Poslovni broj: 64 Gž R-3517/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 64 Gž R-3517/2021-2

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga, Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja K. J. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika centar iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik E. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8655/2020-7 od 14. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 18. srpnja 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8655/2020-7 od 14. listopada 2021.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Nalaže se tuženiku da u roku 8 dana isplati:

665,28 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12.05.2014. do isplate,

362,88 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12.06.2014. do isplate,

595,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11.07.2014. do isplate,

371,72 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 07.08.2014. do isplate,

595,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11.09.2014. do isplate,

660,54 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10.10.2014. do isplate,

488,22 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11.11.2014. do isplate,

660,54 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11.12.2014. do isplate,

603,10 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12.01.2015. do isplate,

600,49 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10.02.2015. do isplate,

660,54 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11.03.2015. do isplate,

660,54 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10.04.2015. do isplate,

630,51 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11.05.2015. do isplate,

629,09 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10.06.2015. do isplate,

570,47 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09.07.2015. do isplate,

660,54 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 07.08.2015. do isplate,

629,09 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09.09.2015. do isplate,

663,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12.10.2015. do isplate,

633,27 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10.11.2015. do isplate,

663,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10.12.2015. do isplate,

634,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11.01.2016. do isplate,

600,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10.02.2016. do isplate,

663,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10.03.2016. do isplate,

634,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11.04.2016. do isplate,

663,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10.05.2016. do isplate,

633,27 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09.06.2016. do isplate,

633,27 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11.07.2016. do isplate,

663,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 08.08.2016. do isplate,

605,73 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09.09.2016. do isplate,

666,31 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10.10.2016. do isplate,

666,31 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10.11.2016. do isplate,

636,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09.12.2016. do isplate,

636,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10.01.2017. do isplate,

648,74 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09.02.2017. do isplate,

679,63 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09.03.2017. do isplate,

679,63 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10.04.2017. do isplate,

645,65 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09.05.2017. do isplate,

650,09 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 08.06.2017. do isplate,

617,85 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10.07.2017. do isplate,

679,63 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 07.08.2017. do isplate,

696,23 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09.10.2017. do isplate,

696,23 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09.11.2017. do isplate,

677,87 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11.12.2017. do isplate,

642,52 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10.01.2018. do isplate,

679,28 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09.02.2018. do isplate,

710,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09.03.2018. do isplate,

710,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10.04.2018. do isplate, a koje zakonske zatezne kamate do 31.07.2015. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima u roku 8 dana naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena“ (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.743,06 kuna, u roku od osam dana (točka II. izreke).

 

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud, uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno suđenje, uz nadoknadu troškova parničnog postupka prema troškovniku predanom u spis, uvećanim za troškove žalbe sve sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže drugostupanjskom odbiti žalbu, potvrditi prvostupanjsku presudu, uz nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka na rad stručnog suradnika s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom planu i programu na temelju odredbe čl. 13. st. 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama od 30. travnja 2014. i 13. ožujka 2017. (Narodne novine, br. 63/14 i 39/17 - dalje: KU), te zahtjev za uvećanje osnovice na plaću po čl. 13. st. 6. KU.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz odredbe čl. 365. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno u žalbi ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

 

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužitelj, jer tvrdnja da mu nije dostavljen podnesak tuženika od 31. rujna 2021. nije osnovana, s obzirom na to da iz stanja spisa proizlazi da tuženik navedenog datuma nije dostavio nikakav podnesak u spis, pa mu nije niti mogao biti dostavljen. Kako žalitelju niti na koji način nije bilo onemogućeno raspravljanje u postupku, to nije ostvaren niti ovaj žalbeni razlog.

 

8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

9. U postupku nije bilo sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu odgajatelj - medicinski tehničar, da mu tuženik od veljače 2015. nije isplaćivao dodatak na plaću od 13% temeljem odredbe čl. 13. st. 4. KU za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama od 30. travnja 2014. prema kojem učitelji i stručni suradnici koji rade u posebnim razrednim odjelima ili odgojno obrazovnim skupinama s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu imaju pravo na navedeni dodatak, koji dodatak je propisan i čl. 13. st. 4. KU za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama od 30. travnja 2014. Nije bila sporna niti visina zahtjeva. Nije bilo sporno niti da tuženik isplaćuje uvećanje plaće od 12% za rad s učenicima s većim teškoćama u razvoju radnicima koji rade na radnim mjestima njegovatelj, suradnik u nastavi i odgojitelj.

 

9.1. Sporno je u ovoj fazi ima li tužitelj pravo na uvećanje plaće od 12% prema čl. 13. st. 4. KU te ostvaruje li pravo na uvećanje osnovice na plaću od 5% prema čl. 13. st. 6. KU.

 

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

 

- da se prema čl. 13. st. 4. KU učitelju i stručnom suradniku koji radi u posebnom razrednom odjelu ili odgojno-obrazovnoj skupini s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu plaća uvećava na temelju ukupne količine radnog vremena provedenog u tom radu za 12%;

 

- da prema čl. 13. st. 6. KU zaposlenici koji rade u školama do kojih, jer nemaju drugih mogućnosti, u osobnoj organizaciji moraju prijeći najmanje 100 kilometara u oba smjera u jednom danu, ostvaruju pravo na uvećanje osnovice na plaću zaposlenih u javnim službama od 5%;

 

- da prema Tumačenju br. 19/14 Povjerenstva za tumačenje GKU i Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Centra za autizam kao javne službe iz lipnja 2010. i travnja 2016. medicinske sestre (tehničari) ne obavljaju iste poslove kao učitelj ili stručni suradnik pedagog psiholog, edukator-rehabilitator ili knjižničar i da se na njih ne može primijeniti čl. 13. st. 4. KU, tj. da medicinske sestre nemaju pravo na uvećanje osnovice od 12%;

 

- da prema Tumačenju br. 84/15 koje se odnosi na primjenu čl. 13. st. 6. KU pravo na uvećanje osnovice za obračun plaće ostvaruje samo zaposlenik koji nema mogućnost nikakvog dolaska na posao javnim prijevozom, jer do mjesta u kojem radi ne postoji linija javnog prijevoza i da navedena odredba nije vezana uz pravovremeni dolazak na posao ili odlazak s posla, već uz postojanje linije javnog prijevoza u situacijama kada zaposlenik do škole mora prijeći više od 50 km u jednom smjeru;

 

- da stručni suradnik prema Pravilniku mora imati odgovarajući sveučilišni diplomski studij – visoku stručnu spremu;

 

- da je čl. 108. Statuta tuženika propisano da odgojno obrazovni i rehabilitacijski rad kod tuženika obavljaju isključivo učitelji defektolozi i stručni suradnici, u koju kategoriju ne spada tužitelj;

 

- da su prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, br. 7/08, 86/09, 92/10, 105/10 – ispravak, 90/11, 16/12, 86/12, 94/13, 152/14, 7/17, 68/18, 98/19 i 64/20 – dalje: ZOOOSŠ) stručni suradnici u školskoj ustanovi pedagog, psiholog, knjižničar, stručnjak, edukacijsko-rehabilitacijskog profila (edukator-rehabilitator, logoped i socijalni radnik), te da oni obavljaju neposredan odgojno-obrazovni rad s učenicima te stručne i koordinacijske poslove.

 

11. Na temelju navedenih utvrđenja, kao i odredbe čl. 67. KU, prema kojoj tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i tuženik ih se treba pridržavati, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju unatoč tome što mu je u opisu radnog mjesta (medicinski tehničar - odgajatelj) između ostaloga navedeno i da kao odgajatelj sudjeluje neposredno u odgojno-obrazovnom radu s učenicima ne pripada dodatak na plaću od 12% koji propisuje čl. 13. st. 4. KU, jer se taj dodatak odnosi isključivo na radna mjesta učitelja i stručnih suradnika, što tužitelj nije. Ujedno je, polazeći od Tumačenja broj 84/15 prema kojemu odredba čl. 13. st. 6. KU nije vezana uz pravovremeni dolazak na posao ili odlazak s posla, nego uz postojanje linije javnog prijevoza, koja željeznička linija od mjesta stanovanja tužitelja do Zagreba, gdje radi i postoji, zaključio da tužitelju ne pripada niti uvećanje osnovice prema citiranom članku KU. Slijedom tih utvrđenja odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

12. Utvrđenja suda prvog stupnja, kao i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

 

13. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na Tumačenja broj 19/14 Povjerenstva za tumačenje GKU, koje se odnosi na medicinsku sestru, te da je tuženik po nalogu nadležnog Ministarstva prestao isplaćivati spornu naknadu samo radnicima koji su podnijeli tužbu protiv poslodavca (njih 8), dok je drugim radnicima za isti taj rad nastavio isplaćivati sporni dodatak (i to M. T., M. K., Z. Ž., Đ. O., M. B.), pa da stoga isplata niže plaće za jednak rad i jednaki način rada predstavlja oblik izravne diskriminacije.

 

14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno se sud prvog stupnja pozvao na tumačenje čl. 13. st. 4. KU/14 koje je dalo Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/14, prema kojemu medicinske sestre (tehničari) ne obavljaju iste poslove kao učitelj ili stručni suradnik i da se na njih ne može primijeniti citirana odredba KU i nemaju pravo na uvećanje plaće od 12%.

 

15. Odredba čl. 100. st. 4. ZOOOSŠ propisuje da su stručni suradnici u školskoj ustanovi pedagog, psiholog, knjižničar, stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila (edukator rehabilitator, logoped i socijalni pedagog), a prema st. 6. istog članka stručni suradnici obavljaju neposredan odgojno – obrazovni rad s učenicima te stručno-razvojne i koordinacijske poslove.

 

16. Odredba 105. ZOOOSŠ propisuje opće i posebne uvjete za zasnivanje radnog odnosa, pa tako pored ostalih uvjeta u st. 12. propisuje da poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja je završila diplomski sveučilišni studij odgovarajuće vrste i ima pedagoške kompetencije, a st. 13. istog članka da poslove odgajatelja može obavljati osoba koja je završila diplomski studij odgovarajuće vrste i ima pedagoške kompetencije.

 

17. Cijeneći sadržaj prethodno citiranih odredbi proizlazi da okolnost što medicinski tehničar sa srednjom stručnom spremom obavlja neposredni odgojno obrazovni rad s djecom koja imaju poteškoće u razvoju i što je prolazio edukaciju koju je organizirao tuženik, te da obavlja poslove asistenta u nastavi, ne znači da time tužitelj stječe svojstvo stručnog suradnika, jer te okolnosti ne predstavljaju uvjete za rad na radnom mjestu stručnog suradnika, budući da su oni izričito propisani ZOOOSŠ-tom. Tim više što navedeni Zakon u čl. 105. st. 9. poznaje i pojam suradnika u nastavi, a poslove toga radnog mjesta može obavljati osoba koja ima odgovarajuću stručnu spremu i ima pedagoške kompetencije.

 

18. Kako se dakle radnici zaposleni na radom mjestu medicinski tehničar/medicinska sestra – odgajatelj ne smatraju stručnim suradnikom sukladno KU/14, jer medicinski tehničar/sestra-odgajatelj ne ispunjava uvjete za radno mjesto stručnog suradnika (pedagog, psiholog, knjižničar, stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila), i jer medicinske sestre/tehničari-odgajatelji ne obavljaju iste poslove kao pedagog, psiholog, knjižničar, stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelj koji je zaposlen na radnom mjestu medicinski tehničar – odgajatelj nema pravo na dodatak od 12% koji pripada stručnim suradnicima sukladno čl. 13. st. 4. KU/14, jer nije stručni suradnik.

 

19. Naime, stručni suradnik definiran ZOOOSŠ ne može biti osoba bez minimalne razine obrazovanja visoka stručna sprema, jer poslove stručnog suradnika može obavljati samo osoba koja je završila diplomski sveučilišni studij (čl. 105. st. 12. ZOOOSŠ). Stoga radnik zaposlen na radnom mjestu medicinski tehničar/medicinska sestra – odgajatelj ne može valjano postati stručnim suradnikom po nalogu – rješenju poslodavca, ako nema završenu visoku stručnu spremu, jer se radni odnos u školskoj ustanovi zasniva s osobom koja ispunjava uvjete iz čl. 105. ZOOOSŠ, među ostalim, završen diplomski sveučilišni studij odgovarajuće struke – pedagog, psiholog, knjižničar, stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila (edukator rehabilitator, logoped i socijalni pedagog).

 

20. Utoliko žalbeni navodi tužitelja kojima ocjenjuje izvedene dokaze i iznosi vlastitu, ali pogrešnu ocjenu dokaza za koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, nisu osnovani, jer nemaju uporište u činjeničnoj građi koja se nalazi u spisu.

 

21. Okolnost da je tuženik određenim osobama, pa tako i tužitelju do 1. svibnja 2015. pogrešno obračunavao i isplaćivao sporni dodatak protivno odredbama ZOOOSŠ i KU, premda im taj dodatak ne pripada, ne predstavlja namjeru poslodavca da točno određenim radnicima koji su podnijeli tužbu protiv poslodavca (i tužitelj) ukine predmetni dodatak po nalogu nadležnog Ministarstva, niti predstavlja izravnu diskriminaciju po čl. 2. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine, br. 85/08 i 112/12) u odnosu na radnike koji predmetni dodatak primaju po čl. 13. st. 4. KU/14, kako to pogrešno smatra žalitelj, niti je osnovano u tom smislu pozivanje žalitelja na čl. 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovor, br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010).

 

22. U odnosu na pravo na dodatak na plaću iz čl. 13. st. 6. KZ, sukladno Tumačenju broj 84/15 Zajedničke komisije pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da predmetni dodatak nije vezan uz pravovremeni dolazak na posao, već na postojanje linije javnog prijevoza, a koji uvjet je u konkretnom slučaju ispunjen.

 

23. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.

 

24. Slijedom navedenih razloga, valjalo je žalbu tužitelja kao neosnovanu odbiti, i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, pobijanu presudu suda prvog stupnja, potvrditi.

 

25. Zahtjev tuženika za nadoknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan jer navedena procesna radnja nije bila potrebna za ovu parnicu (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

U Zagrebu 18. srpnja 2023.

 

 

                                                                                                                                      Predsjednik vijeća

        Robert Jambor, v.r.