1

Poslovni broj: 5 Gž-1319/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 5 Gž-1319/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sabine Dugonjić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. F. OIB … iz P., zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku u K., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku J. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & G. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-273/2022-25 od 17. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 18. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-273/2022-25 od 17. veljače 2023., u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, zatim dijelu toč. II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.712,81 EUR/27.974,16 sa za zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 3,38 EUR / 25,46 kn počam od 31.03.2008.

na iznos od 14,80 EUR / 111,53 kn počam od 31.10.2008.

na iznos od 2,80 EUR / 21,06 kn počam od 30.11.2008.

na iznos od 18,06 EUR / 136,06 kn počam od 31.12.2008.

na iznos od 20,40 EUR / 153,73 kn počam od 31.01.2009.

na iznos od 21,46 EUR / 161,72 kn počam od 28.02.2009.

na iznos od 18,54 EUR / 139,71 kn počam od 31.03.2009.

na iznos od 19,10 EUR / 143,91 kn počam od 30.04.2009.

na iznos od 14,63 EUR / 110,25 kn počam od 31.05.2009.

na iznos od 11,34 EUR / 85,47 kn počam od 30.06.2009.

na iznos od 12,22 EUR / 92,06 kn počam od 31.07.2009.

na iznos od 13,95 EUR / 105,12 kn počam od 31.08.2009.

na iznos od 13,80 EUR / 103,98 kn počam od 30.09.2009.

na iznos od 12,05 EUR / 90,78 kn počam od 31.10.2009.

na iznos od 15,34 EUR / 115,56 kn počam od 30.11.2009.

na iznos od 17,97 EUR / 135,43 kn počam od 31.12.2009.

na iznos od 21,73 EUR / 163,69 kn počam od 31.01.2010.

na iznos od 20,87 EUR / 157,21 kn počam od 28.02.2010.

na iznos od 25,96 EUR / 195,57 kn počam od 31.03.2010.

na iznos od 24,99 EUR / 188,29 kn počam od 30.04.2010.

na iznos od 26,87 EUR / 202,47 kn počam od 31.05.2010.

na iznos od 43,17 EUR / 325,23 kn počam od 30.06.2010.

na iznos od 39,81 EUR / 299,96 kn počam od 31.07.2010.

na iznos od 50,06 EUR / 377,16 kn počam od 31.08.2010.

na iznos od 46,52 EUR / 350,48 kn počam od 30.09.2010.

na iznos od 40,82 EUR / 307,58 kn počam od 31.10.2010.

na iznos od 52,84 EUR / 398,10 kn počam od 30.11.2010.

na iznos od 68,12 EUR / 513,27 kn počam od 31.12.2010.

na iznos od 57,30 EUR / 431,72 kn počam od 31.01.2011.

na iznos od 61,09 EUR / 460,32 kn počam od 28.02.2011.

na iznos od 56,27 EUR / 423,95 kn počam od 31.03.2011.

na iznos od 57,13 EUR / 430,48 kn počam od 30.04.2011.

na iznos od 77,62 EUR / 584,86 kn počam od 31.05.2011.

na iznos od 79,62 EUR / 599,90 kn počam od 30.06.2011.

na iznos od 96,74 EUR / 728,88 kn počam od 31.07.2011.

na iznos od 87,95 EUR / 662,63 kn počam od 31.08.2011.

na iznos od 78,32 EUR / 590,10 kn počam od 30.09.2011.

na iznos od 77,29 EUR / 582,32 kn počam od 31.10.2011.

na iznos od 76,55 EUR / 576,73 kn počam od 30.11.2011.

na iznos od 81,14 EUR / 611,32 kn počam od 31.12.2011.

na iznos od 85,14 EUR / 641,48 kn počam od 31.01.2012.

na iznos od 85,68 EUR / 645,53 kn počam od 29.02.2012.

na iznos od 82,91 EUR / 624,66 kn počam od 31.03.2012.

na iznos od 84,78 EUR / 638,75 kn počam od 30.04.2012.

na iznos od 86,06 EUR / 648,39 kn počam od 31.05.2012.

na iznos od 83,90 EUR / 632,17 kn počam od 30.06.2012.

na iznos od 84,47 EUR / 636,44 kn počam od 31.07.2012.

na iznos od 82,86 EUR / 624,28 kn počam od 31.08.2012.

na iznos od 79,37 EUR / 598,01 kn počam od 30.09.2012.

na iznos od 83,09 EUR / 626,01 kn počam od 31.10.2012.

na iznos od 84,87 EUR / 639,45 kn počam od 30.11.2012.

na iznos od 83,62 EUR / 630,03 kn počam od 31.12.2012.

na iznos od 76,61 EUR / 577,21 kn počam od 31.01.2013.

na iznos od 82,56 EUR / 622,08 kn počam od 28.02.2013.

na iznos od 83,09 EUR / 626,01 kn počam od 31.03.2013.

na iznos od 80,75 EUR / 608,41 kn počam od 30.04.2013.

na iznos od 73,49 EUR / 553,71 kn počam od 31.05.2013.

na iznos od 73,31 EUR / 552,32 kn počam od 30.06.2013.

na iznos od 75,09 EUR / 565,75 kn počam od 31.07.2013.

na iznos od 77,95 EUR / 587,29 kn počam od 31.08.2013.

na iznos od 81,91 EUR / 617,13 kn počam od 30.09.2013.

na iznos od 79,86 EUR / 601,74 kn počam od 31.10.2013.

na iznos od 81,31 EUR / 612,64 kn počam od 30.11.2013.

na iznos od 82,95 EUR / 625,00 kn počam od 31.12.2013.

na iznos od 83,97 EUR / 632,68 kn počam od 31.01.2014.

na iznos od 86,13 EUR / 648,92 kn počam od 28.02.2014.

na iznos od 8,5 EUR/64,02 kn počevši od 31. ožujka 2014. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dan, te pod toč. III. izreke.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 76,92 EUR/579,58 kn sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2014. do isplate, bez vraćanja na ponovni postupak.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan. 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj …, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.712,81 EUR/27.974,16 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u toč. II. izreke, te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.108,30 EUR/15.885,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2023. do isplate (toč. III. izreke).

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate i naknadu troškova žalbe sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja drugostupanjske presude do isplate, ili da se presuda ukine i predmet vratiti na ponovno odlučivanje

 

3. Žalba je djelomično osnovana.   

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u ugovoru o potrošačkom kreditu i za povrat preplaćenih iznosa kredita temeljem te ništetne odredbe.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje žalitelj, jer presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

 

6. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku, jer je prvostupanjska presuda sačinjena u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 186. i 187. ZPP, na koju ukazuje žalitelj, je jer dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF pravilan i jasan.

 

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava. 

 

8. U postupku je utvrđeno da su stranke 28. veljače 2007. sklopile Ugovor o kreditu, kojim je tuženik kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 25.385,10 CHF za kupnju vozila u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita; da je kredit otplaćivan u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu koji se uručuje korisniku kredita, te da je ugovor sastavio tuženik. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da razlika preplaćenih iznosa mjesečnih anuiteta koje je tužitelj plaćao zbog promjene tečaja valutne klauzule CHF i iznosa koji je platio prema početnom tečaju CHF na dan korištenja kredita iznosi 27.974,16 kn/3.712,81 EUR.

 

9. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presude u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koji je u pogledu ovakvog načina ugovaranja valutne klauzule u CHF vođen kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, između kojih i ovdje tuženika, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti valutne klauzule u CHF.

 

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom je odlukom poslovni broj Rev-2221/18 od 3.9.2019., odlučujući o podnesenim revizijama protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.) utvrdio da su tužene banke, među kojima je i tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03) i odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP) i to čl. 96. i 97. toga Zakona, kao i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine “ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).

 

11. Pozivom na navedena utvrđenja i pravna shvaćanja izražena u prednje navedenim postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača, prvostupanjski sud je primjenom odredbi čl. 323. st. 1., 1111. i 1115. ZOO prihvatio tužbeni zahtjev. 

 

12. U posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa prava iz čl. 502.a st. 1. ZPP, a što je tužitelj podnošenjem tužbe u ovoj parnici i učinio, te je pravilan pravni pristup prvostupanjskog suda da je iz tih razloga temeljem odredbi čl. 502.c ZPP i čl. 118. ZZP sud vezan za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine”, broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP), a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.

 

13.  Kako je u odredbama čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu način promjene valutne klauzule CHF uz koju je vezana glavnica sadržajno izražen na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, to je temeljem navedene presude prvostupanjski sud pravilno zaključio da je odredba konkretnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF (kako je to navedeno u toč. I. izreke presude) ništetna.

 

14. Sudovi su u navedenim presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti, te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženice, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.

 

15. U razlozima pobijane presude navedene su i ocijenjene bitne tvrdnje i stavovi stranaka i njihovi dokazni prijedlozi, kao i razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika da za saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu na okolnost da su sporne odredbe ugovora tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive i da se o njima pojedinačno pregovaralo i da je tužitelj imao mogućnost izbora između kredita vezanog za valutu CHF ili EUR.

 

16. Tuženik u žalbi tvrdi da je tijekom postupka predlagao niz materijalnih i personalnih dokaza koje je sud prvog stupanja potpuno zanemario i da mu je suprotno odredbi čl. 84. st. 4. ZZP. neprovođenjem predloženih dokaza onemogućeno pravo na procesnu ravnopravnost. Valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-1279/2022-2 od 14. veljače 2023. izrazio pravno shvaćanje da predmet kolektivnog spora i dokazivanje u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu i da je tuženica (banka) mogla tvrditi, a sud da joj je postupku individualne zaštite kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe morao omogućiti dokazivanje da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske je podudarno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske, iznesenom u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.

 

17. Iz stanja predmeta proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu predložio saslušanje tužiteljice, svjedokinje S. N. na adresi tuženika i javnog bilježnika D. G.-R., no na ročištu 11. siječnja 2023. odustao je od dokaznog prijedloga za saslušanjem zaposlenice S. N. Sud prvog stupnja saslušao je tužitelja, dok je opravdano odbio dokazni prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni potrošački ugovor, jer se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora, iz razloga što bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, jer prilikom solemnizacije ugovora o kreditu nije imao dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja u CHF koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (tako i odluka Ustavnog suda broj U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.).

 

18. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da tuženik nije dokazao da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije nego što je to bilo predmetom raspravljanja i dokazivanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno da nije dokazao da bi tužitelja kao potrošača u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i pojedinostima spornih odredbi.

 

19. Vezano za tvrdnje žalitelja da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, razumljive i lako uočljive i da se o njima pojedinačno pregovaralo, da nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu sve okolnosti i ostale odredbe ugovora, da je tužitelj postupao u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja i da je tužitelj imao mogućnost odabrati kredit uz valutnu klauzulu u EUR, valja navesti da su te okolnosti i činjenice raspravljene u postupku kolektivne zaštite zbog čega o njima u ovom parničnom postupku nije trebalo raspravljati i o njima izvoditi dokaze.

 

20. U konkretnom slučaju nije sporno da su ugovorne odredbe za tužitelja bile jasne i razumljive u jezičnom i gramatičkom smislu i da su mu bile načelno jasne obveze koje njime preuzima. No, zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi tužitelja kao prosječnog potrošača ne svodi se samo na jezičnu i formalnu razumljivost ugovora već i na razumljive i precizne informacije temeljem kojih može procijeniti ekonomske posljedice i rizike koje određene ugovorne odredbe mogu imati na njegove financijske obveze, iz navoda i dokaza koje je tuženik predložio ne proizlazi da je takve informacije dao tužitelju prije sklapanja ugovora. Stoga žalitelj neosnovano tvrdi da je tijekom postupka iznio niz argumentiranih prigovora potkrijepljenih dokazima o tome da sporne odredbe nisu nepoštene i da se ne mogu primijeniti utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, kao i tvrdnje da sud nije utvrdio postojanje poštenja tužitelja.

 

21. Sud prvog stupnja svoju odluku u pogledu preplaćenih iznosa na ime razlike u anuitetima između tečaja valute CHF na dan isplate kredita i tečaja CHF koji je mijenjao tijekom otplate kredita, pravilno temeljio na nalazu i mišljenju financijskog vještaka, uzimajući pri tome u obzir preplatu koju je tužitelj izvršio upravo zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na početni tečaj, a kao posljedicu ništetnosti ugovornih odredbi o kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF. Tvrdnje žalitelja iznijete u žalbi da je u cijelosti prigovorio nalazu i mišljenju financijskog vještaka u direktnoj su suprotnosti s njegovim podneskom od 9.3.2021. u kojemu se očitovao da nema nikakvih primjedbi na matematički izračun vještaka.

 

22. Na daljnje navode žalbe da je sud prvog stupnja nije uzeo u obzir anuitete plaćene po nižem tečaju, valja odgovoriti da je predmet ovoga spora povrat uplata za koje se u smislu članka 1111. ZOO neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužitelja prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, utvrđena ništetnom. Kako zakonska pravila vraćanja stečenog bez osnove (članci 1112. – 1120. ZOO) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja, niti je to po prirodi stvari moguće pored činjenice da nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužitelja, to prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva osnovano nisu uzete u obzir negativne tečajne razlike.

 

23. Kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj sporni kredit podigao kao fizička osoba radi kupnje vozila za vlastite potrebe, a ne u svrhu poslovne djelatnosti (čl. 3 st. 1. ZZP/03), te je isplatu predmetnog kredita odobrio upravo tuženik, koji je i kontrolirao njegovu namjenu, to su potpuno promašeni prigovori tuženika kojima osporava tužitelju status potrošača.

 

24. Suprotno žalbenim navodima tuženika o prigovoru zastare pravilno je odlučeno, jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je odredba o primjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena ništetnom i od trenutka pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je odredba o valutnoj klauzuli utvrđena ništetnom. Stoga je tužba tužitelja od 2.4.2020. podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO. 

 

25. S tim u vezi, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“ Stoga je suprotno žalbenim navodima tuženika materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prigovor zastare odbijen kao neosnovan.

 

26. S obzirom da je u postupku utvrđeno da je odredba valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, a time i ništetne, jer je tuženikov prednik tužitelju ponudio sklapanje ugovora s nepoštenim odredbama i postupao nepošteno time je postao nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO) za iznose koje je nepripadno primio na temelju ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnim, to je temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu u obvezi isplatiti tužitelju zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od dana stjecanja svake pojedine uplate iznosa koji je bio veći od ugovorenog do isplate, kako je to pravilno i dosuđeno prvostupanjskom presudom.

 

27. Međutim, osnovan je žalbeni navod tuženika da je tužbeni zahtjev prekoračen (čl. 354. st. 12. ZPP) u dijelu toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos glavnice od 76,92 EUR/579,58 kn sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2014. do isplate, jer je dosuđenjem toga mjesečnog iznosa glavnice tužitelju dosuđeno više od ukupno traženog i dosuđenog iznosa glavnice koji iznosi 3.712,81 EUR/27.974,16 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Stoga je prvostupanjska presuda temeljem odredbe čl. 369. st. 5. ZPP djelomično ukinuta bez vraćanja na ponovi postupak u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za mjesečni iznos glavnice od 76,92 EUR/579,58 kn sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2014. do isplate.

 

28. Odluka o troškovima postupak pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP , te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa). Prema odredbi čl. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 126/22) koja je stupila na snagu 5. studenog 2022. vrijednost jednog boda iznosi 15,00 kn. Prvostupanjska presuda donesena je nakon što je citirana odredba Izmijenjene Tarife stupila na snagu, a kako je tužitelj svoj zahtjev za naknadu parničnih troškova postavio prema novoj vrijednosti jednog boda u iznosu od 15,00 kn, isti mu je pravilno i dosuđena po toj novoj vrijednosti jednog boda. Nadalje, za sastav podneska od 24.2.2021. u kojemu se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka pravilno mu je po Tbr. 8./1. Tarife priznata nagrada u iznosu od 100 bodova, a za zastupanje po odvjetniku na pripremnom ročištu održanom 8.12.2020. na kojemu je prethodni postupak zaključen i za ročište održano 25.1.2022., na kojemu je glavna rasprava zaključena, pravilno mu je priznata nagrada za svako u iznosu od 100 bodova po Tbr. 9./1. Tarife, te toj odluci tuženik žalbom neutemeljeno prigovara. Pravilno je tužitelju priznat i zatraženi trošak ročišta za objavu presude, jer je u smislu odredbi 151. st. 1. ZPP isti bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. Naime, pravo svake stranke u postupku da sazna sadržaj presude i ishod postupka na ročištu na kojemu sud presudu objavljuje proizlazi iz načela prava na pošteno suđenje, neovisno od činjenice da je sud dužan presudu istaknuti na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda  (čl. 335. st. 9. ZPP). I sudska pristojba na tužbu i presudu tužitelju je pravilno priznata u plaćenim iznosima, te i toj odluci žalitelj neosnovano prigovara.

 

29. Slijedom iznijetih razloga, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 369. st. 5. ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

30. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan, jer je tuženik sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu sporednog zahtjeva zbog kojega nisu nastali posebni troškovi.

 

 

U Zagrebu 18. srpnja 2023.

 

 

                                                                                                                                 Predsjednica vijeća:

                                                                                                          Jasenka Grgić, v.r.