- 1 -              Rev 485/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 485/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Đura Sesse, Darka Milkovića i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.-p. d.o.o. S. B., OIB ..., zastupanog po zakonskom zastupniku, protiv tuženika I. K. iz S. B., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Š. i B. M. d.o.o iz S. B., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-778/2019-2 od 12. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-375/2018-7 od 11. travnja 2019., u sjednici održanoj 18. srpnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-778/2019-2 od 12. prosinca 2019., i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-375/2018-7 od 11. travnja 2019., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. -A. Č. iz S. B., poslovni broj Ovrv-4942/17 od 29. rujna 2017., te je tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan, dok je u točki II. izreke naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.428,13 kn u roku od 8 dana.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-2008/2020-2 od 1. rujna 2020. dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

 

„Ima li tužitelj pravo naplaćivati tuženiku fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, odnosno, fiksni trošak toplinske energije i to nakon što se tuženik izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade?“.

 

4. Na temelju navedenog dopuštenja tužitelj je podnio reviziju zbog navedenog materijalnopravnog pitanja te je predložio da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu revizijskih navoda.

 

5. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio reviziju odbiti kao neosnovanu, te je zatražilo trošak sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu s osnove naknade za obračunatu snagu nakon izdvajanja tuženika iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade.

 

8.1. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim nakon što jer utvrdio da se tuženik izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava, koju mogućnost predviđa i odredba čl. 45. st. 1. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“, broj 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15 - dalje: ZTTE), i što prema odredbi čl. 45. st. 9. ZTTE-a krajnji kupac koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

 

8.2. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda tužitelj nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava više ne koristi uslugu tužitelja, zbog čega nakon izdvajanja nema niti status krajnjeg kupca, a posljedično čemu tužitelj nema pravo tražiti od tuženika da mu plaća trošak toplinske snage, jer da je taj trošak izravno vezan za opskrbu toplinskom energijom, a kako tužitelj više ne isporučuje tuženiku toplinsku energiju, to mu niti tuženik nije dužan plaćati trošak snage pogotovo što bi u tom slučaju naplata takve usluge bila bi suprotna načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) i načelu jednake vrijednosti uzajamne činidbe iz čl. 7. ZOO-a.

 

9. Drugostupanjski sud prihvatio je u cijelosti utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, smatrajući da fiksna naknada, koja se odnosi na trošak snage, ulazi u trošak isporučene toplinske energije, te je kao takva obuhvaćena izuzetkom od obveze plaćanja propisanim čl. 45. st. 9. ZTTE, kojim je propisano da je krajnji kupac koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troška toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, a pri iznošenju navedenog pravnog shvaćanja pozvao se i na odredbu čl. 2. st. 2. t. 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju.

 

10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

12. Pitanjem u odnosu na koje je dopuštena revizija tužitelj ističe postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tužitelj smatra da su krajnji kupci nakon izdvajanja iz toplinskog sustava tužitelja dužni plaćati sve ostale troškove, osim troškova toplinske energije, pa da su stoga nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo (čl. 45. st. 3. ZTTE) kada su tužbeni zahtjev odbili.

 

13. Odredbom čl. 45. st. 3. (kasnije st. 9.) ZTTE-a propisano je da krajnji kupac kojem je odobreno izdvajanje iz toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu cjelinu.

 

14. Člankom 2. st. 2. t. 32. ZTTE-a propisano je da u smislu tog Zakona  toplinska energija ima značenje proizvedene energije nastale u proizvodnom postrojenju za transformaciju, sa svrhom zagrijavanja prostora i zagrijavanja potrošne tople vode ili energije korištena u tehnološke svrhe (vrela voda, topla voda ili para) ili za hlađenje prostora.

 

15. Istim Zakonom u čl. 3. st. 2. t. 27. navodi se značenje pojma priključne snage kao najveće dopuštene snage koju predaje proizvodno postrojenje za transformaciju u vanjske instalacije ili distribucijsku mrežu, odnosno dopuštena snaga toplinske energije koju iz vanjskih instalacija ili distribucijske mreže može preuzeti kupac toplinske energije na mjestu razgraničenja, a propisana je termoenergetskom suglasnošću.

 

16. Prema čl. 2. t. 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“, broj 99/14 i 27/15 - dalje: Pravilnik) ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage koja je definirana čl. 3. st. 2. t. 27. ZTTE-a. Pogrešno stoga nižestupanjski sudovi zaključuju da se pojam toplinske energije, koji ima u vidu odredba čl. 2. st. 2. t. 32. ZTTE-a odnosi i na trošak snage, jer su odredbama čl. 3. st. 2. t. 27. i 32. ZTTE jasno određene razlike između tih pojmova.

 

17. Na neprihvatljivost zaključivanja nižestupanjskih sudova o tome da ne bi postojala obveza plaćanja snage (kao ostalog troška) upućuje i mišljenje Vlade Republike Hrvatske povodom prijedloga Kluba zastupnika H. l. - S. r. za izmjenu i dopunu Zakona o tržištu toplinske energije od 26. travnja 2016., kojim se između ostalog predlaže neplaćanje naknade za instaliranu snagu. Tako se u tom mišljenju, kojim se prijedlog ne prihvaća, navodi da je prijedlog "neprihvatljiv iz razloga što se prilikom projektiranja zgrade, ugradnja i korištenje toplinskog sustava računalo i sa snagom potrebnom za funkcioniranje sustava i izdvojenog krajnjeg kupca. Sukladno tome potrebno je da i onaj krajnji kupac koji se izdvojio iz toplinskog sustava bude uključen u troškove plaćanja naknade za instaliranu snagu.

 

18. Slijedom navedenog odgovor na naznačeno pitanje glasi:

 

Tužitelj ima pravo naplaćivati tuženiku sve ostale troškove osim troškova toplinske energije, dakle ima pravo naplaćivati fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, odnosno fiksni trošak toplinske energije i nakon što se tuženik izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade, sukladno odredbi čl. 45. st. 9. ZTTE-e.

 

19. Dakle, tuženik je dužan plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni.

 

20. Takav se odgovor temelji i na shvaćanju Suda Europske unije izraženom u presudi od 5. prosinca 2019. u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17, „EVN Bulgaria Toplofikacia” EAD protiv Nikoline Stefanove Dimitrove (zahtjev za prethodnu odluku kojeg je uputio Rajonen sad Asenovgrad, Općinski sud u Asenovgradu, Bugarska) i „Toplofikacia Sofia” EAD protiv Mitka Simeonova Dimitrova, uz sudjelovanje „Termokomplekt” OOD (zahtjev za prethodnu odluku kojeg je uputio Sofijski rajonen sad, Općinski sud u Sofiji, Bugarska), prema kojem se nacionalni propisi kojima je (ili bi bilo) propisano da su vlasnici stana u zgradi sa više stanova različitih vlasnika (kao vlasnici posebnih dijelova zgrade, povezanih sa suvlasništvom nekretnine), zgradi priključenoj na mrežu područnog grijanja, dakle, i  oni vlasnici koji se, kao ovdje tuženik, izdvoje iz zajedničkog toplinskog sustava, dužni podmirivati troškove potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade - iako pojedinačno ne koriste toplinsku energiju za grijanje u svojem stanu, ne mogu tumačiti kao protivni propisima ili direktivama Europskog parlamenta i Vijeća o pravima potrošača, onim propisima ili direktivama koje uređuju zabranu nepoštene poslovne prakse poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu. To je ujedno shvaćanje ovoga suda već izraženo u odlukama Rev 926/2021-2 od 4. travnja 2023., Rev 1169/2020-2 od 7. veljače 2023., Rev 870/2022-2 od 14. ožujka 2023., Rev 911/2021-2 od 21. veljače 2023. idr.

 

21. Osnovan je stoga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

22. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili visinu tužbenog zahtjeva, to nema mjesta preinaci presude, već je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

23. Zbog neizvjesnog uspjeha stranaka u parnici (čl. 154. ZPP-a) ukinuta je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

 

 

24. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 18. srpnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.