1

Poslovni broj Gž R-70/2023-2

                                                                                                                Poslovni broj Gž R-70/2023-2

 

 

U  I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozorama, u pravnoj stvari tužiteljice V. S. iz B., OIB: ..., zastupane po punomoćeniku M. B., odvjetniku u O., protiv tuženika KBC O. O., OIB:...., radi isplate razlike plaće, rješavajući žalbu  tužiteljice izjavljenu protiv  presude bez održavanja rasprave Općinskog suda u Osijeku poslovni broj  Pr-1650/2021-10 od 10. siječnja 2023., 14. srpnja 2023.

 

                                                        p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda bez održavanja rasprave Općinskog suda u Osijeku poslovni broj  Pr-1650/2021-10 od 10. siječnja 2023.

                                                        Obrazloženje

Presudom bez raspravljanja suđeno je:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 503,42 kn, zajedno sa zateznim
zakonskim kamatama koje teku na navedeni iznos od 16. siječnja 2016. pa do
isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak
sadržan u svakom pojedinom bruto iznosu, po stopi koja se obračunava za
svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku 8 dana."

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 124,43 eura (slovima: stodvadesetčetirieuračetrdesettricenta / 937,50 (slovima:
devetstotridesetsedamkunapedesetlipa)1 sa zateznom kamatom od 10. siječnja
2023., pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

Protiv te presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog
postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužiteljica drži kako je donesena presuda bez održavanja  rasprave rezultat pogrešne primjene materijalnog prava i povrede  njezinih procesnih i ustavnih prava, odnosno da je opisanim postupanjem koje predstavlja nepoštivanje načela kontradiktornosti i zabrane arbitrarnosti, povrijeđeno tužiteljičino ustavno pravo na pravično suđene i to, u mjeri koja predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Navodi da je sud neosnovano prihvatio tuženikov prigovor zastare budući da utemeljenost istog tuženik nije potkrijepio bilo kakvih dokazom, a to tim više imajući u vidu da je obračun plaće za prosinac 2015. tj. platna lista ne sadrži potpis niti pečat poslodavca te nije vjerodostojna isprava niti kao takva može poslužiti za dokazivanje osnovanosti tuženikova prigovora. Tužiteljica podsjeća kako joj je upravo tuženik na  njezin zahtjev dostavio preslike platnih lista koje je tužiteljica priložila uz tužbu, međutim kako ih je tuženik dostavio neposredno pred početak roka zastare  tužiteljica unatoč nevjerodostojnosti istih zbog kratkoće roka, nije imala izbora nego sačiniti izračun na temelju takvih  lista i poslati tužbu s navedenima u prilogu, što međutim ni na koji način ne prejudicira valjanost istih niti isključuje mogućnost tuženikova  manipuliranja takvima obzirom na svijest istoga kako se u predmetnom postupku  radi o sporu male vrijednosti u kojem tužiteljica neće biti u mogućnosti naknado dostaviti vjerodostojne platne liste, a u kojem smislu je indikativno  tuženikovo neosporavanje visine utuženih iznosa. Stoga, a budući  je mnogobrojna sudska praksa u istovjetnim postupcima protiv istog  tuženika potvrdila navode punomoćnika tužiteljice o neophodnom održavanju kontradiktorne rasprave radi donošenja odluke o preostalom dijelu tužbenog zavjeta koja je prema prvostupanjskom sudu ocijenjen spornim. Tužiteljica se poziva na odluke drugih županijskih sudova.

Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Žalba nije osnovana.

Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 332 a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) jer tužiteljica neosnovano osporava postojanje uvjeta za donošenje presude bez održavanja rasprave, navodeći da je sud bio dužan održati raspravu.

Naime,  prema odredbi čl. 332 a-. ZPP-a ako je  tuženik u odgovoru na tužbu priznao činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev, sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu ako ne postoje druge smetnje za njeno donošenje.

Tuženik u odgovoru na tužbu je potvrdio činjenice  vezane za  iznose razlike plaća u utuženom vremenskom razdoblju i vrijeme dospijeća svakog pojedinog iznosa, a posljedično  tome i tijek zateznih kamata, osporivši tužbeni zahtjev tužiteljice  u dijelu koji se odnosi na prosinac 2015. obzirom da je  računajući od dospijeća tražbine 15. siječnja 2016. do podnošenja tužbe  18. siječnja 2021. protekao rok od pet godina. S obzirom na navedeno sud je osnovano donio presudu bez održavanja rasprave, sukladno odredbi čl. 332 a. ZPP-a.

Naime, prema odredbi čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj  93/14,127/17, 98/19, 151/22 - ZR/14) ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanje iz radnog odnosa zastarijeva za pet godina. Kako nije sporna činjenica da je razlika plaće za prosinac  2015. dospjela 15. siječnja 2016., kao i činjenica da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena  18. siječnja 2021., očigledno je da je do podnošenja tužbe prvostupanjskom sudu protekao rok od pet godina od dospjelosti, te da je nastupila zastara, pa je sud prvog stupnja osnovano donio presudu bez održavanja rasprave sukladno čl. 332 a. ZPP-a.

Kako činjenice vezane uz dospijeće  razlike plaće za prosinac 2015., kao ni činjenica datum  podnošenja  tužbe nisu bile sporne, a ne osporava ih ni  tužiteljica sada u žalbi,  prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev tužiteljice s obzirom na protek petogodišnjeg zastarnog roka, od dana dospijeća predmetne tražbine tužiteljice, sukladno odredbi čl. 139. ZR-a.

Iz navedenih razloga  valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presudu bez raspravljanja suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

                                          U Rijeci, 14. srpnja 2023.

                                                                                                  Sutkinja

                                                                                    Helena Vlahov Kozomara