Poslovni broj: 4 Gž-2776/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 4 Gž-2776/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. G. iz Z.1, OIB: …, zastupane po punomoćnici i B. M., odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. i s. iz Z.2, protiv prvotuženika L. d. z. u., z. i l. d. "T." Z.1, OIB: …, zastupanog po punomoćniku F. Š., odvjetniku iz Z.2. i drugotuženika C. o. d.d. sa sjedištem u Z.2, OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbama prvo i drugotuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1235/18-44 od 3. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 18. srpnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se žalba prvotuženika L. d. z. u., z. i l. d. "T." kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1235/18-44 od 3. ožujka 2021. godine u odnosu na prvotuženika L. d. z. u., z. i l. d. "T.".

 

II       Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1235/18-44 od 3. ožujka 2021. godine u odnosu na drugotuženika C. o. d.d.  i sudi:

 

           Odbija se tužiteljica B. G. sa tužbenim zahtjevom kojim traži naložiti drugotuženiku C. o. d.d. isplatu svote od 12.471,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2017. pa do isplate te naknadu parničnog troška u svoti od 14..430,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. ožujka 2021. godine pa do isplate.

 

III              Odbija se tužiteljica B. G. sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke naloženo prvo i drugotuženicima solidarno isplatiti tužiteljici 12.471,38 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2017. pa do isplate te joj solidarno naknaditi parnični trošak u svoti od 14.430,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. ožujka 2021. pa do isplate dok je pod točkom II izreke odbijen zahtjev prvo i drugotuženika za naknadu parničnog troška.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se prvotuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, preinačiti pobijanu presudu a podredno ju ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Drugotuženik se žali protiv prvostupanjske presude a prema obrazloženju žalbe u dijelu pod točkom I izreke, zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, a podredno ju ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. Tužiteljica se u odgovoru na žalbe tuženika protivi njihovim navodima te ih predlaže odbiti kao neosnovane, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

 

5. Žalba prvotuženika je neosnovana, a žalba drugotuženika osnovana.

 

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 25. siječnja 2021. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

8. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela 8. travnja 2017. na kolniku ulice … u gradu Z.1 kada je došlo do naleta divljači – srndaća na njezino vozilo te ga oštetilo. Budući da je divljač u vlasništvu prvotuženika a drugotuženik je osiguravatelj uprave K.-Z. ž., za imovinsku štetu za automobilu traži 12.471,39 kn s pripadajućim kamatama.

 

9. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući solidarnu odgovornost prvotuženika kao zakupnika lovišta s kojeg je izašao srndać i naletio na vozilo tužiteljice te drugotuženika kao osiguravatelja uprave K.-Z. ž. a koja pravna osoba upravlja županijskom cestom na kojoj je došlo do naleta srndaća na vozilo tužiteljice.

 

10. Ovo stoga, što niti na mjestu štetnog događaja, niti prije mjesta naleta nije bio postavljen prometni znak opasnosti od divljači na cesti, a prvotuženik od osiguranika drugotuženika nije tražio postavljanje takvog prometnog znaka pa ocjenjuje njihovu isključivu i solidarnu odgovornost na temelju odredbe čl. 50. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22 i 4/23 – dalje: ZC).

 

11. Uvidom u službenu zabilješku od 10. travnja 2017. moguće je na siguran način utvrditi da je vozilo tužiteljice oštećeno 8. travnja 2018. kada je na ravnom dijelu kolnika, s travnate izvisine iskočio srndać pretrčavajući kolnik i kojom prilikom je došlo do udara prednjeg dijela osobnog vozila tužiteljice na srndaća, preuzetog po higijeničarskoj službi nakon štetnog događaja.

 

12. Provedenim prometnim vještačenjem po vještaku S. H. koji je nalaz izradio sukladno odredbama čl. 258. do 261. ZPP i na čiji nalaz, nakon njegova iskaza nije bilo novih pitanja niti novih primjedbi je utvrđeno da nema bilo kakvog doprinosa šteti uzrokovanoj po vozaču vozila tužiteljice jer u trenutku kada je srndać izašao u područje preglednosti za vozača, koji se do tada kretao brzinom ograničenom u naselju od 50 km/h, je nesreća bila neizbježiva bez obzira da li bi vozač reagirao snažnim kočenjem ili ne.

 

13. Odredbom čl. 50. ZC koji je bio na snazi na dan štetnog događaja, propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje a pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno, koncesionar odgovara za tu štetu ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

 

14. Odredbom čl. 50. ZC je pravno uređena odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači i ta pravna osoba odgovara za štetu po osnovi krivnje ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima dakle, njezina krivnja može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači (odluka Ustavnog suda poslovni broj U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015.).

 

15. Tako osiguranik drugotuženika odgovara po načelu pretpostavljene krivnje u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, “Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO).

 

16. Uvidom u dopis osiguranika drugotuženika od 26. svibnja 2017. (list 10. spisa) je moguće utvrditi kako je postavljanje prometnih znakova “divljač na cesti” izvršeno sukladno traženju drugotuženika a predsjednik prvotuženika je svojim iskazom od 22. svibnja 2019. potvrdio kako na mjestu štetnog događaja nije zatraženo postavljanje ovakvog prometnog znaka.

 

17. Zbog toga je moguće zaključiti da je do štete došlo bez krivnje drugotuženika zbog čega je pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na ovog tuženika donijeta pogrešnom primjenom označenog materijalnog prava pa je sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I izreke, glede drugotuženika i tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen.

 

18. S druge strane, odštetna odgovornost osobe koja gospodari lovištem uređena je kao objektivna odgovornost Zakonom o lovstvu (Narodne novine broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16, 62/17 i 99/18) i općim propisima obveznog prava (čl. 1063-1067 ZOO). Tako za štete od divljači počinjene na javnoj cesti odgovara osoba koja gospodari lovištem prema objektivnom kriteriju osim, ako je štetu skrivljenim postupanjem prouzročio sam vozač što u ovom slučaju, sukladno očitovanju prometnog vještaka, nije ispunjeno.

 

19. Budući da je i, primjerice, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Rev-1547/11 od 9. studenog 2016., izraženo stajalište kako za štetu koja nastane naletom divljači na automobil na javnoj cesti odgovara lovačko društvo koje gospodari lovištem i to po načelu uzročnosti, jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar (čl. 1063. i čl. 1064. ZOO), nisu ostvareni žalbeni razlozi prvotuženika u odnosu na utvrđenu isključivu odgovornost za nastup štete na vozilu tužiteljice.

 

20. U odnosu na spornu visinu štete na vozilu tužiteljice prvostupanjski sud, ocjenom službene zabilješke od 10. travnja 2017., fotoelaborata policije K. gdje su opisana i prikazana oštećenja vozila tužiteljice neposredno nakon štetnog događaja te iskaza tužiteljice i svjedoka (dva svjedoka su policajci očevida nakon nesreće), utvrđuje postojanje i vrstu štete na vozilu tužiteljice sukladno procjeni vještaka za promet J. V. od 26. travnja 2017. a čiji je nalaz prihvaćen samo kao dokaz činjenice da se tužiteljica 26. travnja 2017. obratila tom vještaku radi procjene štete na vozilu dok osnovu i visinu zahtjeva ocjenjuje na temelju provedenog prometnog vještačenja po vještaku S. H..

 

21. Oštećenja vozila tužiteljice i visinu štete je prvostupanjski sud pravilno utvrdio prometnim vještačenjem (list 75. do 83. spisa) te ocijenio visinu troškova popravka vozila tužiteljice u svoti od 12.471,38 kn s obzirom da spisu ne prileži izvid štete osiguravatelja vozila tužiteljice ili drugotuženika, a vještak je na ročištu održanom 25. siječnja 2021. detaljno obrazložio sva svoja utvrđenja,  nakon kojeg obrazloženja prvotuženik nije imao nikakvih novih pitanja na koje vještak ne bi odgovorio, a potom, niti daljnjih dokaznih prijedloga.

 

22. Tako prvotuženik ne može s uspjehom u žalbi osporavati utvrđenja vještaka koji je jasno istaknuo da se u nalazu i mišljenju pozvao na oštećenja zabilježena u službenoj zabilježbi policije i koja se mogu raspoznati na fotografijama policijskog očevida kao i izvid štete s kalkulacijom troškova popravka izraženim po vještaku V. neposredno nakon štetnog događaja s time, da se radi o stručnoj osobi koja je procijenila štetu na zahtjev tužiteljice, prisegnutom vještaku.

 

23. Temelj za svoja zapažanja je vještak S. H., za utvrđivanje visine štete uzeo elemente utvrđene po vještaku V. ali rukovodeći se time da se oštećenja nalaze u području izloženom kontaktu s divljači. Budući da je vještak S. H. jasno obrazložio razloge zbog kojih je prihvatio visinu štete prema potvrdi vještaka V. te detaljno odgovorio na sve primjedbe prvotuženika koje ponavlja i u žalbi, pravilna utvrđenja kako vještaka, tako i prvostupanjskog suda, prvotuženik žalbenim razlozima ne može dovesti u sumnju.

 

24. Nadalje, neovisno o tome što tužiteljica nije izvršila izvid štete već se privatno obratila vještaku, koji je međutim dužan postupati sukladno Pravilniku o stalnim sudskim vještacima (Narodne novine broj 38/14) kao i poštivati Etički kodeks sudskih vještaka i procjenitelja društva i procjenitelja donijet 9. prosinca 2016. po Upravnom odboru Udruge hrvatskog društva sudskih vještaka i procjenitelja, koji u odredbi čl. 1. st. 2. propisuje da su njegove odredbe obvezne prema bilo kojem naručitelju vještačenja, vještak S. H. nije imao razloga posumnjati u njegova utvrđenja opisana neposredno nakon štetnog događaja koja se podudaraju sa mjestom naleta srndaća na vozilo s time, da se očitovao i o oštećenjima prednjeg lijevog svjetla s obzirom da je prednja lijeva svjetiljka bila izložena udaru ( ostaci dlake) pa su neovisno o njezinom vanjskom izgledu, mogla nastati unutarnja oštećenja koja se navode u izvidu štete vještaka V..

 

25. I konačno, činjenica što tužiteljica nije izvršila popravak vozila već je kupovala zamjenske dijelove za popravak automobila, ne utječe na utvrđenu visinu štete s obzirom da vještak S. H. u obračunu troškova potrebnih za popravak vozila nije uračunao porez na dodanu vrijednost, jer takve troškove tužiteljica nije imala.

 

26. Slijedom svega iznijetog nisu ostvareni žalbeni razlozi prvotuženika te je prvostupanjska odluka i u odnosu na visinu štete glede prvotuženika donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO zbog čega je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba prvotuženika kao neosnovana i u odnosu na njega potvrđena prvostupanjska presuda.

 

27. Odluka o parničnom trošku tužiteljice u odnosu na prvotuženika donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).

 

28. Tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer odgovor nije radnja potrebna radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

U Zagrebu, 18. srpnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis, v.r.