbi čl. 150. st. 1. ZR-a, prema kojoj se poslodavac prije donošenja odluke važne za položaj radnika mora savjetovati sa radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika, a sve gledano u smislu odredbe stavka 12. istog članka, prema kojoj je odluka poslodavca donesena protivno odredbi stavka 1. o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna),
- odnosno, jer da „tuženik radničkom vijeću nije pravodobno omogućio davanje primjedbi i prijedloga na namjeravanu odluku, a kako je to propisano odredbom čl. 150. ZR-a“,
drugostupanjski sud (kao i prvostupanjski) je trebao dati jasne, uvjerljive, dostatne i razumne razloge za svoj zaključak da je osporena odluka tuženika donesena već 3. lipnja, sa svim značajkama (što bi ovdje jedino trebalo biti pravno odlučno) stvarno tada donesene, konačno u svemu definirane, u redovnom postupku nepromjenjive - dakle sa već i njome obvezujućim učincima za tužitelja i tuženika,
a sve i pored:
- upornog kazivanja tuženika da je radničkom vijeću 6. lipnja dostavio tek odluku koju je namjeravao donijeti, dakle po njemu očekivanu, doduše sačinjenu u pisanom sadržaju - ali onu koja je „ovisno o drugačijem mišljenju radničkog vijeća mogla biti izmjenjena“,
- navoda predsjednice radničkog vijeća da je 6. lipnja radničkom vijeću dostavljen tek prijedlog odluke o otkazu, „namjeravane“ odluke - sa kojom su se („namjeravanom“) članovi radničkog vijeća suglasili,
- okolnosti, za koju se u najmanjem ne može ustvrditi da je rijetka, neuobičajena, nepoznata i (najbitnije) nevaljana i nezakonita ili nerazumna, da se u postupanju u smislu odradaba čl. 150. ZR-a radničkom vijeću dostavlja nacrt odluke poslodavca o otkazivanju ugovora o radu kojeg je sklopio sa radnikom, one odluke koju poslodavac tek „namjerava“ donijeti, pa i sa naznakom datuma kada je nacrt sačinjen,
- jedino pravilnog shvaćanja da se trenutak kada se odluka smatra donesenom, ako je to već sporno - kao ovdje, ne utvrđuje gledano strogo formalistički, samo prema danu koji je u odluci naznačen kao dan njezina donošenja (uz ostalo: obzirom i na „snažnu“ mogućnost da taj dan čak i samo omaškom bude naznačen pogrešno ili da odluka omaškom zadrži dan iz njezina prijedloga, onaj kada je samo ovaj sačinjen) - već kao taj dan treba uzeti dan kada je poslodavac stvarno izrazio svoju određenu, konačno definiranu volju o njezinom sadržaju,
- shvaćanja da navod tuženika da je svoju odluku donio nakon što je postupio prema odredbama čl. 150. ZR-a, argumentiranim, razumnim čini i činjenica da je dostava te odluke tužitelju pokušana tek 13. srpnja a potom i izvršena tek 21. srpnja, dakle po proteku više od 30 dana od dana izjašnjenja radničkog vijeća, a time i sa dovoljnim vremenskim odmakom od tog izjašnjenja - tako da je, logično - stvarno i mogla biti temeljena na tome izjašnjenju,
- konačno, ali ničime manje bitno (tako da je nejasan razlog što se nižestupanjskim presudama to relativizira: pa se ničime ne ocijenjuje ili obrazlaže - iako u bitnome potvrđuje navode tuženika), čak i prihvaćenog istinitim utvrđenja prvostupanjskog suda da „...iz e-mail korespondencije između tuženika i predsjednice radničkog vijeća N. L. proizlazi da se dana 6. lipnja 2016. tuženik obratio radničkom vijeću odnosno da ga je obavijestio o namjeri za donošenje odluke o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja. U istom je navedeno da tuženik radničkom vijeću dostavlja prijedlog odluke o otkazu te upozorenja upućena tužitelju, poziv na obranu kao i obranu tužitelja“.
13. Osporena presuda, kao ni prvostupanjska, te razloge, takve - k tome određene, dostatne za njezinu provjeru - a koji bi ovu činili razumnom, ne sadrži.
14. Slijedom toga, a kako osporenu presudu, kao niti prvostupanjsku, ne opravdavaju u njoj dani razlozi (zbog čega je za prihvatiti da je u postupanju drugostupanjskog suda počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a) - i kako ne postoje uvjeti za preinačenje te presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem ovoga suda te razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano (s onim na što se revident pozvao i u reviziji, a odnosi se na činjenično stanje: na činjenice koje nisu novote) i ponovno odlučiti o zahtjevima tužitelja u odnosu na koje su nižestupanjske presude ukinute - i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbama čl. 338. st. 4. ZPP-a.
16. Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, o troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Zagreb,18. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug, v.r.