1              Poslovni broj: I Kž-uv-100/2023-4

Poslovni broj: I Kž-uv-100/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sande Janković i Sanje Katušić - Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika R. B., zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Ik I-365/2023-10 od 20. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. srpnja 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika R. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 170. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/2021., dalje: ZIKZ) u svezi članka 59. KZ/11., odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika R. B..

1.1. Zatvorenik se nalazi u Kaznionici u … na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-172/2018. od 17. siječnja 2019., zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11., preinačenom u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-264/2019. od 2. travnja 2019. Predviđeni istek kazne zatvoreniku je 24. srpnja 2023.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik R. B. po opunomoćeniku, odvjetniku G. P., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se zatvorenik R. B. otpusti na uvjetni otpust.

3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. ZIKZ., spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Osporavajući u pobijanom rješenju utvrđeno činjenično stanje, zatvorenik R. B. ističe kako je prvostupanjski sud u potpunosti zanemario pozitivne okolnosti na njegovoj strani, te da je u cijelosti prihvatio negativno mišljenje kaznene ustanove, koje se temelji na prethodnoj osuđivanosti zatvorenika.

6. Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je osnovano zaključio da kod zatvorenika R. B. nisu ispunjene sve zakonske pretpostavke koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta.

7. Naime, jedna od pretpostavki za primjenu instituta uvjetnog otpusta propisana u članku 59. stavku 1. KZ/11., osnovano je očekivanje da osuđenik neće počiniti kazneno djelo nakon izdržavanja kazne, a prilikom odlučivanja o tome, potrebno je cijeniti okolnosti propisane u članku 59. stavku 2. KZ/11.

8. Tako iz izvješća Kaznionice u … proizlazi da je zatvorenik ranije višestruko osuđivan, između ostalog, zbog istovrsnih kaznenih djela, u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen je razinom „zadovoljava“, u odnosu na počinjeno kazneno djelo izražava kritičnost, a mišljenje Kaznionice je negativno.

9. Iz izvješća Probacijskog ureda Zagreb I proizlazi kako zatvorenik ima osiguran poslijepenalni prihvat na adresi prebivališta, u obiteljskoj kući koja je u vlasništvu njegovog rođaka, adekvatnih stambenih uvjeta te da je zadržao podršku obitelji koja mu je spremna pružiti i financijsku podršku.

10. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, unatoč postojanju određenih pozitivnih okolnosti koje proizlaze iz izvješća kaznene ustanove, a to su da zatvorenik izražava kritičnost u odnosu na kazneno djelo, da ima podršku obitelji i osiguran poslijepenalni prihvat, s obzirom na negativne okolnosti, činjenicu ranije višestruke osuđivanosti zbog istovrsnih kaznenih djela, kao i da je u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen ocjenom „zadovoljava“, te mišljenja kaznene ustanove u pogledu ispunjenja svrhe specijalne prevencije, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne. Ovo osobito imajući u vidu odredbu članka 41. KZ/11., koja kao svrhu kažnjavanja propisuje, ne samo utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela i omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo, već i izražavanje društvene osude zbog počinjenog te jačanje povjerenja građana u pravni poredak, sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, što se postiže ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja. Dakle, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. stavka 1. i 2. KZ/11.

11. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio negativno mišljenje kaznene ustanove, koje se temelji na prethodnoj osuđivanosti zatvorenika, treba odgovoriti da iz odredbe članka 168. stavka 1. ZIKZ-a, proizlazi obveza suda da u postupku odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust pribavi i izvješće zatvora ili kaznionice u kojem zatvorenik izdržava kaznu s mišljenjem o uvjetnom otpustu pa je nedvojbeno da sud takvo i mišljenje, uz ostalu dokumentaciju koju je dužan pribaviti, treba pažljivo razmotriti i ocijeniti ovisno o argumentima iz izvješća kaznionice, što je prvostupanjski sud i učinio, istodobno cijeneći sve okolnosti važne za odluku o uvjetnom otpustu propisane odredbom članka 59. stavka 2. KZ/11. (a to su, između ostalog, ličnost osuđenika, njegov prijašnji život i osuđivanost).

12. Stoga je prvostupanjski sud osnovano odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika R. B. jer svrha kažnjavanja ni po ocjeni ovog suda očito još uvijek nije postignuta.

13. Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima zatvorenika R. B. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 18. srpnja 2023.