1              Poslovni broj: Gž-1092/2023-3

 

Poslovni broj: Gž-1092/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Bratovština iz R., OIB: ..., zastupane po punomoćnici L. B., odvjetnici u R., protiv tuženih: ad. 1) M. A., OIB: ... iz R. i ad. 2) V. A., OIB: ... iz R., oboje zastupani po punomoćniku A. B., odvjetniku u R., radi utvrđenja ništavosti, predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem XXXII Ps-37/2019 od 27. siječnja 2023., u sjednici vijeća, održanoj 18. srpnja 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja Bratovština iz R., kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je točkom I. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev, kao i u dijelu kojim je dijelom točke II. izreke presude naloženo tužitelju naknaditi tuženima troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.733,69 EUR-a / 13.062,50 kuna, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem XXXII Ps-37/2019 od 27. siječnja 2023.

 

II. Trošak sastava odgovora na žalbu tužitelja, tuženima ad. 1) i ad. 2) se ne priznaje.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se ništavim Ugovor o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) od 28. lipnja 1997. godine i Dodatak I. Ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 30. studenog 2005., zaključen između tužitelja kao najmodavca i tuženika kao najmoprimca za stan u R., ..., stan broj 9 u potkrovlju, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe i nužnika, ukupne površine 51,13 m2, a koji stan se nalazi u kući broj 9 izgrađenoj na k.č. br. 2046, upisanoj u zk. ul. br. 2150 k.o. R.

 

2. Nalaže se tuženicima da tužitelju predaju u posjed stan u R., ..., stan broj 9 u potkrovlju, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe i nužnika, ukupne površine 51,13 m2, a koji stan se nalazi u kući broj 9 izgrađenoj na k.č. br. 2046, upisanoj u zk. ul. br. 2150 k.o. R., slobodan od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

 

3. Nalaže se tuženicima da tužitelju isplate iznos od 112.756,80 kn sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje od 11. prosinca 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. po stopi od 8,14% do 31. prosinca 2015. godine, od 1. siječnja 2016. po stopi od 8,05% do 30. lipnja 2016. godine, a od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, a od 1. srpnja 2019. godine pa nadalje po stopi od 6,30% godišnje, a u slučaju promjene po stopi propisanoj primjenom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja stopa zateznih kamata se računa za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkih društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznos od:

- 1.879,28 kn od 11. prosinca 2014. godine,

- 1.879,28 kn od 11. siječnja 2015. godine,

- 1.879,28 kn od 11. veljače 2015. godine,

- 1.879,28 kn od 11. ožujka 2015. godine,

- 1.879,28 kn od 11. travnja 2015. godine,

- 1.879,28 kn od 11. svibnja 2015. godine,

- 1.879,28 kn od 11. lipnja 2015. godine,

- 1.879,28 kn od 11. srpnja 2015. godine,

- 1.879,28 kn od 11. kolovoza 2015. godine,

- 1.879,28 kn od 11. rujna 2015. godine,

- 1.879,28 kn od 11. listopada 2015. godine,

- 1.879,28 kn od 11. studenog 2015. godine,

- 1.879,28 kn od 11. prosinca 2015. godine,

- 1.879,28 kn od 11. siječnja 2016. godine,

- 1.879,28 kn od 11. veljače 2016. godine,

- 1.879,28 kn od 11. ožujka 2016. godine,

- 1.879,28 kn od 11. travnja 2016. godine,

- 1.879,28 kn od 11. svibnja 2016. godine,

- 1.879,28 kn od 11. lipnja 2016. godine,

- 1.879,28 kn od 11. srpnja 2016. godine,

- 1.879,28 kn od 11. kolovoza 2016. godine,

- 1.879,28 kn od 11. rujna 2016. godine,

- 1.879,28 kn od 11. listopada 2016. godine,

- 1.879,28 kn od 11. studenog 2016. godine,

- 1.879,28 kn od 11. prosinca 2016. godine,

- 1.879,28 kn od 11. siječnja 2017. godine,

- 1.879,28 kn od 11. veljače 2017. godine,

- 1.879,28 kn od 11. ožujka 2017. godine,

- 1.879,28 kn od 11. travnja 2017. godine,

- 1.879,28 kn od 11. svibnja 2017. godine,

- 1.879,28 kn od 11. lipnja 2017. godine,

- 1.879,28 kn od 11. srpnja 2017. godine,

- 1.879,28 kn od 11. kolovoza 2017. godine,

- 1.879,28 kn od 11. rujna 2017. godine,

- 1.879,28 kn od 11. listopada 2017. godine,

- 1.879,28 kn od 11. studenog 2017. godine,

- 1.879,28 kn od 11. prosinca 2017. godine,

- 1.879,28 kn od 11. siječnja 2018. godine,

- 1.879,28 kn od 11. veljače 2018. godine,

- 1.879,28 kn od 11. ožujka 2018. godine,

- 1.879,28 kn od 11. travnja 2018. godine,

- 1.879,28 kn od 11. svibnja 2018. godine,

- 1.879,28 kn od 11. lipnja 2018. godine,

- 1.879,28 kn od 11. srpnja 2018. godine,

- 1.879,28 kn od 11. kolovoza 2018. godine,

- 1.879,28 kn od 11. rujna 2018. godine,

- 1.879,28 kn od 11. listopada 2018. godine,

- 1.879,28 kn od 11. studenog 2018. godine,

- 1.879,28 kn od 11. prosinca 2018. godine,

- 1.879,28 kn od 11. siječnja 2019. godine,

- 1.879,28 kn od 11. veljače 2019. godine,

- 1.879,28 kn od 11. ožujka 2019. godine,

- 1.879,28 kn od 11. travnja 2019. godine,

- 1.879,28 kn od 11. svibnja 2019. godine,

- 1.879,28 kn od 11. lipnja 2019. godine,

- 1.879,28 kn od 11. srpnja 2019. godine,

- 1.879,28 kn od 11. kolovoza 2019. godine,

- 1.879,28 kn od 11. rujna 2019. godine,

- 1.879,28 kn od 11. listopada 2019. godine,

- 1.879,28 kn od 11. studenog 2019. godine,

 

pa sve do namirenja, u roku od 15 dana.“

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.733,69 EUR (slovima: tisuću sedamsto trideset tri eura i šezdeset devet centa) tj. 13.062,50 kn (slovima: trinaest tisuća šezdeset dvije kune i pedeset lipa) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, a do zatraženih 3.815,78 EUR / 28.750,00 kn, zahtjev za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan."

 

2.              Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom I. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu kojim je dijelom točke II. izreke presude naloženo tužitelju naknaditi tuženima troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.733,69 EUR-a / 13.062,50 kuna, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

3.              U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženici ad. 1) i ad. 2) su predložili da se ista žalba odbije kao neosnovana.

 

4.              Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5.              Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za donošenje presude, kojom će se utvrditi da su ništavi Ugovor o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) od 28. lipnja 1997. i Dodatak I. Ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 30. studenog 2005., zaključeni između tužitelja kao najmodavca i tuženika kao najmoprimca za stan u R., ..., stan broj 9, a koji stan se nalazi u kući broj 9 izgrađenoj na k.č. br. 2046, upisanoj u zk. ul. br. 2150 k.o. R., uz nalog tuženima ad. 1) i ad. 2) da taj stan predaju u posjed tužitelju, kao i da tužitelju, a iz osnova stjecanja bez osnove, radi korištenja predmetnog stana bez valjane pravne osnove, isplate iznos od iznos od 112.756,80 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

6.              Iz stanja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da tužitelj razlog ništetnosti Ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) od 28. lipnja 1997. i Dodatka I. Ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 30. studenog 2005., temelji na činjenici, da je predmetni Ugovor o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) zaključen protivno prisilnim propisima i to odredbi članka 31. stavka 2. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj 91/96 – dalje: ZONS), jer da pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji u vlasništvu da ima useljivu kuću ili stan, a isti Ugovor o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) da je ništetan, jer da je suprotan moralu društva, obzirom da su tuženici sastavljali i dostavljali tužitelju isprave neistinitog sadržaja.

 

7.              Nije u pravu žalitelj, kada prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu osporava zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

8.              Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je sud prvog stupnja obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

9.              Budući, da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističe tužitelj, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

 

10.              Nije u pravu tužitelj, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

11.              Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

 

12.              Tako, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, po provedenom dokaznom postupku, a na osnovi, kako nespornih, tako i onih činjenica temeljem izvedenih dokaza, utvrdio:

 

- u zemljišnim knjigama Bratovština, R. da je upisana kao vlasnik cjelokupne nekretnine k.č. br. 2046 kuće broj 9 površine 105 čhv, upisane u zk. ul. 2150 k.o. R., u naravi kuća u R., na adresi ..., u kojoj da se nalazi i prijeporni stan, koji da je predmet ovog postupka;

- tuženik ad. 1) da je 24. travnja 1997. podnio tužitelju zahtjev za zaključenje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, priloživši uz zahtjev i javnobilježnički ovjerenu izjavu od 24. travnja 1997., u smislu članka 31. tadašnjeg Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj 91/96), da niti on, niti članovi njegovog obiteljskog domaćinstva, nemaju u vlasništvu kuću ili drugi stan na području Republike Hrvatske;

- tužitelj, zastupan po tadašnjem rektoru katedrale, monsignoru I. L., s tuženima ad. 1) i ad. 2) da je 28. lipnja 1997. sklopio Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom za stan u R., na adresi ..., smješten u potkrovlju i koji da se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe i nužnika te drvarnice, površine 51,13 m2, uz obvezu tuženih na plaćanje zaštićene najamnine u iznosu od 54,65 kuna mjesečno, na ruke rektora katedrale, monsignora I. L., najkasnije do 10-tog u tekućem mjesecu i uz obvezu tuženih na plaćanje troškova stanovanja isporučitelju usluga;

- tužitelj da je 30. studenog 2005. s tuženikom ad. 1) sklopio i Dodatak I Ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom, kojim visina zaštićene najamnine da je određena na iznos od 120,72 kn mjesečno, sukladno izmjeni propisa, dok sve ostale odredbe iz osnovnog Ugovora od 28. lipnja 1997. da su ostale neizmijenjene;

- vlasnik na posebnom dijelu nekretnine, stan broj 3, na prvom katu zgrade, na adresi ..., koji se sastoji od hodnika, predprostora, kupaonice, spremišta, kuhinje, dvije sobe i terase, ukupne površine 65,11 m2, i proteže se i na sporedni i to vanjsko stubište s ulaznim podestom površine 8,55 m2, sveukupne površine 73,66 m2, sagrađen na k.č. br. 1770 k.o. R., kućni broj 40, sa dvorištem u Ulici Narodnog ustanka površine 34 čhv, u naravi stan u današnjoj ... ulici u R., na kbr. 42, da je tuženik ad. 1), koji to vlasništvo da je stekao temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem O-1235/95 od 16. veljače 1996., u ostavinskom postupku iza smrti oca, pokojnog B. A., s tim, što kao teret na nekretnini, temeljem istog rješenja o nasljeđivanju, da je upisano pravo služnosti doživotnog uživanja za korist S. A.;

- rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem O-1235/95 od 16. veljače 1996., donesenim u ostavinskom postupku iza pokojnog B. A., tuženik ad. 1) da je kao sin ostavitelja proglašen njegovim jedinim nasljednikom na ostavinskoj imovini, stanu u R. u ..., površine tada navedene od 50,02 m2, s time što je u korist majke tuženika ad. 1) S. A. upisano pravo služnosti doživotnog uživanja stana, sve temeljem oporuke ostavitelja od 18. travnja 1994.;

- tužitelj da je 28. listopada 2019. s tuženima ad. 1) i ad. 2) raskinuo Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, ustvrdivši da je tuženik ad. 1) vlasnik stana u ..., čemu tuženici ad. 1) i ad. 2) da su se usprotivili, dostavivši odgovor dopisom od 6. studenog 2019. godine, u kojem da navode da je stan u ... ulici u vrijeme sklapanja ugovora bio ruševan, s jednom prostorijom, u kojoj da su se nalazile stvari S. A. koja da je imala pravo doživotnog uživanja, te nekretnina i danas da nije useljiva, jer na njoj da je potrebno zamijeniti krov, pa stoga da osporavaju da bi imali u vlasništvu drugi useljivi stan;

- istim dopisom tuženici ad. 1) i ad. 2) da su predložili da tužitelj sufinancira uređenje njihove nekretnine u ... ulici, nakon čega da će stan u ... vratiti tužitelju u posjed;

- u tijeku ove parnice, najkasnije do mjeseca travnja 2020., tuženici ad. 1) i ad. 2) da su napustili posjed stana u R., ..., te da su se odselili u stan u ... ulici 42, te tužitelj u tijeku ove parnice da je postao posjednik spornog stana u potkrovlju zgrade u ...

 

13.              Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, kada je ispravno zaključio, da tužitelj nije u pravu kada tvrdi da je ništav predmetni Ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom od 28. lipnja 1997. samo zbog činjenice što je tuženik ad. 1) prije sklapanja istog Ugovora postao vlasnik nekretnine u R., stana broj 3 na prvom katu zgrade na adresi ..., sveukupne površine 73,66 m2, sagrađenog na k.č. br. 1770 k.o. R., jer tuženik ad. 1) da je rešenjem o nasljeđivanju iza smrti pokojnog oca postao vlasnik stana u kojem da je živjela njegova majka S. A., koja da je ujedno imala pravo doživotnog uživanja, koje da odgovara pravu doživotnog plodouživanja, istog stana, koje pravo da je kao zasebna osobna služnost i upisano u zemljišnim knjigama u njezinu korist i koja da je sukladno opsegu prava osobne služnosti stanovanja imala pravo koristiti se čitavom nekretninom za svoje potrebe za vrijeme svog života, slijedom čega da je pogrešan zaključak tužitelja da je tuženik ad. 1) raspolagao useljivom nekretninom u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom od 28. lipnja 1997., pa da predmetni Ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom od 28. lipnja 1997. i Dodatak I. Ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 30. studenog 2005. nisu ništavi, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je isti zahtijevao da se utvrde ništavim predmetni Ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom od 28. lipnja 1997. i Dodatak I. Ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 30. studenog 2005., presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I.1. izreke prvostupanjske presude, prethodno ispravno zaključujući, da, a obzirom na navedena utvrđenja i zaključke, nije niti odlučno da li je tužitelj znao za navedeno imovno stanje tuženika ad. 1).

 

14.              Isto tako, kada je našao, da su tuženici ad. 1) i ad. 2) u tijeku postupka tužitelju predali u posjed stan na adresi ... u R., a koji stan je predmet Ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom od 28. lipnja 1997., na koji način tuženici ad. 1) i ad. 2) da su ispunili tužbeni zahtjev tužitelja, kojim isti da je zahtijevao predaju u posjed tog stana, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je i u ovom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I.2. izreke prvostupanjske presude.

 

15.              Nadalje, kada je našao, da tužitelj tijekom prethodnog postupka sudu nije predložio dokaze, kojima bi se utvrdilo, da su se tuženici ad. 1) i ad. 2) u cjelokupnom utuženom razdoblju nalazili u posjedu predmetnog stana bez pravne osnove, a niti da nije predložio dokaze radi utvrđivanja osnovanosti visine postavljenog tužbenog zahtjeva, držeći pogrešno da su predmetni Ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom od 28. lipnja 1997. i Dodatak I. Ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 30. studenog 2005. ništavi, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je i u ovom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I.3. izreke prvostupanjske presude.

 

16.              Stoga, žalbenim navodima tužitelja – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od ispravnih zaključaka po sudu prvog stupnja na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te prigovara i pravilnosti primijene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa se tužitelj, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je točkom I. izreke presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

17.              Žalitelju je, a u odnosu na njegove žalbene prigovore i za odgovoriti, da iz svih izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja, zaista ne proizlazi da su predmetni pravni poslovi koje su sklopili tužitelj i tuženik ad. 1) i tužena ad. 2), odnosno tužitelj i tuženik ad. 1), protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, kako to ispravno i zaključuje sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude, pa slijedom toga, isti pravni poslovi, a pozivom na odredbu članka 103. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje ZOO), koji Zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnih pravnih poslova, a niti pozivom na odredbu članka 322. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21– dalje: ZOO/05), koji Zakon je sada na snazi, nisu ništavi, kako to ispravno i zaključuje sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude.

 

18.              Naime, odredbom članka 103. stavka 1. ZOO-a propisano je, ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok je odredbom članka 322. stavka 1. ZOO/05 propisano, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

19.              Odredbom članka 31. stavkom 2. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj 91/96), koji Zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom od 28. lipnja 1997. propisano je da pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji u vlasništvu ima useljivu kuću ili stan.

 

20.              Nadalje, žalitelju je i za odgovoriti, a imajući u vidu odrednice navedenih članaka, kao i činjenicu da, a kako to proizlazi iz ispravnog utvrđenja prvostupanjskog suda, u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom od 28. lipnja 1997. tuženici ad. 1) i ad. 2) nisu u vlasništvu imali useljivi stan ili kuću, jer u stanu, kojeg da je od svog oca naslijedio tuženik ad. 1), da je stanovala njegova majka, koja da je imala doživotno pravo plodouživanja (stanovanja) na tom stanu, tada u tim okolnostima, kada tuženici ad. 1) i ad. 2) sa svojom djecom nisu mogli useliti u taj stan, obzirom da je u istom stanu stanovala majka tuženika ad. 1), tada u tim okolnostima tuženici ad. 1) i ad. 2) nisu u vlasništvu imali useljivi stan, kako to ispravno obrazloženjem svoje presude i zaključuje sud prvog stupnja, pa slijedom toga, predmetni pravni poslovi nisu sklopljeni protivno prisilnim propisima, radi kojih bi ih se trebalo utvrditi ništetnim.

 

21.              U odnosu na daljnje žalbene prigovore, žalitelju je i za navesti, da i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, predmetni pravni poslovi nisu protivni moralu društva, a razlog što da bi tuženik ad. 1) dostavio tužitelju izjavu neistinitog sadržaja, da on i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva nemaju u vlasništvu kuću niti dugi stan, u biti na koji način tuženik ad. 1) da je prevario tužitelja da bi kod njega izazvao zabludu u namjeri da ga navede na sklapanje predmetnih pravnih poslova, ne bi predstavljao razlog za eventualnu ništetnost tih pravnih poslova, već bi eventualno mogao predstavljati razlog za pobojnost tih pravnih poslova, a što tužitelj ovom tužbom nije niti zahtijevao.

 

22.              Tužitelju je i za navesti, a u odnosu na njegove žalbene navode da sud prvog stupnja nije pozvao tužitelja na ročište na kojem je objavljena presuda, da u okolnostima kada je prvostupanjska presuda tužitelju uredno dostavljena, a na koju je tužitelj pravovremeno uložio žalbu, tada, u tim okolnostima taj propust suda prvog stupnja nije u bitnom utjecao na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu, a čak što više, tužitelju je i za navesti, da, obzirom da tužitelj nije uspio u ovom postupku, istom ne bi niti pripadalo pravo na naknadu eventualnog troška za pristup njegovog punomoćnika na ročište na kojem se presuda objavljuje.

 

23.              Slijedom svega navedenog, žalba izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

 

24.              Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se i u ovom dijelu, kojim je točkom II. izreke presude naloženo tužitelju da naknadi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 1.733,69 EUR-a / 13.062,50 kuna, žalba tužitelja ukazuje neosnovana, a žalitelju je i za navesti, da iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da su tuženima troškovi postupka uvećani za 10%, dakle za ukupno dvije osobe, što je u konkretnom slučaju u skladu s Tbr. 36. točkom 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), pa je očito da se u obrazloženju prvostupanjske presude potkrala greška u pisanju, kada je iza riječi „uvećano za 10%“ napisano „za zastupanje ukupno tri osobe“, a koja greška u pisanju nije imala utjecaja na zakonitost i pravilnost odluke o troškovima postupka u pobijanom dijelu.

 

25.              Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, dok je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo ispravno primijenjeno, to je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u točki I. izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

 

26.              Odluka o troškovima žalbenog postupka (trošak sastava tuženih ad. 1) i ad. 2) odgovora na žalbu tužitelja) temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a i to iz razloga jer isti po ocjeni ovog suda nisu bili potrebni za donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari (točka II. izreke).

 

27.              Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.

 

28.              Nepobijani dio (odbijajući dio točke II. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

 

Split, 18. srpnja 2023.