1

Poslovni broj: 13 Gž-2613/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 13 Gž-2613/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. P. iz B., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici J. T. Š., odvjetnici u B., protiv tuženika Republike Hrvatske OIB: …, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, br. P-DO-18/2022, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-251/2022-8 od 29. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 18. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-251/2022-8 od 29. lipnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se proglasi da nije dopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava sa računa Z. P. iz B., na račun tuženika Republike Hrvatske po Zahtjevu za izravnu naplatu tuženika od 07.05.2021. podnesen temeljem ovršne isprave – presude Županijskog suda u Bjelovaru br. K-5/2010-175 od 22.01.2015. u dijelu zatražene isplate zatezne kamate koja na iznos od 198.925,13 kn/26.401,90 €[1] teče od 22.01.2015. do 04.04.2019. te da mu je tuženik dužan naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.775,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Pod točkom II. izreke dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn dok je pod točkom III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika u vezi naknade parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 2.000,00 kn do zatraženog iznosa od 7.000,00 kn, odnosno u iznosu od 5.000,00 kn.

 

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I. i II. žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava sa računa tužitelja na račun tuženika po Zahtjevu za izravnu naplatu tuženika temeljem ovršne isprave – presude Županijskog suda u Bjelovaru br. K-5/2010-175 od 22.01.2015. u dijelu zatražene isplate zatezne kamate tekuće na iznos od 198.925,13 kn od 22.01.2015. do 04.04.2019., smatrajući da kamata teče od ovršnosti navedene presude, a ne od donošenja. Stoga je i u ovoj fazi postupka sporno ima li tuženik pravo potraživati zateznu kamatu na nesporni iznos glavnog duga po osnovi troškova kaznenog postupka, od 22. siječnja 2015. ili od 4. travnja 2019.

 

5. Donošenjem pobijane presude i postupkom koji joj je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti tužitelj u žalbi određeno ne navodi koje bi to povrede bile učinjene.

 

6. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.

 

7. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno:

- da je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru br. Ovr-2132/2021-6 od 10. ožujka 2022., upućen u svojstvu ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. t. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ), slijedom čega je pokrenuo parnicu protiv ovrhovoditelja iz navedenog ovršnog postupka, predloživši da se proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja i to isključivo u vezi zatražene zatezne kamate na iznos od 198.925,13 kn tekuće počevši od 22. siječnja 2015. do 4. travnja 2019., pozivajući se na ovršnu ispravu - presudu Županijskog suda u Bjelovaru br. K-5/2010-175 od 22. siječnja 2015.;

- da je tužitelj bio u obvezi isplatiti tuženiku temeljem navedene ovršne isprave iznos od 198.925,13 kn, te da je ovršna isprava postala pravomoćna dana 30. siječnja 2019., a ovršna 4. travnja 2019.;

- da je u ovršnoj ispravi Županijski sud u Bjelovaru odredio u izreci svoje odluke da su optuženici (radilo se u konkretnom slučaju o V. P. i Z. P. – opaska suca) dužni solidarno nadoknaditi troškove kaznenog postupka od 393.850,24 kn, te još svaki na ime paušala po 2.000,00 kn i to sve u tzv. paricijskom roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

8. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije zakasnio sa ispunjenjem obveze u smislu plaćanja svote od 198.925,13 kn, dana 22. siječnja 2015., kada je i donesena navedena ovršna isprava koja je postala pravomoćna dana 30. siječnja 2019., a ovršna dana 4. travnja 2019., već da je upravo dana 4. travnja 2019., ta isprava postala ovršna, odnosno da je do toga dana protekao paricijski rok tužitelju da pravovremeno u dodijeljenom mu roku od strane kaznenog suda, navedenom u ovršnoj ispravi, plati trošak kaznenog postupka. Međutim, taj paricijski rok za isplatu troška kaznenog postupka ne treba miješati sa pravom vjerovnika na isplatu zatezne kamate od određenog dana ili datuma jer je u čl. 30. st. 2. OZ, propisano da ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da kako kazneni sud u presudi br. K-5/2010-175 od 22. siječnja 2015., nije odredio plaćanje zatezne kamate na navedeni iznos troška kaznenog postupka, tuženik je osnovano u smislu čl. 30. st. 2. OZ, prilikom podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu temeljem navedene ovršne isprave, potraživao zateznu kamatu od dana donošenja te odluke, odnosno od 22. siječnja 2015. jer na to ima pravo u smislu čl. 30. st. 2. OZ. Slijedom toga, prvostupanjski sud zaključuje da se za pitanje potraživanja zatezne kamate na iznos dosuđenog troška postupka u smislu čl. 30. st. 2. OZ, može primijeniti ili zatezna kamata ukoliko je izričito ista određena i dosuđena u ovršnoj ispravi ili u suprotnom zatezna kamata od dana donošenja odluke, a što je u konkretnom slučaju od 22. siječnja 2015., jer je toga dana donesena ovršna isprava od strane Županijskog suda u Bjelovaru, time da je tom ovršnom ispravom samo tužitelju dodijeljen paricijski rok za ispunjenje obveze na isplatu dosuđenog troška kaznenog postupka, što ne znači ujedno da je tek od dana 4. travnja 2019., tuženik ovlašten potraživati zateznu kamatu na navedeni nesporni iznos troška postupka. Stoga, prvostupanjski sud smatra tužbeni zahtjev neosnovan te odlučuje kao u izreci pobijane odluke kao pod točkom I.

 

9. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te pravilno prvostupanjski sud zaključuje da u situaciji kada kazneni sud nije ništa odredio u ovršnoj ispravi u vezi plaćanja zatezne kamate da tuženik ima pravo potraživati zateznu kamatu na iznos od 198.925,13 kn od 22. siječnja 2015. do isplate.

 

10. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je u ovršnoj ispravi presudi Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. K-5/2010-75 od 22. siječnja 2015. navedeno da tužitelj mora platiti troškove postupka u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude odnosno da je dospijeće obveze - rok za ispunjenje činidbe određen u ovršnoj ispravi pa da je obveza tužitelja nastupila po pravomoćnosti i ovršnosti sudske odluke, valja reći da su ocijenjeni kao neosnovani. Naime, ovršna isprava je postala pravomoćna dana 30. siječnja 2019., a ovršna dana 4. travnja 2019. te je do toga dana protekao paricijski rok tužitelju da pravovremeno plati trošak kaznenog postupka u dodijeljenom navedenom u ovršnoj ispravi. Međutim, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud, taj paricijski rok za isplatu troška kaznenog postupka ne treba miješati sa pravom vjerovnika na isplatu zatezne kamate od određenog dana ili datuma jer je odredbom čl. 30. st. 2. OZ, propisano da ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate.

 

11. Dakle, neosnovani su žalbeni navodi kojima tužitelj ističe da je ovršnom ispravom određen tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos troška u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude odnosno da je dospijeće obveze određeno u ovršnoj ispravi pa da je obveza nastupila po pravomoćnosti i ovršnosti sudske odluke jer rok za dobrovoljno izvršenje obveze iz ovršne isprave (paricijski rok) nije od utjecaja na obvezu tužitelja na isplatu dosuđenih zateznih kamata tuženiku budući da se sukladno odredbi čl. 25. st. 1. OZ-a radi o roku u kojem tužitelj ima mogućnost dobrovoljnog izvršenja obveze odnosno o roku prije isteka kojega tuženik ne može osnovano tražiti prisilnu naplatu tražbine, ali ispunjenje tražbine u tom roku ne isključuje pravo tuženika na naplatu zateznih kamata.

 

12. Slijedom toga, kako u konkretnom slučaju plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno u ovršnoj ispravi, to sukladno odredbi čl. 30. st. 2. OZ-a tuženiku kao vjerovniku na njegov prijedlog pripada pravo na naplatu tih kamata od dana donošenja odluke do naplate pa se pozivom na navedenu zakonsku odredbu predmetna pljenidba i prijenos sredstava ukazuju dopuštenim. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao u točki I. izreke pobijane odluke.

 

13. Osim odluke o glavnoj stvari, i odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova tuženiku u točki II. izreke pobijane odluke.

 

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke te odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

 

15. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke ove odluke.

 

U Zagrebu 18. srpnja 2023.

 

 

        Predsjednica vijeća

         Jasenka Grgić, v.r.