Pr-848/2018-83

REPLUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex Vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelj V. N., O.: …, S., ,
zastupanog po pun. M. G., odvj. u S., protiv tuženika A.-S.
d.o.o. O.: …, S., zastupano po pun. M. B., odvj.
u V., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 01. ožujka

2023. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja R. P., odvj. u S. i zamj. pun.
tuženika D. Č., odvj. vjež. u O. A. i A., objavljene dana 17. srpnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku A.-S. d.o.o., O.: …, S., da isplati tužitelju V. N., O.:…, S.,
s osnova razlike između plaćenih prekovremenih sati i iznosa koji je trebao
biti plaćen temeljem Pravilnika koji je bio na snazi kod tuženika, ukupan iznos od

11.285,69 eura/ 82.345,75 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine
novčane iznose teku od;

- Na iznos od 232,29 eura od dana 15. veljače 2008.g. pa do isplate
- Na iznos od 302,73 eura od dana 15. ožujka 2008.g. pa do isplate
- Na iznos od 236,73 eura od dana 15. travnja 2008.g. pa do isplate
- Na iznos od 508,19 eura od dana 15. svibanj 2008.g. pa do isplate
- Na iznos od 595,00 eura od dana 15. lipanj 2008.g. pa do isplate
- Na iznos od 338,52 eura od dana 15. srpnja 2008.g. pa do isplate
- Na iznos od 660,38 eura od dana 15. kolovoza 2008.g. pa do isplate
- Na iznos od 398,83 eura od dana 15. rujna 2008.g. pa do isplate
- Na iznos od 526,56 eura od dana 15. listopada 2008.g. pa do isplate
- Na iznos od 315,65 eura od dana 15. studenog 2008.g. pa do isplate
- Na iznos od 312,04 eura od dana 15. prosinca 2008.g. pa do isplate
- Na iznos od 232,61 eura od dana 15. siječnja 2009.g. pa do isplate
- Na iznos od 306,24 eura od dana 15. veljače 2009.g. pa do isplate
- Na iznos od 376,95 eura od dana 15. ožujka 2009.g. pa do isplate
- Na iznos od 283,79 eura od dana 15. travnja 2009.g. pa do isplate
- Na iznos od 162,65 eura od dana 15. svibnja 2009.g. pa do isplate

2 Pr-848/2018-83

- Na iznos od 357,90 eura od dana 15. lipnja 2009.g. pa do isplate
- Na iznos od 197,99 eura od dana 15. srpnja 2009.g. pa do isplate

- Na iznos od 369,75 eura od dana 15. kolovoza 2009.g. pa do isplate
- Na iznos od 131,39 eura od dana 15. rujna 2009.g. pa do isplate

- Na iznos od 342,76 eura od dana 15. listopada 2009.g. pa do isplate
- Na iznos od 491,54 eura od dana 15. studenog 2009.g. pa do isplate
- Na iznos od 111,68 eura od dana 15. prosinca 2009.g. pa do isplate
- Na iznos od 244,55 eura od dana 15. siječnja 2010.g. pa do isplate
- Na iznos od 287,05 eura od dana 15. veljače 2010.g. pa do isplate

- Na iznos od 297,90 eura od dana 15. ožujka 2010.g. pa do isplate - Na iznos od 148,27 eura od dana 15. travnja 2010.g. pa do isplate - Na iznos od 223,97 eura od dana 15. svibnja 2010.g. pa do isplate

- Na iznos od 164,20 eura od dana 15. lipnja 2010.g. pa do isplate

- Na iznos od 152,40 eura od dana 15. srpnja 2010.g. pa do isplate

- Na iznos od 219,36 eura od dana 15. kolovoza 2010.g. pa do isplate
- Na iznos od 548,06 eura od dana 15. rujna 2010.g. pa do isplate

- Na iznos od 170,16 eura od dana 15. listopada 2010.g. pa do isplate
- Na iznos od 331,32 eura od dana 15. studenog 2010.g. pa do isplate - Na iznos od 213,77 eura od dana 15. prosinca 2010.g. pa do isplate

- Na iznos od 299,35 eura od dana 15. siječnja 2011.g. pa do isplate

- Na iznos od 165,96 eura od dana 15. veljače 2011,.g. pa do isplate po stopi
koja se do 31. srpnja 2015.g. obračunavala uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do 31.12.2022.g.
obračunava se uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna povećanjem
kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a od 1.
siječnja 2023.g. prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem
kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku A.-S. d.o.o., O.: …, S., da isplati tužitelju V. N., O.:…, S.,
bruto iznos od 2.159 eura/16.727,00 kuna s osnove razlike između iznosa
isplaćenih troškova prijevoza i iznosa koji je trebao biti isplaćen prema važećem
Pravilniku uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata koje na navedeni iznos teku od
dana 16. veljače 2011.g. po stopi koja se do dana 31. srpnja 2015.g. obračunavala
uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od 1.
kolovoza 2015.g. do 31.12.2022.g. obračunavaju se uvećanjem kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. prema stopi koja se za svako polugodište
određuje uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na
svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog

3 Pr-848/2018-83

kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku A.-S. d.o.o., O.: …, S, da tužitelju V. N., O.:…, …, S., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.275,64 eura/39.749,30 kn u roku
od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 16. veljače 2011., u bitnome se
navodi da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu vozača, te da mu tuženik u
razdoblju od 01. svibnja 2005. god 01. siječnja 2009. nije isplaćivao plaću sukladno
odredbama ugovora o radu, ni sukladno odredbama Pravilnika. S tim u svezi daje dana

15. svibnja 2008., da je tuženiku uputio zahtjev za isplatom neisplaćenog dijela plaće,
a koji tuženik nije odgovorio, nego je i u narednom razdoblju isplaćivao plaću na isti
način.

2.U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti,
ističući da je plaća isplaćena sukladno ugovoru o radu i Pravilniku o radu, istakao je
prigovor litispendencije, jer da bi tužitelj pokrenuo parnicu radi poništenja novih
ugovora o radu, tražio je isplatu plaće prema ranijem ugovoru.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Pravilnika o radu, Ugovora o
radu, evidencije radnog vremena, visina bruto plaća i iznosi dnevnica po linijama za
vozače, tzv. šifrarnik, zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenog dijela plaće i dodatak na
plaću, obračunski listovi plaće, obračun plaće i naknada plaće, pregledan je spis VP
210/07, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka I. C., A. V.,
A. Š., zz J. J., izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, te je izveden
dokaz vještačenjem po vještacima knjigovodstveno financijske struke M. T. i
M. D.

4. Temeljem navedenih dokaza, OS u S. S. u S.
odlukom br. Pr-390/15 od 15. studenog 2015. usvojio je tužbeni zahtjev tužitelja u
cijelosti, obvezujući tuženika na isplatu iznosa od 91.207,15 kn s osnova razlike plaće.
5. Odlučujući o pravodobnoj žalbi tuženika, ŽS u R. je odukom
br. Gžr-25/2016 od 10. listopada 2018. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio
na ponovno suđenje.

6. U nastavljenom dijelu postupka, tužitelj je ustrajao u postavljenom tužbenom
zahtjevu, iz razloga navedenih u prvoj fazi postupka, ističući da je tužitelj u spornom
razdoblju kod tuženika radio kao vozač, te da tuženik primjenjujući šifrarnik vozačima
nije isplaćivao naknadu za prekovremeni rad, iako je tužitelj u utuženom razdoblju
pojedinih mjeseci radio prekovremeno.

6.1. Podneskom od 12. listopada 2022. tužitelj je konačno označio točan naziv
tuženika, kako je pobliže navedeno u uvodu presude. Podneskom od 31. siječnja 2023.
tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev, predložio sudu tuženika obvezati na
isplatu iznosa od 11.285,69 eura/82.345,75 kn, s osnova razlike plaće koja je tužitelju
trebala biti isplaćena uzimajući u obzir sate prekovremenog rada, te dodatke za rad
nedjeljom i državnim praznikom i blagdanom, sve s pripadajućim kamatama kako je
pobliže navedeno u izreci presude. Točkom II. predložio je tuženika obvezati i na
isplatu iznosa od 2.159,80 eura/16.272,00 kn s osnova razlike između iznosa
ispaćenih troškova prijevoza i troškova prijevoza koji su mu trebali biti isplaćeni u

4 Pr-848/2018-83

utuženom razdoblju, sve s pripadajućim kamatama. Predložio je tuženika obvezati i na
snašanje parničnog troška.

7. U ovoj fazi postupka tuženik se usprotivio zahtjevu tužitelja, iz razloga
navedenih u prvoj fazi postupka, usprotivio se i konačno preciziranom tužbenom
zahtjevu, uvijek ističući da je plaća bila isplaćivana prema važećem zakonu i šifrarniku.
8. U ovoj fazi postupka sud je izveo dokaze ponovnim pregledom ranije
izvedenih dokaza; te je izveden dokaz saslušanjem zz tuženika I. T.;
izveden je dokaz vještačenjem po vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila dipl.
ing. N. K., kao i nadopunom istog; pregledani su putni radni listovi za linijski
prijevoz za tužitelja i usporedne radnike-druge vozače; izveden je dokaz dopunskim
saslušanjem svjedoka I. C.; pregledan je dopis M. mora, prometa i
infrastrukture, U. cestovnog i željezničkog prometa i infrastrukture K.: 011-02-
17-04/18 od 18. svibnja 2017.; pregledan je zaključak MF –PU, PU S., O. za otkrivanje porezno kaznenih djela od 28.
srpnja 2009.; pregledan je dopis DI, PJ S.,
O. za nadzor u području radnih odnosa i zaštite na radu, O. za nadzor u
području radnih odnosa od 16. veljače 2009.; izveden je dokaz vještačenjem po
vještaku knjigovodstveno financijske struke dipl. oec. D. C., kao i nadopuna
istog; pregledani su i drugi pisani dokazi koji prileže spisu.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

10. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

11. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tužitelj radio kod tuženika
temeljem Ugovora o radu od 20. veljače 2007., na radnom mjestu vozača. Ugovorom
je bilo utvrđeno da će u slučaju potrebe za prekovremenim radnom raditi duže od
punog radnog vremena, tj. 40 sati tjedno,

-nije bilo sporno (na ročištu održanom dana 06. lipnja 2021.) da je tužitelj u
utuženom razdoblju vozio na prigradskim linijama, tj. linijama do 50 km (nije vozio
međužupanijske, ni međudržavne linije),

-nije bilo sporno da se na tužitelja primjenjuje odredba čl. 7. tada važećeg Zakona o radu.

12. Kao sporno, u ovoj fazi postupka, trebalo je utvrditi primjenjuje li se na
tužitelja kao vozača, Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika
i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, te koliko je tužitelj efektivno radio.
Nadalje, kako je tuženik izračunavao plaću tužitelju, tj. na koji način su vrednovani i
isplaćeni sati "zauzetosti", kada tužitelj nije vozio, ali je bio angažiran na drugim
poslovima, čekajući slijedeću vožnju.

13. Odredbom čl. 7. Zakona o radu (NN br. 137/04), propisano je da je
poslodavac obvezan radniku dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik
je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada,
obavljati preuzeti posao.

14. Odredbom čl. 60. Zakona o radu (NN br. 137/04), propisano je da puno
radno vrijeme radnika ne može biti duže od 40 sati tjedno.Stavkom 3. istog članka,
propisano je ako zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između
radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije određeno radno vrijeme, smatra
se da je puno radno vrijeme 40 sati tjedno.

15. Odredbom čl. 92. Zakona o radu (NN br. 134/04), propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada.

16. Članom 10. Pravilnika o radu tuženika iz srpnja 2006., propisano je da u
slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i sličnih slučajeva prijeke
potrebe, radnik na zahtjev poslodavca je obvezan raditi duže od punog radnog

5 Pr-848/2018-83

vremena, najviše 10 sati tjedno, te u slučaju potrebe za prekovremenim radom, prvi
nadređeni rukovoditelj radnika sastavlja i potpisuje evidenciju rada iznad punog radnog
vremena, i takvu evidenciju podnosi predsjedniku uprave društva na ovjeru, prije
obračuna i isplate plaće.

17. Člankom 18. Pravilnika o radu tuženika iz srpnja 2006., propisan je način na
koji se utvrđivala osnovana plaća radnika, te je predviđeno da osnovna plaća radnika
predstavlja novčani iznos kojeg poslodavac mjesečno obračunava i isplaćuje radniku
za rad u punom radnom vremenu i prosječno ostvareni radni učinak u odnosu na plan
ili normu. Plaća radnika da predstavlja umnožak osnovice plaće i utvrđenog
koeficijenta za radno mjesto na kojem radnik obavlja posao, te da osnovicu za obračun
osnovne plaće utvrđuje poslodavac, a ona za radno mjesto sa najnižim koeficijentom
ne može biti manja od iznosa zakonom propisane najniže osnovice za obračun i
plaćanje doprinosa za imovinska osiguranja, također je određeno da izuzetno osnovna
plaća vozača izravno ovisi o vrsti i broju linija koje vozač tijekom mjeseca vozi.
18. Člankom 19. Pravilnika o radu tuženika iz srpnja 2006. propisan je način na
koji se osnovna plaća povećava, odnosno umanjuje, pa je tako određeno da se
osnovna plaća radnika može povećati za iznos prekovremenih sati rada, pod uvjetom
da je radnik u punom radnom vremenu dao prosječni ili uobičajeni radni učinak
(planirani ili normirani), te prekovremene sate rada da evidentira neposredni
rukovoditelj u propisanim listama za evidenciju.

19. Pregledom Ugovora o radu zaključenog između tužitelja i pravnog prednika
tuženika od dana 20. veljače 2007., članom 2. utvrđeno je koje će poslove tužitelj
obavljati, raspoređen na radnom mjestu vozača. Čl. 3. utvrđeno je da je puno radno
vrijeme 40 sati tjedno, te da su stranke suglasno ugovorile da će u slučaju potrebe za
prekovremenim radnom tužitelj raditi prekovremeno.

20. Člankom 21. Pravilnika o radu tuženika iz srpnja 2006., propisano je da
radnik ima pravo naknade stvarno nastalih troškova, odnosno pravo na naknadu
najviše do visine porezno dopustivih rashoda za troškove prijevoza na posao u visini
troškova prijevoza najpogodnijim sredstvom javnog prijevoza.

21. ZZ tuženika I. T. iskazao je da je zaposlen kod većinskog vlasnika
tuženika od 2012., od kada se kod pravnog prednika tuženika primjenjuje šifrarnik, po
kojem se obračunava i isplaćuje plaća. Iskazao je da se sukladno Zakonu o mobilnim
radnicima vozačima plaćaju samo sati vožnje, dok raspoloživost ne ulazi u radno
vrijeme (ukoliko vozač odradi jednu vožnju, slobodan je do slijedeće vožnje). Nadalje,
da svaki vozač dobiva putni nalog u kojem je navedena linija koju vozi, polazak i
dolazak, te da vozač radni nalog ispunjava (kilometraža, utrošeno gorivo), što da se
unosi u sustav, pa da se baš prema tim podacima vozaču isplaćuje plaća. Šifre da su
vezane za liniju koju vozač vozi. ZZ-u tuženika nije bilo poznato koji je Pravilnik o radu
važio kod tuženika u utuženom razdoblju, izričito je iskazao da raspoloživost vozača
ne ulazi u radno vrijeme vozača (ne izražava u plaći), jer da se svaka tura vožnje plaća
prema utvrđenoj šifri.

22. Saslušani svjedok I. C., u bitnome je naveo da je tužitelj radio kao
vozač, da je efektivno vozio najmanje sedam sati ,te da bi još dva sata obavljao druge
poslove npr. preuzimao prtljagu, primao putnike i izdavao karte, s tim u svezi na
kolodvoru rješavao administraciju i predavao inkas, skupljao krupni otpad u autobusu,
prao vjetrobranska stakla, odvozio autobus u mehaničarsku radionicu. Iskazao je da
su vozači između dvije vožnje mogli otići kući, ali da su to rijetko radili obzirom na
kratke pauze između dviju vožnji.

6 Pr-848/2018-83

23. Pregledom Zaključka MF, PU, PU S., O. za otkrivanje porezno kaznenih djela, K.: UP/I-215-4/009-01/15 Ur.br.:
513-07-17-09-1 od 28. srpnja 2009. (str. 572-575 spisa) proizlazi da je nadležno tijelo
provelo inspekcijski nadzor kod tuženika, tuženiku je naloženo da u roku od 30 dana
od primitka predmetnog zaključka, obračuna naknade plaća vozačima autobusa za
prekovremeni rad, rad nedjeljom i rad državnim praznikom u razdoblju od 01. siječnja

2007. do 31. svibnja 2009.

24. Iz dopisa M. mora, prometa i infrastrukture, Uprave cestovnog i
željezničkog prometa i infrastrukture, K.: 011-02/17-04/18 Ur.br.:530-05 od 18.
svibnja 2017., Predmet: Zakon o radnom vremenu, obvezanim odmorima mobilnih
radnika i uređajima zabilježenim u cestovnom prijevozu, proizlazi da se čl. 3. Uredbe
561/06 izuzimaju vozila koja se koriste za prijevoz putnika na linijskim vožnjama do 50
km u pogledu dozvoljenih vremena vožnje, obveznih razdoblja prekida vožnje i odmora
vozača.

25. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju na vozače koji obavljaju prijevoz
putnika na linijskim vožnjama do 50 km (na ročištu održanom 30. lipnja 2021. stranke
su učinile nespornim da je tužitelj vozio na linijskim vožnjama do 50 km),u pogledu
utvrđenja radnog vremena, razdoblja odmora i stanki, primjenjuju se odredbe KU,
Sporazuma između socijalnih partnera, te odrede zakona kojima se određuju radni
odnosi. Dakle, na tužitelja se ne primjenjuje Zakon o radnom vremenu, obveznim
odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu. Na tužitelja
se imaju primijeniti odredbe Zakona o radu i to čl. 60., kao i odredbe čl.10 Pravilnika
tuženika iz 2006. Nadalje, iz Zaključka MF od 28. srpnja 2009.
utvrđeno je da se sati rada koje je vozač ostvario tijekom mjeseca, utvrđuju temeljem
mjesečnog izvješća o broju ostvarenih vožnji na pojedinim linijama, množeći broj
određenih vožnji pojedinih linija sa satima zauzeća na istima. Ukupni sati zauzeća
pojedinog vozača u mjesecu, su identični ostvarenim satima rada, utvrdio ih je tuženik
kao porezni obveznik u Pregledu tzv. "visina bruto-plaća i iznosi dnevnica po linijama
za vozača". Nadležno tijelo je utvrdilo da su vozači autobusa kod tuženika, dakle i
tužitelj u utuženom razdoblju radili prekovremeno, utvrđen je i način obračuna plaće
vozačima, kao i način obračuna radnih sati. Uzgred se napominje da je upravo S.
vozača i prometnih radnika podnio prijavu protiv tuženika, DI
između ostalog i zbog netočnog izračunom plaće.

25.1. Slijedom navedenog, proizlazi kako je tužitelj kao vozač u utuženom
razdoblju radio više od 40 sati tjedno, ali da tuženik tužitelju kao ni drugim radnicima
nije isplaćivao naknadu za prekovremeni rad, rad nedjeljom i državnim praznicima.
Evidetirano vrijeme od početka do kraja radnog dana tužitelja, bilo je duže od redovnog
radnog vremena. Sukladno pravilniku i odredbama ugovora o radu , tužitelju pripada
pravo i na isplatu s osnova prekovremenog rada i rada vikendom i nedjeljama . Svjedok
C. jasno je iskazao da je tužitelj vozio više od 7 sati, te više od 2 sata dnevno bio
angažiran drugim poslovima.

26. Po mišljenju ovog suda, tužitelj ne smije biti uskraćen za isplatu s osnova
izvršenog rada, koji je nesporno izvršio, iz razloga jer tuženik kao poslodavac nije na
adekvatan način vršio evidenciju radnog vremena, u smislu tada važećeg Zakona o
radu. Nadalje, tužitelj ne smije biti uskraćen niti iz razloga što tuženik nije regulirao
prekovremeni rad. Tuženik uvođenjem šifrarnika više nije plaćao prekovremeni rad
vozačima, iako nije bilo sporno da je tužitelj kao i drugi vozači pojedinih mjeseca u
utuženom razdoblju odradio više od redovnog radnog vremena, što su u vještvima
suglasno zaključile vještakinje za knjigovodstvo i financije dipl. oec. D., dipl. oec.
T. i dipl. oec. C.. Prema Pravilniku tuženika čl. 10. i važećim odredbi Zakona

7 Pr-848/2018-83

o radu čl. 60., tjedno radno vrijeme je 40 sati. Tuženik je šifrarnikom uveo plaćanje
sukladno vrijednosti svake pojedine linije, a ne kao do tada, kao u vrijeme provedeno
na radu kod tuženika. Naime, ovaj sud smatra uvjerljivim i logični da su vozači u
pauzama između vožnji ili prije vožnji obavljali i druge poslove npr. naplaćivali karte,
primali prtljagu, na kolodvoru rješavali administrativne poslove, skupljali otpatke, čistili
vjetrobranska stakla, odvozili autobuse u mehaničarsku radionicu i sl., sve ovo za
potrebe procesa rada. Nadalje, tuženik termin zauzetosti nije uveo u Pravilnik
tuženika, niti ga je uveo ili korigirao u odredbama ugovora o radu svakog pojedinog
vozača, koji se odnose na sate provedene na radu. Tuženik nije dokazao da bi tužitelju
isplatio za sve ste provedene na radu.

27. Ovaj sud smatra da je tuženik za trajanja postupka bio dužan dostaviti
tahografske listove (osobito nakon odluke ŽS u Rijeci br. Gžr-25/16 od

10. listopada 2018.). Činjenica da tuženik tahografske listove nije dostavio iako se
pozivao na iste, ne smije ići na štetu tužitelju, što sudu ukazuje na zloupotrebu
procesnih ovlaštenja od strane tuženika.

28. Za istaći je da sud nije prihvatio zaključke iz vještva dipl. ing. Nevena Kralja
iz postupka po tužbi tužitelja Đ. Đ. br. P.-924/16. Naime, vještakinja dipl. oec.
C., analizom je utvrdila kako Đ. i tužitelj nisu vozili iste linije, pa podaci iz
vještačenja po tahografu, npr. za siječanj 2010. nisu isti (vozač Đ. Đ. je imao 145
sati zauzetosti, dok je tužitelj imao 234 sata zauzetosti). Dakle, sud nije prihvatio
vještvo iz postupka drugog tužitelja, iako je radio na istom radnom mjestu kao i tužitelj.
Nadalje, vještak dipl. ing. N. K. u vještvu od 20.siječnja 2021. učinjenom za
potrebe ovog parničnog postupka ,zaključuje kako nije moguće egzaktno utvrditi
aktivno vrijeme vožnje i vrijeme odmora bez tahografskih listova.

29. Ovaj sud je vještvo dipl. oec. D. C. u cijelosti prihvatio kao stručno i
argumentirano, te temeljeno na dokumentaciji koja prileži spisu, koju je vještakinja
pobrojala u uvodnom dijelu vještva od 18. kolovoza 2022. (str. 664 spisa). Vještvo je
temeljila na podacima evidencije o radu , na važećem Pravilniku o radu tuženika iz

2006., kao i na zaključak MF - PU, PU S.
od 28. srpnja 2009. Analizom odvezenih linija povezujući ih sa šifrarnikom, utvrdila je
sate koje je svaki radni dan tužitelj provodio na radu, kao ukupne sate zauzetosti, isto
kao i dane kada je tužitelj radio nedjeljom i državnim praznikom.

Vještakinja je vještvom i tabelarnim prikazom koje prileži vještvu (str. 667/668, 674
spisa) izračunala razliku između plaće koja je tužitelju isplaćena i plaće koju bi tužitelj
primio u razdoblju od 15. siječnja 2008. do 16. veljače 2011. u slučaju da je tuženik
izračun izvršio prema Pravilniku iz 2006., uvažavajući zaključak MF.
29.1. Dakle, vještakinja je zaključila da je tužitelju trebalo biti isplaćeno ukupno

232.389,65 kn bruto plaće, i to po osnovi redovnog rada iznos od 137.768,00 kn, te
dodataka na rad nedjeljom iznos od 6.157,20 kn, dodatak za rad na državni praznik i
blagdan iznos od 3.438,00 kn, kao i iznos od 85.026,45 kn s osnova prekovremenog
rada. Na koncu, vještakinja je zaključila da je tužitelju u utuženom razdoblju bio
isplaćen ukupan iznos od 145.246,30 kn, pa da na ime razlike s osnova rada nedjeljom,
blagdanima i prekovremenog rada u utuženom razdoblju tužitelju pripada daljnji iznos
od 82.345,75 kn (stupac 17 tablice).

30. Kako je tužitelj tužbeni zahtjev konačno postavio podneskom od 31. siječnja

2023.,prema izračunu vještakinje, te je utuženi iznos, sukladno Zakonu o uvođenju
eura kao službene valute u R. H., izrazio u eurima, to je sud tuženika
obvezao na isplatu iznosa od 11.285,69 eura/82.345,75 kn, stoga je odlučeno kao pod
točkom I. izreke presude.

8 Pr-848/2018-83

31. Na dosuđeni iznos tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom
odredbe čl. 29. ZOO koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do
isplate za razdoblje do 31. prosinca 2022. (čl. 84. st. 3. odnosno čl. 92. st. 3. Zakona
o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14), a od 01. siječnja 2023. sukladno Zakonu o
izmjenama zakona o obveznim odnosima (NN br. 114/22) čl. 22. st. 2. i u svezi s
Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22)

32. Točkom II tužbenog zahtjeva, tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 2.159,80
eura/ 16.727.00 kn s osnova neisplaćenih troškova prijevoza, tužitelj isto potražuje u
smislu odrede čl. 21. st. 4. Pravilnika o radu tuženika iz 2006. Istim člankom utvrđeno
je pravo radniku na naknadu troškova prijevoza na posao u visini troškova prijevoza
najpogodnijim sredstvom javnog prijevoza. Sudska vještakinja za financije dipl. oec.
M. T. u vještvu od 29. siječnja 2013. (str. 138 spisa), iskazala je da prema
podacima dobivenim od strane nadležne službe tuženika, tuženik u utuženom
razdoblju radnicima nije isplaćivao troškove prijevoza. Vještakinja je podatak o cijeni
mjesečne karte u utuženom razdoblju pribavila također od tuženika kao poduzeća koje
se bavi prijevozom putnika. Vještakinja je utvrdila da bi u utuženom razdoblju tužitelju
koji živi na adresi S. K., s osnova prijevoza na rad za prvu zonu pripadao
ukupan iznos od 2.220,05 eura/16.727,00 kn. Po mišljenju ovog suda, tužitelju pripada
pravo na troškova prijevoza koji mu nesporno tuženik nije isplaćivao, i to baš u iznosu
kojeg je u vještvu utvrdila dipl. oec. T., stoga je odlučeno pod točkom II. izreke
presude.

33. Na dosuđeni iznos tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom
odredbe čl. 29. ZOO koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do
isplate za razdoblje do 31. prosinca 2022. (čl. 84. st. 3. odnosno čl. 92. st. 3. Zakona
o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14), a od 01. siječnja 2023. sukladno Zakonu o
izmjenama zakona o obveznim odnosima (NN br. 114/22) čl. 22. st. 2. i u svezi s
Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22)

34.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155.
Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) pa je tužitelju, imajući u vidu
vrijednost predmeta spora i popisani trošak, za puni uspjeh u parnici valjalo priznati
sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14,
118/14, 107/15).Međutim, samo za parnične radnje koje je poduzeo odvjetnik M.
G., obzirom da je tužitelja u ovom postupku do ročišta održanog 12. veljače 2020.
zastupala dipl. iur. D. T. iz HUS, kojoj parnični trošak ne
pripada.

Punomoćniku tužitelja obistinjuje se parnični trošak za pristup na 12 ročišta u
iznosu od po 199,08 eura, za 6 podnesaka po 199,08 eura, ovom iznosu trebalo je
pridodati i iznos od 895,86 eura na ime pripadajućeg PDV-a, te iznos od 796,34 eura
za troškove provedenih vještačenja, tako se pun. tužitelja obistinjuje parnični trošak u
ukupnom iznosu od 5.275,64 eura/39.749,30 kn, kao što je odlučeno pod točkom III.
izreke presude.

U Splitu, 17. srpnja 2023.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac v.r.

9 Pr-848/2018-83

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana
primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud
u tri primjerka.

DNA: -pun. tužitelja
-pun. tuženika
-u spis