Poslovni broj: 4 Gž-3420/2021-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 4 Gž-3420/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Gradišek kao predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Andrine Raspor Flis kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. S. iz M., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici I. Š. i V. Š., odvjetnici u R., protiv prvotuženika H.-O. d. s. d.o.o., Z., OIB: … i drugotuženika E. g. d.o.o., B., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. J. i M. M., odvjetnici u B., uz sudjelovanje umješača na strani drugotuženika A. o. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica P. H., odvjetnica iz Odvjetničkog društva G. & p., Pisarnica u P., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i umješača na strani drugotuženika, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pn-287/2019-62 od 16. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 18. srpnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tužiteljice N. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pn-287/2019-62 od 16. travnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. i IV. izreke.

 

II Odbija se žalba umješača na strani drugotuženika E. g. d.o.o., A. o. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pn-287/2019-62 od 16. travnja 201. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, točkom III. izreke koji se odnosi na drugotuženika E. g. d.o.o. i točkom V. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

 

              "I. Nalaže se I. tuženiku H.-O. d. s. d.o.o. i II. tuženiku E. gr. d.o.o. solidarno naknaditi štetu tužiteljici N. S. isplatom 6.200,00 (šesttisućadvjesto) kuna, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. travnja 2021. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužiteljica N. S. zatražila od I. tuženika H.-O. d. s. d.o.o. i II. tuženika E. g. d.o.o. naknadu štete u preostalom dijelu isplatom iznosa od 26.116,44 kuna (dvadesetšesttisućastošesnaest kuna i četrdesetčetiri lipe) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. travnja 2021. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena.

III. Nalaže se I. tuženiku H.-O. d. s. d.o.o. i II. tuženiku E. g. d.o.o. solidarno naknaditi tužiteljici N. S. troškove postupka isplatom iznosa od 1.991,75 kuna (tisućudevetstodevedesetjednu kunu i sedamdesetpet lipa) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. travnja 2021. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice N. S. za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

V. Odbijaju se zahtjevi II. tuženika E. g. d.o.o. i umješača A. o. d.d. za naknadu troškova postupka."

 

2. Protiv prvostupanjske presude a prema obrazloženju žalbe u dijelu pod točkom II. i IV. izreke žali se tužiteljica zbog povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje odnosno, preinačiti ju.

 

3. Umješač na strani drugotuženika žali se protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I., III. i V. izreke zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava kao i odluke o troškovima parničnog postupka te predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti, uz naknadu troškova žalbe.

 

4. Prvotuženik u odgovoru na žalbe predlaže pobijanu presudu u cijelosti potvrditi.

 

5. Drugotuženik se u odgovoru na žalbe protivi navodima žalbe tužiteljice dok žalbu umješača predlaže prihvatiti.

 

6. Žalbe su neosnovane.

 

7. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

8. Prvostupanjski sud je nadalje ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 2. ožujka 2021. nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

9. Predmet prijepora je zahtjev za naknadu štete kojega tužiteljica postavlja zbog toga što je 2. veljače 2019., uslijed obilne kiše koja se pretvorila u bujicu zbog pada terena i ispiranja neasfaltiranog kanala, došlo do prodora materijala koji se nalazi u kanalu i vode u nekretninu tužiteljice jer je ispred ulaza u njezinu nekretninu prvotuženik kao naručitelj radova na objektu postavljanja kabelarne zračne mreže oko hotela R., za izvođenje radova angažirao drugotuženika koji pri završetku radova nije pristupio asfaltiranju kanala ispred nekretnine tužiteljice već ga je samo zatrpao pijeskom i šljunkom.

 

10. S obzirom na nastanak imovinske štete uslijed poplave podrumskog dijela objekta tužiteljice i nanosa materijala traži štetu u vidu troška sanacije laminata u svoti od 1.740,00 kn, troška odvoza građe 1.500,00 kn, najma odvlaživača 3.000,00 kn, otucanja keramike i njezina odvoza 1.192,80 kn, nabave i montaže keramike 5.534,80 kn, sanacije zidova 10.675,00 kn, zamjene ormara u sobi 1.700,00 kn, zamjene cokla kuhinjskih elemenata 300,00 kn i popravka cokla ormara 800,00 kn ili ukupno 32.351,25 kn.

 

11. Prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev te sukladno nalazu i mišljenju te iskazu vještaka prihvaća  tužbeni zahtjev u dijelu troškova najma odvlaživača u svoti od 3.000,00 kn, troškova potrebnih za radove čišćenja, pranja i odvoza materijala i sanacije drvne građe suterena 1.500,00 kn kao i troška peterokrilnog ormara u svoti od 1.700,00 kn ili ukupno 6.200,00 kn dok odbija tužbeni zahtjev u svoti od 26.116,44 kn budući da vršenje ostalih radova i nastup daljnje štete tužiteljica nije dokazala. Također, ocjenjuje kako daljnji radovi nisu bili potrebni jer šteta na zidovima podruma i garaže nije rezultat jednokratnog plavljenja i dotoka vlage već činjenice da je ta vlaga bila prisutna u zidovima dugi niz godina pa ne prihvaća dio zahtjeva koji se odnosi na sanaciju zidova a prema nalazu i iskazu vještaka otpadanje pločica odnosno, oštećenje keramike nije moglo nastati zbog predmetnog plavljenja niti je došlo do oštećenja laminata i letvica.

 

12. Osnovu zahtjeva prethodno utvrđuje primjenom odredbe čl. 1108. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) budući da je drugotuženik bio izvođač radova angažiran od strane naručitelja, prvotuženika, pa oni odgovaraju solidarno a prema odredbi čl. 1085. ZOO, osnovno načelo je popravljanje imovinske štete, uspostava stanja koje je bilo prije nego što je šteta nastala a ukoliko uspostava prijašnjeg stanja nije moguća odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca.

 

13. Suprotno navodima žalbe tužiteljice, pobijana je prvostupanjska odluka glede visine zahtjeva donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO kao i čl. 221.a ZPP.

 

14. Tako je prema nalazu i mišljenju te iskazu vještaka, koji je svoj nalaz dao sukladno odredbama čl. 258. do 261. ZPP i na kojega stranke nakon iskaza vještaka nisu imale primjedbi (list 180. spisa) jasno moguće utvrditi kako kuća tužiteljice nema hidroizolaciju i zbog toga je došlo do podizanja kapilarne vlage i postojala višegodišnja prisutnost vlage na podu garaže te u zidovima podruma i garaže pa jednokratnim prodorom većih količina, kroz već vlažne zidove nije učinjena veća materijalna šteta već je bilo potrebno samo jednokratno isušiti prostorije suterena s time, da će vlaga nakon isušivanja ostati na razini one, koja je bila prije plavljenja a što je sve vještak utvrdio pregledom tamnih mrlja na zidovima garaže i podruma odnosno, postojanju plijesni na zidovima.

 

15. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da šteta koja je nastala na zidovima podruma i garaže tužiteljice nije rezultat predmetnog štetnog događaja u vidu jednokratnog dotoka vode i vlage, već je ona bila prisutna dugi niz godina zbog čega zakonito nije prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na sanaciju laminata, zidova i keramike, te je tako pravilno odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete za koju tužiteljica tvrdi da je nastupila na zidovima, laminatu, keramici, dijelu namještaja u kuhinji odnosno sobi, sve u ukupnoj svoti od 26.116,44 kn.

 

16. Prvostupanjski sud je također pravilnom primjenom odredbe čl. 1108. ZOO utvrdio odgovornost naručitelja i izvođača radova koji su u smislu odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO dužni uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala sve imajući na umu da između stranaka nije sporno da je 2. veljače 2019., neposredno uz kuću tužiteljice postojao iskopani kanal radi postavljanja kabelarne zračne mreže koji nije bio asfaltiran a naručitelj tih radova je bio prvotuženik dok je izvođač bio drugotuženik kao i da je tog dana u kasnim večernjim satima, uslijed obilne kiše došlo do ispiranja neasfaltiranog kanala i odnošenja materijala iz kanala pred podrum kuće tužiteljice i poplave podrumske prostorije. Zbog toga nisu od značaja žalbeni navodi tužiteljice kojima upućuje na postupanje drugotuženika uslijed kojega je nastala šteta tužiteljici.

 

17. U odnosu na utvrđenja vještaka žalbeni navodi tužiteljice predstavljaju vlastitu ocjenu provedenih dokaza a ta je ocjena isključiva ovlast prvostupanjskog suda. Tako je u svom iskazu vještak izrijekom utvrdio da prema njegovom iskustvu, ispod betonirane podloge u garaži kuće tužiteljice nije stavljena hidroizolacija te je u vrijeme očevida vidio kako je pod garaže vlažan i uočene mrlje po zidovima što je vidljivo i iz fotografija, što sve ne bi nastalo uslijed jednokratnog prisustva vlage odnosno predmetnog plavljenja. Također je utvrdio da, ukoliko su pločice u kuhinji i blagovaonici kvalitetno postavljene i fugirane, uslijed plavljenja ne bi bilo moguće doći do njihovog odljepljivanja i pucanja fuga a niti do uništenja laminata u bočnoj sobi dok sa sigurnošću nije mogao utvrditi da bi se voda iz štetnog događaja preplavila iz konobe u bočnu sobu već ponovno ukazuje na kapilarnu vlagu odnosno crne mrlje.

 

18. Kako je nadalje vještak jasno utvrdio na kojim dijelovima nekretnine je nastupila šteta tužiteljici a budući da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da uslijed predmetne štete nije bilo potrebno mijenjati keramiku na podu kuhinje i blagovaonice, sanirati zidove kao i laminat sukladno rezultatu dokaznog postupka je odbijen ovaj daljnji dio tužbenog zahtjeva neovisno o tome što je vještak, prema izričitom zadatku suda, izvršio procjenu odnosno, utvrdio visinu potrebnih obrtničkih radova za ove radove.

 

19. Kako je prvostupanjski sud prema tužbenom zahtjevu, kojim je vezan, prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na peterokrilni ormar u svoti od 1.700,00 kn, a vještak je izrijekom (list 118 spisa) potvrdio kako voda nije prodrla u sobu i kupaonicu niti je došlo do oštećenja letvica (cokla) nisu ostvareni žalbeni razlozi tužiteljice u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva.

 

20. Tužiteljica je prema tužbenom zahtjevu od 1. prosinca 2020. ukupno zatražila svotu od 32.351,25 kn a prvostupanjski sud je odlučio o tužbenom zahtjevu u svoti od 32.316,44 kn pa kako tužiteljica nije predložila donošenje dopunske odluke za daljnjih 34,81 kn, ima se smatrati da je u smislu odredbe čl. 339. st. 2. ZPP tužba u tom dijelu povučena pa nisu ostvareni niti njezini žalbeni razlozi u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva kako ga je postavila  označenim podneskom.

 

21. Uvidom u nesporno zaključeni Okvirni sporazum je moguće utvrditi da je prvotuženik bio naručitelj, a drugotuženik izvođač radova koji su se na dan štetnog događaja vršili ispred ulaza u dvorište nekretnine tužiteljice.

 

22. Prema odredbi čl. 1108. ZOO naručitelj i izvođač radova solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja nastane kao posljedica izvođenja tih radova.

 

22.1.Tijekom postupka međutim nije dokazano kako je drugotuženik, bio posljednji u "lancu" za izvođenje radova i to na završnim radovima asfaltiranja. Naime, uvidom u Okvirni sporazum je moguće utvrditi da je drugotuženik angažiran za „izvođenje radova na sanaciji asfaltnih površina“ pa kako se radi o sanaciji a ne samo asfaltiranju dok je svjedok R.-P. B., zaposlenik drugotuženika potvrdio kako su njihovi radnici nakon štetnog događaja, 4. veljače 2019. radili na nasipanju kanala i ispunjavanju uvjeta za asfaltiranje, neosnovan je žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja glede odgovornosti drugotuženika upućivanjem na odgovornost eventualno ostalih izvođača.

 

22.2. Uz iznijeto, prema odredbi čl. 1107. st. 2. i. 3. ZOO solidarno odgovaraju za štetu i osobe koje su radile neovisno jedna od druge ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti odnosno, kada je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dviju ili više osoba koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila, te osobe odgovaraju solidarno. Stoga je odgovornost više izvođača, na koje upućuje umješač, u ovom slučaju također solidarna.

 

23. Treća osoba kojoj je izvođenjem radova na nekretnini izvođač prouzročio štetu može po svom izboru za naknadu prouzročene štete tužiti izvođača i/ili naručitelja radova budući da oni solidarno odgovaraju za štetu koja je nastala u svezi s izvođenjem tih radova a prema odredbi čl. 1107. st. 3. i. 4. ZOO u ovom slučaju tako odgovaraju i izvođači međusobno.

 

24. Budući da drugotuženik kao izvođač radova u vrijeme štetnog događaja za štetu odgovara solidarno s naručiteljem radova, neosnovani su žalbeni navodi umješača na strani drugotuženika s tim više, što solidarni dužnik može od drugog dužnika tražiti da mu naknadi ono što je platio za njega jer sukladno odredbi čl. 55. st. 1. ZOO svaki solidarni vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika ispunjenje cijele obveze ali kad jedan od njih bude namiren obveza prestaje i prema ostalim vjerovnicima dok prema odredbi čl. 1109. ZOO solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udjel u šteti, može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega.

 

25. Slijedom svega iznijetoga, a imajući na umu da nakon iskaza vještaka stranke izrijekom nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te ne mogu u žalbi, vlastitom ocjenom ovog provedenog dokaza, osporavati utvrđenja vještaka i zaključke suda koji su donijeti na temelju provedenog vještačenja, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tužiteljice i umješača te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I i II izreke.

 

26. Odluka o parničnom trošku tužiteljice donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, jer su stranke djelomično uspjele u parnici te je sud najprije utvrdio postotak u kojemu je svaka od njih uspjela te je od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužiteljica s obzirom na cjeloviti uspjeh glede osnove zahtjeva, a djelomični u odnosu na visinu) oduzela postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela te pravilno utvrdio pojedine ukupne troškove stranke koja je u većoj mjeri uspjela te tako tužiteljici, s obzirom na njezin ukupni uspjeh od 59,59% oduzeo postotak uspjeha suprotnih strana te obredio parnični trošak u omjeru od 19,18%.

 

27. I naposlijetku, visina troška je obređena pravilnom primjenom odredbe čl. 155. ZPP kao i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), dok su zatezne kamate na parnični trošak tužiteljici priznate pravilnom primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP.

 

28. Tako je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena je žalba umješača na strani drugotuženika kao neosnovana, kao i paušalna žalba tužiteljice i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III. izreke glede troška kojega je dužan naknaditi drugotuženik, te točkom IV. i V. izreke.

 

 

U Zagrebu, 18. srpnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

     Ana Gradišek, v.r.