1

Poslovni broj: 6 Gž-3217/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 6 Gž-3217/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari  tužitelja B. S. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u P., protiv prvotuženice A. M., drugotuženika L. M. i trećetuženika S. P., nepoznatih prebivališta i boravišta, koje zastupa privremeni zastupnik I. V., odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola broj P-156/21-17 od 27. lipnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 11. srpnja 2023. godine

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja B. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-156/21-17 od 27. lipnja 2022. godine.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se naloži prvo do trećetuženicima platiti tužitelju iznos svaki od po 29.861,84 kn/3.963,35 eura[1] kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.

 

2. Ujedno se nalaže tužitelju naknaditi prvo do trećetuženicima trošak zastupanja po privremenom zastupniku u iznosu od 1.875,00 kn/248,86 eura na način da računovodstvo Općinskog suda u Puli-Pola isplati navedeni iznos iz sredstva predujma uplaćenih od strane tužitelja u tu svrhu, u roku od 15 dana.

 

3. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

 

7. Tako je sud prvog stupnja pravilno ocijenio pitanje zastare i pravilno primijenio materijalno pravo kada je zbog zastare tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

8. Naime, kod zahtjeva kojim se potražuje naknada za učinjene nužne i korisne troškove primjenjuju se propisi obveznog prava i to oni koji reguliraju stjecanje bez osnove, dok su odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima lex specialis, te se one primjenjuju primarno, a odredbe Zakona o obveznim odnosima samo ako to nije regulirano u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

9. Prema odredbi čl. 164. st. 7. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.

 

10. Iz navoda tužbe proizlazi da je tužitelj bio suvlasnik s tuženicima predmetne nekretnine, koju je posjedovao u cijelosti i za to vrijeme dok je posjedovao kao suvlasnik predmetnu nekretninu za vrijeme dok je bila u suvlasništvu i tuženika, u istu uložio znatna sredstva na ime nužnih i korisnih ulaganja.

 

11. Rješenjem suda prvog stupnja broj R1-264/14-31 od 22. veljače 2016. godine razvrgnuta je suvlasnička zajednica nekretnina isplatom na način da je tužitelj prvo do trećetuženicima na ime njihovog suvlasničkog dijela isplatio svakom iznos od po 68.773,77 kn/9.127,85 eura, te je pravomoćnošću tog rješenja tužitelj postao samovlasnik i dijela nekretnine u koju je izvršio ulaganja.

 

12. Prema tome, kako se potraživanje tužitelja temelji na ulaganjima i troškovima koje je kao posjednik imao za vrijeme posjedovanja predmetne nekretnine dok je ona bila u suvlasništvu prvo do trećetuženika, a predmetna nekretnina mu je nakon razvrgnuća suvlasničke zajednice predana u cijelosti u njegov posjed, to se primjenjuje odredba čl. 164. st. 7. ZVDSP prema kojoj zahtijevanje prava na naknadu nužnih i korisnih troškova zastaruje u roku od tri godine.

 

13. Kako je predmetno rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice na temelju kojeg je tužitelju u posjed predana cijela nekretnina, postalo pravomoćno 1. ožujka 2016. godine, a tužba u ovom postupku podnesena je 4. ožujka 2021. godine, to je nastupila zastara predmetnog potraživanja tužitelja, pa svi suprotni navodi u njegovoj žalbi u tom pravcu nisu osnovani.

 

14. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

             

U Zagrebu, 11. srpnja 2023. godine

 

   Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb, v.r.