Baza je ažurirana 12.02.2026. zaključno sa NN 133/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 78 Gž-3388/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 78 Gž-3388/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Jakovčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. T. iz D. R., OIB: , kojega zastupa punomoćnica D. V., odvjetnica u S., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: , kojega zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & Partneri u Z., radi u tvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4214/19 od 18. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. srpnja 2022.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4214/19 od 18. srpnja 2022. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te se ostavlja da se o trošku nastalom podnošenjem žalbe odluči konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe ugovora o kreditu broj od 16. srpnja 2007., ovjerenog kod javne bilježnice N. K. iz S. 17. srpnja 2007. pod brojem OV-7281/07 u dijelu čl. 1. kojim je iznos glavnice kredita vezan uz valutu CHF i st. 1. čl. 7. kojim je ugovoreno „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan dospijeća“ (točka I. izreke), utvrđena je ništetnom odredba st. 1. čl. 2. tog ugovora u dijelu kojim je ugovoreno „…promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama Kreditora“ (točka II. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju 35.229,17 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od ukupno navedenog iznosa glavnice na način pobliže određen izrekom te presude (točka III. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak 9.810,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka IV. izreke).

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i da trošak parničnog postupka prizna tuženiku ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te zahtjeva naknadu troška nastalog mu podnošenjem žalbe.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima ugovornih odredbi ugovora o kreditu broj od 16. srpnja 2007., u dijelu kojim je iznos kredita vezan uz valutu CHF i kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci kreditora o promjeni iste i vezano uz to zahtjev za isplatu utuženog novčanog iznosa po ove dvije osnove.

 

5. Sud prvoga stupnja tužbeni je zahtjev prihvatio u bitnome obrazlažući da navedene odredbe u dijelu koji je obuhvaćen tužbenim zahtjevom jesu ništetne jer da o njima nije pojedinačno pregovarano, jer njihov sadržaj nije u toj mjeri jasan da su potoršaču na temelju ugovorenog mogle biti jasne posljedice financijskog opsega njegove obveze, uz što je i promjena kamatne stope prepuštena jednostranoj odluci samo jedne ugovorne strane čime da je tužitelj kao potrošač stavljen u nepovoljan položaj koji stvara očiti nesrazmjer u pravima i obvezama stranaka. Pri tome se sud, u skladu s čl. 502.c ZPP, poziva na vezanost pravnim utvrđenjima iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava (pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017., koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019.) te na odredbe materijalnog prava iz čl. 96. st. 1. i čl. 99.  Zakona o zaštiti  potrošača (Nar. nov. broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13,, dalje: ZZP),  čl. 4., čl. 295. st. 1., čl. 323. st. 1., čl. 1111., čl. 1115. i čl. 29.  Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO), dok prigovor zastare u odnosu na zahtjev za isplatu smatra neosnovanim u smislu čl. 214. st. 1., čl. 215. st. 1., čl. 241. o čl. 245. st. 1. i 3 . ZOO.

 

5.a U obrazloženju pobijane presude sud daje i razloge zbog čega prigovor mjesne nenadležnosti iz tužbe smatra neosnovanim i u tom se dijelu poziva na odredbe iz čl. 49. st. 1., čl. 50. toč. 19., čl. 51. st. 1., čl. 55. st. 1. ZZP-a u vezi s čl. 46. st. 1.,  čl. 48. st. 1. i čl. 59. ZPP-a.

 

6. Navodima žalbe ističe se da je sud prvoga stupnja, kada je obrazlagao neosnovanost prigovora mjesne nenadležnosti, počinio povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 20. i čl. 288. ZPP te povredu iz čl. 354. st. 2. točka 3. ZPP što je prema shvaćanju tuženika bilo od utjecaja na zakonitost odluke.

 

7. Točno se ističe u žalbu da je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu iznesen još u odgovoru na tužbu, da sud o (ne)osnovanosti tog prigovora nije odlučio u skladu s 20. st. 1. u vezi s čl. 288. st. 1. i 2. ZPP, već je, protivno tim odredbama svoje shvaćanje o postojanju mjesne nadležnosti suda u S., bez posebne odluke o tome, obrazložio u obrazloženju predmetne presude i to, prema shvaćanju tuženika, manjkavo, odnosno bez da je obrazložio (ne)postojanje svih pretpostavki potrebnih za donošenje pravilne odluke o ovom prigovoru koje propisuje čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. broj 96/03., 46/07., dalje: ZZP).

 

8. U odnosu na te navode žalbe valja navesti da unatoč činjenici da je tuženik u odgovoru na tužbu, a prije upuštanja u raspravljanje, prigovorio mjesnoj nadležnosti prvostupanjskog suda pozivajući se na članak 13. Ugovora o kreditu kojim su stranke ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, da prvostupanjski sud o tom prigovoru tuženika nije odlučio rješenjem ni u fazi prethodnog postupka niti do zaključenja glavne rasprave, a niti je o tom prigovoru riješio pobijanom odlukom, unatoč tome što u obrazloženju pobijane presude iznosi razloge zbog kojih tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ocjenjuje neosnovanim.

 

9. U takvoj situaciji, s obzirom da žalbeni sud ispituje pobijanu odluku u granicama onoga o čemu je izrekom odlučno, a izrekom predmetne pobijane odluke o prigovoru mjesne nadležnosti nije odlučeno (čl. 365. st. 1. u vezi s čl. 378. ZPP), a niti je tuženik tražio donošenje dopunske odluke u tom dijelu, niti prvostupanjsku odluku žalbom pobija samo zbog činjenice da o ovom prigovoru nije odlučeno (čl. 341. st. 2. ZPP), to navode žalbe u ovom dijelu ovaj sud nije razmatrao niti se u takvoj situaciji može govoriti o povredi iz čl. 354. st. 2. točka 3. ZPP.

 

10. Međutim ovaj sud slaže se s navodima žalbe da je sud prvoga stupnja donoseći pobijanu odluku počinio povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP te povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. toga Zakona zbog koje, za sada, nije moguće ispitati pravilnost materijalnog prava.

 

11. Naime da bi sud prvoga stupnja mogao odlučivati o zahtjevu kakav je predmetni (traži se zaštita potrošačkih prava) bilo je potrebno, prije svega, utvrditi i obrazložiti ima li tužitelj status potrošača ili ne i na čemu se temelji takav zaključak. Sud prvoga stupnja, međutim, ne obrazlaže ni kako činjenično tužitelj obrazlaže taj svoj status, niti iz koji dokaza to proizlazi (ne cijeni namjenu kredita, tužitelja na ovu okolnost nije saslušao i dr.), već odmah ulazi u meritum, obrazlažući da je sklopljen predmetni ugovor i da sadrži dijelom ništetne odredbe, pritom zanemarujući da svaka fizička osoba u odnosu s kreditorom nema nužno i automatizmom status potrošača, niti se taj položaj presumira.

 

12. Kako je status tužitelja kao potrošača temeljna pretpostavka da bi se istom pružila zatražena zaštita, a o tome presuda nema ni činjenica ni razloga, na što se osnovano ukazuje navodima žalbe, to je time osnovano isticanje povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP u ovom dijelu pa je prvostupanjska odluka ukinuta na temelju čl. 369. st. 1. ZPP bez, bez potrebe odgovaranja na neosnovanost ostalih navoda žalbe koji se odnose na meritum spora.

 

13. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer odluka o tom dijelu tužbenog zahtjeva zavisi o konačnoj odluci o glavnoj stvari (čl. 380. točka 3. ZPP).

 

14. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP.

 

U Zagrebu 18. srpnja 2023.

 

Sudac:

Jadranka Matić, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu