Poslovni broj 43 Gž-651/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 43 Gž-651/2022-2

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice V. i o. d.o.o., Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik L. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. & P. u Z., protiv tuženika Z. P. iz Z., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-1601/2021-9 od 26. studenog 2021., dana 18. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice V. i o. d.o.o. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-1601/2021-9 od 26. studenog 2021. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi K. V., javne bilježnice u Z., poslovni broj: Ovrv-3550/2020 od 20. studenog 2020. u dijelu u kojem je tuženiku Z. P. naloženo naknaditi tužiteljici V. i o. d.o.o. nastale i predvidive troškove ovršnog postupka, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice V. i o. d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 530,00 kuna/70,34 EUR[1].

 

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-1601/2021-9 od 26. studenog 2021. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi K. V., javne bilježnice u Z., poslovni broj: Ovrv-3550/2020 od 20. studenog 2020. u dijelu u kojem je tuženiku Z. P. naloženo isplatiti tužiteljici V. i o. d.o.o. iznos od 22,45 kuna/2,98 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. svibnja 2021. pa do isplate, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice V. i o. d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 785,00 kuna/104,19 EUR i sudi:

 

1.              Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi K. V., javne bilježnice u Z., poslovni broj: Ovrv-3550/2020 od 20. studenog 2020. u dijelu u kojem je tuženiku Z. P. naloženo isplatiti tužiteljici V. i o. d.o.o. iznos od 2,98 EUR/22,45 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. svibnja 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku Z. P. naknaditi tužiteljici V. i o. d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 104,19 EUR/785,00 kuna u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku Z. P. naknaditi tužiteljici V. i o. d.o.o. trošak žalbenog postupka u iznosu od 49,77 EUR/375,00 kuna u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice V. i o. d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom iznosu od 26,54 EUR/200,00 kuna kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-1601/2021-9 od 26. studenog 2021. pod stavkom I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi K. V., javne bilježnice u Z., poslovni broj: Ovrv-3550/2020 od 20. studenog 2020. te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Stavkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

 

2. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi K. V., javne bilježnice u Z., poslovni broj: Ovrv-3550/2020 od 20. studenog 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 22,45 kuna/2,98 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. svibnja 2021. pa do isplate, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.315,00 kuna/174,53 EUR, žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 575,00 kuna/76,32 EUR.

 

3. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

 

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 13. svibnja 2021. (list 30-35 spisa), radi isplate iznosa od 22,45 kuna/2,98 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužiteljica potražuje od tuženika na ime uglavničene zakonske zatezne kamate preostale za naplatu nakon što je tuženik podmirio cjelokupni iznos glavnice u ovom predmetu - 339,98 kuna/45,12 EUR po računu za rujan 2019. koji se odnosi na vodne usluge isporučene za tuženikovu nekretninu u Z., na adresi …, sistemski broj objekta ...

 

5. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona ističe da je prvostupanjski sud u predmetnom postupku počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

6. Iz predmetnog spisa proizlazi sljedeće:

 

- da je prijedlog za ovrhu u ovom predmetu podnesen 14. kolovoza 2020. (list 1 spisa),

- da je rješenje o ovrsi u ovom predmetu doneseno 20. studenog 2020. (list 3 spisa),

- da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi od 11. prosinca 2020. naveo da je predmetno dugovanje podmirio 16. studenog 2020., dok je rješenje o ovrsi izdano tek 20. studenog 2020. i zaprimljeno 7. prosinca 2020. (list 17 spisa),

- da je tužiteljica podneskom od 13. svibnja 2021. specificirala tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje na ime uglavničene zakonske zatezne kamate iznos od 22,45 kuna/2,98 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. svibnja 2021., te troškove ovršnog i parničnog postupka (list 30-35 spisa).

 

7. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo da tuženik ne može biti odgovoran za snošenje zatezne kamate i troškova ovršnog i parničnog postupka budući da u trenutku plaćanja utuženog dugovanja nije znao da je ovršni postupak protiv njega pokrenut, uzimajući u obzir da je dug platio prije nego što je predmetna parnica počela teći u smislu odredbe čl. 194. st. 1. ZPP-a, a to je u konkretnom slučaju 7. prosinca 2020. kada je rješenje o ovrsi dostavljeno tuženiku, koje rješenje se u ovom slučaju izjednačava sa tužbom. Nadalje, prvostupanjski sud je naveo da tuženik nije dužan podmiriti nastale kamate s obzirom da je isti postupio po računu tužiteljice koji je glasio na iznos od 339,38 kuna/45,04 EUR na ime vodnih usluga, a koji iznos je uplatio 16. studenog 2020. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica nije dokazala osnovanost predmetne tražbine.

 

8. Međutim, u konkretnom slučaju tužbom se smatra prijedlog za ovrhu od 14. kolovoza 2020., a ne rješenje o ovrsi od 20. studenog 2020. kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud. Naime, predmetni postupak pokrenut je 14. kolovoza 2020. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a po pravomoćnosti rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv-1601/2021-3 od 14. travnja 2021. nastavljen je kao parnični postupak u kome je prijedlog za ovrhu postao tužbom.

 

9. Tuženik je utuženi račun s dospijećem 15. listopada 2019. podmirio 16. studenog 2020., dakle sa zakašnjenjem više od godine dana, i nakon podnošenja prijedloga za ovrhu od 14. kolovoza 2020. koji se smatra tužbom. Stoga je tužiteljica bila ovlaštena obračunati zakonsku zateznu kamatu na račun plaćen sa zakašnjenjem u apsolutnom iznosu od 22,45 kuna/2,98 EUR za razdoblje od 16. listopada 2019. pa do 16. studenog 2020., sve prema obračunu od 16. studenog 2020. (list 49 spisa), a koji zahtjev je ista i postavila u podnesku od 13. svibnja 2021. kojim je specificirala tužbeni zahtjev.

 

10. Nadalje, odredbom iz čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) propisano je da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

 

11. Dakle, tužiteljica sukladno odredbi iz čl. 31. st. 2. ZOO-a ima pravo na iznos neisplaćenih kamata zahtijevati zatezne kamate (procesne kamate) od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu (u konkretnom slučaju od 13. svibnja 2021. kako je tužiteljica i zatražila), pri čemu nije odlučno što je tuženik platio glavnicu duga prije zaprimanja rješenja o ovrsi javnog bilježnika (7. prosinca 2020.).

 

12. S obzirom na navedeno, nejasni su i proturječni stanju spisa razlozi na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica u predmetnom postupku nije dokazala osnovanost svog potraživanja specificiranog podneskom od 13. svibnja 2021., slijedom čega je od strane prvostupanjskog suda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

13. Prema tome, tužiteljica od tuženika osnovano potražuje iznos od 22,45 kuna/2,98 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. svibnja 2021. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 31. st. 2., čl. 65. st. 1., čl. 173. st. 1., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je, primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP-a, valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi K. V., javne bilježnice u Z., poslovni broj: Ovrv-3550/2020 od 20. studenog 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 2,98 EUR/22,45 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. svibnja 2021. pa do isplate (stavak II. toč. 1. izreke ove odluke).

 

14. Budući da je tuženik dug platio sa zakašnjenjem, i to nakon podnošenja prijedloga za ovrhu koji se smatra tužbom, tužiteljica ima pravo i na naknadu troškova postupka. No, u odnosu na trošak parničnog postupka prvenstveno valja reći da prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

 

15. Tužiteljica ima pravo na naknadu troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 60,00 kuna/7,96 EUR, zatim pravo na jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kuna/66,36 EUR, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 125,00 kuna/16,59 EUR, te naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna/13,27 EUR, odnosno ukupno 785,00 kuna/104,19 EUR, sve sukladno odredbama iz čl. 6. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine”, broj: 8/11., 112/12. i 114/12), Tbr. 7. toč. 8., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19., dalje: ZPDV), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18) i čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

 

16. Tužiteljica nema pravo na naknadu javnobilježničkog troška dvije dostave rješenja o ovrsi u iznosu od 30,00 kuna/3,98 EUR, budući da ista u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazala da joj je navedeni trošak zaista i nastao. Nadalje, tužiteljica nema pravo na naknadu troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 70,00 kuna/9,29 EUR. Ovo iz razloga što tužiteljica u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu koji se sada smatra tužbom nije bila zastupana po odvjetniku, već po dipl. iur. E. O., zaposlenom kod tužiteljice, a koji je kao punomoćnik iste sastavio prijedlog za ovrhu u konkretnom predmetu. No, valja istaknuti da tužiteljica i u slučaju da je ista bila zastupana po odvjetniku u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu ne bi imala pravo na naknadu troška sastava prijedloga za ovrhu iz razloga što tužiteljica za zastupanje po punomoćniku odvjetniku ima temeljem Tbr. 7. toč. 8. Tarife pravo na jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak, pa je navedeni trošak obuhvaćen jednokratnom nagradom. Također, tužiteljica nema pravo na naknadu predvidivih troškova postupka u ukupnom iznosu od 430,00 kuna/57,07 EUR, s obzirom da je tuženik izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi nakon čega je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

17. Prema tome, tužiteljica koja je na ročištu održanom 3. studenog 2021. potraživala trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.315,00 kuna/174,53 EUR, ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 785,00 kuna/104,19 EUR (stavak II. toč. 2. izreke ove odluke), dok ista nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 530,00 kuna/70,34 EUR (stavak I. izreke ove odluke).

 

18. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke, dok je primjenom odredaba iz čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

 

19. Tužiteljica, koja je sa žalbom u pogledu glavnog potraživanja (uglavničene zakonske zatezne kamate) uspjela u cijelosti, ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 300,00 kuna/39,81 EUR, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 75,00 kuna/9,95 EUR, odnosno ukupno 375,00 kuna/49,77 EUR, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. toč. 3., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV-a, te čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, dok ista nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 200,00 kuna/26,54 EUR, budući da u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazala da je platila sudsku pristojbu na žalbu, slijedom čega je odlučeno kao pod stavcima III. i IV. izreke ove odluke.

 

U Zagrebu 18. srpnja 2023.

 

                                                                                                  Sutkinja:                                                             

                                                                                                                                   Jadranka Travaš, v.r.