Poslovni broj 22 Gž-306/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 22 Gž-306/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz S.1, OIB: …, zastupan po punomoćniku B. A., odvjetniku u S.1, protiv tuženika D. K. M. iz S.2, OIB:…, zastupan po punomoćniku B. S., odvjetniku u S.1, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-2653/18-11 od 24. studenog 2022., dana 14. srpnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-2653/18-11 od 24. studenog 2022. u toč. II izreke.

 

              II. Uvažava se žalba tuženika, preinačava se navedeno rješenje u toč. I izreke i rješava:

 

              Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 80.000,00 kn/10.617,82 eur[1], kao neosnovanim.

 

              III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 77,77 eur/585,93 kn, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem o trošku suda prvog stupnja u toč. I izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 80.000,00 kn/10617,82 eur, dok je u toč. II izreke zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen.

 

2. Protiv navedenog rješenja o trošku žalbu je podnio tuženik, zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje preinači, uz naknadu troška postupka i troška sastava žalbe.

 

3. U svom odgovoru na žalbu tužitelj je porekao žalbene navode i predložio da se tuženik sa žalbom odbije kao neosnovanom.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365 st 2 ZPP.

 

6. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je podneskom zaprimljenim kod suda 25. svibnja 2018.

 

7. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-2653/18 od 4. rujna 2018., utvrđeno je da je tužba podneskom tužitelja od 24. srpnja 2018. godine povučena u odnosu na glavni tužbeni zahtjev.

 

8. Tužitelj, koji je zastupan po punomoćniku, istim podneskom kojim je povukao tužbu i to prije upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ostao je kod zahtjeva za naknadu troškova proizišlih iz ovoga postupka, s obzirom da je tuženik 18. srpnja 2018. godine ishodio brisovnicu banke za koju je tužitelj saznao 24. srpnja 2018. godine te da je time tužitelj udovoljio zahtjevu iz tužbe. Naime, tužitelj je uz glavni zahtjev za isplatu postavio fakultativan zahtjev o mogućnosti da se tuženik obveze iz zahtjeva za isplatu utuženog iznosa oslobodi ukoliko tužitelju preda izjavu temeljem koje će se brisati upisana hipoteka sa poslovnog prostora u vlasništvu tužitelja. Tužitelj je dostavio dokaz i to brisovno očitovanje P. b. Z. od 18. srpnja 2018. godine koja je upravo tražena isprava iz fakultativnog tužbenog zahtjeva potrebna radi brisanja hipoteke predmetnog poslovnog prostora za koji je zasnovana.

 

9. Tuženik se podneskom zaprimljenim 20. rujna 2018. godine izjasnio kako zatraženi trošak tužitelja nije opravdan jer se ne radi o preuzetim obvezama tuženika prema tužitelju već da zatraženi iznos za isplatu predstavlja dugovanje treće –pravne osobe prema banci, a ne tuženika i da je tuženik u cijelosti ispoštovao sporazum na koji se tužitelj u tužbi poziva te da time tužitelj ničim ne trpi niti je pretrpio štetu niti je bilo kakva upisana hipoteka na založenoj nekretnini aktivirana jer je tuženik u cijelosti zatvorio kredit koji je tužitelj bio podigao i opteretio predmetni poslovni prostor. Tuženik je zahtijevao troškove postupka.

 

10. Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP, koji se Zakon u ovom konkretnom slučaju ima primijeniti, propisano je da tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Međutim za slučaj da je tužba povučena nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, tada je troškove postupka dužan tužitelju naknaditi tuženik, što je, po mišljenju suda prvog stupnja upravo ovdje slučaj jer je tužba povučena iz razloga što je tuženik udovoljio postavljenom (fakultativnom) zahtjevu tužitelja, a u tom slučaju dužan je ovaj tužitelju nadoknaditi troškove proizišle iz ovoga postupka. Naime, Sporazum od 30. lipnja 2012. koji je potpisan po tužitelju i tuženiku i koji potpisi su ovjereni kod javnog bilježnika obvezuje tuženika obzirom da ga je s tužiteljem sklopio i njime preuzeo obveze da teret s predmetnog poslovnog prostora skine, što je i ovaj tek nakon podnošenja ove tužbe učinio.

 

11. U pravu je tuženik kad u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 158. st. 1. ZPP, jer povlačenje tužbe nije uslijedilo nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu.

 

12. U konkretnom slučaju tužba je samo predana sudu 25.5.2018., ali nije dostavljena tuženiku pa nije zasnovana litispendencija, već je tužitelj podneskom od 25.7.2018. povukao tužbu u odnosu na glavni zahtjev, tražeći naknadu parničnog troška.

 

13. Predmet ove parnice bio je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 1.019.263 eur, a alternativno ovlaštenje oslobađanja tuženog od obveze (facultas alternativa) predajom tužitelju isprave temeljem koje će se brisati hipoteka sa poslovnog prostora u vlasništvu tužitelja, nije tužbeni zahtjev, već je građanskopravna ponuda tužitelja tuženiku, o kojem alternativnom ovlaštenju sud ne može ni raspravljati ni meritorno odlučivati

 

14. Prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da je tužitelj tužbu povukao nakon što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu.

 

15. Naime, iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da je tužba povučena iz razloga što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 1.019.263 eur, već proizlazi da je P. b. Z. izdala brisovno očitovanje radi brisanja založnih prava-hipoteka i zabilježbi upisanih pod Z-6167/09 i Z-6068/09 u njenu korist na nekretnini opisanoj u toč. I. brisovnog očitovanja, u vlasništvu 1/1 društva S. d.o.o., S.1 (list 68 spisa), koje očitovanje tuženik nije predao tužitelju, već je tuženik za isto saznao, kako sam navodi 24.7.2018., čime nije došlo do ispunjenja tužbenog zahtjeva, ali je za posljedicu imalo povlačenje tužbe od strane tužitelja.

 

16. Tužitelju ne pripada pravo na naknadu parničnog troška, jer tuženik nije udovoljio zahtjevu tužitelja, dakle, povlačenje tužbe nije uslijedilo nakon udovoljavanja zahtjevu.

 

17. Niti tuženiku ne pripada pravo na naknadu zatraženog troška sastava podneska od 20.9.2018., kojim se tuženik u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu, obzirom da je tužba povučena još 25.7.2018., o čemu je tuženik, kojem tužba nije niti dostavljena, obaviješten 11.9.2018. (dostavnica iza lista 69).

 

18. Radi navedenog, temeljem odredbi čl. 380 toč. 2 i 3 riješeno je kao u izreci.

 

19. Tuženiku je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 77,77 eur/585,93 kn sukladno Tbr. 10/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), obzirom da je sa žalbom uspio s oko 50% (čl. 166. st. 1. i 2. te čl. 154. st. 2. ZPP).

 

U Zagrebu 14. srpnja 2023.

 

 

                                                                                                                                                Sudac:

Darija Horvat, v.r.