REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 68 Pž-2772/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ana Cvitković, u pravnoj stvari
tužitelja REFREF d.o.o., OIB 07147481858, Bosna i Hercegovina, Sarajevo, Ulica
Hendekuša do broja 70, Ilidža, kojeg zastupa punomoćnik Branko Skerlev, odvjetnik
iz Zagreba, Miramarska cesta 24, protiv 1. tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o.,
OIB 57500462912, Zagreb, Širolina 4, i 2. tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d.,
OIB 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, radi isplate iznosa od 3.595,06 EUR /

27.086,99 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u
Zagrebu poslovni broj P-728/21-12 od 6. svibnja 2022., 14. srpnja 2023.

r i j e š i o j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-728/21-12 od

6. svibnja 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na prvo i drugo
tuženika za isplatu iznosa od 27.086,99 kn zajedno sa zakonskom zateznom
kamatom na pojedine iznose (točka I. i II. izreke odluke). U točki III. izreke odbijen je
tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 8.121,00 kn.

2. Iz obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud zaključio kako tužitelj nije
dokazao prvotuženikov propust u održavanju autoceste i time ne postoji
prvotuženikova odgovornost za štete. To iz razloga jer činjenica da se srna našla na
autocesti sama po sebi ne znači automatski da je zaštitna ograda imala oštećenja ili
rupe koje je prvotuženik propustio sanirati pa da je srna kroz oštećenja u ogradi ušla
na autocestu. U odnosu na drugotuženika, osiguratelja Lovačke udruge Jelen
Ciglenica, navodi da tužitelj nije dokazao postojanje činjenica iz kojih bi proizlazila
odgovornost osiguranika tuženika za štetu, imajući u vidu Zakon o lovstvu („Narodne
novine“ broj 99/18) koji kao poseban propis uređuje odgovornost lovoovlaštenika za
štetu na vozilima. Zaključuje kako Zakon o lovstvu propisuje da je lovoovlaštenik
odgovoran za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo ako je šteta nastala
zbog provođenja lova dok tužitelj nije predložio dokaze da se u vrijeme štetnog ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 68 Pž-2772/2022-2 2

događaja se provodio lov niti dokaze na eventualne ostale situacije iz koji bi se moglo
zaključiti da tuženik nije poduzeo neku od propisanih mjera. Odluka o parničnom
trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga s
prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači, podredno da ju ukine i predmet
vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. U žalbi u bitnome navodi da je netočna tvrdnja kako tužitelj nije dokazao
propust u postupanju prvotužitelja. Sama činjenica da se na autocesti našla divljač
ukazuje na propuste u postupanju prvotuženika. Nadalje da sud nije u cijelosti
ocijenio iskaza svjedoka Stjepana Gredelja, dok je presuda suprotna pravnom
stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Poziva se na odredbu čl. 17. Zakona o
cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13,148/13, 92/14 i 110/19),
na čl. 2. Pravilnika o održavanju cesta, čl. 78. Pravilnika o prometnim znakovima,
signalizaciji i opremi na cestama. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike
Hrvatske poslovni broj Rev-837/2017-2 od 16. veljače 2021. Žalitelj posebno upire da
tužitelj nije imao priliku dokazivati je li osiguranik drugotuženika tražio od
prvotuženika postavljanje signalizacije „opasnost od divljači na cesti“. Nadalje navodi
da Lovačka društva odgovaraju po pravilima objektivne odgovornosti, odnosno po
principu uzročnosti. Presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i time se ne može
ispitati.

5. Žalba je osnovana.

6. Nakon što je ispitana presuda i rješenje u granicama razloga navedenih u
žalbi i sukladno odredbe čl. 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, kao i na
pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je u presudi počinjena
bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju
osnovano ukazuje žalitelj. Nema razloga odlučnim činjenicama zbog pogrešnog
pravnog pristupa.

7. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, na temelju odredbe čl. 502.
st. 1. ZPP-a. Žalba u sporovima male vrijednosti ne može se izjaviti zbog pogrešno i
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a.
Stoga, sud nije ispitivao navode žalitelja koje se u odnose na pogrešno i nepotpuno
utvrđeno činjenično stanje, međutim, radi primjene materijalnog prava potrebno je
provjeriti dane razloge u odluci u odnosu na odlučne činjenice.

8. Predmet spora je naknada štete koja je nastala na vozilu tužitelja 6. svibnja

2020. na autocesti A3, kada je došlo do naleta vozila reg. oznake J14-A-496 u
vlasništvu tužitelja na divljač. Oštećeno je tužiteljevo vozilo, i trošak popravka vozila
u iznosu od 24.611,05 kn, je tužitelj platio ovlaštenom servisu. Ostali iznosi se
odnose na trošak šlepanja vozila, goriva, cestarine i sl.

Poslovni broj: 68 Pž-2772/2022-2 3

9. Povodom odlučivanja o tužiteljevoj žalbi ovaj sud je obvezan primijeniti i
pravno shvaćanje donijeto na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022. koje glasi:

„Za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna
osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je
utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u
održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku
je teret dokaza da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj
nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač
zatekla na kolniku autoceste.“

10. Zaključak prvog stupnja u točkama 34. i 35 odluke u smislu da činjenica -
da se srna našla na autocesti sama po sebi ne znači automatski propust u
održavanju autoceste nije u skladu s zauzetim pravnim shvaćanjem. Pravno
shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je suprotno sa stavom
prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao prvotuženikov propust u održavanju
autoceste. Na prvotuženiku je teret dokaza da nije bilo njegovih propusta u
održavanju autoceste. Ne ulazeći u ocjenu činjeničnog stanja, za navesti je da je
prvostupanjski sud ocijenio dokaze - ophodarski dnevnik kao i iskaz svjedoka
Stjepana Gredelja, međutim i taj iskaz svjedoka nije produciran u cijelosti kako to
proizlazi iz zapisnika s ročišta 24. ožujka 2022.

11. U odnosu na drugotuženika, osiguratelja Lovačkog društva za navesti je
da je njegova odgovornost određena prema općim propisima obveznog prava, i to čl.

1063. - 1067. ZOO-a. Prvostupanjski sud navodi kako tužitelj nije dokazao postojanje
činjenica iz kojih proizlazi odgovornost osiguranika prema Zakonu o lovstvu
(„Narodne novine“ broj 99/18) koji kao poseban propis uređuje odgovornost
lovoovlaštenika za štetu na vozilima. Iznosi razmatranje ukoliko bi postojala
objektivna odgovornost lovoovlaštenika u smislu odredaba Zakona o obveznim
odnosima tada odredba čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu, ne bi imala smisla. Odredbom
čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na
divljač odgovara se na sljedeći način: – vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom
protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na
cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, – lovoovlaštenik na
čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

12. Međutim, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na
divljač kada se nije provodio lov (što tužitelj nije ni tvrdio), za odgovornost za štetu
mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima, na što u žalbi osnovano
ukazuje tužitelj. Odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu propisano je da u pogledu
uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni
odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

13. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano
tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području
lovišta kojim gospodari osiguranik drugotuženika kada se nije provodio lov, tada valja
primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za
štetu. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u

Poslovni broj: 68 Pž-2772/2022-2 4

obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje
mišljenje o zakonskom rješenju čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu i odštetnoj
odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima
odštetne odgovornosti.

14. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) mogao
osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije
provodio lov, on je u smislu čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima morao dokazati
da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari,
a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno ako dokaže da je šteta
nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije
posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

15. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nema razloga o odlučnim
činjenicama, to je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a tužiteljevu žalbu valjalo
uvažiti, ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno
suđenje, kako je odlučeno u točki I. izreke ovog rješenja.

16. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je i ukinuti odluku o troškovima postupka jer je za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu.

Zagreb, 14. srpnja 2023.

Sudac Ana Cvitković

Broj zapisa: 9-3085a-77111

Kontrolni broj: 05c1f-8ba49-24b60

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ana Cvitković, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.