1

  Poslovni broj Gž  1459/2022-3

 

 

Poslovni broj Gž  1459/2022-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i članice vijeća Larise Gačanin, u pravnoj stvari tužitelja H.r., Z., OIB: ...., zastupan po punomoćnicima iz OD H. i p. d.o.o. odvjetnicima iz Z., protiv tuženika R. d.o.o., Z.,  OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz OD L. N. S. d.o.o. odvjetnicima iz Z., radi isplate, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv 3904/21 od 28. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba tuženika R. d.o.o., ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv 3904/21 od 28. srpnja 2022., u točki I. izreke i odlukama o troškovima postupka sadržane u točkama III. i V. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržanu rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv 3775/20 od 27. studenog 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 2.357,16 eur[1] / 17.760,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom II. izreke ukinut je predmetni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 258,41 eur / 1.947,00 kn i 129,40 eur / 975,00 kn, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 952,09 eur / 7.173,50 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja  za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, točkom V. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

 

2.Protiv citirane presude, točke I. izreke, te odluka o troškovima sadržanim u točkama III. i V. izreke, iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP-a).

 

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.Žalba tuženika  je osnovana.

 

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

 

6.Osnovani su navodi tuženika kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a nastavno tome i primjene materijalnog prava u odnosu na odluku sadržanu u točki I. izreke iz razloga koji će se nastavno iznijeti.

 

7.Naime iz stanja u spisu za sada proizlazi:

 

-da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa po osnovi rtv pristojbe za prijemnike zavedene kod tužitelja za prijevozna sredstva tuženika reg. oznake: ZG 8053-GI, ZG 8064-GI, ZG 8065-GI, ZG 8066-GI, ZG 8067-GI, ZG 8068-GI, ZG 8070-GI, ZG 8071-GI, ZG 8077-GI, ZG 2967-GI, ZG 2973-GI, ZG 8128-GI, ZG 8131-GI, ZG 1477-GF, ZG 2906-GG, ZG 2910-GG, ZG 2919-GG,

-da je tuženik kao aktivni pretplatnik u evidenciji tužitelja zaveden pod šifrom: 49953541,

-da  iz dokumentacije dostavljene po tužitelju proizlazi da su vozila tuženika reg. oznake ZG 8053-GI, ZG 8064-GI, ZG 8065-GI, ZG 8066-GI, ZG 8067-GI, ZG 8068-GI, ZG 8070-GI, ZG 8071-GI, ZG 8077-GI, ZG 2967-GI, ZG 2973-GI, ZG 8128-GI, ZG 8131-GI, ZG 1477-GF, ZG 2906-GG, ZG 2910-GG, ZG 2919-GG kao obveznici plaćanja rtv pristojbe – 02 radio u prijevoznom sredstvu, prijavljeni 24. studenog 2017.; te da je iz preslike prijave za navedena vozila razvidno da se na prijavi nalazi pečat tuženika i preko toga vlastoručni potpis,

-da je tuženik osporio potpis na spomenutoj prijavi i po potrebi predložio provođenje dokaza grafološkim vještačenjem na ročištu od 11. svibnja 2022., koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud prihvatio i odredio provođenje predloženog dokaza, a tuženika obvezao da u roku od 30 dana uplati predujam radi povođenja tog dokaza, no da tuženik nije udovoljio tom nalogu.

 

8.Polazeći od ovakvih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje da iz provedenog postupka proizlazi da je tuženik evidentiran kao obveznik plaćanja pristojbe prema fakturi broj 49953541, te da se utuženo potraživanje odnosi  na razdoblje od siječnja do srpnja 2020. u mjesečnim iznosima od po 392,85 eur / 2.960,00 kn odnosno ukupno 2.357,16 eur / 17.760,00 kn, a da tuženik samo paušalno osporava priloženu dokumentaciju za koju sud drži da je međusobno usklađena, bez predlaganja dokaza kojima bi se to moglo utvrditi.

Nastavno tome, te pozivom na čl. 34. st.1., 35. st.2., 36. st.1. Zakona o hrvatskoj radio televiziji („Narodne novine“ broj 137/10 i dr., dalje: ZHRT-a), na čl. 219. st.1. ZPP-a, kao i na čl. 9. i 342. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO-a), prvostupanjski sud zaključuje da tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi podmirio predmetno dugovanje ili odjavio prijemnike prije utuženog razdoblja, slijedom čega smatra zahtjev tužitelja osnovanim, kao i visinu istog, pa tužitelju dosuđuje utuženi iznos s pripadajućim zakonskim zateznim kamata, sukladno čl. 29. st.2. ZOO-a.

Obzirom na prednje, uz primjenu čl. 451. st.3. ZPP-a, odlučuje kao u točki I. izreke presude.

Odluke o parničnom trošku temelji na čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a.

 

9.1.Međutim, ovome sudu nisu za sada prihvatljivi razlozi kojima se rukovodio prvostupanjski sud kada je udovoljio zahtjevu tužitelja.

Prema čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

Iz ove zakonske odredbe jasno proizlazi da je u postupku teret dokaza na onoj strani koja tvrdi da određena činjenica ili pravni odnos postoji.

Slijedom izloženog, pogrešnim drži ovaj sud stav prvostupanjskog suda da bi teret dokaza o vjerodostojnosti potpisa tuženika na prijavi rtv-radio prijemnika za sva ranije navedena vozila, bio na tuženiku.

Ovo stoga što prema uvjerenju u situaciji kada tužitelj svoj zahtjev odnosno osnovanost svog potraživanja, temelji na ispravi za koju tuženik osporava da bi se na istoj nalazi njegov potpis, tada je teret dokaza vjerodostojnosti tog potpisa ne na tuženiku, već na tužitelju.

U konkretnom slučaju, iz do sada provedenih dokaza proizlazi da tužitelj osnovanost svog zahtjeva, točnije postojanje ugovornog odnosa, a shodno tome i obvezu tuženika da isplati utuženi iznos temelji na tvrdnji da je isti izvršio prijavu rtv prijemnika – radia za spomenuta vozila, te da je dio sadržaja ugovora i potpis tuženika, što međutim tuženik tijekom cijelog postupka, pa i u žalbenoj fazi postupka, osporava. Upravo zbog toga je tužitelj taj koji je dužan dokazati ono što tvrdi tj. da se na ispravama (ugovorima) nalaze potpisi tuženika.

 

9.2.Ujedno valja naglasiti da tuženik tvrdnjom da na ispravi nije njegov potpis osporava ne samo činjenicu potpisa, već on suštinski tvrdi da ne postoji pravni (ugovorni) odnos na koji se sam tužitelj poziva, pa je u takvoj situaciji upravo na tužitelju teret dokaza da je s tuženikom potpisao i sklopio ugovore, a osnovom kojih utužuje predmetne tražbine.

U prilog pravilnost prethodno navedenog, ukazuje i pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 932/2021 od 9. veljače 2022. ispravljene rješenjem istog suda od 7. lipnja 2022.

 

10.Sagledavajući prednje izloženo za zaključiti je da zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja nije u potpunosti razjašnjena sporna okolnost-vjerodostojnost potpisa tuženika na prijavi rtv – radio prijemnika za predmetna vozila tuženika, zbog čega je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a iz tog razloga se nije mogla ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

 

11.Obzirom na prednje, valjalo je ukinuti odluke o trošku sadržane u točkama III. i V. izreke.

 

12.Iz svih iznesenih razloga, valjalo je uvažiti odbiti žalbu tuženika, ukinuti presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke, te u odlukama o parničnom trošku sadržanim u točkama III. i V. izreke, primjenom čl. 370. ZPP-a.

 

              13.Presuda suda prvog stupnja u točkama II. i IV. izreke, kao nepobijana ostaje neizmjenjena.

 

 

U Rijeci 14. srpnja 2023.

 

 

                                                                                                                                    Predsjednica vijeća

                                                                                                                                       Ksenija Dimec, v.r.