1              Poslovni broj: 32 P-441/2019-28

 

            

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13                    

      

Poslovni broj: 32 P-441/2019-28

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

              Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja K. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnica M.M., odvjetnica u M. i partneri odvjetničko društvo j.t.d., Z., protiv tuženika S.T., OIB …, iz S.I.Z., kojeg zastupa punomoćnica M.P., odvjetnica u S.I.Z.,  radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. srpnja 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice l.S. i punomoćnice tuženika, s danom objave 14. srpnja 2023.

 

p r e s u d i o j e

 

I.              Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 39.626,08 eur/298.562,67 kn1 zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 23. rujna 2017. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 (petnaest) dana.

 

II.               Nalaže se tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 11.213,00 eur/84.484,35kn1 sa pripadajućom zateznom kamatom od 14. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

 

III.              Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.239,70 eur/16.875,02 kn1.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 2. studenoga 2017. podnio tužbu u kojoj je u bitnome naveo kako se pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pr-…/… vodio postupak po tužbi ovdje tuženika kao radnika protiv ovdje tužitelja kao poslodavca radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu, vraćanja na rad te isplate pripadajućih naknada plaća i drugih materijalnih prava iz radnog odnosa. Navodi kako je u tom postupku 29. travnja 2014. donesena prvostupanjska presuda kojom su prihvaćeni tužbeni zahtjevi radnika i to: utvrđeno je da nije dopuštena odluka poslodavca kojom je otkazan ugovor o radu radniku, naloženo je vračanje radnika na posao, naloženo je poslodavcu da radniku isplati naknadu bruto plaće u iznosu od 230.168,62 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate, naloženo je poslodavcu da radniku isplati neoporezivi iznos od 9.700,00 kn na ime regresa, uskrsnice i božićnice uvećano za pripadajuće zatezne kamate od dospijeća svakog primanja do isplate, naloženo je poslodavcu da radniku isplati novčanu potporu za slučaj smrti člana uže obitelji u iznosu od 3.000,00 kn uvećano za zatezne kamate od 1. siječnja 2010. do isplate i naloženo je poslodavcu da radniku naknadi trošak postupak u iznosu od 34.062,50 kn uvećano za zatezne kamate od presuđenja do isplate. Ističe, kako je ta presuda potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžr-…/… od 17. ožujka 2015. Nadalje, navodi kako je prvostupanjska presuda ispravljena rješenjem suda od 17. lipnja 2017. na način da je u izreci pod točkom III., na drugoj strani presude u 11 redu, u mjesto 7.719,25 kn utvrđen pravilan iznos od 9.719,25 kn. Ističe, kako je tužitelj, kao poslodavac u cijelosti ispunio svoju obvezu sukladno pravomoćnoj presudi i ispravku predmetne presude te je tuženiku isplatio ukupni neto iznos od 298.562,67 kn i to kako slijedi: 19. lipnja 2015. neto iznos od 257.966,02 kn na račun radnika, 19. lipnja 2015. iznos od 38.721,13 kn na ime parničnih troškova na račun odvjetnika koji je zastupao radnika u postupku i 8. srpnja 2015. iznos od 1.875,52 kn na račun radnika na temelju ispravka presude. Navodi, kako je tužitelj u skladu sa propisanom obvezom podmirio i sve obvezne poreze i doprinose vezane uz predmetne isplate. Navodi, kako je protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžr-…/… od 17. ožujka 2015., tužitelj 10. lipnja 2015. podnio reviziju. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem, poslovni broj Revr-…/… od 23. svibnja 2017. prihvatio reviziju tužitelja kao poslodavca te je preinačio prethodno navedenu presudu Županijskog suda u Zagrebu i presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu na način da je u cijelosti odbio tužbene zahtjeve radnika i naložio radniku da poslodavcu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 31.286,25 kn. Ističe, kako je predmetnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske tuženik zaprimio 22. rujna 2017. Nadalje, navodi kako je tužitelj 28. rujna 2017. poslao tuženiku poziv na plaćanje stečenog bez osnove, koji poziv se tužitelju vratio kao neuručen. Potom, je tužitelj 17. listopada 2017. putem javnog bilježnika B. R. iz S.I.Z., dostavio tuženiku poziv na plaćanje. Na taj zaprimljeni poziv na plaćanje tuženik se nije očitovao te do dana podnošenja ove tužbe nije platio tužitelju dužne iznose. Slijedom navedenoga, u skladu s odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.; dalje: ZOO), donošenjem navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom su preinačene odluke niže stupanjskih sudova, otpala je osnova na temelju koje je tuženiku isplaćen ukupni iznos od 298.562,67 kn, čime je nastala obveza tuženika da vrati tužitelju iznos koji je primio po osnovi koja je naknadno prestala postojati. S obzirom da je tuženik za presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske saznao 22. rujna 2017., od toga dana tuženik je postao nepošten stjecatelj sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a te je dužan tužitelju platiti i kamate koje na navedeni iznos teku od 23. rujna 2017.

 

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno navodi da je 6. kolovoza 2018. podnio prijedlog za ponavljanje postupka Pr-…/… te predlaže određivanje prekida ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka po navedenom prijedlogu za ponavljanje postupka. Ističe, kako tužitelj temelji predmetnu tužbu radi povrata novčanog iznosa stečenog bez osnove na činjenici da je Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio reviziju tuženika, a ovdje tužitelja i presudio na način da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a ovdje tuženika u cijelosti, dakle, odbio je tužiteljev zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu i zahtjev za isplatu materijalnih potraživanja tužitelja S.T. temeljem nezakonitog otkaza. U nastavku odgovora na tužbu, tuženik polemizira sa utvrđenjima iz predmetne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske te navodi kako iz svega proizlazi da ponašanje radnika S.T. koje je prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske uzrokovalo predmetni izvanredni otkaz nikako nije bilo neprimjereno, radnik nije mogao priznati niti je priznavao postojanje duga koji uistinu nije postojao. Navodi, kako je u pravomoćno okončanim citiranim postupcima i provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da radnik S.T. nije sklopio štetnu nagodbu u odnosu na poslodavca K. d.d. te da je njegovo dugovanje prema vjerovnicima K. u cijelosti podmireno, a zapravo je i preplaćeno i to za iznos od 5.998,24 kn zaplijenjenim iznosom plaće radnika S.T. i za iznos od 33.328,44 kn naplaćeno po rješenju o ovrsi I-303/95 1. ožujka 2010. od poslodavca K. d.d. Navodi, kako da bi gubitak povjerenja poslodavca u radnika bio osobito važna činjenica sukladno odredbi čl. 107. Zakona o radu koja bi opravdavala izvanredni otkaz mora se zasnivati na ponašanju radnika koje ima za posljedicu objektivni gubitak povjerenja u radnika utemeljen na radnikovom nepropisnom ili nepriličnom ponašanju. Činjenica da je radnik S.T. osporavao postojanje uistinu dokazanog ne postojećeg duga te da nije želio prihvatiti odgovornost za plaćanje duga koji je već dokazano podmirio, dokazuje da je u predmetnom slučaju neprimjereno ponašanje bilo samo ponašanje poslodavca, a ovdje tužitelja koji je zdravstveno ugroženog radnika, nastojao prisiliti na priznanje dokazano ne postojećeg duga prema braći K. i K. d.d., odnosno podmirenog duga prema braći K.. Ističe, kako sklapanje nagodbe radnika S.T. i njegovih vjerovnika 18. veljače 2000. nije bilo štetno za tužitelja, budući da temeljem te nagodbe nije u obvezi isplatiti braći K. niti kune, već je uslijed uplate tužitelja od 1. ožujka 2010. u iznosu od 33.328,44 kn njihovo potraživanje preplaćeno za iznos od 39.326,68 kn. Dakle, preplaćeno je i zaplijenjenim plaćama radnika iz 1995. i 2009. Obzirom na navedeno, ponašanje radnika S.T. nije takvo da bi moglo imati za posljedicu objektivni gubitak povjerenja u radnika utemeljen na radnikovom nepropisnom ili nepriličnom ponašanju. Radnik se kritične zgode ponašao primjereno ponašanju radnika kojeg nakon gotovo 30-godišnjeg vjernog rada kod poslodavca taj isti poslodavac prisiljava priznati dug koji ne postoji i koji je u cijelosti namiren. Zbog svega navedenog, tuženik smatra da je njegov prijedlog za ponavljanje postupka Pr-…/… od 6. kolovoza 2018. osnovan te da će Vrhovni sud isti prihvatiti i preinačiti predmetnu revizijsku odluku, uslijed čega je osnovan njegov prijedlog za prekid ovog postupka. Protivi se predmetnoj tužbi, jer smatra da u predmetnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za vraćanje utuženih novčanih sredstava, tužitelj je sve navedene iznose dobrovoljno isplatio, tuženik nije protiv njega pokretao ovršne postupke pa dakle nije platio s ciljem izbjegavanja prisile niti je na bilo koji način obavijestio tuženika da plaća zadržavajući pravo na povrat odnosno radi izbjegavanja potencijalne prisilne naplate pa stoga smatra da sukladno odredbi čl. 1112. st. 1. ZOO-a, tužitelj nema pravo zahtijevati vraćanje utuženih iznosa. Slijedom navedenoga, prvenstveno predlaže određivanje prekida ovog postupka do pravomoćne odluke povodom tuženikovog prijedloga za ponavljanje postupka u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-…/… te predlaže nakon toga u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

 

3. Tužitelj je svojim podneskom od 28. lipnja 2023. uredio predmetni tužbeni zahtjev sukladno činjenici da je u Republici Hrvatskoj uveden euro kao službena valuta.

 

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Presudu i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-…/…-… od 29. travnja 2014. (str. 6-16 spisa), Presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžr-…/…-… od 17. ožujka 2015. (str. 17-22 spisa), Rješenje o ispravku presude, poslovni broj Pr-…/…-… Općinskog radnog suda u Zagrebu od 17. lipnja 2015. (str. 23 i 24 spisa), univerzalne platne naloge (str. 25-27 spisa), Presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revr-…/…-… od 23. svibnja 2017. (str. 28-34 spisa), presliku povratnice (str. 35 i 36 spisa), poziv na plaćanje od 28. rujna 2017. (str. 37 i 38 spisa), presliku iz prijamne knjige i presliku povratnice (str. 39 i 40 spisa), Zapisnik i potvrdu o izvršenom priopćenju javnog bilježnika Branke Rački iz Svetog Ivana Zeline, poslovni broj OU-…/…-… od 17. listopada 2017. (str. 41-45 spisa), Nalog za dostavu putem javnog bilježnika od 12. listopada 2017. (str. 46 spisa), Prijedlog za ponavljanje postupka tuženika od 6. kolovoza 2018. (str. 63-67 spisa), Rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj Pu Ovr-…/…-… od 29. lipnja 2018. (str. 68 spisa), Presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, poslovni broj P-…/… od 2. lipnja 2015. (str. 69-72 spisa), Presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-…/…-… od 10. travnja 2018. (str. 73-76 spisa), Dopunsko financijsko vještačenje- očitovanje na prijedlog stranaka stalnog sudskog vještaka Z.R. (str. 77-85 spisa), sudsku praksu (str. 100-117 spisa), Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-…/…-… od 27. travnja 2021. (str. 129-132 spisa) te je ovom spisu priklopljen spis Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-…/…

 

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 114/22., dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povrat stečenog po osnovi koja je kasnije otpala.

 

7. Naime, nije sporno da je tužitelj po pravomoćnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-…/… od 29. travnja 2014., a koja je potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžr-…/… od 17. ožujka 2015., platio tuženiku, a ovdje tužitelju ukupan iznos od 298.562,67 kn, a o čemu je tužitelj u spis dostavio i potvrde o provedenim plaćanjima.

 

8. Nadalje, nije sporno da su presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revr-…/… od 23. svibnja 2017. preinačene prethodno citirane presude niže stupanjskih sudova te su odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja, a ovdje tuženika kojima je isti tražio vračanje na posao kod tuženika, a ovdje tužitelja kao poslodavca te je tražio isplatu naknada bruto plaće, neoporezivog regresa, uskrsnice i božićnice te novčane potpore radi smrti člana uže obitelji.

 

9. U ovoj pravnoj stvari, tuženik je prije svega inzistirao na tome da se predmetni postupak prekine do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tuženikovom prijedlogu za ponavljanjem parničnog postupka pri Općinskom radnom sudu u Zagrebu, poslovni broj Pr-…/...

             

10. Ovdje, je potrebno istaknuti kako tuženik detaljno u svom odgovoru na tužbu obrazlaže zašto smatra da bi Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao prihvatiti njegov prijedlog za ponavljanjem prethodno navedenog postupka, međutim, isto ne može biti predmetom odluke u ovoj pravnoj stvari već o tome isključivo može odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.

 

11. Ovaj sud je na ročištu za glavnu raspravu 3. ožujka 2020. udovoljio prijedlogu tuženika te je prekinuo ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka povodom prijedloga tuženika za ponavljanjem postupka Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-…/…

 

12. Potom je tužitelj svojim podneskom od 24. siječnja 2022. dostavio rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. travnja 2021., poslovni broj Rev-…/… kojim je odbijen prijedlog tuženika za ponavljanje postupka koji se vodio pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, poslovni broj Pr-…/....

 

13. U nastavku postupka tuženik je ostao kod osporavanja predmetnog tužbenog zahtjeva i istaknuo je kako bi se eventualnim prihvaćenjem predmetnog tužbenog zahtjeva povrijedilo tuženikovo pravo na pošteno suđenje u vidu povrede prava na pravnu sigurnost koja proizlazi iz pravomoćne presude. Dakle, počinila bi se povreda čl. 6. paragrafa 1. Europske Konvencije te povrede čl. 1. protokola 1. uz tu konvenciju, dakle povredu prava na mirno uživanje vlasništva.

 

14. U predmetnom slučaju, a nakon što je pravomoćno odbijen prijedlog tuženika za ponavljanjem radnog spora koji se vodio pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pr-…/…, odlučno pitanje predstavlja da li tužitelj ima pravo zahtijevati povrat utuženog iznosa po pravilima o stjecanju bez osnove s obzirom na to da je naknadno otpala osnova i to pravomoćna presuda po kojoj je isplatio tuženiku utuženi iznos. Dakle, u predmetnom slučaju riječ je o pravnom prijeporu, budući da između stranaka nije niti sporno da je tužitelj isplatio tuženiku upravo utuženi iznos, međutim, sporno je pitanje da li bi prihvaćanje predmetnog tužbenog zahtjeva dovelo do eventualne povrede tuženikovog prava na pravnu sigurnost i na pravično suđenje.

 

15. Po pravnom shvaćanju ovog suda, u predmetnom slučaju radi se o tome da tužitelj temeljem odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO-a traži povrat stečenog bez osnove po osnovi koja je kasnije otpala.

 

16. Naime, nije sporno da je tužitelj platio utuženi iznos tuženiku po pravomoćnoj presudi, a da je tu pravomoćnu presudu kasnije preinačio Vrhovni sud Republike Hrvatske u revizijskom postupku.

 

17. Ovdje, treba istaknuti da je tuženik u odgovoru na tužbu isticao kako je tužitelj dobrovoljno izvršio plaćanje po predmetnoj pravomoćnoj presudi i da ničime nije zadržao pravo da traži povrat plaćenoga. Međutim, ovdje treba ukazati na odredbu čl. 1112. st. 1. ZOO-a u kojoj je propisano da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

 

18. U predmetnom slučaju po pravnom shvaćanju ovog suda, ne radi se o tome da je tužitelj znao da nije dužan platiti, budući da je isti platio po pravomoćnoj sudskoj presudi, tako da tužitelj nije niti trebao izričito izjaviti da zadržava pravo na povrat, već tužitelj u predmetnom slučaju ima pravo tražiti povrat onoga što je platio po osnovi koja je kasnije otpala.

 

19. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud u Republici Hrvatskoj preinačio je predmetne odluke niže stupanjskih sudova i odbio je tužbene zahtjeve tužitelja, a ovdje tuženika protiv tuženika, a ovdje tužitelja. Dakle, u sudskom postupku je konačnom odlukom ocijenjeno da su neosnovani bili svi tužbeni zahtjevi tužitelja, a ovdje tuženika protiv tuženika, a ovdje tužitelja, tako da bi po pravnom shvaćanju ovog suda do povrede pravne sigurnosti isključivo došlo kada tužitelj sada ne bi više mogao tražiti od tuženika povrat plaćenoga po osnovi koja je kasnije otpala, jer bi to bilo u izravnoj suprotnosti sa odlukom najvišeg suda u Republici Hrvatskoj.

 

20. Upravo zbog poštivanja načela pravne sigurnosti, ovaj postupak je i bio prekinut do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o prijedlogu tuženika za ponavljanjem postupka pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, poslovni broj Pr-…/… te je ovaj postupak nastavljen nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem, poslovni broj Rev-…/…-… od 27. travnja 2021. odbio prijedlog tuženika, a tamo tužitelja za ponavljanjem prethodno navedenog radnog spora.

 

21. U ovom postupku, ovaj sud ni na koji način nije ovlašten preispitivati utvrđenja sudova u postupku Općinskog radnog suda, poslovni broj Pr-…/…, već u ovom postupku isključivo treba odlučiti o tome da li je osnovan tužiteljev zahtjev za povrat stečenog po osnovi koja je kasnije otpala, a taj zahtjev je po ocjeni ovog suda osnovan, jer su konačnom sudskom odlukom preinačene presude niže stupanjskih sudova temeljem kojih je tužitelj platio utuženi iznos tuženiku.

 

22. Tužitelj sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a ima pravo i na zatezne kamate od dana nakon dana kada je tuženik saznao za predmetnu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno od 23. rujna 2017., budući da je od dana kada je saznao za presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske postao nepošteni stjecatelj, jer je saznao da nema pravo zadržati utuženi iznos koji mu je tužitelj platio po osnovi koja je kasnije otpala. Naime, iz preslike povratnice (str. 35 i 36 spisa) proizlazi da je tuženik po punomoćnici zaprimio presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revr-…/…/… od 23. svibnja 2017. dana 22. rujna 2017. pa je tuženik svakako toga dana saznao za predmetnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

23. Slijedom svega navedenoga, prihvaćen je tužiteljev uređeni tužbeni zahtjev iz podneska od 28. lipnja 2023. (točka I. izreke presude).

 

24. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka i to sastava tužbe od 2. studenog 2017. u iznosu od 995,42 eur prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. dalje: OT), pristupa na ročište 11. listopada 2018. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 99,54 eur (Tbr. 9. t. 5. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 31. listopada 2018. u iznosu od 995,42 eur (Tbr. 8. t. 1 OT-a), pristupa na ročište 5. veljače 2019. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 99,54 eur (Tbr. 9. t. 5. OT-a), zastupanja na pripremnom ročištu 8. svibnja 2019. u iznosu od 995,42 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava ostalih podnesaka od 14. lipnja 2019. u iznosu od 99,54 eur (Tbr. 8. t. 3. OT-a), zastupanja na ročištu 3. ožujka 2020. u iznosu od 995,42 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 24. siječnja 2022. u iznosu od 995,42 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 10. svibnja 2022. u iznosu od 995,42 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 28. lipnja 2023. u iznosu od 995,42 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a) i  zastupanja na ročištu 5. srpnja 2023. u iznosu od 995,42 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8.261,98 eur pa kada se tome doda pripadajući PDV po stopi od 25%, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 10.327,48 eur. Nadalje, tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 442,76 eur i na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 442,76 eur. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 11.213,00 eur/84.484,35 kn1 (točka II. izreke presude).

 

25. Naprotiv, tužitelj nema pravo na naknadu troškova zastupanja na ročištima 11. listopada 2018. i 5. veljače 2019. u punom zatraženom iznosu od 1.244,28 eur sa uključenim PDV-om za svako od tih ročišta, već ima pravo na četvrtinu pune nagrade, ali ne više od 50 bodova, budući da se radi o ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja pa tužitelju sukladno Tbr. 9. t. 5. OT-a pripada pravo na toliku nagradu. Dakle, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 2.239,70 eur/16.875,02 kn (točka III. izreke presude).

 

26. Sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka i to od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

27. U izreci presude nije trebalo odlučivati o tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, jer je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom pa je isti bespredmetan.

 

28. Sukladno odredbi čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne Novine", broj 57/22) u vezi s čl. 43. istog Zakona, u izreci presude dvojno su iskazani ukupan iznos glavnice i dosuđeni troškovi parničnog postupka, odnosno iznosi u eurima iskazani su i u kunama uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450.

 

 

U Dugom Selu 14. srpnja 2023.

 

 

                                                                                                                                                         

Sudac

Lovro Tomičić, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                                                                                    

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

 

DNA:

-          tužitelju po odvjetnici M.M. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 442,76 eur

-          tuženiku po odvjetnici M.P.