1

                                                                                                 Poslovni broj: 17 Pr-315/2020-84

               

       Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

   Stalna služba u Županji

           Veliki kraj 48

     OIB: 77561654785                                                              Poslovni broj: 17 Pr-315/2020-84

                                                                                                                                                                                                                    U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

                                                                                   

                Općinski sud u Vinkovcima,  Stalna služba u Županji, po sucu Jeleni Bušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz Ž., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Ž. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika D. z. Ž., Ž., OIB: …, zastupanog po punomoćnici N. G., odvjetnici iz V.,  radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 13. lipnja 2023., u nazočnosti T. K., odvjetnice iz Ž., kao zamjenice punomoćnika tužitelja Ž. P., odvjetnika iz Z., te punomoćnice tuženika N. G., odvjetnice iz V., a koja presuda je donesena i objavljena 14. srpnja  2023.,                  

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Nalaže se tuženiku D. z. Ž., Ž., OIB: …, da isplati tužitelju I. G. iz Ž., OIB: …, iznos od neto 5.922,09 eura¹ (slovima: pet tisuća devet stotina dvadeset dva eura i devet centi)/44.619,99 kn (slovima: četrdeset četiri tisuće  šest stotina devetnaest kuna i devedeset devet lipa) sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa sve do konačne isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i to na iznose od:

- 29,86 eura¹/225,00 kn od 16. siječnja 2013.,

- 109,50 eura¹/825,00 kn od 16. veljače 2013.,

- 109,50 eura¹/825,00 kn od 16. ožujka 2013.,

- 109,50 eura¹/825,00 kn od 16. travnja 2013.,

- 139,36 eura¹/1.050,00 kn od 16. svibnja 2013.,

- 119,45 eura¹/900,00 kn od 16. lipnja 2023.,

___________________________

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

 

 

 

- 99,54 eura¹/750,00 kn od 16. srpnja 2013.,

- 99,54 eura¹/750,00 kn od 16. kolovoza 2013.,

- 119,45 eura¹/900,00 kn od 16. rujna 2013.,

- 109,50 eura¹/825,00 kn od 16. listopada 2013.,

- 99,54 eura¹/750,00 kn od 16. studenoga 2013.,

- 129,40 eura¹/975,00 kn od 16. prosinca 2013.,

- 33,84 eura¹/255,00 kn od 16. siječnja 2014.,

- 124,10 eura¹/935,00 kn od 16. veljače 2014.,

- 135,38 eura¹/1.020,00 kn od 16. ožujka 2014.,

- 135,38 eura¹/1.020,00 kn od 16. travnja 2014.,

- 169,22 eura¹/1.275,00 kn od 16. svibnja 2014.,

- 146,66 eura¹/1.105,00 kn od 16. lipnja 2014., 

- 180,50 eura¹/1.360,00 kn od 16. srpnja 2014.,

- 112,81 eura¹/850,00 kn od 16. kolovoza 2014.,

- 203,07 eura¹/1.530,00 kn od 16. rujna 2014.,

- 169,22 eura¹/1.275,00 kn od 16. listopada 2014., 

- 169,22 eura¹/1.275,00 kn od 16. studenoga 2014.,

- 157,94 eura¹/1.190,00 kn od 16. prosinca 2014., 

- 191,78 eura¹/1.445,00 kn od 16. siječnja 2015.,

- 124,10 eura¹/935,00 kn od 16. veljače 2015.,

- 180,50 eura¹/1.360,00 kn od 16. ožujka 2015.,

- 90,25 eura¹/680,00 kn od 16. travnja 2015.,

- 146,66 eura¹/1.105,00 kn od 16. svibnja 2015.,

- 124,10 eura¹/935,00 kn od 16. lipnja 2015., 

- 157,94 eura¹/1.190,00 kn od 16. srpnja 2015.,

- 135,38 eura¹/1.020,00 kn od 16. kolovoza 2015.,

- 101,53 eura¹/765,00 kn od 16. rujna 2015.,

- 101,53 eura¹/765,00 kn od 16. listopada 2015., 

- 90,25 eura¹/680,00 kn od 16. studenoga 2015.,

- 169,22 eura¹/1.275,00 kn od 16. prosinca 2015., 

- 124,10 eura¹/935,00 kn od 16. siječnja 2016.,

- 124,10 eura¹/935,00 kn od 16. veljače 2016.,

- 112,81 eura¹/850,00 kn od 16. ožujka 2016.,

- 146,66 eura¹/1.105,00 kn od 16. travnja 2016.,

- 101,53 eura¹/765,00 kn od 16. svibnja 2016.,

- 112,81 eura¹/850,00 kn od 16. lipnja 2016., 

- 56,41 eura¹/425,00 kn od 16. srpnja 2016.,

- 146,66 eura¹/1.105,00 kn od 16. kolovoza 2016.,

- 146,66 eura¹/1.105,00 kn od 16. rujna 2016.,

- 78,97 eura¹/595,00 kn od 16. listopada 2016., 

- 101,53 eura¹/765,00 kn od 16. studenoga 2016.,

- 45,13 eura¹/340,00 kn od 16. prosinca 2016., 

a sve to  u roku od 15 dana, dok se sa preostalim dijelom zahtjeva za isplatom iznosa od  135,37 eura (slovima:  stotinu trideset pet eura i trideset sedam centi) tužitelj odbija i to zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 78,97 eura teku počev od 16. siječnja 2014., kao i na iznos od 56,40 eura teku počev od 16. ožujka 2014.

___________________________

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

              III. Nalaže se tuženiku D. z. Ž., Ž., OIB: …, da tužitelju I. G. iz Ž., OIB: …, naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od  4.001,45 eura¹ (slovima: četiri tisuće jedan euro i četrdeset pet centi)/30.148,93  kn (slovima: trideset tisuća stotinu četrdeset osam kuna i devedeset tri lipe), u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate. U tužbi navodi da je on zaposlenik tuženika i da obavlja poslove na radnom mjestu vozača sanitetskog vozila, te da prema čl. 64. st. 1. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12; dalje u tekstu: TKU/12) kada je zaposlenik upućen na službeno putovanje u zemlji pripada mu puna naknada troškova prijevoza, dnevnica i naknada punog iznosa troškova smještaja sukladno Uredbi Vlade RH, s tim da je čl. 64. st. 3. TKU/12 propisano da zaposlenik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati a manje od 12 sati. Navodi da je on kao vozač sanitetskog vozila na putu znao provesti i više od 12 sati, te je stoga podnosio tuženiku zamolbe za isplatom dnevnica, a što je tuženik odbijao učiniti, pa stoga kako smatra da mu sukladno tumačenju Povjerenstva za tumačenje temeljnog kolektivnog ugovora pripada pravo na isplatu dnevnice, te s obzirom da je dnevnica tijekom 2012. i 2013. iznosila 150,00 kn dnevno, a za naredne godine da je iznos pune dnevnice iznosio 170,00 kn dnevno, to je tužitelj prvotno podnesenom tužbom zahtijevao da mu tuženik za razdoblje od siječnja 2013. do zaključno kolovoza 2017. na ime neisplaćenih iznosa dnevnica isplati iznos od 62.125,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporavao osnovu i visinu tužbenoga zahtjeva čineći nespornim da je tužitelj njegov zaposlenik na radnom mjestu vozača sanitetskog vozila, ali je za tuženika sporno da li je u utuženom razdoblju tužitelj bio upućivan na službena putovanja i da li mu iz tog razloga pripada pravo na isplatu dnevnice s obzirom da nije dokazao da mu je tuženik za službena putovanja izdavao putne naloge, a smatra da evidencija radnog vremena na koju se tužitelj poziva ne može biti dokaz da je tužitelj bio upućivan na službena putovanja.

3. Presudom Općinskog suda u V., poslovni broj Pr-136/18, od 11. lipnja 2018., tužitelj je u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom za isplatom iznosa od 34.420,00 kn, a koji tužbeni zahtjev je tužitelj postavio nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenoga vještačenja, i to s obrazloženjem da u postupku nije utvrđeno da je tužitelj na putu izvan županije proveo više od 8 odnosno 12 sati.

4. Povodom izjavljene žalbe tužitelja na naprijed navedenu presudu ista je ukinuta rješenjem Županijskog suda u R., poslovni broj Gž R-377/18, od 8. srpnja 2020., te predmet vraćen na ponovno suđenje, s obrazloženjem i uputom za daljnji

tijekom postupka da je za pravilno odlučivanje o tužbenom zahtjevu nužno utvrditi da li je tužitelj na temelju putnog radnog naloga obavio određeno službeno putovanje u mjestu koje je udaljeno najmanje 30 km od njegovoga mjesta rada, te da je radi utvrđivanja istog nužno saslušati tužitelja kao parničnu stranku, voditelja voznog parka F. Š., te provesti vještačenje po vještaku prometne struke.

___________________________

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

5. U nastavku postupka tužitelj je sada  podneskom od 18. prosinca 2020. preinačio tužbeni zahtjev i to na način da je sada tužbom potraživao isplatu iznosa od 58.530,00 kn i to za razdoblje od siječnja 2013. do zaključeno prosinca 2020.

6. Tuženik se i nadalje protivio tužbi i tužbenome zahtjevu, kao  i izraženom pravnom shvaćanju Županijskog suda u R. u ukidbenom rješenju, poslovni broj Gž R-377/18, od 8. srpnja 2020., smatrajući da je uzimajući u obzir utuženo razdoblje nužno uzeti u obzir Tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, a koji se tiču upravo vozača sanitetskih vozila, pa se tako sada tuženik poziva da je do 15. siječnja 2014. na snazi bio Zaključak istog Povjerenstva broj 277, a prema kojem tumačenju vozači sanitetskog prijevoza koji na radu provedu više od 8 sati imaju pravo na plaćeni prekovremeni rad iznad 8 sati jer je vožnja upravo njihov posao, a pravo na dnevnicu bi imali tek nakon 16 sati puta jer im je prvih 8 sati redovit posao koji se ne može uračunavati u vrijeme za dnevnicu. Prema istom tumačenju vrijeme puta na temelju kojega bi dobivali dnevnicu počinje se računati nakon 8 sati rada, pa bi na polovicu dnevnice imali pravo nakon ukupno 16 sati puta, a punu dnevnicu nakon 20 sati puta. Nadalje, tuženik ističe da je 15. siječnja 2014.  na 12. Sastanku Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora utvrđeno da bi i vozač sanitetskog vozila koji više od 12 sati provede izvan svoje županije imao pravo na punu dnevnicu. Takvo tumačenje što se tiče isplate dnevnica navodi da je bilo na snazi sve do 21. veljače 2020. kada je dano novo tumačenje što se tiče dnevnice za vozače sanitetskih vozila i to Tumačenje broj 197/2020, a prema kojem tumačenju se isplata dnevnice ne veže za granice županije nego za činjenicu da se vozač u sanitetskom prijevozu upućuje na službeno putovanje iz jednog mjesta u drugo mjesto, a udaljenost između tih mjesta je najmanje 30 km, te ukoliko su ispunjeni prethodni uvjeti a putovanje traje više od 12 sati vozaču sanitetskog prijevoza bi pripadala puna dnevnica, a ako traje više od 8 sati polovica dnevnice.

6.1. S obzirom na navedena tumačenja koja tuženik smatra obvezujućim ističe da tužitelj za razdoblje od siječnja 2013. do 15. siječnja 2014. uopće nema pravo na dnevnicu, a za razdoblje od 15. siječnja 2014. pa sve do 21. veljače 2020. imao bi pravo na dnevnicu samo ako izvan svoje županije provede više od 12 sati.

6.2. Nakon takvog novog tumačenja odredbi TKU/12 tuženik navodi da je izvršio obračun dnevnica kako za tužitelja, tako i za se ostale radnike, i to za razdoblje od siječnja 2017. pa do travnja 2020., kojim mu je utvrdio pripadajući iznos dnevnica, a koju Nagodbu je tužitelj odbio potpisati.

              7. S obzirom da je tijekom postupka tužitelj zaključio Izvansudsku nagodbu sa tuženikom, a kojom su stranke sporazumno uredile plaćanje dnevnica za period od siječnja 2017. pa do travnja 2020., i to na način da će tuženik tužitelju za to razdoblje isplatiti neto iznos od 24.110,00 kn (list 305 spisa), to je sada tužitelj podneskom od 19. studenog 2021. ponovno ograničio svoje potraživanje na period od siječnja 2013. do zaključno prosinca 2016., te je po provedenom prometnom vještačenju u ovom predmetnu konačno podneskom od 17. svibnja 2023. za isto razdoblje potraživao od tuženika isplatu neto iznosa od 6.057,46 eura (45.640,00 kn) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose.

              7.1. Tuženik se protivio i ovako postavljenom tužbenom zahtjevu ponovno smatrajući da bi za utuženo razdoblje tužitelj imao pravo samo ukoliko je izvan granica županije proveo više od 8 sati odnosno više od 12 sati, a sve to sukladno tumačenju kolektivnog ugovora odnosno odredbe čl. 64. st. 3. TKU/12 koje je bilo na snazi za tako utuženi period.

              7.2. Tužitelj se protivio ovakvom shvaćanju tuženika da za dio utuženog razdoblja uopće ne bi imao pravo na isplatu dnevnice, a za razdoblje od 15. siječnja 2014. da bi imao pravo na isplatu dnevnice samo ako izvan svoje županije provede više od 12 sati i to iz razloga jer smatra da službeni put započinje prvim korakom i to ispunjenjem radnog naloga a ne tek od napuštanja granica županije, pa stoga ako cjelokupno putovanje od trenutka kada tužitelj preuzme vozilo i pokrene ga traje više od 8 sati odnosno 12 sati tužitelj ima pravo na dnevnicu, odnosno isto se ne može vezivati uz napuštanje područja županije.             

8. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: Odluku tuženika o zasnivanju radnog odnosa sa tužitelje, pismene zahtjeva sindikata upućene tuženiku s lista  7 do 17 spisa, evidenciju radnog vremena za tužitelja s lista 18 do 72 spisa, Ugovor zaključen između tužitelja i tuženika od 31. studenog 2011., evidenciju putnih radnih listova, nalaz i mišljenje financijskog vještaka D. V. od 2. veljače 2018., dopunu nalaza i mišljenja istog vještaka od  25. travnja 2015., tumačenja kolektivnoga ugovora s lista 214. do 219 spisa, izjavu sastavljenu od strane tuženika o zaključenju izvansudskih nagodbi i ponudi za isto upućenu tužitelja s lista 222 do 223 spisa, Nalaz i mišljenje prometnog vještaka D. S., dipl. ing. strojarstva iz V., od 26. rujna 2022., Dopunu istog nalaza i mišljenja od 14. studenog 2022., drugu Dopunu nalaza i mišljenja prometnog vještaka od 24. travnja 2023., saslušan je vještak D. S., dipl. ing. strojarstva iz V., te svjedok F. Š. i tužitelj kao parnična stranke.

              9. Temeljem provedenih dokaza u ovome postupku i to prije svega izvršenim uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme nesporno je utvrđeno da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika i da je zaposlen na radnom mjestu vozača u sanitetskom prijevozu, te da se obvezao iste poslove obavljati u D. z. Ž. i to prema rasporedu ravnateljice.

              9.1. Nesporno je nadalje utvrđeno, i to uvidom u Evidenciju putnih radnih listova da je u utuženom razdoblju od siječnja 2013. do zaključno prosinca 2016. radi obavljanja poslova svoga radnog mjesta, a u svezi s djelatnošću poslodavca, tužitelj putovao u druga mjesta u RH koja su nesporno udaljena više od 30 km od mjesta njegovoga rada, te da u tom razdoblju nije imao plaćen smještaj tj. spavanje i prehranu, a da su ta putovanja nekada trajala i više od 12 sati, a nekada više od 8 a manje od 12 sati, koju činjenicu nije osporavao niti sam tuženik.

              9.2. Nesporno je da u utuženom razdoblju za takva putovanja tuženik nije izdavao tužitelju putni nalog za službeno putovanje.

              10. Sporno je među parničnim strankama da li za utuženo razdoblje tužitelj uopće ima pravo na isplatu dnevnica, a s obzirom da su tijekom toga razdoblja postojala dva različita tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora u pogledu prava vozača sanitetskih vozila na isplatu dnevnice, odnosno da je do 15. siječnja 2014. postojao Zaključak broj 277, po kojem bi takav vozač imao pravo na isplatu pola dnevnice nakon ukupno 16 sati puta, a na punu dnevnicu nakon 20 sati puta; te da je potom 15. siječnja 2014. doneseno novo Tumačenje broj 3/14, a prema kojem i vozač sanitetskog prijevoza koji na putu izvan svoje županije provede više od 12 sati ima pravo na punu dnevnicu odnosno na polovicu dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati  a manje od 12 sati.

              11. Svjedok F. Š. koji je kod tuženika od 2011. zaposlen kao voditelj voznoga parka, navodi da se njegov posao između ostalog sastoji u tome da svakog zaposlenog vozača sanitetskog vozila raspoređuje na određene poslove, te da D. z. Ž. obuhvaća područje cijele bivše općine Ž. i to kako Grad Ž., tako i sva okolna sela i naselja počev od S., G. i nadalje. Navodi da sve poslove obavljaju putem naloga određenog liječnika i bolnice i da ti nalozi sadrže uputu gdje određenog pacijenta moraju prevesti odnosno odvesti, tako da vozači sanitetskih vozila svoj posao ne obavljaju samo na području koje pokriva D. z. Ž., već temeljem tako izdanih naloga da oni odlaze po pacijente sa gotovo svih područja RH i to i u Z. i u V. i slično. Kada primi takva nalog liječnika navodi da on daje nalog određenom vozaču saniteta za obavljanjem tog posla, a pravilo je da kada se pacijenta vozi odnosno dovozi iz nekog udaljenijeg mjesta da tada vozač nalog za obavljanje takvog posla dobije dan ranije i to do 15,00 sati, a za sve ostale vrste prijevoza koje su bliže D. z. Ž. da se nalog dobije taj dan kada treba obaviti takvu vrstu prijevoza. Nakon što je vozač sanitetskog vozila dobio nalog za obavljanjem određenog posla on u svom vozilu za koje je zadužen ispunjava putni radni list za taj dan gdje navodi ime pacijenta kojega prevozi, mjesto gdje ga prevozi, upisuje početak prijevoza i mora upisati i završetak toga prijevoza, te potom tako ispunjeni radni list donosi njemu, a on taj radni list povezuje sa nalogom liječnika i sve to dostavlja računovodstvu radi obračuna. Kada vozač saniteta obavlja prijevoz pacijenata u nekim udaljenijim mjestima navodi da taj njegov posao zna trajati i duže od redovitog radnog vremena koje je od 7,00 sati do 15,00 sati, te mu se svaki taj sati koji duže ostaje na poslu evidentira kao prekovremeni sati i posebno mu se plaća, s tim što se do 2017. dnevnice niti na koji način nisu obračunavale, već su im tek 2020. priznate sve zaostale dnevnice počev od 2017. pa nadalje, te im se sada redovito svakomjesečno isplaćuju. Opisuje da način na koji se trenutno obračunavaju i isplaćuju dnevnice je takav da svaki vozač po povratku sa obavljenog posla u putnom radnom listu osim što je prethodno evidentirao početak puta evidentira i točno vrijeme kada se vratio s puta, pa ukoliko je vrijeme završetka tog puta nakon redovnog radnog vremena njemu se u pravilu prizna polovica dnevnice, te ovisno o tome još i određeni prekovremeni sati. Svjedok čini nespornim da tužitelj u putnim radnim listovima koje je popunjavao nije uvijek popunjavao vrijeme povratka s  puta, ali da je on kao voditelj evidencije voznog parka vodio evidenciju radnog vremena za svakog vozača, tako da je znao točno vrijeme povratka svakog vozača s puta pa tako i tužitelja, a sve to iz razloga jer se u tom periodu svaki od vozača upisivao u posebnu evidenciju koja postoji u njihovim službenim prostorijama, a temeljem te evidencije on je utvrđivao i broj prekovremenih sati.

              12. Tužitelj saslušan kao stranka navodi da se njegov posao kao vozača sanitetskog vozila pri D. z. Ž. sastoji u svakodnevnom prijevozu pacijenata od njihovih kuća do zdravstvenih ustanova, njihovom premještaju iz jedne bolnice u drugu, tako da on svoj posao osim na području koje pokriva D. z. Ž. obavlja i na cijelom području RH. Navodi da nakon dobivenog naloga za obavljanjem određenoga posla u putnom radnom listu upisuje početak putovanja, a kada se vrati sa putovanja da tada upisuje datum završetka puta, te na kraju radnog dana popunjene radne listove predaje voditelju voznog parka, koji temeljem takve evidencije vodi i evidenciju njihovih prekovremenih sati i slično. U periodu od 2013. u slučaju obavljanja posla koji traje duže od 15,00 sati, navodi da su se njemu evidentirali samo prekovremeni sati koji su mu se uredno isplaćivali, dok mu se u utuženom periodu niti na koji način nije isplaćivala dnevnica neovisno o mjestu gdje je obavljao prijevoz, iako je smatrao da ima  pravo na to.

              13. Iskaze saslušanog svjedoka i tužitelja sud je cijenio kao logične i uvjerljive budući su isti u bitnome suglasni i u skladu sa materijalnim dokazima koji prileže spisu, a iz kojih je vidljiv način upućivanja tužitelja na put, odnosno da su se za sva putovanja ispisivali i vodili samo putni radni listovi, odnosno da niti za jedno putovanje tužitelju nije izdan putni nalog, te da se još posebno vodila evidencija radnog vremena za tužitelja a prema kojoj evidenciji mu je priznavana odgovarajuća naknada plaće za određeni prekovremeni rad.

              14. Iz Ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika, od 31. studenog 2011., utvrđeno je između ostalog da radnik i poslodavac imaju pored prava i dužnosti utvrđenih istim ugovorom i druga prava i dužnosti utvrđene prema Zakonu o radu, Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu. Dakle, tuženik je kao javna ustanova u odnosu na svoje radnike obvezan primjenjivati osim Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i TKU/12.

15. Odredbom čl. 64. st. 1. TKU propisano je da kada je zaposlenik upućen na službeno putovanje u zemlji da mu pripada puna naknada troškova prijevoza, dnevnica i naknada punog iznosa troškova smještaja, sukladno Uredbi Vlade RH. 

              15.1. Člankom 13. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 - ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15) određeno je da se dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu isplaćuju za putovanja iz mjesta u kojemu je mjesto rada ili iz mjesta prebivališta/uobičajenog boravišta radnika koji se upućuje na službeno putovanje u drugo mjesto (osim u mjesto u kojemu ima prebivalište ili uobičajeno boravište), a udaljenosti najmanje 30 kilometara, radi obavljanja u nalogu za službeno putovanje određenih poslova njegova radnog mjesta, a u svezi s djelatnosti poslodavca. Dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu jesu naknade za pokriće izdataka prehrane, pića i prijevoza u mjestu u koje je radnik upućen na službeno putovanje. 

16. Na temelju odredbe čl. 20. st. 5. TKU/12 tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i dostavljaju se podnositelju upita, svim potpisnicima Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i objavljuju na web stranicama Vlade RH. 

16.1. Slijedom navedenoga, u ovoj pravnoj stvari ne može se primijeniti Zaključak br. 277 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnike zdravstva i zdravstvenog osiguranja sa 32. sjednice održane 21. veljače 2007., na koje se tuženik neosnovano poziva u odgovoru na tužbu, jer se radi o Zaključku iz 2007., a predmetna tražbina tužitelja nastala je naknadno, točnije počevši od 2013. Naime, u slučaju postojanja više različitih tumačenja na istovjetno pitanje, primjenjuje se novije tumačenje, a u konkretnom slučaju to je Tumačenje broj 174/2015., a koje glasi: "Sukladno uglavku članka 64. st. 3. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama radnik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati a manje od 12 sati. Prema tome i vozač sanitetskog prijevoza koji više od 12 sati provede na putu izvan svoje županije ima pravo na dnevnicu pod istim uvjetima." (tako u svojoj odluci i Županijski sud u S. poslovni broj Gž R-696/21, od 27. srpnja 2022.).

17. Prema mišljenju ovoga suda, tužitelj koji je zaposlen kod tuženika kao vozač sanitetskog prijevoza na kojem radnom mjestu je radio i u utuženom razdoblju, ima pravo na isplatu dnevnica sukladno naprijed citiranim odredbama TKU/12 i citiranom Tumačenju, bez obzira na činjenicu što mu poslodavac nije izdavao pisane putne naloge, odnosno naloge za službena putovanja.    

              18. Na temelju odredbe čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj:  149/09, 61/11, 82/11 i 73/13), odnosno odredbe čl. 7. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17), poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada. Treba napomenuti i da je odnos između poslodavca i radnika ugovorni odnos, slijedom čega se opća načela obveznog prava, kao što su načelo slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje u tekstu: ZOO),  te dužnost ispunjenja obveze iz čl. 9. ZOO-a, primjenjuju i na ugovor o radu. Pravilo sadržano u odredbi čl. 336. st. 1. ZOO-a, da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane, može se uz uvjete iz čl. 5. odnosno čl. 7. Zakona o radu, primijeniti i na ugovor o radu. 

19. U konkretnom slučaju odredbom čl. 3. Ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika od 31. studenog 2011., tuženik je kao poslodavac odredio tužitelju mjesto rada, ne samo u svome sjedištu u Ž., već i na cjelokupnom području koje svojom djelatnošću pokriva, slijedom čega je tužitelja upućivao na putovanja radi obavljanja poslova njegovog radnog mjesta vezano uz svoju djelatnost u drugo mjesto udaljenosti više od 30 km od mjesta tužiteljevog rada, a koja putovanja su trajala ponekad više od 12 sati dnevno, a ponekad više od 8 sati a manje od 12 sati dnevno, pri čemu je tužitelj nesporno imao troškove prehrane i pića. 

20. Dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu, kako je već naprijed obrazloženo, pokrivaju troškove prehrane, pića i prijevoza u mjestu u koje je radnik upućen na službeno putovanje koje je udaljenosti najmanje 30 kilometara od njegovog mjesta rada, te ih  je poslodavac dužan isplatiti svojim radnicima. Puna dnevnica se obračunava i isplaćuje radniku ako je put trajao duže od 12 sati, a pola dnevnice ako je put trajao više od 8 sati a manje od 12 sati. 

21. Radi utvrđivanja sporne činjenice, a koja je nužna radi utvrđivanja da li i za koje točno periode tužitelju u utuženom razdoblju pripada pravo na isplatu dnevnice, provedeno je prometno vještačenje po vještaku D. S., kojemu je naloženo da utvrdi koliko je u utuženom vremenskom periodu tužitelj obavio putovanja koja su udaljenosti najmanje 30 km od njegovoga mjesta rada, i to na način da broj takvih putovanja iskaže pojedinačno za svaki mjesec u utuženom razdoblju.

22. Nalazom i mišljenjem vještaka D. S., od 26.  rujna 2022., vještak je temeljem dostupne dokumentacije, i to prije svega uvidom u putne radne listove, utvrdio da je tužitelj u periodu od siječnja 2013. pa do zaključno kolovoza 2017. prešao 344.808,29 km, a s obzirom da na taj način vještak nije udovoljio nalogu iz rješenja o određivanju vještačenja, isti je 14. studenog 2022. dopunio svoj nalaz i mišljenje i to na način da je sada za svaki pojedinačni dan u razdoblju od siječnja 2013. pa do zaključno kolovoza 2017., a vršeći uvid u evidenciju radnog vremena tužitelja i broj prekovremenih sati koji mu je priznat po toj evidenciji, te utvrđujući ukupno vrijeme provedeno na putu za svaki pojedini dan, iskazao broj kako cijelih tako i polovičnih dnevnica koje bi u tom istom periodu trebale pripasti tužitelju.

22.1. Na nalaz i mišljenje prometnoga vještaka tuženik je iznosio brojne primjedbe, a bitna primjedba se prije svega odnosila na to da je vještak trebao utvrditi koji vremenski period je tužitelj proveo u vožnji izvan županije, a smatra da vještak na to nije odgovorio već da je čak u svom nalazu i mišljenju obuhvatio i razdoblje do 31. kolovoza 2017. a koje je obuhvaćeno zaključenom Izvansudskom nagodbom. Pri tome je tuženik analizirao za svaku pojedinu godinu priznato pravo na određene dnevnice smatrajući da je vještak tužitelju priznavao pravo na pola ili cijelu dnevnicu i u onom periodu kada se iz putnog radnog lista nije moglo utvrditi vrijeme njegovoga povratka.

22.2. Tužitelj nije imao primjedbi na ovakva nalaz i mišljenje vještaka, te je temeljem istog nalaza podneskom od 10. veljače 2023. specificirao tužbeni zahtjev na način da je za razdoblje od siječnja 2013. do zaključno prosinca 2016. na ime isplate dnevnica zahtijevao iznos od 53.270,00 kn neto odnosno 7.070,18 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

23. Radi otklanjanja primjedbi na nalaz i mišljenje prometnog vještaka isti je i usmeno saslušan u ovome postupku, te je to prilikom isti vještak otklonio mogućnost da na bilo koji način  može utvrditi koji broj radnih sati je tužitelj tijekom utuženoga perioda boravio na području druge županije, već ističe da je on za izradu svog nalaza i mišljenja koristio putne radne listove na kojima je za svaki radni dan naveden početni i završni broj km, te relaciju na kojoj je tužitelj obavljao putovanje, a iz evidencije radnog vremena je potom utvrdio koji broj prekovremenih sati je tuženik priznao tužitelju za svaki pojedini dan, te je upravo temeljem tako upisivanog određenog broja prekovremenih sati on utvrđivao da li tužitelju eventualno pripada pravo na pola ili na cijelu dnevnicu, iako čini nespornim da pri tome nije vodio računa da li je te radne dane tužitelj upućivan na putovanja koja su više od 30 udaljena od Županje, a osim toga ističe da u određenom broju putnih radnih listova nije naveden uopće datum završetka putovanja.

24. S obzirom da je vještak u svom dopunskom nalazu i mišljenju učinio nespornim da je obuhvatio i period koji nije predmet tužbenoga zahtjeva, te da je osim toga obuhvaćao i radne dane za koje u pratećoj dokumentaciji ne postoje podaci u pogledu početne i završen km koju je tužitelj prešao svojim vozilom te da nije vodio računa da li je tom prilikom obavljao vožnju koja je udaljena više od 30 km od Ž., to je vještak pozvan da ponovno dopuni svoj nalaz i mišljenje; te je u ponovno dopunjenom nalazu, od 24. travnja 2023., isti, a uzimajući u obzir samo putne radne listove za utuženo razdoblje koji sadržavaju točno vrijeme barem odlaska i relaciju putovanja koja je nesporno veća od 30 km od mjesta Ž., temeljem priznatih prekovremenih radnih sati tužitelju, utvrdio broj polovičnih dnevnica kao i broj cijelih dnevnica koje tužitelju pripadaju za svaki pojedini mjesec utuženoga razdoblja; te je tako utvrdio da tužitelju za 2013. pripada ukupno 34 dana sa pola dnevnice te 47 dana sa cijelom dnevnicom, da mu za 2014. pripada 46 dana sa pola dnevnice i 60 dana sa cijelom dnevnicom. Za 2015. tužitelj je sukladno broju upisanih prekovremenih sati imao 33 dana sa pola dnevnice i 55 dana sa cijelom dnevnicom, za 2016. imao je 23 dana sa pola dnevnice i 46 dana sa cijelom dnevnicom; odnosno za cijelo utuženo razdoblje da mu pripada 152 dana sa pola dnevnice i 225 dana sa cijelom dnevnicom.

25. Nakon ovako dopunjenog nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je sada konačno podneskom od 17. svibnja 2023. specificirao svoj tužbeni zahtjev na način da je od tuženika zahtijevao isplatu neto iznosa od 6.057,46 eura (45.640,00 kn) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos.

25.1. Tuženik je i nadalje imao primjedbi i na ovako ponovno dopunjeni nalaz i mišljenje vještaka, odnosno da ponovno nije utvrđeno koji vremenski period je tužitelj proveo na putu izvan područja županije, a sada je još isticao i prigovor da sukladno Pravilniku o porezu na dohodak pravo na punu dnevnicu se ostvaruje ako se na putu provede više od 12 sati, a na pola dnevnice ako se na putu provede više od 8 do 12 sati, s tim što je iz dopune nalaza vidljivo da je vještak u slučajevima kada je tužitelj bio na putu 12 sati istome priznavao pravo na punu dnevnicu, a što nije točno; te je i nadalje  mišljenja da tužitelj uopće nije bio upućivan na službeni put s obzirom da mu tuženik nije izdavao putne naloge već je isključivo obavljao poslove za koje je zaključio ugovor o radu. Smatra i nadalje da podaci o prekovremenom radu na mogu biti osnova za određivanjem prava na dnevnicu, odnosno da mu to pravo može pripadati samo ukoliko je više od 8 ili 12 sati proveo na području izvan županije.

26. Sud je nalaz i mišljenje prometnoga vještaka i način na koji je on utvrdio koji vremenski period je tužitelj proveo na putu u utuženom razdoblju prihvatio kao stručan i objektivan, i to prije svega iz razloga jer se njegov nalaz i mišljenje temelji upravo na evidencijama samoga tuženika kao poslodavca, koji je temeljem takvih evidencija tužitelju isplaćivao plaću, a osim toga i pravo na naknadu za prekovremene sate, pa je stoga nelogično što se upravo tuženik poziva da je nalaz i mišljenje izvršen temeljem nepotpune dokumentacije u kojoj npr. nije navedeno vrijeme povratka tužitelja sa puta, dok mu se istovremeno za takve pojedine radne dane priznaje pravo na određeni broj prekovremenih sati. Nelogičan je također i prigovor tuženika da je vještak trebao i mogao temeljem raspoložive dokumentacije utvrditi period odnosno broj sati koje je tužitelj proveo na putu izvan županije, s obzirom da je i prema navodima samog vještaka isto nemoguće utvrditi s obzirom da ne postoji niti jedna metoda praćenja vozila koja bi evidentirala kada i u kojem periodu tužitelj prijeđe područje pojedine županije.

27. S obzirom na navedeno sud je utvrdio da za utuženi period tužitelju u svakom slučaju temeljem odredbe čl. 64. st. 3. TKU/12 pripada pravo na isplatu dnevnice i to za one dane kada je isti na putu proveo više od 12 sati odnosno više od 8 pa do 12 sati, te je pri tome o broju kako punih tako i polovičnih dnevnica koje mu u tom periodu treba priznati u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnoga vještaka i njegovu metodu na koji način je utvrdio broj tih dnevnica; odnosno da je za putovanja koja su trajala 12 sati istome priznavao puni iznos dnevnice i to u situacijama kada je u evidenciji radnog vremena tužitelja istom evidentirano 8 sati redovnoga rada i još 4 sata prekovremenog rada odnosno ukupno 12 sati, za što mu je priznao puni iznos dnevnice s obzirom da nigdje u evidencijama do jednog dijela 2014. nije vidljiv točan sat povratka tužitelja sa putovanja, te je stoga za ta period uzimao u obzir samo evidenciju radnog vremena. Nadalje, i nakon što je u drugoj polovici 2014. uveden praćenje GPS-om vještak navodi da postoje situacije kada je npr. tužitelju priznato 4 prekovremena sata rada, iako je iz evidencije GPS-a vidljivo da je odradio više od 4 puna prekovremena sata; odnosno ukoliko bi se za period 2013. i dijela 2014. morale uzimati u obzir točne minute kada je tužitelj došao sa puta, ne bi bilo moguće primijeniti ovakav način utvrđivanja broja pripadajućih dnevnica s obzirom da nigdje ne postoji točna evidencija o vremenu povratka.

28. Dakle, tužitelj je u ovome postupku dokazao da je u utuženom razdoblju kao radnik tuženika sukladno nalogu tuženika kao svoga poslodavca, vršio prijevoz pacijenata u tuzemstvu u mjesta udaljenija više od 30 km od svoga mjesta rada, koja su nekada trajala više od 12 sati, a nekada više od 8 sati a manje od 12 sati, pri čemu je obavljao poslove svoga radnog mjesta, a u svezi sa djelatnošću poslodavca, nije imao plaćen smještaj, ali je imao troškove prehrane i pića. Nesporno je u postupku utvrđeno da mu tuženik nije isplaćivao dnevnice, što tuženik niti ne spori.

28.1. Tuženik tužitelju pri tome nije izdavao naloge za službena putovanja odnosno putne naloge, već je prilikom odlaska na putovanje tužitelj dobivao putni radni list za putničko motorno vozilo i nalog za sanitetski prijevoz. Dio obveznih podataka razvidnih iz obrasca putnog radnog lista, a radi se o podacima koji se odnose na registraciju vozila, datum vožnje, vrijeme polaska i povratka u sjedište poslodavca, prijeđenu kilometražu, identičan je podacima iz naloga za službeno putovanje, koje je tuženik propustio prije odlaska na put izdati tužitelju. Iz naloga za sanitetski prijevoz razvidni su podaci o pacijentu kojega prevozi vozač sanitetskog prijevoza, kao i podaci o vozaču.

28.2. Činjenica što tuženik kao poslodavac tužitelja nije postupao sukladno odredbi čl. 14. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 - ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/1, 137/15), te odredbi čl. 63. st. 4. TKU/12, na koje odredbe se poziva tuženik smatrajući iste razlogom zbog kojih tužitelju prema njegovom mišljenju ne pripada pravo na isplatu dnevnica, obzirom da tužitelju prije odlaska na put nije izdavao naloge za službena putovanja, već je putovanje tužitelja popratio samo  putnim radnim listovima za službeno vozilo i nalozima za sanitetski prijevoz, ne može ići na štetu tužitelja. To posebno iz razloga što se pravo tužitelja na isplatu dnevnica ne temelji na odredbama Pravilnika o porezu na dohodak, jer pravo na isplatu dnevnica ne reguliraju porezni propisi koji reguliraju samo činjenicu da li je iznos i način isplate oporeziv ili nije oporeziv.  

28.3. Porezni propisi ne reguliraju činjenicu da li radnik ima ili nema pravo na dnevnicu, već to pravo ovisi o ugovoru o radu, pravilniku o radu, odnosno u konkretnom slučaju o kolektivnom ugovoru, posebno tumačenju 3/2014, članka 64. TKU/12, koje ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora.             

              28.4. Na putovanja tužitelj nije išao svojevoljno, nego radi obavljanja poslova svoga radnog mjesta u svezi sa djelatnošću poslodavca. Na putovanja je tužitelja uputio njegov poslodavac pri čemu se tužitelj koristio službenim vozilom uz odobrenje, znanje i volju poslodavca, što dokazuju putni radni listovi za putničko motorno vozilo i nalozi za sanitetski prijevoz. Propust tuženika kao poslodavca tužitelja kojemu prije odlaska na put nije izdavao putne naloge za službena putovanja, ne može ići na štetu tužitelja kao radnika, slijedom čega, tužitelj od tuženika osnovano potražuje neisplaćene dnevnice.     

              29. U pogledu visine tužbenog zahtjeva sud nije koristio nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka D. V. i to njen dopunjeni nalaz i mišljenje, od 25. travnja 2015., iz razloga jer isti vještak nije uzeo u obzir cjelokupnu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu, odnosno za određena razdoblja koja su obuhvaćena tužbenim zahtjevom, unatoč činjenici što je u evidenciji radnog vremena tužitelja evidentirano postojanje prekovremenih sati istome nije priznavala pravo niti na polovični niti na puni iznos dnevnice, obrazlažući to time da u putnim radnim listovima nisu evidentirani sati povratka tužitelja sa puta.

              30. U ovom dijelu sud je, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje prometnog vještaka D. S., i u tom nalazu utvrđeni broj kako punih dnevnica tako i polovičnih dnevnica za svaki pojedini dan razdoblja koje je obuhvaćeno tužbenim zahtjevom, prihvatio obračun tužitelja i njegov specificirani tužbeni zahtjev od 17. svibnja 2023., a koji je specificiran na način da je tužitelj uzimajući u obzir koliko je u utuženom razdoblju iznosila dnevnica izvršio izračun kako pojedinačnih mjesečnih iznosa tako i sveukupnog iznosa koji treba pripasti tužitelju.

              31. Pri tome je sud vodio računa da za utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva tužitelja nije nužno provoditi financijsko vještačenje s obzirom da se radi o relativno laganoj matematičkoj operaciji, pa je tako cijeneći činjenicu da je prema Pravilniku o porezu na dohodak u razdoblju 2013. puni iznos dnevnice iznosio 150,00 kn dnevno, a nakon toga da je iznosio 170,00 kn dnevno, to se došlo do pojedinačnih mjesečnih iznosa koji imaju pripasti tužitelju, pa je tako sukladno nalazu i mišljenju prometnog vještaka utvrđeno da  za mjesec siječanj 2013. tužitelju pripada pravo na isplatu jedne cijele dnevnice i jedne polovične dnevnice, a što se obzirom na iznos dnevnice od 150,00 kn za mjesec siječanj 2013. iznosi 225,00 kn odnosno 29,86 eura. Identičan način obračuna pripadajućeg iznosa dnevnice primijenjen je i za mjesec veljaču 2013. kada je utvrđeno da tužitelj ima pravo na isplatu 3 pune dnevnice i 5 polovičnih dnevnica, a  što s obzirom na iznos dnevnice od 150,00 kn odnosno pola dnevnice od 75,00 kn za mjesec veljaču 2013. iznosi 825,00 kn odnosno 109,50 eura, te na taj način identično za sve ostale mjesece tijekom 2013.

              31.1. Za 2014. puni iznos dnevnice iznosio je 170,00 kn odnosno polovica dnevnice iznosila je 85,00 kn, t je uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka, te obračun samoga tužitelja utvrđeno da je tužitelj nepravilno obračunao pripadajući iznos dnevnice za mjesec siječanj 2014. i ožujak 2014., odnosno da mu za mjesec siječanj s obzirom da mu prema nalazu vještaka pripada 1 puna dnevnica i 1 polovična dnevnica treba pripasti iznos od sveukupno 255,00 kn a ne iznos od 850,00 kn kako je to isti potraživao tužbom. Isto tako za mjesec ožujak 2014. za koji je utvrđeno da tužitelju pripada pravo na 4 pune dnevnice i 4 polovična iznosa dnevnice pravilno je obračunato da mu sveukupno za taj mjesec treba priznati iznos od 1.020,00 kn a ne iznos od 1.445,00 kn kako je to tužitelj potraživao tužbom. Za ostale mjesece tijekom 2014., te za cijelu 2015. i 2016.  utvrđeno je da je tužitelj pravilno obračunao svakomjesečni iznos koji mu je trebao biti isplaćen temeljem pripadajućih dnevnica, pa je iz tog razloga sud djelomično usvojio tužbeni zahtjev na način da je tužitelju za utuženo razdoblje na ime isplate dnevnica priznao iznos od 5.922,09 eura, dok ga je za preostali iznos od 135,37 eura odbio, zbog čega je i odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

32. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:  53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22;  dalje u tekstu: Zakona o parničnom postupku), imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje u tekstu: OT), te su tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora priznati kao potrebni i nužni troškovi na način kako je to isti zahtijevao troškovnikom od 5. lipnja 2018. i 13. lipnja 2023., i to prema vrijednosti boda kako je sam tužitelj obračunao u ispostavljenim troškovnicima.

32.1. Tako je tužitelju priznat kao potreban i nužan trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 100 bodova, trošak zastupanja na 2 ročišta za glavnu raspravu prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 100 bodova odnosno ukupno 200 bodova, trošak sastava podneska od 29. siječnja 2018. prema Tbr. 8. toč. 3. OT sa 25 bodova, te trošak sastava 2 obrazložena podneska kojima se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka i to prema Tbr. 8. toč. 1. OT za svaki podnesak po 100 bodova odnosno ukupno 200 bodova, ili za sve poduzete radnje po troškovniku od 5. lipnja 2018. 525 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 kn prema kojemu je tužitelj tada ispostavio troškovnik iznosi 5.250,00 kn odnosno zajedno sa porezom na dodanu vrijednost 6.562,80 kn odnosno 870,99 eura.

32.2. Pored ovog iznosa tužitelju je još priznat i trošak predujmljenog financijskog vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn odnosno 331,81 euro, tako da ukupno priznati troškovi tužitelja u prvoj fazi postupka prije ukidanja prvostupanjske presude iznose 1.202,80 eura.

32.3.  Nadalje, u nastavku postupka tužitelju je priznat kao potreban i nužan trošak sastava žalbe protiv presude prema Tbr. 10. toč. 1. OT sa 125 bodova, trošak zastupanja na 4 ročišta za glavnu raspravu prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 100 bodova odnosno ukupno 400 bodova, trošak sastava 3 obrazložena podneska prema Tbr. 8. toč. 1. OT i to za svaki podnesak po 100  bodova odnosno ukupno 300 bodova a kojima se tužitelj očitovao na nalaze i mišljenja vještaka, kao i trošak 4 podneska prema Tbr. 8. toč. 3. OT sa po 25 bodova za svaki podnesak odnosno ukupno 100 bodova, ili na ime nagrade za ovako nastavljeni postupak ukupno 925 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda sada od 1,99 eura, kao i visinu poreza na dodanu vrijednost, iznosi 2.300,94 eura.

32.4. Pored toga iznosa tužitelju je još priznat i predujam za provođenje prometnoga vještačenja u iznosu od 497,71 eura, tako da sada ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 2.798,65 eura, odnosno zajedno sa prethodno priznatim troškovima od 1.202,80 eura, ukupni troškovi tužitelja iznose 4.001,45 eura.

 

U Županji 14. srpnja 2023.

                                                                                                                                               Sudac  

                                                                                                                                            Jelena Bušić, v.r.

                                                                     

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

O tom obavijest:

 

1. Tužitelj po punomoćniku Ž. P., odvjetniku iz Z.,
2. Tuženik po punomoćnici N. G., odvjetnici iz V.