1

Poslovni broj: 13 Gž R-2178/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 13 Gž R-2178/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. D. iz Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici Ž. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženika I. M. S. d.o.o., Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. O. i dr. odvjetnicima iz Odvjetničkog društva O. & Partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-15452/2021-25 od 7. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 18. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-15452/2021-25 od 7. travnja 2021., te se sudi:

 

1. Odbija se, kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„I. Utvrđuje se da Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu broj: … od 5. studenog 2020. kojom je tuženik I. M. S. d.o.o., Z., …, OIB: …, otkazao tužitelju K. D. iz Z., …, OIB: …, Ugovor o radu broj… od 1. veljače 2020. zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, nije zakonita i dopuštena, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku I. M. S. d.o.o., Z., …, OIB: … vratiti tužitelja K. D. iz Z., …, OIB: … na rad, na radno mjesto …, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto u ... Z. – s., R. Z., u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku I. M. S. d.o.o., Z., … 9, OIB: … isplatiti tužitelju K. D. iz Z., … 6, OIB: … naknadu plaće za razdoblje od 19. prosinca 2020. do dana povratka tužitelja na posao i to u bruto iznosu od 7.800,00 kuna mjesečno zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli mjesečni iznos koja teče od 16. u mjesecu za prethodni mjesec i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.“

 

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 331,81 €[1] /2.500,00 kn, u roku od 15 dana

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 99,54 €/750,00 kn, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu broj: … od 5. studenog 2020. kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu broj: … od 1. veljače 2020. zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, nije zakonita i dopuštena, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad, na radno mjesto … Z. s., R. Z., odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto u Z. s., R. Z. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju naknadu plaće za razdoblje od 19. prosinca 2020. do dana povratka tužitelja na posao i to u bruto iznosu od 7.800,00 kn mjesečno zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli mjesečni iznos koja teče od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, dok je pod točkom IV. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. travnja 2022. do isplate.

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači u cijelosti i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan odnosno podredno da se ukine i predmet vrti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz trošak sastava žalbe u iznosu od 750,00 kn/99,54 €.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 5. studenog 2020. (čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu, Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 - dalje: ZR), kao i povratak na rad te isplata plaće za razdoblje od 19. prosinca 2020. do dana povratka tužitelja na posao u bruto iznosu od 7.800,00 kn mjesečno.

 

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao i žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi na kojima se temelji zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva nejasni i proturječni te pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Stoga je ovaj žalbeni sud primjenom odredbe čl. 373.a ZPP kroz ocjenu izvedenih dokaza utvrdio bitne činjenice te izveo drugačiji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

6. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da su tuženik, kao poslodavac i tužitelj, kao radnik, 1. veljače 2020. sklopili Ugovor o radu broj: … na neodređeno vrijeme, kojim Ugovorom je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu … Z. s., R. Z.;

- da je tužitelj 12. studenog 2020. zaprimio Odluku tuženika broj: … (u daljnjem tekstu: Odluka) od 5. studenog 2020. o redovitom otkazu Ugovora o radu broj: MS-905549/20-2 zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa;

- da iz odluke o redovitom otkazu o radu proizlazi da je tuženik tužitelju zaposlenom na radnom mjestu … Z. s. R. Z. otkazao Ugovor o radu s primjenom od 1. veljače 2020. zbog osobito teških povreda obveze iz radnog odnosa te da iz obrazloženja proizlazi da je temeljem odluke direktora regije zapad tročlano povjerenstvo provelo 10. srpnja 2020. izvanrednu inventuru popisa trgovačke robe na maloprodajnom mjestu Z. - …, pri čemu je utvrđen višak robe u iznosu od 15.085,07 kn i manjak robe u iznosu od 87.629,45 kn, nakon čega je izrađen Elaborat o načinu knjiženja inventurnih razlika iskazanih na izvanrednom popisu robe široke potrošnje na maloprodajnom mjestu Z. - … u skladu s Uputom o popisu imovine i obveze (inventuri) u Uslugama kupcima i maloprodaji, oznake …. i Pravilnika o najvećim dopuštenim gubicima na maloprodajnim mjestima oznake …. te je navedenim Elaboratom utvrđeno da će se dozvoljenim manjak u iznosu od 9.596,54 kn knjižiti na teret rashoda poslovanja, a da nedozvoljeno manjak iznosi 78.032,88 kn. Isto tako, proizlazi da je uz inventurni manjak na maloprodajnom mjestu utvrđen niz ostalih nepravilnosti u postupanju voditelja maloprodajnog mjesta i to maloprodajno mjesto je izrazito zapušteno i prljavo, dokumentacija na maloprodajnom mjestu nije vođena na propisan način (registratori obračuna prodaje i specifikacijske kartice nisu popunjavani), artikli robe široke potrošnje nisu zaduživani na način propisan uputama i prema stvarnom stanju, prodavačko osoblje nije pravilno educirano u cilju maksimalizacije zadovoljstva kupaca i ostvarenja optimalnih prodajnih rezultata. Stoga je tužitelj s obzirom na visinu manjka robe široke potrošnje kao i ostalih utvrđenih nepravilnosti temeljem odredbe čl. 119. st. 2. ZR pozvan na iznošenje obrane, koju je tužitelj iznio u pisanoj formi i u kojoj je naveo detalje nastanka manjka i iskazao svoje žaljenje te istaknuo da je tijekom godine imao novozaposlenih djelatnika, da je zbog kibernetičkog napada mnoge primke morao raditi ručno, da nije imao odgovarajući video-nadzor te da zbog povećanog opsega posla nije mogao kontrolirati zalihe, a koju obranu tužitelja tuženik nije prihvatio navodeći da je svojim postupanjem voditelj maloprodajnog mjesta prouzročio znatnu materijalnu štetu koja se mogla otkloniti da je radnik savjesno i na propisan način kontrolirao svoje zalihe i poduzimao raspoložive radnje za opravdanje ili otkrivanje nedozvoljenog manjka, pri čemu se posebno ističe u iznosu inventurnog manjka neopravdan manjak cigareta i žestokih alkoholnih pića u iznosu od cca 33.000,00 kn budući da se navedeni artikli nalaze izvan direktnog dohvata kupaca. Isto tako, proizlazi da radnik svjesno nije kontrolirao stanje zaliha robe široke potrošnje kroz duži vremenski period unatrag minimalno dvije godine, a ne samo tijekom kibernetičkog napada i korona krize, iako je sukladno pravilima o internim auditima isti trebao provoditi jednom mjesečno, te svjesno nije nikog drugog zadužio da isto učini, a osim toga, radnik je svaki mjesec imao mogućnost prijaviti eventualni manjak nadležnom Regionalnom voditelju maloprodaje, ali to nije nikad učinio, čime je ostalim radnicima pokazao nebrigu o robi za koju je odgovoran;

- isto tako, iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je navedenim postupcima te postupanjem protivno propisanim radnjama iz Kataloga poslova i radnih mjesta u I. M. S. d.o.o., tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa iz članka 111. stav 1. Pravilnika … tuženika, a to je neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza iz radnog odnosa, nepridržavanje odredbi Zakona, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata poslodavca, kvantitativno i/ili kvalitativno zaprimanje robe suprotno važećim uputama poslodavca, postupcima na radu ili vezano uz rad, namjerno ili zbog krajnje nepažnje prouzročio poslodavcu znatniju materijalnu/nematerijalnu štetu, neopravdani manjak iznad dopuštene visine rastepa i kala. Također, iz odluke proizlazi da kako je u provedenom postupku utvrđeno da je radnik svojim neprofesionalnim, nekorektnim i izrazito neodgovornim ponašanjem izvršio povrede radnih obveza zbog čega je nanesena i znatna materijalna šteta poslodavcu, te nije opravdano očekivati od poslodavca da radnika prethodno pisanim putem upozori na povrede radnih obveza;

- da je tuženik sukladno odredbi čl. 150. ZR o namjeri redovitog otkazivanja ugovora o radu 16. listopada 2020. izvijestio Radničko vijeće I. M. s. d.o.o., koje se očitovalo 20. listopada 2020. na način da nije suglasno i protivi se donošenju odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja (list 14 spisa);

- da iz iskaza svjedoka L. D., koji je bio nadređen tužitelju od 1. veljače 2020. proizlazi da je sudjelovao u postupku otkazivanja te je bila inventura kojom prilikom je utvrđen veliki manjak robe široke potrošnje preko 70.000,00 kn, a posebno veliki manjak cigareta i alkoholnih pića od oko 33.000,00 kn te mu je poznato da je tužitelj pozvan na davanje obrane na okolnost utvrđenog manjka i općenito zatečenog stanja. Isto tako, proizlazi da mu se tužitelj žalio samo na kvalitetu zaposlenika, a u odnosu na video nadzor instalacija novog je bila u tijeku, a stari video nadzor je konstantno radio te nije prijavljena niti jedna krađa. Isto tako, vezano za „Ciber“ napad ističe da se tada nisu provodile inventure i tako je bilo i na drugim benzinskim postajama i sve je dobavljačima plaćeno i riješeno. Također, proizlazi da je komisija prilikom dolaska vidjela prašinu na policama, neuredno posloženu robu, a jedna prostorija u zgradi bila je puna smeća, što se inače odlagalo u kontejnere za otpad, ali oni su bili puni. Nadalje, vezano za neuredno vođenu dokumentaciju, prilikom primopredajne inventure iza stola je nađena veća količina dokumentacije koja nije bila zaklamana i pospremljena, a radilo se o dokumentaciji iz 2020. Isto tako, usporedbom provedenih inventura, od 6 primopredajnih inventura, manjkovi su se kretali od 3.000,00 kn do 12.000,00 kn, a najveći je bio na benzinskoj pumpi tužitelja, pri čemu tužitelj koji se žalio na kvalitetu radnika nikada nije davao ocjene ispodprosječan ili prosječan niti je tužitelj predlagao sankcioniranje bilo kojeg radnika;

- da iz iskaza svjedoka K. P. proizlazi da je sudjelovao u postupku otkazivanja tužitelju te je davao prijedlog za otkaz ugovora o radu jer ga je primopredajna komisija obavijestila o neuobičajeno visokom manjku na prodajnom mjestu i to je bio razlog prijedloga, a isto tako bila je i primjedba vezano da li se tužitelj drži propisanog standarda, a i inače je bio nezadovoljan izlaganjem shopa na benzinskoj pumpi i čistoćom te je slao radnike da pomognu prilikom slaganja shopa, kojom prilikom je pitao tužitelja koliko puta trebaju doći i pomagati prilikom slaganja, a tužitelj je odgovorio „koliko bude potrebno“;

- da iz iskaza svjedoka D. G. proizlazi da se radilo o specifičnom prodajnom mjestu koje nema veliko skladište i robu su nalazili posvuda te je iznos manjka od 70.000,00-80.000,00 kn koji je utvrđen bio najveći iznos od inventura na kojima je radio;

- da iz iskaza svjedoka A. O. proizlazi da je za pojedine artikle široke potrošnje postojao kod tuženika alat odnosno Zapisnik o otuđenju artikla na koji se mogu staviti određeni artikli, osim artikala koji se nalaze iza leđa blagajnika koji se ne mogu samo tako otuđiti te da je utvrđeni iznos manjka bio veliki;

- da iz iskaza zz tuženika B. B. proizlazi da je na prijedlog regionalnog direktora i regionalnog voditelja predloženo da se tužitelju otkaže ugovor o radu i kao glavni razlog je bio utvrđen manjak na inventuri koji je bio oko 80.000,00 kn, a veliki dio se odnosio i na manjak u cigaretama oko 30.000,00 kn, a radi se o artiklu koji se nalazi iza pulta i ne može biti toliki manjak jer nije dostupan kupcima s time da kod tuženika postoji Pravilnik prema kojem voditelji mogu upozoriti na krađe i manjkove i sl. Isto tako je naveo da u odnosu na druga prodajna mjesta, manjak se kretao između 7.000,00 kn do 15.000,00 kn;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da nikada nije dobio upozorenje na kršenje obveze iz radnog odnosa, te da je redovna godišnja inventura bila 26. studenog 2019. i tada je bio utvrđen manjak od 40.000,00 kn koji je riješen na trošak poslodavca te se krenulo od nule, a manjak koji mu se stavlja na teret je nastao nakon toga. Zatim proizlazi da vezano uz navod da je iza stola nađena hrpa dokumentacije, da nije bilo dokumentacije nego bunt odprimki od oko 100 komada na polici iznad njega, a radno mjesto nije bilo top uređeno, ali nije bilo niti zapušteno, nije bilo vrhunsko stanje, ali za čistoću su zaduženi svi radnici. Isto tako iz njegovog iskaza proizlazi da je od redovne inventure do primopredajne primijetio manjak robe odnosno da je bio svjestan manjka robe cijelo vrijeme te je svu robu koja fali prijavljivao na godišnjoj inventuri, ali nije tražio suglasnost nadređenih za taj manjak. Nadalje, proizlazi da nadređenima nije predavao dokument o prijavama krađa jer je to novi dokument te bi svaki dan trebao zvati policiju da nedostaju npr. tri kutije cigareta. Zatim, proizlazi da je od godišnje inventure do ove primopredajne imao povremeno prigovor za urednost benzinske pumpe.

 

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud utvrđuje da pobijana odluka o otkazu ugovora o radu nije zakonita ni dopuštena zbog postupovnih povreda, naime prije otkazivanja ugovora o radu tuženik tužitelja nije pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja tih obveza sukladno odredbi čl. 119. ZR, a uzimajući u obzir i činjenicu da tužitelj prije donošenja pobijane odluke nije bio usmeno ili pismeno upozoravan na kršenje obveza iz radnog odnosa, već je bio pohvaljivan i na njegov rad nije bilo primjedbi, a isto tako zaključuje da suprotno odredbi čl. 119. tuženik tužitelja nije pozvao na davanje obrane, već da je pozvan samo na davanje izjave u kolovozu 2020. Isto tako, prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik tijekom postupka, kao niti u pobijanoj odluci nije dokazao koje bi bile eventualne okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da tužitelja upozori na kršenje radnih obveza i na nepozivanje na davanje obrane prije otkazivanja ugovora o radu, kao i činjenice da je za utvrđeni manjak prema elaboratu, tužitelj bio u obvezi isti namiriti, te činjenice da je tuženik pozvao na davanje izjave tužitelja u odnosu na utvrđeni manjak. Dakle, nisu postojale okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da upozori tužitelja i omogući mu davanje obrane, kad je već pozvan i na davanje izjave. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za redoviti otkaz ugovora o radu, a tuženik nije imao opravdane razloge za otkaz ugovora o radu tužitelja te odlučuje kao u izreci prvostupanjske presude pod točkom I. i II.

 

8. Međutim, takav zaključak suda prvog stupnja je nejasan i proturječan stanju spisa te nije utemeljen na izvedenim dokazima i ne može se prihvatiti.

 

9. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na temelju pravnog shvaćanja da u konkretnom slučaju tužiteljeva povreda radne obveze nije takva da bi opravdavala redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika bez pisanog upozorenja tužitelju na obveze iz radnog odnosa iz čl. 119. st. 1. ZR i omogućavanja tužitelju da iznese svoju obranu sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR jer da tužitelj u izjavi i prilikom saslušanja navodi niz problema prodajnog mjesta na koje da je ukazivao tuženiku na koje tuženik nije reagirao niti utvrđivao razloge nastalog manjka.

 

10. Međutim, takva utvrđenja i shvaćanja prvostupanjskog suda su pogrešna. U konkretnom slučaju naime, povreda radne obveze tužitelja sastoji u tome da je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa iz čl. 111. st. 1. Pravilnika … tuženika, a to je neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza iz radnog odnosa, nepridržavanje odredbi Zakona, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata poslodavca, kvantitativno i/ili kvalitativno zaprimanje robe suprotno važećim uputama poslodavca, postupcima na radu ili vezano uz rad, namjerno ili zbog krajnje nepažnje prouzročio poslodavcu znatniju materijalnu/nematerijalnu štetu, neopravdani manjak iznad dopuštene visine rastepa i kala u visini od 78.032,88 kn. Isto tako, proizlazi da je uz inventurni manjak na maloprodajnom mjestu utvrđen niz ostalih nepravilnosti u postupanju voditelja maloprodajnog mjesta i to maloprodajno mjesto je izrazito zapušteno i prljavo, dokumentacija na maloprodajnom mjestu nije vođena na propisan način (registratori obračuna prodaje i specifikacijske kartice nisu popunjavani), artikli robe široke potrošnje nisu zaduživani na način propisan uputama i prema stvarnom stanju, prodavačko osoblje nije pravilno educirano u cilju maksimalizacije zadovoljstva kupaca i ostvarenja optimalnih prodajnih rezultata pri čemu se posebno ističe u iznosu inventurnog manjka neopravdan manjak cigareta i žestokih alkoholnih pića u iznosu od cca 33.000,00 kn budući da se navedeni artikli nalaze izvan direktnog dohvata kupaca. Prema tome, radi se o takvim povredama za koje nije potrebno posebno pisano upozoravati radnika, a niti je opravdano od poslodavca očekivati da istome omogući davanje obrane, budući da se radi o kršenju radne obveze za koju nije bilo opravdanja, jer se radi o neodgovornom i nesavjesnom postupanju tužitelja kao voditelja poslovnice tuženika pri čemu je i sam tužitelj u svom iskazu naveo da je od redovne inventure do primopredajne primijetio manjak robe odnosno da je bio svjestan manjka robe cijelo vrijeme te je svu robu koja fali prijavljivao na godišnjoj inventuri, a nije tražio suglasnost nadređenih za taj manjak te isto tako nadređenima nije predavao dokument o prijavama krađa jer je to novi dokument te bi svaki dan trebao zvati policiju da nedostaju npr. tri kutije cigareta.

 

11. Stoga je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 119. ZR kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio i iz razloga što tuženik tužitelja nije pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa, jer navedena obveza poslodavca iz čl. 119. st. 1. ZR propisana je kako bi se što pravilnije utvrdile činjenice važne za donošenje odluke o otkazu, i kako bi se uklonili eventualni nesporazumi o obvezama radnika iz radnog odnosa jer je moguće da radnik i ne zna koje ponašanje poslodavac neće tolerirati, pa kada ga poslodavac upozori on tad ne samo da mu je to nedvojbeno dano do znanja nego nema ispriku za slučaj da to ponovi. Propust poslodavca da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika pisano upozori radnika na obvezu iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza nema uvijek za posljedicu nedopuštenost otkaza, kao što je to u konkretnom slučaju jer su povrede takve da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano od poslodavca očekivati da radnika upozorava na povrede.

 

12. U odnosu na navode tužitelja da ga poslodavac prije donošenja odluke o otkazu nije pozvao na iznošenje obrane zbog čega je odluka o otkazu nezakonita, valja reći da ovaj sud ocjenjuje navedeno neodlučnim budući da se radi o situaciji kada je poslodavac utvrdio da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa iako ovaj sud ocjenjuje da je tužitelju kroz davanje izjave na okolnosti utvrđenog manjka i zatečenog stanja omogućeno iznošenje obrane. Naime, sam tužitelj je u svom iskazu naveo da ga je L. D. nazvao telefonski da se pisano očituje u vezi inventure dok je L. D. u svom iskazu naveo da je tužitelj pozvan na davanje obrane na okolnosti utvrđenog manjka i općenito zatečenog stanja.

 

13. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju, imajući u vidu povrede radnih obveza koje su u postupku utvrđene i dokazane, pogrešna je ocjena suda prvog stupnja da za otkazivanje ugovora o radu nije postojao opravdani razlog. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj kao voditelj maloprodaje nije poduzimao mjere za zakonito postupanje benzinske pumpe tuženika, a što je kao odgovorna osoba bio dužan, a sam je naveo da je bio svjestan manjka robe cijelo vrijeme te je svu robu koja fali prijavljivao na godišnjoj inventuri, a nije tražio suglasnost nadređenih za taj manjak te isto tako nadređenima nije predavao dokument o prijavama krađa. Pri tome, valja napomenuti da ugovor o radu zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranku iz tog ugovora, pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika temeljem kojeg poslodavac od radnika očekuje ne samo ispunjenje ugovorne obveze za obavljanje poslova već i čuvanje imovine poslodavca neovisno radi li se o sredstvima rada ili o proizvodima koji se u procesu rada stvaraju, a što je u konkretnom slučaju narušeno.

 

14. Također, utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužitelj navodio niz problema prodajnog mjesta na koje je ukazivao tuženiku i na koje tuženik nije reagirao, pa tako niti utvrđivao razloge nastanka manjak, a zasigurno kibernetički napad, loš video-nadzor, manjak radnika, korona, a koji utječu na cjelokupni rad maloprodajnog mjesta, po ocjeni ovog suda su nepravilna, paušalna i nedokazana, a isto tako i bez utjecaja na zakonitost i dopuštenost Odluke o otkazu.

 

15. Naime, redovna godišnja inventura bila je 26. studenog 2019. i tada je bio utvrđen manjak od 40.000,00 kn koji je riješen na trošak poslodavca te se krenulo od nule, dok se utvrđeni manjak odnosi na razdoblje do srpnja 2020. koji je utvrđen prilikom izvanredne inventure pri čemu tužitelj nije osporavao rezultate provedene inventure. Isto tako, iz izvedenih dokaza proizlazi da vezano za „ciber“ napad, da se nakon toga nisu provodile inventure na benzinskim postajama i to je trajalo mjesec dana, ali taj problem nije uziman prilikom primopredajne inventure jer se to radilo u 3. mjesecu i sve je dobavljačima bilo plaćeno i riješeno. Nadalje, što se tiče manjka radnika ili epidemije korone, valja reći da je i sam tužitelj naveo u iskazu da je benzinska postaja radila od 0-24 te možda jedan dan nije radila, slijedom čega ovaj sud zaključuje da nisu postojali razlozi koji bi tužitelja ometali u savjesnom i pravilnom obavljanju radnih zadataka.

 

16. Slijedom navedenog, za zaključiti je da tužitelj nije poštivao odredbe važećeg Pravilnika tuženika odnosno nije savjesno kontrolirao stanje zaliha robe i prijavljivao manjkove, niti kontrolirao osoblje kojem je izravno nadređen niti pravodobno informirao nadređene o nepravilnosti u radu osoblja odnosno nije poštivao odgovornosti i obveze svog radnog mjesta zbog čega je došlo do nastalog manjka. Naime, sam tužitelj je naveo da je bio svjestan manjka robe cijelo vrijeme te je svu robu koja fali prijavljivao na godišnjoj inventuri, a nije tražio suglasnost nadređenih za taj manjak, a i naveo je da nadređenima nije predavao dokument o prijavama krađa jer je to novi dokument te bi svaki dan trebao zvati policiju da nedostaju npr. tri kutije cigareta, a za koje artikle da bio također svjestan da nedostaju. Isto tako, iz iskaza svjedoka A. O. proizlazi da kod tuženika postoji alat odnosno Zapisnik o otuđenju artikla na koji se mogu staviti određeni artikli, osim artikala koji se nalaze iza leđa blagajnika koji se ne mogu samo tako otuđiti, a što tužitelj u konkretnom slučaju nije ispunjavao, a bio je svjestan nastalog manjka.

 

17. Prema tome, opisano postupanje tužitelja odnosno neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza iz radnog odnosa predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa, te u svojoj ukupnosti predstavlja opravdani razlog za otkaz u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR, a isto tako takvo postupanje protivno obvezama iz ugovornog odnosa zasigurno je i kod poslodavca dovelo do gubitka povjerenja prema radniku. Stoga je u konkretnom slučaju, pravilnom primjenom odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. i čl. 119. ZR, valjalo tužbeni zahtjev odbiti, a posljedično dopuštenosti odluke o otkazu, tužitelj nema pravo povratka na posao, a niti naknade plaće.

 

18. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te pobijanu presudu preinačiti temeljem odredbe čl. 373. a st. 1. i 3. ZPP-a te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

 

19. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi, a koja je sadržana u točki IV. pobijane presude.

 

20. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, tuženik je u cijelosti uspio u parnici, tako da su tuženiku temeljem 7.2 al. 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) dosuđeni troškovi s osnove jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 2.000,00 kn, što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % koji iznosi 500,00 kn, sveukupno iznosi 331,81 €/2.500,00 kn.

 

21. Tuženiku su temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 600,00 kn (Tbr. 10.2 OT), što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 150,00 kn, sveukupno iznosi 99,54 €/750,00 kn te je odlučeno kao pod točkom II. izreke. Tuženiku nije dosuđen trošak sudske pristojbe na žalbu jer tuženik prema podacima u spisu istu nije platio.

 

U Zagrebu 18. srpnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

                  Jasenka Grgić, v.r.