1

Poslovni broj 4 Gž-3521/2021-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 4 Gž-3521/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Gradišek kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Andrine Raspor Flis kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz S. P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. G., odvjetnik u Č., protiv tuženika A. M. iz P., OIB: …, kojeg zastupan punomoćnik O. K., odvjetnik u B., isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-381/2021-48 od 13. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 18. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tuženika A. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-381/2021-48 od 13. srpnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 39.256,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2016. pa do isplate, dok je pod točkom II. izreke odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja za zateznu kamatu na dosuđenu svotu u razdoblju od 30. lipnja 2015. do 31. prosinca 2015, a pod točkom III. izreke je naloženo tuženiku, naknaditi tužitelju parnični trošak u svoti od 11.404,05 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. srpnja 2021. pa do isplate.

 

2. Protiv prvostupanjske presude, a prema obrazloženju žalbe u dijelu pod točkom I. i III. izreke žali tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi navodima tuženika i njegovu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 28. travnja 2020. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga (list 157 spisa), sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

7. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćene zakupnine, ugovorene nesporno zaključenim Ugovorom o zakupu poslovnog prostora, kojega su 23. ožujka 2015. zaključili tužitelj kao zakupodavac i L. j.d.o.o. iz B., glede poslovnog prostora u prizemlju objekta zgrade u B. i to na određeno vrijeme od pet godina, uz ugovorenu mjesečnu zakupninu od 1.100,00 eur, te za dospjele obveze prema računima za potrošak električne energije, vode, plina, odvoza komunalnog otpada i pričuve i režijske troškove u ukupnoj svoti od 39.256,27 kn.

 

8. Između stranaka nije sporno da su zaključili Ugovor o zakupu u smislu odredbe čl. 519. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO) kao i da je taj Ugovor raskinut 30. lipnja 2015. Raskidom ugovora kojega je osobno potpisao tuženik (list 9 spisa).

 

9. Uvidom u Raskid ugovora moguće je utvrditi da su stranke s danom 30. lipnja 2016. raskinule Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora te je sve obveze do 30. prosinca 2015. po Ugovoru o zakupu obvezan podmiriti zakupnik s time, da je utvrđeno kako nije plaćena zakupnina za tri mjeseca kao i režije, a poslovni prostor nije predan u zaprimljenom stranu pa stranke ugovaraju da je za plaćanje duga, osim zakupnika L. j.d.o.o., odgovoran osobno tuženik kao jamac i svojom vlastitom imovinom.

 

10. Također je nesporno da je tuženik potpisao Raskid ugovora, a u smislu odredbe čl. 9. ZOO sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, što proizlazi i iz načela savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO).

 

11. Glede ocjene sadržaja Raskida ugovora se tuženiku ukazuje na odredbu čl. 10. st. 1. ZOO prema kojoj odredbi je sudionik i obveznom odnosu dužan postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa, čime je dakle tuženik, potpisom Raskida ugovora izrazio suglasnost s njegovim sadržajem, a kako taj raskid nije poništen niti raskinut, tuženik je odgovoran za njegovo ispunjenje u smislu odredbe čl. 342. st. 1. ZOO.

 

12. Prvostupanjski sud je za ocjenu sklapanja i sadržaja Raskida ugovora pravilno odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja odnosno odredbe čl. 221.a ZPP, s obzirom da tuženik niti na koji način nije dokazao kako bi tužitelju na ruke platio tri mjesečne zakupnine, zaključio usmeni ugovor o kompenzaciji nekoliko dana pred raskid ugovora, kao i tvrdnju da bi bianco potpisao Raskid ugovora te da ne bi primio primjerke tog raskida u kojemu je izrijekom ugovoreno da se sastavlja u četiri primjerka, od kojih svaka ugovorna strana zadržava po dva primjerka.

 

13. Kada se još ima na umu da je tužitelj sudu predočio izvornik Raskida ugovora koji je utvrđen istovjetnim preslici na listu 9 spisa a tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za provedbu grafološkog vještačenja radi utvrđenja vremena nastanka pisanja teksta Raskida ugovora, nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika kojima, iznoseći vlastitu ocjenu provedenih dokaza, što je međutim isključiva ovlast prvostupanjskog suda, osporava utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

14. Prema odredbi čl. 342. st. 1. ZOO vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze a dužnik je dužan ispuniti u svemu kako ona glasi.

 

15. S obzirom da tuženik niti na koji način nije dokazao plaćanje zakupnine za tri mjeseca, kao niti troškove pripadajućih režija, struje, vode, grijanja, komunalne naknade, odvoze smeća, vodoprivredne naknade i pričuve za poslovni prostor,  što je sve ugovoreno ugovorom o zakupu (čl. 6.) nisu osnovani niti daljnji žalbeni navodi tuženika kojima upućuje na postojanje usmenih dogovora i predaju novca na ruke, naročito imajući na umu ranije spomenutu odredbu čl. 10. st. 1. ZOO.

 

16. Kako je provedenim vještačenjem utvrđena visina tužbenog zahtjeva u odnosu na visinu duga neplaćene zakupnine, troškova električne energije, vodnih usluga, odvoza komunalnog otpada, usluge opskrbe plinom te visina duga neplaćenih sredstva zajedničke pričuve i na koji nalaz i mišljenje, izrađenom sukladno odredbama čl. 258. do 261. ZPP, nije bilo primjedbi, pobijana je prvostupanjska odluka donijeta pravilnom primjenom označenog materijalnog prava sukladno rezultatu dokaznog postupka.

 

17. I naposljetku, u odnosu na istaknuti prigovor zastare je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 215. st. 1. ZOO ocijenio neosnovanim ovaj prigovor tuženika, budući da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, pa budući da je to sadržajem Raskida ugovora ugovoreno do 30. prosinca 2015. u odnosu na sve obveze koje su nastale do tada, što se obvezao platiti tuženik do toga dana, a tužba u ovom predmetu podnijeta je 21. prosinca 2018., nije protekao rok predviđen odredbom čl. 226. ZOO, budući da je tužitelj imao pravo zahtijevati ispunjenje obveza tek nakon 30. prosinca 2015.

 

18. Glede žalbenih razloga istaknutih po tuženiku u odnosu na sadržaj rješenja prvostupanjskog suda od 26. travnja 2021. (list 154 spisa), gdje je dopušten povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta održanog 22. siječnja 2021. "te je postupak vraćen u fazu glavne rasprave" uz upozorenje da protiv tog rješenja nije dopuštena žalba, se tuženiku ukazuje na sadržaj odredbe čl. 122. ZPP prema kojemu protiv rješenja kojim se prihvaća prijedlog za povrat u prijašnje stanje, nije dopuštena žalba.

 

19. Budući da prijedlog tužitelja nije prihvaćen suprotno odredbama čl. 117. st. 2. i čl. 119. ZPP, a radi se o pravovremenom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, u smislu označene odredbe čl. 122. ZPP, nije dopuštena niti samostalna, kao niti nesamostalna žalba protiv ovoga rješenja a razloge zbog kojih je sud taj prijedlog prihvatio, prvostupanjski je sud naveo u obrazloženju presude, žalbeni razlozi tuženika koji se odnose na povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta, ne utječu na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu.

 

20. Odluka o parničnom trošku tužitelja donijeta je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, osim u dijelu sporednog traženja, kao i odredbe čl. 155. ZPP i prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22.).

 

21. Slijedom sveta iznijetog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena  žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.

 

U Zagrebu 18. srpnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

    Ana Gradišek, v.r.