1               Poslovni broj: I Kž-uv-95/2023-5

Poslovni broj: I Kž-uv-95/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić – Jergović i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. M., zbog kaznenih djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Ik I-251/2023-10 od 31. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. srpnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba zatvorenika M. M. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 166. stavka 1., članka 168. stavka 3. i članka 170. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 14/2021., dalje: ZIKZ), u svezi članka 59. KZ/11., odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. M., kao neosnovan.

 

1.1. Zatvorenik se nalazi u Zatvoru na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu broj Kv-120/2019. od 30. listopada 2019., zbog kaznenih djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. i drugih. Predviđeni istek kazne zatvoreniku je 23. rujna 2023.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik M. M. osobno, ne navodeći žalbene osnove, a iz čijeg sadržaja proizlazi prijedlog da ga se uvjetno otpusti.

 

3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. ZIKZ., spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Osporavajući u pobijanom rješenju utvrđeno činjenično stanje, zatvorenik M. M. sadržajno navodi kako prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio pozitivne okolnosti na njegovoj strani, kao i da bi odobravanje uvjetnog otpusta uz primjenu elektroničkog nadzora, uvelike pomoglo održavanju poslovanja njegovih tvrtki.

 

6. Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je osnovano zaključio da kod zatvorenika M. M., nisu ispunjene sve zakonske pretpostavke koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta.

 

7. Naime, jedna od pretpostavki za primjenu instituta uvjetnog otpusta propisana u članku 59. stavku 1. KZ/11., osnovano je očekivanje da osuđenik neće počiniti kazneno djelo nakon izdržavanja kazne, a prilikom odlučivanja o tome, potrebno je cijeniti okolnosti propisane u članku 59. stavku 2. KZ/11.

 

8. Tako iz izvješća Zatvora proizlazi da je zatvorenik višestruko osuđivan zbog različitih kaznenih djela, u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen je razinom „zadovoljava“, kriminalni povrat je procijenjen kao srednje vjerojatan, nije stegovno tretiran, kazneno djelo priznaje te je zadržao podršku obitelji, a mišljenje zatvora je negativno.

 

9. Iz izvješća Probacijskog ureda proizlazi kako zatvorenik ima osiguran poslijepenalni prihvat na adresi Lj. P., Z., u stanu koji je u najmu, adekvatnih stambenih uvjeta i mogućnosti provedbe uvjetnog otpusta uz elektronički nadzor.

 

10. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, unatoč postojanju određenih pozitivnih okolnosti koje proizlaze iz izvješća Zatvora, a to su da nije stegovno tretiran, ima podršku obitelji i osiguran poslijepenalni prihvat, s obzirom na negativne okolnosti, činjenicu ranije višestruke osuđivanosti zbog različitih kaznenih djela, procijenjenu srednju razinu kriminalnog povrata, kao i da je u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen ocjenom „zadovoljava“, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne. Ovo osobito imajući u vidu odredbu članka 41. KZ/11., koja kao svrhu kažnjavanja propisuje, ne samo utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela i omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo, već i izražavanje društvene osude zbog počinjenog te jačanje povjerenja građana u pravni poredak, sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, što se postiže ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja. Dakle, ispravno zaključuje prvostupanjski sud je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. stavka 1. i 2. KZ/11.

 

11. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe da je zatvorenik potpisao suglasnost s provođenjem elektroničkog nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta, s obzirom na izložene negativne okolnosti, istaknuto nema onaj značaj koji im žalitelj nastoji pripisati i ne dovodi s uspjehom u sumnju naprijed navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti prijedloga za uvjetni otpust.

 

12. Stoga je prvostupanjski sud osnovano odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. M. jer svrha kažnjavanja ni po ocjeni ovog suda očito još uvijek nije postignuta.

 

13. Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima zatvorenika M. M. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 18. srpnja 2023.