- 1 -              Rev 8/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 8/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Đura Sesse, Darka Milkovića i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. J. G., nasljednice pok. L. A., 2. J. G. i 3. K. K., sve iz O. G., koje zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. S., Z. d. d.d., Republika Slovenija, M., OIB … , S. o. d.d., Podružnica H., Z., OIB … , kao pravni slijednici V. o. d.d., Z., koga zastupa punomoćnica D. F., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-205/11 od 20. lipnja 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Trogiru broj P-797/08 od 4. listopada 2010., u sjednici održanoj 18. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-205/11 od 20. lipnja 2013. odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice K. K. za nadoknadu troškova sastava odgovora a reviziju, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Presudom suda prvog stupnja u stavku 1. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici K. K. iznos od 220.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. listopada 2008. do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci te presude, dok je u stavku 2. izreke odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljice K. K. za naknadu imovinske štete u iznosu od 600,00 kuna sa zateznom kamatom na taj iznos od 22. listopada 2008. do isplate.

 

1.2. Prvostupanjskim rješenjem u stavku 1. izreke utvrđeno je da je tužba tužiteljica L. A. i J. G. povučena, a u stavku 2. izreke toga rješenja naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici K. K. parnični trošak u iznosu od 16.605,00 kuna.

 

2. Presudom suda drugog stupnja u stavku 1. izreke potvrđena je presuda Općinskog suda u Trogiru broj P-797/08 od 4. listopada 2010. u pobijanom-dosuđujućem dijelu u stavka 1. izreke presude i u stavku 2. izreke rješenja, te j u stavku 2. izreke odbijeni zahtjevi tužiteljice K. K. i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti pobijane odluke i odbiti zahtjev tužiteljice te ju obvezati da mu nadoknadi troškove postupka, podredno predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tužiteljica K. K. osporava osnovanost podnesene revizije, te predlaže istu odbiti i obvezati tuženika da joj nadoknadi trošak sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tuženika je neosnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/2019) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne i materijalne štete zbog smrti bliske osobe (čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), proistekle iz prometne nezgode u kojoj je, ... smrtno stradao I. G., u dobi od 29. godina, koju je skrivio osiguranik tuženika.

 

8. Na temelju činjeničnih utvrđenja da je I. G. smrtno stradao u navedenoj prometnoj nezgodi, da je za nezgodu isključivo odgovoran vozač vozila osiguranog kod tuženika, da je tužiteljica K. K. bila u izvanbračnoj zajednici s pok. I. G., nižestupanjski sudovi zaključili su da ona ulazi u krug osoba iz čl. 1101. st. 2. ZOO-a, prema kojoj odredbi se pravična novčana naknada neimovinske štete zbog smrti bliske osobe može dosuditi, (između ostalih), i izvanbračnom drugu ako je s umrlim ostvario trajniju zajednicu života, te su joj dosudili pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 220.000,00 kuna.

 

9. Tuženik smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno jer tvrdi da između tužiteljice K. K. i pok. I. G. nije postojala izvanbračna zajednica pa da tužiteljica K. K. nema pravo na naknadu te štete.

 

10. Suprotno navodima revizije nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 1101. st. 2. ZOO-a budući da su prilikom ocjene postojanja navedene zajednice sudovi vodili računa o svim okolnostima o kojima ovisi zaključak o njezinom postojanju.

 

11. Naime, nižestupanjski sudovi su utvrdili:

 

- da je I. G. rođen ... u T. (BiH), a tužiteljica, ... također u BiH, upoznali su se još 2002., kada su stupili u emotivnu vezu, kao mladić i djevojka, te u vrijeme dok je tužiteljica privodila kraju srednjoškolsko obrazovanje u V. - BiH (dovršeno u lipnju 2003.), započeli zajednički život u V. u kući tužiteljičinih roditelja,

 

- da je po završetku srednje škole tužiteljica upisala fakultet u S. te, dogovorno s pok. I. G., preselila u RH - u O. G. gdje je počela živjeti s istim u kući njegove majke (tužiteljice L. A.),

 

- da je I. G. pristupio je L. s. 2003., temeljem ugovora sklopljenog u srpnju te godine na rok od 5 godina, kroz koje vrijeme je dolazio kući u O. G. sukladno mogućnostima, time da je redovito slao određene mjesečne novčane iznose za uzdržavanje tužiteljice koja je kroz to vrijeme studirala i živjela u zajedničkom domaćinstvu s njegovom majkom u navedenoj kući u O. G.,

 

- da je kroz sve navedeno vrijeme postojala snažna emotivna vezanost između tužiteljice i pok. I. G., tako da su dogovorili i vjenčanje za dan ...,

 

te su na temelju takvih utvrđenja ocijenili da je između tužiteljice i pok. I. G., u času njegove smrti, postojala takva zajednica života koja po svojim karakteristikama ima značenje izvanbračne zajednice u smislu čl. 1101. st. 2. ZOO-a, pri čemu su imali u vidu i pretpostavku minimalnog trogodišnjeg roka trajanja zajednice iz čl. 3 Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 - dalje OBZ).

 

12. Tuženik u reviziji, kao što je to činio i tijekom postupka, osporava postojanje izvanbračne zajednice tužiteljice i pok. I. G., s aspekta kvalitete tog odnosa, te u bitnome tvrdi da nije dokazana zakonska pretpostavka za postojanje izvanbračne zajednice kako je definirana u čl. 3. OBZ-a jer je sklapanjem ugovora iz 2003. s L. s. na rok od 5 godina i s promijenjenim identitetom pok. I. G. iskazao jasnu odluku i namjeru da svoj život od tada podredi isključivo službi u vojsci u kakvom životu nema mjesta izvanbračnoj zajednici.

 

13. Iznesenim revizijskim navodima tuženik u biti osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje, odnosno ocjenu provedenih dokaza, a pri tom ne ukazuje ni na jednu bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, niti na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP-a, pa kako se revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. ZPP-a) ti navodi tuženika nisu uzeti u razmatranje.

 

14. Uz navedeno tuženiku je za odgovoriti da prema odredbi čl. 1101. st. 1. ZOO-a u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), a prema st. 2. te odredbe se takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života. Prema toj odredbi dakle, kada se radi o naknadi štete temeljem odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO-a sudovi su dužni u svakom konkretnom slučaju ocijeniti predstavlja li neki odnos „trajniju zajednicu života“ iz čl. 1101. st. 2. ZOO-a, jer pitanje naknade štete zbog duševnih bolova zbog smrti izvanbračnog partnera je pitanje koje ovisi o konkretnim okolnostima slučaja, pa se pitanje postojanja „trajnije zajednice života“ mora promatrati samo s obzirom na konkretne okolnosti, a to je u ovom slučaju nedvojbeno i utvrđeno (tako i u Rev- 1121/07 od 22. studenoga 2007., kao i Rev 248/2017 od održanoj 9. ožujka 2021.).

 

15. Kako je navedeno, nižestupanjski sudovi su poklanjajući vjeru iskazu saslušanih svjedoka te dovodeći iskaze navedenih svjedoka u svezu s ostalim provedenim dokazima utvrdili da je između tužiteljice K. K. i I. G. postojala onakva vrsta trajne zajednice života koja opravdava dosuđenje naknade u konkretnom predmetu.

 

16. Slijedom navedenog, pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 1101. st. 2. ZOO-a zbog čega je neosnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

17. Stoga, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

18. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim ( čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 18. srpnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Jasenka Žabčić, v.r.