1

Poslovni broj Gž R-1065/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A  

 

                                                       

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja N. P. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske Ministarstvo, OIB: ...., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2567/2019-28 od 19. svibnja 2021., 14. srpnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2567/2019-28 od 19. svibnja 2021.

 

              II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.  

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom u točki I izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 4.689,40 kn bruto sa zateznim kamatama po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu, dok je točkom II izreke tuženici naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.843,75 kn sa zateznom kamatom.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.  Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženice, sve žalbene navode smatra neosnovanima, te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a.

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupak iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.  

7. P. presudu kojom se završava spor u postupku male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa tuženica u žalbi nedopušteno ističe taj žalbeni razlog.  

 

8. Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

9. Tuženica u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni, pa utoliko presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

10. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost u primjeni materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja, carinskog službenika zaposlenog u Uredu Z. za isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenog rada u razdoblju od kolovoza 2014. do lipnja 2019. u ukupnom iznosu od 4.689,40 kn bruto koji tužitelj temelji na čl. 44. st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 83/08, 89/12, 104/13 – dalje KU/08) i čl. 38. st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17 i 12/18 – dalje KU/17).

 

12. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju rad obavljao u turnusima. Također nije sporno da je tužitelj prije podnošenja tužbe tuženici (nadležnom Državnom odvjetništvu) podnio zahtjev za mirno rješenje spora u smislu odredbe čl. 186.a st. 1. i 2. ZPP-a i da je tuženica zahtjeva tužitelja odbila kao neosnovan.

 

13. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku, na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja, te uvidom u knjigovodstvenu dokumentaciju u spisu (evidencije o korištenju radnog vremena, obračunske isprave za plaću) utvrdio da prema mišljenju vještaka potraživanje tužitelja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada iznosi 0,00 kn, odnosno da vještak navodi da podredno, ukoliko sud zauzme stav da se uzimaju u obzir i isplate po osnovi slobodnih dana, a za koje u spisu ne prileže rješenja o korištenju slobodnih dana potraživanje tužitelja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada iznosilo bi 0,00 kn, te nadalje da pod pretpostavkom da se svi efektivno odrađeni sati na blagdan i neradne dane utvrđene zakonom, a koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka obračunavaju kao sati  rada koji prelaze mjesečni fond radnih sati, da visina potraživanja po toj osnovi iznosi 4.689,40 kn.

 

14. Sud je, prihvatio kao mjerodavan izračun vještaka iz priložene Tabele IV prema kojoj potraživanje tužitelja iznosi 4.689,40 kn i odnosi se na odrađene sate na blagdan  i neradne dane utvrđene zakonom, a koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, te ako se isti obračunavaju kao sati koji prelaze mjesečni fond radnih sati.

 

15. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja, koji je u toj visini postavio određeni tužbeni zahtjev prihvatio, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

16. Tuženica u žalbi, obrazlažući žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava navodi da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio kao mjerodavnu varijantu obračuna iz Tabele IV nalaza i mišljenja vještaka, te navodi da je taj obračun sačinjen u suprotnosti s odredbama čl.  44. st. 10. KU/08, odnosno čl. 38. st. 10. KU/17. Navodi da je rad službenika u turnusu, a koji je prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca radio na dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs, a koji dani su padali od ponedjeljka do petka predstavljaju njegov redovan rad te da im se osnovna plaća uvećava za svaki sat rada u visini propisanoj kolektivnim ugovorom sukladno čl. 38. st. 1. KU, u vezi čega ukazuje na Tumačenje broj 8/44, te na Tumačenje broj 24/44 od 22. siječnja 2014. prema kojem ako je službenik prema rasporedu radnog vremena odradio sve svoje radne dane/sate, ali zbog rasporeda radnog vremena nije ostvario redovni mjesečni fond sati koji čine redovni mjesečni fond radnih sati iz čl. 44. st. 12. KU i sati plaćenog blagdana na koje imaju pravo službenici i namještenici koji rade od ponedjeljka do petka imaju pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz čl. 41. st. 2. KU te dodatke na plaću koje su ostvarili.

 

17. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani.

 

18. Odredbom čl. 44. st. 1. KU/08 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada između ostalog za prekovremeni rad 50%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, da se prema stavku 2. istog članka dodaci na osnovnu plaću međusobno ne isključuju, da je nadalje odredbom čl. 44. st. 10. KU/08 propisano da se prekovremenim radom kada je rad službenika i namještenika organiziran, između ostalog i u turnusu smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a kao je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno (članak 44. st. 11. istog KU). Nadalje, stavkom 12. istog članka propisano je da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s osam sati. Nadalje, čl. 38. st. 1. KU/17 propisano je da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno dok je stavkom 12. propisano da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s osam.

 

19. Citiranim odredbama određeno je uvećanje osnovne plaće službenika i namještenika za rad noću, prekovremeni rad, rad blagdanom i tijekom neradnih dana i propisano je kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Prekovremenim radom kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda sati dok se redovni mjesečni fond sati dobije na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa osam sati. 

 

20. Imajući u vidu način utvrđivanja redovnog mjesečnog fonda radnih sati koji se izračunava na bazi radnih, a ne ostalih neradnih dana, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da je tuženica bez pravne osnove umanjila tužiteljevu plaću u utuženom razdoblju budući je rad blagdanom, i tijekom subote i nedjelje, nepropisno uračunavala u mjesečni fond radnih sati, jer taj oblik rada ne ulazi u obračun mjesečnog fonda radnih sati, što je tužitelj osnovano isticao u tužbi te tijekom postupka.

 

21. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja pravilno prihvaćen kao osnovan pri čemu je visina tužiteljevog potraživanja pravilno utvrđena na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 4.689,40 kn bruto.

 

22. Pobijana presuda pravilna je i zakonita i u odluci o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa su neosnovani žalbeni navodi tuženice da je sud o naknadi parničnog troška trebao odlučiti primjenom odredbe čl. 157. ZPP-a.

 

23. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi da je sud neosnovano priznao tužitelju trošak za sastav podnesaka od 12. svibnja 2020., 29. listopada 2019., 22. veljače 2021., 30. prosinca 2019., jer je parnični trošak za sastav tih podnesaka pravilno odmjeren prema Tbr. 8. toč. 1. i  Tbr. 8. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) s time da se ukazuje da je sud za sve poduzete parnične radnje naknadu parničnog troška priznao prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 4.689,40 kn (500,00 kn po radnji uvećano za PDV) iako bi tužitelj, budući da je podnio stupnjevitu tužbu u kojoj nije naznačio vrijednost predmeta spora, ista u tom slučaju bila 50.000,00 kn, a prema kojoj vrijednosti tužitelj bi mogao zatražiti naknadu parničnog troška za sve radnje od podnošenja tužbe do postavljanja određenog tužbenog zahtjeva, a što tužitelj nije učinio, slijedom čega, takav način obračuna parničnog troška svakako nije na štetu tuženice.

24. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Rijeci 14. srpnja 2023.

 

      Sudac

Duško Abramović, v.r.