Baza je ažurirana 24.10.2025. zaključno sa NN 104/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 72 Gž-2325/2023-2
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 72 Gž-2325/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr. sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice E. M., Z., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik T. M., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M. i Š. d.o.o., Z., protiv tuženika: G. o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1071/20 -28 od 21. srpnja 2022., dana 18. srpnja 2023.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1071/20 -28 od 21. srpnja 2022.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
"Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u iznosu 42.650,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2019. do isplate i naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 18.107,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2022. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28713, 89/14 i 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju neosnovano ukazuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka odluke je razumljiva te ne proturječi razlozima presude i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete uzrokovane štetnim događajem i to padom tužiteljice na sportskom događaju “S. k.” na S. dana 6. siječnja 2019.
7. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika a s obzirom da je u trenutku štetnog događaja savez kao organizator predmetnog sportskog događaja ima sklopljenu policu osiguranja od izvanugovorne odgovornosti za štetu nastalu trećim osobama.
8. Međutim sporan je nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
9. Tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističe da sud nije ispravno utvrdio činjenično stanje jer je selektivno uvažavao dijelove iskaza saslušanih svjedoka i same tužiteljice na temelju kojih je izveo pogrešan zaključak da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
9. Tuženik ističe da su iskazi koje je sud cijenio kao vjerodostojne kontradiktorni a ne podudarni kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud te tuženik prigovara dosuđenom iznosu neimovinske štete jer je isti prekomjerno dosuđen s obzirom na kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
10. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da iz odgovora saveza, Z., u svezi natjecanja održanog 5. i 6. siječnja 2019. na S., od 1. listopada 2019. te tužiteljičin odštetni zahtjev podnesen 6. rujna 2019. savezu, Z., uz potvrdu o primitku preporučene pošiljke i tužiteljičin odštetni zahtjev podnesen 9. listopada 2019. G. o. d.d., Z., uz potvrdu o primitku preporučene pošiljke i tuženikov odgovor na isto proizlazi da je tužiteljica prvotno 6. rujna 2019. podnijela savezu, a zatim 9. listopada 2019. podnijela ovdje tuženiku, isti odštetni zahtjev u svezi predmetnog štetnog događaja od 6. siječnja 2019.,
- da iz izvješća saveza, Z., koje je 10. prosinca 2019. primljeno kod tuženika i izvješća o dežurstvima H. na F. C. S. Q. T. 2. Z. i info letak za gledatelje te izvješće s održanog dežurstva od 22. siječnja 2019. (list 30-49 spisa) proizlazi da unatoč izvješću saveza upućenog ovdje tuženiku povodom odštetnog zahtjeva ovdje tužiteljice u kojem se navodi da nije bilo intervencija (akcija spašavanja) H.-a za istu oštećenicu, da iz izvješća zavoda Grada Z. od 22. siječnja 2019. proizlazi da je 6. siječnja 2019. na utrci S. k., obavljeno ukupno četiri intervencije, od toga tri na lokaciji ''K.'' i jedno na lokaciji ''T.'', jedna intervencija zahtijevala je prijevoz u bolnicu: na lokaciji ''K.'' pacijent s prijelomom lijeve potkoljenice medicinski je zbrinut nakon čega ga je preuzeo HMP tim T2.1 koji je pacijenta predao u KBC ''S. m.'',
- da u svom iskazu tužiteljica, a kojeg sud prihvaća kao životnog, logičnog i uvjerljivog, navodi da je dobila kao poklon ulaznicu za predmetno događanje od 6. siječnja 2019. na koje je išla s prijateljem D. K. te su bili na predmetnom području gdje se pružao određeni glazbeni sadržaj, hrana i piće, te je tijekom prve utrke bilo sve u redu a na početku druge utrke istoga dana krenuli su stazom koja je bila kao staza predviđena za kretanje gledatelja te su krenuli prema VIP loži za koju su imali ulaznicu,
- da predmetna staza nije imala nikakvih posebnih obilježja, poput crvena, bijela, zelena staza, nije imala rukohvate niti upozorenja za opasnost od pada ili klizavosti terena, niti je bilo piljevine na stazi, nije bilo snijega međutim stala je na led kojeg nije uočila, poskliznula se i pala na način da joj je desna noga otišla prema naprijed, dok joj je lijeva noga zaostala te je zadobila tri napuknuća lijevog gležnja, imala je gojzerice na nogama i to visoke iznad gležnja,
- da joj je pomogao D. K. te je o istome obavijestio službu, (H.) koja ju je na sanjkama odvukla do obližnjeg šatora gdje su bili bolničari a nakon toga je došlo vozilo hitne pomoći koje je ju odvezlo u KBC S. M., Z.,
- da joj je nakon štetnog događaja trebala pomoć druge osobe u trajanju od oko mjesec dana, a istu su joj pružali roditelj i brat na način da su joj pomagali kod hranjenja, kupovine i sl., na fizikalne terapiju koja je trajala dva-tri mjeseca je odlazila sama uz dvije pomoćne štake,
- da i danas osjeća posljedice predmetnog događaja i to kod promjene vremena, osjeća bol u lijevom gležnju, kao i trnjenje u lijevoj nozi kada prekriži noge,
- na mjestu pada tužiteljice bilo je oko 5-6 ljudi a D. K. je neposredno pred sam pad tužiteljice bio udaljen od tužiteljice oko 50-100 metara te je bilo leda i na drugim stazama, time da je oprezno hodala,
- da iz iskaza svjedoka D. K. a kojeg sud također prihvaća kao uvjerljivog i logičnog proizlazi u bitnome da je bio s tužiteljicom na sportskom događanju na S. te su oboje imali prikladnu obuću (gojzerice), te su se nakon prvog kruga natjecanja spuštali do skijaških staza radi drugog kruga natjecanja, nisu imali nikakve stvari u rukama, radilo se o strmoj stazi, nije bilo rukohvata, niti nikakvih upozorenja te je tužiteljica hodajući na metar udaljenosti od njega pala i slomila svoju desnu nogu a nakon toga je htio podići tužiteljicu međutim ista je rekla da ne može ustati pa je otišao po djelatnike H.-a koji su došli i zbrinuli tužiteljicu da bi nakon toga tužiteljica u daljnjoj medicinskoj obradi završila u bolnici,
- da na mjestu pada nije bilo piljevine te je tužiteljica pala na led a koji se nije vidio jer je bilo snijega a uz ulaznice nije bilo nikakvih uputa, te je očekivati da će mjesta za gledališta biti osigurana kako se ne bi dešavale ozljede jer se i on poskliznuo prije štetnog događaja a vidio je još par gledatelja kojima se slično desilo, a to mu je prvi puta da je došao na to natjecanje kao i tužiteljici,
- u svom iskazu svjedokinja A. M. K., navodi da je kritične zgode obnašala dužnost zamjenice direktora kupa na S., te ima saznanja nakon održanih utrka da je savez dobio izvješće na znanje od službe, kao i liječničke službe te je navedeno iz izvješća općenito da je došlo do nesretnog slučaja, i to loma potkoljenice, dok misli da se ne navodi oštećenik, odnosno ne navodi se poimence oštećenik, međutim nema saznanja o detaljima,
- da je savez poduzeo odgovarajuće mjere radi zaštite gledatelja, tako da je pri prodaji ulaznica za predmetno događanje ujedno gledatelj uz ulaznicu dobio i letak koji sadrži napomene i naputke kako se treba ponašati, obući i kretati se na području na kojem se održavalo predmetno događanje, a pored letka je bila poveznica koja je uključivala na iste upute dane od saveza, a sve prilikom kupnje ulaznice, a kada se kupuje putem web stranice savez u suradnji s savezom je poduzeo sve moguće mjere zaštite gledatelja prilikom predmetnog održavanja pa su među inim osigurani putovi, npr. posipanjem piljevine, i sl. što je dopušteno, sukladno propisima, s obzirom da se radi o Parku prirode M.,
- da je skijaška staza odvojena od gledateljstva i to dvostrukom mrežom, no sve ostale detalje ne može iznijeti s obzirom da istom događanju nikada nije nazočila kao gledatelj, već kao organizator,
- da s obzirom da se radi o skijaškoj stazi, odnosno nizbrdici i nepristupačnom terenu, jedini pristup imaju djelatnici službe, koji postupaju u slučaju ozljeđivanja natjecatelja ili gledatelja te iste ozljeđenike odvoze do najbližeg punkta gdje je liječnička služba ili vozilo hitne pomoći,
- da od Parka prirode M. organizator savez dobije koncesijsko odobrenje za korištenje predmetnog dijela M. za predmetno događanje, dok ista nema saznanja treba li za isto događanje biti izdana i kakva druga odgovarajuća, uporabna ili sl. dozvola,
- da ne zna točno ali misli da je samo poziv u svezi ove predmetne parnice bilo prvo obraćanje tužiteljice u svezi predmetnog događanja od 6. siječnja 2019., dakle, misli da se tužiteljica nije prethodno obratila s nikakvom obaviješću o stradavanju niti s bilo kakvim zahtjevom prema savezu.,
- da u svom iskazu svjedok N. E., zamjenik direktora utrke i voditelj logistike događanja saveza, navodi da ima saznanja glede okolnosti predmetnog događanja "S. k.", na S. i to od 6. siječnja 2019. bile su dvije utrke i to 3. i 6. siječnja 2019. a savez je organizator istog događanja, pa stoga u suradnji s ostalim službama i to: službom, Službom, savezom i ostalim službama koje su zadužene za organizaciju utrke, poduzimaju sve mjere i radnje radi organizacije predmetnog događanja, pa tako i radi zaštite gledatelja,
- da u danima pripreme utrke dobivaju dnevna izvješća voditelja prethodno navedenih službi i to o tome što se događa, koliko je gledatelja i o ostalim važnim činjenicama, te službe dostavljaju izvješća o njihovom području djelovanja, u kojima se ne navode poimence osobe koje su sudjelovale u pojedinim događanjima, već se samo iznose statistički podaci, pa tako isti svjedok zna da je 6. siječnja 2019. bilo četiri intervencije H. i hitne pomoći,
- da se u predmetnom izvješću navodi i događaj u kojem je došlo do prijeloma potkoljenice, ne navodeći okolnosti nastanka istog događaja, ali uz navođenje lokacije-mjesta: K..,
- da savez u suradnji s prethodno navedenim službama provjerava i priprema sve dolazne staze, kao i staze za gledatelje oko športskog terena, a koji se obavljaju dnevno na sam dan događanja,
- da se na radio postaji Radio S., i inim postajama, puštaju emisije, u kojima je sudjelovao i u kojima su obavještavali javnost o načinu kretanja, obvezama gledatelja kao npr. oblačenju, obuvanju i sl., s obzirom da se radi o planini i promjenjivim vremenskim uvjetima a prilikom prodaje ulaznica na poleđini samih ulaznica su dane kratke upute koje upućuju, kao preporuka, na poveznicu www, gdje su dane daljnje upute, pa su stoga gledatelji obaviješteni o važnim okolnostima za predmetno događanje,
- da nije teoretski moguće u potpunosti zaštiti sve staze od proklizavanja, već je moguće da do ozljeđivanja dođe zbog skliskog terena, nepažnje uslijed kretanja više tisuća ljudi, guranja,
- da postoje crvena, kao i bijela staza, te zelena staza, koje su kao takve označene trakama i ograđene od ostatka šume,
- da pretpostavlja da je ovdje tužiteljica ozlijeđena na K., na kojem području postoji livada tzv. trg, na kojem se dijele hrana i piće, te ima i glazbenog sadržaja da su na mjestima gdje se ljudi više zadržavaju su organizatori posipali piljevinu i pijesak, no, ne zna točno je li bilo kakvog posipanja na mjestu gdje je ozlijeđena tužiteljica a s obzirom da se predmetno događanje odvija u Parku prirode M., organizatori ne smiju bez posebne dozvole Parka prirode M. i nadležnih Gradskih ureda postavljati nikakve rukohvate niti stube, a po završetku istog događanja dužni su crveni spust, kao i sav prostor koji je korišten za događanje vratiti u prvobitno stanje,
- da iskustveno može reći da je od 2005. sve manje ozljeđivanja i nesretnih slučajeva jer se poboljšavaju uvjeti kako bi se smanjili nesretni slučajevi a oko 150 redara "S." je angažirano na svakom takvom događanju, te oko 1500 djelatnika od strane organizatora, od toga samo 20 djelatnika organizatora je na K. koji dijele hranu i piće, te počiste prostor nakon događanja, kritičnog dana je bilo ukupno oko 8000 gledatelja, od toga 4000 gledatelja na K. i uz stazu,
- nema saznanja da li se ovdje tužiteljica prije predmetne parnice obratila sa zahtjevom povodom štetnog događaja i to organizatoru savezu.
11 Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je na temelju gore navedenih utvrđenja izveo pravilan pravni zaključak da je tužiteljica doživjela ozljeđivanje na S. kada je kao gledateljica boravila na sportskom događaju ”S. k.” 6. siječnja 2019. i to na način da je tijekom hoda obilježenom stazom a koja je bila predviđena za gledatelje pala na ledu i pri tom zadobila ozljedu gležnja lijeve noge.
12. Žalbenim navodima tuženik želi osporiti da je tužiteljica kao gledateljica uopće sudjelovala na predmetnom sportskom događaju i da se na njemu uopće ozlijedila a što je neosnovano jer je sud sveobuhvatnom analizom kako materijalnih dokaza tako i personalnih dokaza pravilno zaključio da se predmetni štetni događaj upravo dogodio predmetnog dana 6. siječnja 2019. na sportskom natjecanju kada je tužiteljica kao gledateljica pala odnosno poskliznula se na ledenom dijelu staze koja je bila predviđena za gledatelje.
13. Pogrešno tuženik smatra da sud nije imao dovoljno uvjerljivih dokaza da se štetni događaj desio na način kako to u činjeničnim navodima tužbe tvrdi tužiteljica pa da je stoga sud pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja u smislu odredbe čl.221.A ZPP-a.
14. Naime prema odredbi čl. 221. A ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
15. Upravo je prvostupanjski sud imao dovoljno uporišta u dokaznom postupku iz kojeg proizlazi da se tužiteljica ozlijedila na predmetnom događanju zbog čega opravdano traži naknadu neimovinske i imovinske štete.
16. Upravo iz isprava koje je tuženik priložio u spis i to Izvješća s održanog dežurstva na natjecanju A. S. W. C.-a “ S. Q. T. od 22. siječnja 2019. (list 48,49 spisa) proizlazi da je u nedjelju 6. siječnja 2019. na lokaciji K. pacijent s prijelomom lijeve potkoljenice medicinski zbrinut nakon čega ga je preuzeo HMP timT2 zavoda koji je pacijenta predao u KBC S. M. a što iskazuju kako sama tužiteljica tako i svjedok D. K. koji je neposredni očevidac pada tužiteljice i koji je zajedno sa tužiteljicom došao na skijaški kup te su se zajedno sa platoa na lokaciji K. gdje je organiziran glazbeni sadržaj, hrana i piće spuštali stazom kako bi gledali drugi krug utrke te iz njihovih iskaza upravo proizlazi da se tužiteljica prilikom hodanja po obilježenoj stazi za gledatelje poskliznula na ledu i pala zbog čega je zbrinuta na mjestu događaja a kasnije je odvedena u bolnicu S. M.
17. Nadalje iz iskaza tužiteljice kao i svjedoka očevica proizlazi da je tužiteljica imala adekvatnu obuću za predmetni sportski događaj i to visoke gojzerice ali da zbog zaleđene staze nije mogla spriječiti pad te da staza nije bila posuta piljevinom te da nije neposredno prije štetnog događaja mogla uočiti zaleđenost staze.
18. Nadalje iz iskaza svjedokinje A. M. K. kao i svjedoka N. E. također proizlazi da su 6. siječnja 2019. prema izvješću H. bile četiri intervencije a da je do prijeloma potkoljenice došlo na lokaciji K. time da svjedoci potvrđuju u svojim iskazima da se poimence ne navodi oštećenik nego se samo brojčano intervencije opisuju i evidentiraju.
19. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno sud zaključuje da to što su posjetitelji-gledateljstvo putem info letaka i svih dostupnih javnih medija te na ulaznicama i poveznicama dobili sve potrebne upute i upozorenja ne oslobađa tuženika odgovornosti za nastanak ovog štetnog događaja jer je ovdje tužiteljica pala zbog zaleđenog dijela staze koju je organizator predvidio za hodanje gledatelja, a što je propust samog organizatora sportskog događaja, jer je uzrok pada upravo zaleđeni dio staze a ne propust ovdje tužiteljice kao gledatelja.
20. Tužiteljica je imala adekvatnu obuću te se kretala pažljivo pa je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije svojim ponašanjem doprinijela nastanku štetnog događaja.
21. Naime ovdje valja naglasiti da se upravo propust osiguranika tuženika očituje u tome što nije staze za gledatelje osigurao na način da spriječi prosklizavanje a iz iskaza samog direktora utrke i voditelja logistike predmetnog sportskog događaja N. E. kao i svjedokinje A. M. K. kao zamjenice direktora S. s. k. proizlazi da su organizatori osiguravali prostore za gledatelje pa tako i staze kojima se kreću piljevinom i pijeskom a što je u ovom konkretnom slučaju izostalo jer je tužiteljica prilikom hodanja po stazi za gledatelje naišla na led.
22. Nadale ovdje valja reći da odgovornost osiguranika tuženika proizlazi iz odredbe čl. 1081. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22 i 156/22 dalje: ZOO), a u vezi s čl. 1063. ZOO-a.
23. Naime ovdje led na stazi koja je bila predviđena za kretanje gledatelja na sportskom događaju predstavlja opasnu stvar pa se stoga ovdje primjenjuju odredbe ZOO-a koje propisuju odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti a prema odredbi čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvar, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.
24. Žalbeni navodi tuženika se svode na to da tuženik svoju vlastitu ocjenu dokaza suprotstavlja sudskoj ocjeni dokaza a da pri tome ne navodi opravdane razloge zbog kojih sudska ocjena ne bi imala uporište u provedenom dokaznom postupku.
25. Tuženik se poziva na neke dijelove iskaza tužiteljice i svjedoka očevica ističući da su ti iskazi kontradiktorni i da je stoga sud pogrešno cijenio da su isti podudarni.
26. Međutim ovaj sud smatra da su ovakvi zaključci žalitelja pogrešni.
27. Naime tuženik očito gubi iz vida da sud odlučuje u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
28. Prema tome uzimajući u obzir cjelokupni dokazni postupak dakle i dokumentaciju i iskaze svjedoka i same tužiteljice sud pravilno zaključuje da je tužiteljica dokazala da je upravo predmetnog dana se ozlijedila na opisani način uslijed pada na zaleđenoj stazi stoga to što tužiteljica navodi da je svjedok bio udaljen 50-100 metara od nje a sam svjedok D. K. da je udaljenost bila metar nije dovelo u pitanje da se tužiteljica ozlijedila na način da je pala i poskliznula se na ledu jer kao što je naprijed navedeno u kompetenciji je suda da u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a izvodi pravne zaključke o osnovanosti tužbenog zahtjeva temeljem cjelokupnog dokaznog postupka.
29. Pravilno sud zaključuje da je ovdje uzrok pada tužiteljice led na dijelu staze, a ne ponašanje tužiteljice, pa se stoga ne može pripisati tužiteljici doprinos nastanku predmetne štete u smislu odredbe čl. 1067. st. 2 i 3. ZOO-a.
30. Prema odredbi čl. 1067. st. 2. ZOO-a vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, ni otkloniti a prema st. 3. istog članka vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.
31. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva sud je proveo medicinsko vještačenje po vještaku Ž. Š. pim.dr.sc.med., specijalist kirurg, a kojeg sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog, te je utvrdio sljedeće činjenice:
- da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica stradala u štetnom događaju od 6. siječnja 2019. te pritom zadobila ozljedu prijelom donjeg dijela lijeve goljenične i lisne kosti (trimaleolarni prijelom)., a što je dijagnosticirano pregledom kirurga. kliničkim pregledom i odgovarajućom RTG obradom te je postavljena potkoljenična imobilizacija, te se odbija preporučeno operativno liječenje,
- da su provedeni redoviti kontrolni pregledi kirurga, pregled od strane fizijatra te tužiteljica provodi ordiniranu ambulantnu fizikalnu terapiju,
- da je liječenje završeno odnosno stanje se stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije koja je trajala do kraja svibnja 2019.,
- da je tužiteljica pretrpila fizičke boli: jakog intenziteta, trajnog karaktera ukupno 5 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera ukupno 15 dana, boli slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su ukupno tijekom 56 dana dok su povremene boli manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti,
- da je tužiteljica trpila primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 30 dana.,
- da s obzirom da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom donjeg dijela lijeve goljenične i lisne kosti (trimaleolarni prijelom)-prijelom vanjskog maleola lijeve lisne kosti, te unutarnjeg i stražnjeg maleola goljenične kosti-prijelom u području lijevog skočnog odnosno gležanjskog zgloba te da je ozljeda lijevog gležanjskog zgloba dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 15%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti lijevog gležanjskog zgloba, te boli prilikom duljeg stajanja, hodanja, penjanja po stubama, hoda po neravnom terenu, te otežanog hoda uz i niz strminu., naruženosti nema ,
- da je tužiteljici je bila potrebita tuđa nestručna pomoć u trajanju zbirno 7 dana po 3 sata dnevno, zatim 45 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično,
- da je vještak na primjedbe tuženika na pisani nalaz i mišljenje se očitovao na način da je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja ističući da je procjena smanjena životne aktivnosti (15 %) dana uvidom u postojeće medicinske isprave, slijed i način liječenja te klinički pregled tužiteljice s komparativnim mjerenjem pokretljivosti oba gležanjska zgloba gdje je pokretljivost izražena u stupnjevima i ograničena je za oko 50% ukupne funkcije lijevog gležanjskog zgloba, a u pisanom nalazu je navedeno u čemu se sastoji smanjenje životnih aktivnosti te ističući da je tužiteljica u dva navrata odbila operacijski zahvat pa je to djelomično utjecalo i na konačni funkcijski status lijevog stopala s jednom trećinom ukupnog smanjenja životnih aktivnosti.
32. Tuženik u bitnome ističe da je sud previsoko odmjerio naknadu neimovinske štete u odnosu na kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
33. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je u smislu odredbe čl. 19. st. 2. i čl. 1100. ZOO-a, uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti (trajanje i jačinu fizičkih bolova, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti) kao i dob tužiteljice (rođena 1986. g) zanimanje (prvostupnik ekonomije) vrstu ozljede, pravilno utvrdio da je primjerena novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje u dosuđenom iznosu od 39.500,00 kn.
34. Ovdje valja reći da sud u svakom pojedinom predmetu uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja odmjerava visinu naknade neimovinske štete.
35. Prema tome Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje neimovinske štete nisu puke matematičke formule koje se automatizmom primjenjuju na pojedini slučaj stoga su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu neosnovani.
36.Ostali žalbeni navodi tuženika nisu odlučni u ovom žalbenom postupku.
37. Žalbeni navodi tuženika da je tuženik dostavio policu osiguranja prema kojoj je dokazao postojanje samopridržaja u visini 500 eura koju je sud trebao oduzeti od naknade štete valja reći da tuženik nije dostavio policu niti je predlagao dokaze na navedene okolnosti stoga tuženik nije u mogućnosti u žalbenoj fazi postupka predlagati nove dokaze u smislu odredbe čl. 352. ZPP-a
38. U pogledu žalbenog prigovora na odluku o trošku parničnog postupka valja reći da je isti paušalan, a prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
39. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
40. S obzirom da tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka (čl.154. st. 1. ZPP-a).
U Zagrebu18.srpnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.