1

Poslovni broj: 31 Gž-3219/2021-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-3219/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. K., OIB: …, iz Z., …, zastupane po punomoćniku I. Ž., odvjetniku iz Z., protiv tuženika E.&S. b. d.d., OIB: …, iz R., …, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8805/19-23 od 20. srpnja 2021. godine, dana 18. srpnja 2023. godine

 

p r e s u d i o    j e

 

I              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8805/19-23 od 20. srpnja 2021. godine.

 

II              Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.             

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 8.437,73 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to navedeno u točki I izreke prvostupanjske presude. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog postupka u cijelosti.

 

2. Protiv ove presude žali se žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju se poziva tuženik. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Prvostupanjski sud navodi da među strankama je nesporno da su iste zaključile Ugovor o kreditu broj …, a u koji je sud izvršio uvid, a temeljem kojeg je tuženik kao banka odobrio i isplatio tužiteljici kao korisniku kredita iznos od 17.000,00 eura u protuvrijednosti kuna obračunata po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj uz depozit od 10% odobrenog kredita sa rokom vraćanja 20 mjeseci od prijenosa kredita u otplatu u 120 mjesečnih obroka nakon prijenosa kredita u otplatu, a koji dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu. Iznos mjesečnog obroka jest 194,36 EUR-a, a obračunava se na način da se mjesečni iznos anuiteta glavnice u anuitetskoj otplati uvećava za pripadajući iznos redovne mjesečne kamate obračunate na iznos ostatka vrijednosti. Povrat obveza iz ugovora obračunavaju se po srednjem tečaju banke za EUR na dan odobrenja žiro računa banke te korisnik kredita upoznat sa mogućim promjenama iznosa anuiteta po dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom ugovora korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja. Nadalje je utvrđeno da su stranke čl. 8. ugovorile kako je kamatna stopa promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 9,50% godišnje, te se obračunava primjenom proporcionalne metode, te su ugovorne stranke suglasne da za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope u skladu s važećim odlukama banke.

 

6. Imajući u vidu da je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 06. kolovoza 2008. sud je kod donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari u pogledu sporne činjenice ništavosti čl. 8. Ugovora o kreditu, te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužiteljici one novčane iznose koje je u razdoblju od svibnja 2009. g. pa do rujna 2018.g. koje je naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

 

7. Uvidom u obavijesti tuženika tužiteljici o stanju kredita od 01.09.2008. te 01.04.2009. proizlazi kako se kamatna stopa mijenjala od 9,50% godišnje, a da je potom je iznosila 10,45% godišnje.

 

8. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

9. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

 

10. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

 

11. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).

 

12. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03).

 

13. Nadalje odredbom čl. 87 st. 1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

 

14. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 2 ZZP/03).

 

15. Prvostupanjski sud navodi da sporna odredba čl. 8. među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu, na u vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 9,50 ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužiteljica kao potrošač bila informirana u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 9,50% a o kojima bi tužiteljica kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bila informirana već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužiteljici kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope.

 

16. Sud navodi da bi da bi sporna odredba Ugovora o kreditu bila lako razumljiva ista je trebala sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope tako da je tužiteljica kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogla jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu isto konkretno nije slučaj jer tužiteljica na temelju sadržaja sporne

odredbe ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogla niti je bila u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koja za nju proizlaze ugovaranjem odredbe čl. 8. ugovora obzirom da u toj ugovornoj odredbi nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja ugovora od … 2008. g. u donošenju kojih tužiteljica nije sudjelovala niti je o istima imala mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da je odredba čl. 8. ugovorna odredba koja nije lako razumljiva te odredba koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvara značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega je ista nedopuštena.

 

17. Stoga, a nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja prvostupanjski sud pruža tužitelju traženu pravnu zaštitu odbijajući prigovor zastare tražbine tužitelja istaknut po tuženiku kao neosnovan.

 

18. Ovo utvrđenje i odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju pa radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ovaj sud upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje iz pobijane presude, uz napomenu da se radi o sporu male vrijednosti pa se presuda može pobijati samo iz razloga iz čl. 467. st. 1. ZPP.

 

19. Na navode žalbe valja reći da odgovara da se je tužitelj u činjeničnim navodima tužbe pozvao na pravomoćnu presudu u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, ali pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio utvrđenja iz te presude jer odredba čl. 502.c ZPP koja propisuje da je sud vezan pravnim utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u individualnoj parnici koje pokrene fizička ili pravna osoba pozivajući se na navedenu presudu, ne može se primijeniti u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa (ugovor o kreditu s drugom valutom obveze), a o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (tako i Rev-953/2020 od 11. siječnja 2023. godine).

 

20. Ipak, na navode žalbe valja reći da odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a u konkretnom slučaju ovisne su isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena čime takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja što dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. To stoga jer razlozi za promjenljivost kamatne stope nisu razvidni potrošaču prilikom sklapanja ugovora niti mu omogućuju da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Ugovorna kamata kao naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, mora biti određena, odnosno odrediva. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužiteljica mogla shvatiti kretanje promjene kamatne stope, a niti joj je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti.

 

21. Uz navedeno takva odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi suprotna je odredbi čl. 4 ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. (čl.10. ZOO).

 

22. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ništetna odredba Ugovora o kreditu od 6. kolovoza 2008.. godine, sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je iskazana promjenjiva kamatna stopa, jer je zavisna samo o odluci banke i stoga nepoštena odnosno, ništetna jer odredba ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja tako da tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćene kamate povrat danog u izvršenju ugovora, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

23. Naime, sadržajem neodređene formulacije promjenljive kamatne stope, postupanje je suprotno načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi takva da se na temelju nje jedino zna kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se ne može ocijeniti zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati. Radi se o ugovornoj odredbi čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije razumljiv.

 

24. Također valja reći da se ovdje ne dovodi u pitanje mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope već način na koji je ugovorena mogućnost njezine promjene kao što valja reći da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nije nikad bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo.

 

25. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 323. st. 1. ZOO obzirom da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora s tim da zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO pa je pravilno prvostupanjski sud glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO koja propisuje da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, a što je ovdje slučaj, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja.

 

26. Na navode žalbe da tražbina tužitelja ne može biti veća od 4.029,38 kn obzirom da vještak nije uzeo u obzir činjenicu da je kredit otkazan 2012. godine, valja reći da tuženik tu tvrdnju nije dokazao, jer kako proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka kao i njegove dopune upravo na ovakve tvrdnje tuženika proizlazi da je vještak izvršio izračun na okolnost preplate kamate u anuitetu po mjesecima koje je tužitelj preplatio stvarnom otplatom kredita a u odnosu na iznose kamate koje bi tužitelj plaćao da se je od početka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa.

 

27. Pravilno je prvostupanjski sud i odbio kao neosnovan po tuženiku istaknuti prigovor zastare tražbine tužitelja.

 

28. Naime, u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi izjasnila se i odjelna sjednica Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020. godine izrazivši pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnih ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

 

29. Stoga, kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena pobijanom presudom, to nije ni moglo doći do zastare tražbine tužitelja.

 

30. Na žalbeni prigovor glede tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose i pozivanje žalitelja na Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (Narodne novine broj 53/20) valja reći, a kako to proizlazi iz samog naziva zakona, kao i čl. 1. tog zakona, taj zakon se odnosi samo na ovršne i stečajne postupke.

 

31. I odluka o trošku je pravilna i zakonita temeljem čl. 154. st. 1. ZPP.

 

32. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

 

33. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP (točka II).

 

U Zagrebu, 18. srpnja 2023. godine

           Sudac:

     Marijan Vugić, v.r.