1

Poslovni broj Gž-1834/2021-4

 

Poslovni broj Gž-1834/2021-4

 

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec predsjednice vijeća, Svjetlane Pražić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Filke Pejković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. P. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku L. T. odvjetniku iz R., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz OD L. & P., odvjetnicima iz Z., radi isplate, odlučujući po žalbama stranaka, izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P 1408/19 od 23. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2023.

 

 

                                              r i j e š i o    j e

 

Uvažavaju se žalbe tužitelja T. P. i tuženika P. b. Z. d.d., ukidaju se presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P 1408/19 od 23. veljače 2021. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

 

    Obrazloženje

 

1.Presudom suda prvog stupnja, 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu isplati na ime preplaćenih iznosa zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 9011170256, iznos od 10.029,46 eur[1]/75.567,09 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, da mu tuženik naknadi parnični trošak. Točkom 2. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 663,61 eur / 5.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je odbijen tuženik s preostalim dijelom zatraženog parničnog troška

Rješenjem istog suda, točkom 1. izreke odbačen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi ništetnim čl.4.1., 4.2., 6., te 7.2. predmetnog Ugovora.

 

2.Protiv citirane presude, točke 1. u cijelosti, odluke o parničnom trošku sadržane u točki 2. izreke u dosuđujućem dijelu, te rješenja, žalbu podnosi tužitelj, a tuženik protiv odluke o parničnom trošku sadržane u točki 2. izreke presude u odbijajućem dijelu, oboje iz svih žalbenih razloga sadržanih u  čl. 353. st.1.  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP-a).

 

3.Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4.Žalbe stranaka su osnovane.

 

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama žalbenih razloga parničnih stranaka, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

 

6.Osnovano tužitelj svojim žalbenim tvrdnjama pobija pravilnost rješenja suda prvog stupnja kojim su odbačeni tužbeni zahtjevi tužitelja na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba, iz razloga koji će se nastavno obrazložiti.

 

7.Naime, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi za sada u bitnome:

 

-da su tužitelj kao korisnik kredita te tuženik kao kreditor 21. travnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu br. 9011170256, da je predmetnim Ugovorom utvrđeno da kredit iznosi 77.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju važećem na dan korištenja kredita; da je čl. 4.1. Ugovora utvrđeno da se Korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana; čl. 4.2. Ugovora utvrđeno je da visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01. 01., koja se primjenjuje za razdoblje od 01. 01. do 30 .06. tekuće godine, na dan 01.07.koja se primjenjuje za razdoblje od 01. 07.  do 31. 12.,  tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene. Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima; čl. 6. Ugovora je utvrđeno da na dospjele, nepodmirene obveze iz ovog Ugovora, osim u mjeri u kojoj je to zapriječeno mjerodavnim propisima, Banka će za razdoblje zakašnjenja obračunavati i naplaćivati zakonsku zateznu kamatu, koja je promjenjiva u skladu s propisima. Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate; čl. 7. Ugovora je utvrđeno da u slučaju promjene kamatne stope iz t. 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci."

-da su ugovorne stranke 7. prosinca 2015. sklopile Dodatak predmetnog Ugovora, kojim je izvršena konverzija iz kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR, na temelju Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (“Narodne novine” broj 102/15: dalje: ZIDZPK-a),

-da se tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjala od početne 4,35 % koja je vrijedila do 30. lipnja 2006., pa 4,30% koja je vrijedila do 30. lipnja 2007., pa 4,25% koja je vrijedila do 31. srpnja 2007., pa 5.25 % koja je vrijedila do 31. siječnja 2008., pa 6,00% koja je vrijedila do 30. lipnja 2009.,  pa 6,10% koja je vrijedila do 31. listopada 2010., pa 5,65% koja je vrijedila do 30. travnja 2011., pa 5,40% koja je vrijedila do  31. srpnja 2011., pa 5,15% koja je vrijedila do 31. prosinca 2013., te 3,23% koja je vrijedila do 30. rujna 2015.,

-da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da ukupna razlika  anuiteta nastala uslijed promjene kamatne stope kao razlike kamatne stope po početnom otplatnom planu obračunate po tečaju na dan isplate kredita iznosi 3.696,93 eur / 27.854,55 kn, razlika otplatne kvote između plaćene i otplatne kvote  po početnom otplatnom planu obračunate po tečaju na dan isplate kredita radi uvećane kamatne stope da iznosi 956,16 eur / 7.204,20 kn, te tečajna razlika anuiteta da iznosi 5.376,38 eur / 40.508,34 kn, odnosno sveukupno 10.029,46 eur / 75.567,09  kn,

-da je iz iskaza tužitelja razvidno u bitnome da je sporni Ugovor sklopio u Poslovnici tuženika u R., da je voditeljica te poslovnice bila neka B., koja da mu je ponudila isključivo ugovor u CHF uz objašnjenje da je to najpovoljniji kredit koji se nudi na tržištu s najmanjom kamatom, da on nije tražio nikakva druga objašnjenja, niti ih je dobio.

 

9.1.Odlučujući o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva za isplatu, sud prvog stupnja  zaključuje da su parnične stranke temeljem pristanka tužitelja kao korisnika kredita sklopile  Dodatak Ugovora o kreditu, da su time izmijenile i odredbe Ugovora koje se tiču kamatne stope i valutne klauzule, da je taj Dodatak sklopljen na temelju ZIDZPK-a, točnije čl. 19.b. i 19.c. tog Zakona, kojim da je propisana konverzija kredita ne samo u odnosu na valutnu klauzulu, već i u odnosu na kamatne stope vezane za tu valutu, te da se odnosi ne samo na buduće nego i na prethodno razdoblje.

Nastavno tome, analizirajući spomenutu odredbu ZIDZPK-a, sud prvog stupnja smatra da nije moguće izvesti zaključak da više plaćena kamata iz Ugovora o kreditu predstavlja stečeno bez osnove, odnosno izvanugovorni odnos, budući da sklopljeni Dodatak, predstavlja novu pravnu osnovu među ugovornim strankama.

 

9.2.Osim toga, prvostupanjski sud ima u vidu i odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Gos 1/19, kao i sadržaj Dodatka Ugovoru, držeći da je konverzija izvršena tako da sve uplate do zaključenja Dodatka, a u kojem su sadržane i više plaćene kamate, te tečajne razlike iz predmetne tužbe, uzete u obzir. Posljedično tome, sud odbija kao neosnovan kondemnatorni zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučuje kao u točki I. izreke presude.

 

10.Polazeći od prednjih utvrđenja, u ovoj fazi postupka nisu ovome sudu prihvatljivi razlozi kojima se rukovodio prvostupanjski sud kada je zaključio da je sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu od 7. prosinca 2015., obzirom na činjenicu da je sa sklapanjem istog bio suglasan i sam tužitelj, te da je do sklapanja tog Dodatka došlo temeljem ZID ZPK-a, a kojim su stranke izvršile konverziju kredita s valutnom klauzulom  u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, a izmijenjen je osnovni ugovor i u pogledu kamatne stope, otklonjena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

Posljedično tome, ne može se za sada prihvatiti kao pravilno stajalište suda ni u dijelu u kojem smatra da tužitelj u konkretnoj pravnoj situaciji nije dokazao postojanje pravnog interesa za utvrđenjem ništetnosti uvodno navedenih ugovornih odredbi, zbog čega odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

 

11.1.Ovo prvenstveno iz razloga jer bi iz  svega do sada iznijetog, za sada proizlazilo da je predmetni Dodatak, a nastavno tome i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršena  temeljem odredaba ZID ZPK-a, pri čemu je ovaj sud imao u vidu činjenicu da se radi o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog Ugovora o kreditu, te eventualno kasnije sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c t. 6. ZID ZPK-a na način kako to nalaže zakon.

Pored toga, uvjerenje je ovog suda da se niti odredbama ZID ZPK-a, a niti Dodatkom Ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojim se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja sa korisnicima kredita same, tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutom u CHF.

 

11.2.Potrebno je naglasiti da je glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR. Iako se Dodatkom Ugovora o kreditima uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, ali se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period.

Osim toga, konverzija se prema ocjeni ovog suda odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZPK-a ne širi primjenu konverzije na druge - izvanugovorne odnose među strankama. Odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i dr., dalje: ZOO-a), propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u predmetnoj pravnoj stvari valjalo primijeniti institut stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

 

11.3.Slijedom izloženog, prema ocjeni ovog suda, za sada bi proizlazilo da sklapanjem  Dodataka Ugovora o kreditu nije prestala obveza tuženikova izvanugovorna odgovornost na ime vraćanja stečenog bez osnove, odnosno time što je do sklapanja spomenutog Dodataka došlo zbog stupanja na snagu ZIDZPK-a, ne znači da je tužitelj u potpunosti obeštećen po osnovi kamatne stope.

Ujedno se prvostupanjskom sud skreće pažnja na to da je iz stanja u spisu za sada razvidno i to da tužitelj tijekom cijelog postupka ističe da mu tuženik nije podmirio kompletno dugovanje, posljedično čemu uz deklaratorni postavlja i kondemnatorni zahtjev za isplatu. Pri tome, se ukazuje sudu prvog stupnja i na to da  ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st.1. ZOO-a), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st.2. ZOO-a, koji u konkretnoj situaciji nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja).

 

12.Obzirom na prednje, proizlazilo bi da tužitelj ima pravni interes i da može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi.

Nastavno tome, pogrešnim se u ovoj fazi postupka ukazuje zaključak suda prvog stupnja da tužitelj u konkretnoj pravnoj situaciji nema pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti jer je sklopio ranije spomenuti Dodatak Ugovora kojim su izmijenjene odredbe osnovnog Ugovora o kreditu.

U prilog pravilnost prethodno iznesenog stajališta govori shvaćanje izneseno u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 2868/18 od 12. veljače 2019.

 

13.Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda vezano za pitanje pravnog interesa na podnošenje kondemnatornog tužbenog zahtjeva na ništetnost ranije navedenih ugovornih odredaba, to je činjenično stanje u odnosu na osnovanost tih tužbenih zahtjeva, ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a posljedično tome se nije mogla ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava glede tog dijela pobijane odluke, zbog čega je valjalo ukinuti prvostupanjsko rješenje u cijelosti.

 

14.Budući da nije meritorno odlučeno o zahtjevima tužitelja na ništetnost spornih ugovornih odredaba, dok je meritorno odbijen zahtjev za isplatu koji se temelji upravo na ništetnosti istih, prosudba je ovog suda, da je u ovoj fazi postupka, također valjalo ukinuti i prvostupanjsku presudu u točki 1. izreke.

 

15.Obzirom na prednje, valjalo je ukinuti odluku o parničnom trošku sadržanu u točki 2. izreke.

 

16.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je uvažiti žalbe tužitelja i tuženika, te ukinuti presudu i rješenje suda prvog stupnja primjenom čl. 370. ZPP-a, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

 

U Rijeci 14. srpnja 2023.

 

 

     Predsjednica vijeća

                                                                                                                      Ksenija Dimec, v.r.