Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Ovr-159/2023-2

 

 

 

Republika Hrvatska

 

 

Županijski sud u Varaždinu

 

 

Stalna služba u Koprivnici

 

 

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

 

 

Poslovni broj: Ovr-159/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. & S. b. d.d., OIB: , iz R., J. t. …, zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici u O. društvu H. & p. iz Z., protiv ovršenice R. B., OIB: , iz Z., Z…, zastupane po punomoćnici Z. B., odvjetnici iz Z., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1074/2020 od 28. travnja 2020., 18. srpnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba ovršenika te se ukida rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1074/2020 od 28. travnja 2020. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje o ovrsi kojim je na temelju Ugovora o kreditu od 23. veljača 2006. solemniziranog po javnom bilježniku V. P. iz Z. pod brojem OU-214/06 i pripadajućeg Aneksa broj 1 Ugovoru o kreditu solemniziranog kod javnog bilježnika I. P. pod brojem Ovr-1591/16 od 16. veljače 2016., kao ovršnih isprava, odredio ovrhu na nekretninama ovršenice radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja.

 

2. Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je ovršenica iz svih žalbenih razloga te predlaže da sud drugog stupnja pobijano rješenje o ovrsi ukine, odnosno, da ga preinači na način da prijedlog za ovrhu odbije kao neosnovan. Uz žalbu ovršenice je podnijela i prijedlog za odgodu ovrhe.

 

3.  Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Sud prvog stupnja donio je pobijano rješenje o ovrsi na temelju Ugovora o kreditu od 23. veljača 2006. solemniziranog po javnom bilježniku V. P. iz Z. pod brojem OU-214/06 i pripadajućeg Aneksa broj 1 Ugovoru o kreditu solemniziranog kod javnog bilježnika I. P. pod brojem OV-1591/16 od 16. veljače 2016., kao ovršnih isprava, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 20.238,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškova ovršnog postupka.

 

6. Ovršenica u žalbi ističe da je ona založna dužnica te da je njezin sin K. B. zaključio, kao korisnik kredita, Ugovor o kreditu na temelju kojeg je upisano založno pravo na njezinim nekretninama. Također poziva se na presudu donesenu u kolektivnom sporu te na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev. 2868/18 u kojoj je Vrhovni sud izrazio pravno shvaćanje prema kojem korisnici kredita u švicarskim francima, koji su svoje kredite konvertirali u valutu euro, imaju pravo zahtijevati deklaraciju ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te imaju pravo na obeštećenje za štetu koju su pretrpjeli uslijed promjene kamatne stope i promjene valutne klauzule. Ovršenica ističe da je ovrhovoditelj 9. rujna 2019. raskinuo Ugovor o kreditu te je tada evidentirao dug u iznosu od 20.238,15 eura, iako taj dug nije postojao. Ističe povredu prava na dom određenom ovrhom, a također i činjenicu da je njezin sin, kao korisnik kredita, pokrenuo sudski postupak radi utvrđenja ništetnosti nepoštenih odredaba Ugovora o kreditu kojeg je zaključio s ovrhovoditeljem. Također u žalbi se poziva na presudu Europskog suda za ljudska prava donesenu u predmetu C-407/18, u kojoj odluci je taj sud iznio pravni stav da bez obzira na zakonske uvjete propisane u nacionalnom zakonodavstvu za dopustivost ovrhe ili njezinu odgodu da je ovršni sud dužan bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu  (solemnizirani ugovor o kreditu) nepoštene u smislu Direktive 93/13/EEZ smatrajući da je sud bio dužan zastati s provedbom ovrhe u ovom predmetu.

 

7. O žalbenim tvrdnjama ovršenice o tome da ne postoji tražbina ovrhovoditelja nije ovlašten odlučivati ovaj sud, jer se radi o žalbenom razlogu iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22.; dalje: OZ), već sud pravog stupnja u smislu odredbe članka 52. stavak 3. OZ-a, koji je iz tog žalbenog razloga trebao ovršenicu uputiti na parnicu.

 

7.1. Neosnovane su žalbene tvrdnje ovršenice kojima ističe prigovor prava na dom. U OZ-u postoje posebne odredbe o zaštiti ovrhovoditelja koje isključuju mogućnost pozivanja ovršenika, uz ostalo, na odredbe o izuzimanju od ovrhe ili ograničenju ovrhe. Tako je člankom 77. stavak 1. OZ-a propisano da ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 75. stavka 1. i članka 76. stavka 1. istog Zakona te na druge odredbe OZ-a o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavaka 4., 5. i 6. OZ-a. Polazeći od citiranih odredbi, s obzirom da u OZ-u nema posebnih pravnih normi koje bi se izrijekom odnosile na zaštitu ovršenika u smislu poštovanja njegovog prava na dom, odgovarajućim tumačenjem članka 77. OZ-a i ostalih bliskih zakonskih odredbi, može se doći do zaključka da se ovršenik, koji je zaključio ugovor o kreditu na temelju kojeg je upisano založno pravo na njegovoj nekretnini i potom se provodi neposredna ovrha prodajom nekretnine na temelju ovršne javnobilježničke isprave (ugovora o kreditu), ne bi mogao s uspjehom protiviti takvoj ovrsi niti kada bi se pozivao na pravo iz članka 8. Europske konvencije.

 

8. Međutim, osnovane su žalbene tvrdnje ovršenice da je sud prvog stupnja prije donošenja pobijanog rješenja bio dužan po službenoj dužnosti ispitati sadrže li ovršne isprave sastavljene u formi javnobilježničkog akta, koje nisu prošle sudsku kontrolu, nepoštene odredbe potrošačkog ugovora.

 

8.1. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji je održan 11. ožujka 2022., usvojen je zaključak prema kojem u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sličn), a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. Kako iz podataka u spisu ne proizlazi da je sud po službenoj dužnosti u smislu citiranog pravnog shvaćanja ispitao sadržaj ovršnih isprava prije donošenja pobijanog rješenja žalbu ovršenice trebalo je uvažiti, a rješenje o ovrsi suda prvog stupnja ukinuti. Naime, obje ovršne isprave na temelju kojih je određena ovrha u ovom predmetu (Ugovor o kreditu od 23. veljače 2016., u kojem Ugovoru je iznos glavnice bio vezan uz švicarski franak te je kamata bila ugovorena kao promjenjiva, time da je banka mogla mijenjati ugovornu kamatnu stopu sukladno svojim odlukama, kao i Aneks broj 1 Ugovoru o kreditu od 16. veljače 2016., koji je zaključen temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) prema kojem su u stranke izvršile konverziju ugovorne obveze iz obveze vezane uz švicarski franak u obvezu vezanu uz euro), zaključene su kao solemnizirane privatne isprave s obzirom da je javni bilježnik izvršio solemnizaciju ugovora, dakle, radi se o ispravama koje nisu prošle sudsku kontrolu. Po ocjeni ovog suda, s obzirom da je namjena kredita bila gotovinski kredit uz hipoteku, radi se o potrošačkom ugovoru pa je sud bio dužan sukladno citiranom zaključku od 11. ožujka 2022. prije donošenja rješenja o ovrsi ispitati po službenoj dužnosti sadrže li ovršne isprave nepoštene ugovorne odredbe.

 

9. Iz obrazloženih razloga žalbu ovršenice trebalo uvažiti, a rješenje o ovrsi suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80./22. i 114/22.) u vezi člankom 21. stavak 1. OZ-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

10. U ponovnom postupku sud prvog stupnja ispitat će po službenoj dužnosti sadrže li ovršne isprave ništetne ugovorne odredbe nakon čega će ponovno odlučiti o osnovanosti prijedloga za ovrhu.

 

Koprivnica, 18. srpnja 2023.

 

 

Sutkinja

 

 

 

 

 

Tatjana Kučić v. r.

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu