1

Poslovni broj: 82 Gž-1832/2022-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 82 Gž-1832/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Š. iz D., …, OIB: …, protiv 1. tuženice V. V. iz Z., …, OIB: …, zastupana po punomoćnicima S. M.-B., L. T. i P. O., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V.&Partneri d.o.o, Z., 2. tuženika M. K. iz Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. T., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & partneri d.o.o., Z., … i 3. tuženika H.O.K.-o. d.d., Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima Ž. O., I. P. i F. O., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu O., P., & Partneri d.o.o, Z., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1535/18-88 od 11. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1535/18-88 od 11. ožujka 2022.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 3. tuženika H.O.K.-o. d.d. za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete u iznosu od 360.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka te je pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženicima u toku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate i to 1. tuženici V. V. u iznosu od 43.750,00 kn, 2. tuženiku M. K. u iznosu od 81.250,00 kn i 3. tuženiku H.O.K.-o. d.d. u iznosu od 81.250,00 kn.

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na „ponovno odlučivanje“ pred drugog suca.

 

3. Odgovor na žalbu tužitelja podnio je 3. tuženik H.O.K.-o. d.d. s prijedlogom da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana. Zatražio je trošak odgovora na žalbu specificiran u odgovoru na žalbu.

 

4. Preostali tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

 

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev radi naknade štete zbog nesavjesnog zastupanja protiv 1. tuženice V. V. i 2. tuženika M. K. kao punomoćnika zbog povrede ugovora koji je po svojoj pravnoj naravi ugovor o nalogu i 3. tuženika H.O.K.-o. d.d. kao osiguratelja po osnovi obveznog osiguranja iz profesionalne djelatnosti.

 

7. Prvostupanjska presuda sastavljena je u smislu odredbe čl. 338. ZPP i sadrži jasne, razumljive i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju isprava i zapisnika priležećih spisu i samih tih zapisnika i isprava te se u svemu može ispitati njezina pravilnost i zakonitost tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tužitelja.

 

8. Činjenica da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude samo naveo da USB snimka prema utvrđenju tog suda, nije od značaja za odluku o meritumu spora, pa je nema razloga posebno niti cijeniti sama po sebi ne znači da je isto od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude odnosno da je činjenično stanje zbog toga ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer tuženik u žalbi ne navodi koja bi se to činjenica od koje ovisi zakonitost presuđenja trebala tim dokazom utvrditi, a prema stanju spisa radi se o snimci dokumentarne emisije snimljene u vidu intervjua s tužiteljem od strane D. t. koja sadrži razmišljanja tužitelja o društveno-ekonomskoj i političkoj situaciji u Republici hrvatskoj u vrijeme davanja intervjua (početak 2013. godine), kazivanja tužitelja o pokušaju uzgoja koza u Republici Hrvatskoj, traženju sudske i pravne zaštite na svim razinama, angažiranjima odvjetnika od strane tužitelja i ocjeni kvalitete njihovog zastupanja, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

 

9. Drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP te je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

 

10. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tužitelja sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari (čl. 8. ZPP).

 

11. Prvostupanjski sud je u postupku u bitnome utvrdio da su 1. tuženica V. V. i 2. tuženik M. K. kao odvjetnici zastupali tužitelja nakon pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu poslovni broj P-1047/97 u kojem postupku je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen presudom od 17. veljače 2000. i koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Pž-3350/00-2 od 9. srpnja 2002. na način da su podnijeli redovnu reviziju koja je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-7/03-2 od 26. svibnja 2004. odbačena kao nedopuštena, jer vrijednost pobijanog dijela predmeta spora ne prelazi iznos od 500.000,00 kn. Dalje je utvrđeno da su navedeni tuženici protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim je revizija odbačena kao nedopuštena i protiv presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj  Revt-7/03-2 podnijeli ustavnu tužbu te da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom i rješenjem broj U-III-4354/2004 od 11. siječnja 2006. odbio ustavnu tužbu u dijelu kojim se pobija rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-7/03-2 te odbacio ustavnu tužbu u odnosu na presudu Visokog trgovačkog suda uz obrazloženje da je nepravovremeno podnesena. Navedena činjenična utvrđenja u žalbenom postupku nisu sporna.

 

12. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u bitnome uz obrazloženje da nije sporno da je tužitelj pravomoćno izgubio spor pred trgovačkim sudom, u kojem ga nisu zastupali 1. i 2. tuženici, iz razloga što su prvostupanjski i drugostupanjski sud utvrdili da je njegov tužbeni zahtjev neosnovan, a da tužitelj na kojem je teret dokaza (čl. 219. st. 1. ZPP) nije predložio dokaze na okolnost da bi s pravovremeno podnesenom ustavnom tužbom uspio u postupku i bilo što promijenio u svoju korist.

 

13. Tužitelj podnesenom žalbom osporava zaključak prvostupanjskog suda da je u postupku radi naknade štete zbog nepravilnog i nesavjesnog zastupanja na njemu teret dokaza da bi pravovremena ustavna tužba bila usvojena i da je zbog nepodnošenja pravovremene ustavne tužbe za istog nastupila šteta koju potražuje u ovom predmetu.

 

14. Nesporno je dakle da su 1. tuženica V. V. i 2. tuženik M. K. kao punomoćnici tužitelja nakon pravomoćno okončanog postupka za naknadu štete u kojem postupku je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što je sam skrivio štetu koju je potraživao u tom postupku (iskrcaj s broda zbog skrivljenog ponašanja) preuzeli zastupanje tužitelja u tom predmetu kao i da su propustili pravovremeno podnijeti ustavnu tužbu, jer su umjesto ustavne tužbe podnijeli reviziju koja obzirom na vrstu spora nije bila dopuštena budući da je vrijednost predmeta spora bila ispod 500.000,00 kn prema noveliranoj odredbi čl. 497. ZPP važećoj u vrijeme podnošenja revizije, a što je posljedično nakon odbačaja revizije dovelo i do podnošenja nepravovremene ustavne tužbe.

 

15. Međutim, između ostalih pretpostavki za naknadu štete oštećenik mora dokazati uzročnu vezu između štete i štetne radnje. U ovom slučaju to znači, da bi postojala odštetna odgovornost odvjetnika i njegovog osiguratelja zbog povrede ugovorne obveze iz ugovora o nalogu koji se sastoji u pravilnom, savjesnom, stručnom i po pravilima struke zastupanju pred sudom pored činjenice da je tužitelj uslijed nekog propusta punomoćnika izgubio spor i stoga mu je nastala šteta, da bi se utvrdila odštetna odgovornost mora se radi utvrđenja uzročno-posljedične veze u toj parnici utvrditi bi li tužitelj uspio u sporu i da nije bilo propusta u zastupanju, odnosno u ovom konkretnom predmetu da bi uspio s ustavnom tužbom, odnosno da je u postupku koji je prethodio ustavnoj tužbi tužitelju bilo povrijeđeno jedno ili više točno određenih ustavnih prava što bi u konačnici dovelo do drugačije odluke u parničnom postupku, odnosno do povoljne odluke za tužitelja.

 

16. Tužitelj u ovom postupku nije predložio izvođenje dokaza kojima bi se utvrdilo da bi uspio sa ustavnom tužbom da nije bilo propusta u zastupanju od strane 1. tuženice V. V. i 2. tuženika M. K., pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev, jer nisu dokazani svi elementi odštetne odgovornosti, odnosno uzročno posljedična veza između propusta u zastupanju i štete.

 

17. Valja navesti da tužitelj u ovom postupku preocjenjuje provedene dokaze od strane suda na način kako to njemu ide u prilog, a što nema podlogu u provedenim dokazima, s time da mu se napominje da je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za sud (čl. 8. ZPP), kojemu pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem suda prema toj ovlasti i time što utvrđene činjenice nisu ocijenjene sukladno shvaćanju tužitelja, nije ostvarena povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP na koju se žalbom sadržajno ukazuje.

 

18. Odluka o troškovima postupka pravilna je kako u osnovi tako i u visini odmjerenih troškova (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP).

 

19. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio tuženicima trošak sastava obrazloženih podnesaka primjenom Tbr. 8./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15 i 37/22) i to do ukupno četiri obrazložena podneska u odnosu na pojedinog tuženika.

 

20. 3. tuženiku H.O.K.-o. d.d. nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer sud ovaj trošak ne smatra potrebnim za vođenje ove parnice.

 

21. Slijedom svega iznesenog, bez potrebe odgovaranje na navode žalbe izvan gore navedenog (čl. 375. st. 1. ZPP), valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

 

U Zagrebu 18. srpnja 2023.

 

                                                                                                                                 Predsjednica vijeća

                                                                                                                                Jadranka Travaš, v.r.