- 1 -              Rev 2311/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2311/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice R. R., OIB: ..., II-tužitelja V. R., OIB: ..., zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici R. R. i III-tužiteljice Ž. R., OIB: ...., svi iz K., koje zastupa punomoćnik V. B. H., odvjetnik u R., protiv I-tuženika B. d.o.o., K., OIB:... i II-tuženika Grad Kastav, OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. T. & S. Z. u R., uz sudjelovanje umješača na strani I-tuženika T. o. d.d., Z., Podružnica R., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom uredu P., S. F., K. P. u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji II-tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1350/17-2 od 31. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-4157/11 od 6. srpnja 2016., u sjednici održanoj 18. srpnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija II-tuženika i ukidaju presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1350/17-2 od 31. listopada 2018. i presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-4157/11 od 6. srpnja 2016., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je II-tuženiku isplatiti tužiteljima ukupan iznos od 660.000,00 kuna, odnosno svakom 220.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), te je naloženo II-tuženiku naknaditi tužiteljima ukupan iznos od 12.238,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.). Ujedno je naloženo II-tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 86.862,50 kuna (toč. III.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba II-tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, dok je rješenjem suda drugog stupnja odbačena žalba umješača na strani I-tuženika kao nedopuštena.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja II-tuženik je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu oduku preinačiti, podredno istu ukinuti te predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je ... 2008. suprug i otac tužitelja J. R. poginuo zbog pada s ogradnog zida na groblju K., koji je ograđivao prostor ispred crkve gdje se odvijaju ispraćaji pokojnika i koji se nalazi na visinski višem dijelu groblju od grobnih niša i ostalog dijela groblja, pri kojem padu je zadobio višestruke teške tjelesne ozljede koje su rezultirale smrću,

 

- da iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje C. B. proizlazi da mjesto gdje je stradao sada pok. J. R. predstavlja kameni ogradni zid ispred crkve ... na groblju K., da je zid izgrađen od kamena, s dva lica, debljine 30-35 cm, sa završnom kapom visine 2-3 cm izvedenom u cementnom mortu te da visina zid varira između 87,5 cm do 91 cm,

 

- da visina zida bez niša, gledano na zid sa zapadne strane iznosi 4,00 m,

 

- da je zid izgrađen prilikom proširenja i izgradnje zapadnog dijela gradskog groblja K., čiji investitor je bio B. d.o.o., a izvoditelj K. i. d.o.o. iz S.,

 

- da je za radove izdana građevinska dozvola, no da se u spisu ne nalazi uporabna dozvola,

 

- da je ogradni zid s kojeg je pao pok. J. R. izveden 8-11 cm više od visine koja je navedena u projektnoj dokumentaciji na osnovu koje je ishođena građevinska dozvola,

 

- da je sudska vještakinja u usmenom obrazlaganju navela da ne postoji pravilnik koji bi generalno utvrđivao visine zidova i ograda,

 

- da iz iskaza svjedokinje Ž. L., koja je bila glavni i odgovorni projektant proširenja starog groblja K. proizlazi da je zahtjev Konzervatorskog Zavoda R. bio da novi zid ne smije biti viši od 80 cm, te da su uvjete gradnje odredili konzervatori i odobrila inspekcija zaštite na radu obzirom je cijeli K. pod konzervatorskom zaštitom te je uvijek potrebno ishoditi njihovu suglasnost za promjene u okolišu,

 

- da je navedena svjedokinja navela da na zidu nije bila predviđena ograda, niti je zid bio predviđen da se na njega sjeda,

 

- da Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada propisuje u čl. 19. st.15. da vanjska stepeništa moraju imati zaštitnu ogradu visine najmanje 1,2 m, dok u čl. 20. st.4. propisuje da visina zaštitne ograde ne smije biti manja od 1,0 m mjereno od poda, i to za svako mjesto rada na visini većoj od 1,0 m sukladno čl. 20. st.2. Pravilnika,

 

- da je Pravilnikom o minimalnim tehničkim uvjetima za projektiranje i gradnju stanova iz programa društveno poticane stanogradnje („Narodne novine“ broj 106/04, 25/06, 121/11) u čl. 6. st. 9. propisano da ograda balkona, terase ili galerije mora imati visinu od najmanje 1,00 m, mjereno od završenog poda do gornjeg ruba ograde dok ako je širina gornjeg ruba ograde veća od 0,50 m, visina može biti i manja od 1,0 m, ali ne manja od 0,90 m,

 

- da iz obdukcijskog zapisnika od 6. studenog 2008. proizlazi da se ozljede pok. J. R. kvalificiraju kao osobito teška tjelesna ozljeda, da su iste nastale djelovanjem jake mehaničke sile tupotvrde površine pri čemu mehanizam nastanke ozljede odgovara padu s visine, dok metastaze pluća i jetre predstavljaju uznapredovalu fazu zloćudne bolesti koja kod imenovanog predstavlja posebno stanje organizma, kao i da se isti u trenutku smrti nalazio u trijeznom stanju,

 

- da je rješenjem suda prvog stupnja od 10. lipnja 2013. utvrđen prekid postupka u odnosu na I-tuženika obzirom je nad istim otvoren stečajni postupak 5. ožujka 2013., dok je uvidom u izvadak iz sudskog registra utvrđeno da je I-tuženik brisan iz sudskog registra 2. svibnja 2014. rješenjem Tt-14/3440-2.

 

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev zaključivši da predmetni plato, na visini od 1,34 m do vrha grobnih niša, odnosno 4 m do dna grobnih niša ispred crkve na groblju gdje se obavljaju ceremonije posljednjeg ispraćaja pokojnika, koji po svojoj prirodi predstavlja stresan događaj i gdje se očekivano okuplja veći broj ljudi, a bez odgovarajućeg zida ili ograde predstavlja opasnu stvar. Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je sada pok. J. R. neposredno prije štetnog događaja pozlilo uslijed čega se on naslonio na predmetni zid i pao s njega, pri čemu sporni zid nije ostvario jednu od svojih osnovnih funkcija, a koja se odnosi na funkcionalnost istog radi zaštite ljudi. Nadalje nižestupanjski sudovi zaključuju da iako citirani Pravilnici nisu izravno primjenjivi na visinu konkretnog zaštitnog zida da isti daju smjernice o tome što pravila struke nalažu u pogledu visina zaštitne ograde, kao i koja se visinska razlika smatra opasnom radi čega je potrebo poduzeti mjere zaštite.

 

Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev na temelju čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 dalje: ZOO), pri čemu su isključili primjenu čl. 1067. ZOO ocjenjujući da II-tuženik nije dokazao postojanje eventualnih razloga za oslobođenje od odgovornosti, te su primjenom čl. 1101. st. 1. ZOO obvezali II-tuženika na isplatu naknade u iznosu od 220.000,00 kuna svakom od tužitelja ,dok su odluku o naknade imovinske štete donijeli na temelju odredbe čl. 1093. st. 1. ZOO.

 

Istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije od strane II-tuženika nižestupanjski sudovi ocijenili su neosnovanim, obzirom sukladno odredbi čl. 2. Zakona o grobljima ("Narodne novine" broj 19/98 - dalje: ZG) i Odluci o groblju K. (Službeno glasilo Primorsko-goranske županije broj 26/06) proizlazi da II-tuženik, kao vlasnik Groblja K., koji je donio Odluku o upravljanju grobljem pravnoj osobi I-tuženiku, uz istovremeno zadržavanje dužnosti nadzora i kontrole nad radom I-tuženika, odgovara solidarno sa I-tuženikom za štetu od opasne stvari.

 

9. Revident u reviziji osnovano u reviziji ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kroz osporavanje zaključka nižestupanjskih sudova da predmetni zid predstavlja opasnu stvar.

 

10. Iz obrazloženja nižestupanjskih presuda nije jasno kako je, unatoč izgradnji predmetnog zida prema projektu za koji je izdana građevinska dozvola i koji je po navodima glavnog projektanta odobrila inspekcija zaštite na radu, kao i činjenice da  zid nije previđen za sjedenje, isti ocjenjen opasnom stvari.

 

11. Također osnovano revident upire i na to da se navedeni Pravilnici na temelju koji su nižestupanjski sudovi donijeli ocjenu funkcionalnosti predmetnog zida ne mogu analogno primijeniti na konkretnu situaciju obzirom se isti odnose na različito područje primjene.

 

12. Naime, za sada se, ne može razumjeti zaključak nižestupanjskih sudova kako revident za štetu odgovara kao vlasnik opasne stvari, odnosno da je svojstvo njegove nekretnine prouzročilo predmetnu štetu.

 

13. S obzirom na navedeno nižestupanjske presude nemaju odgovarajućih razloga za zaključak da je predmetni zid, kao i plato revidenta, opasna stvar na čemu je utemeljena njegova odgovornost za štetu pa se ne mogu ispitati, zbog čega je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

14. Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

15. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužitelja i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška, a u kojoj odluci će dati jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama. Kod toga će ocijeniti sve navode stranaka glede odgovornosti tuženika i načina na koji se dogodio štetni događaj.

 

 

16. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (toč. II. izreke).

 

Zagreb, 18. srpnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.